Goran Gretić rođen je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je dvopredmetni studij filozofije i sociologije 1970. godine. Doktorirao na Sveučilištu u Kölnu 1975. godine. Od 1976. do 1998. radio na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Do 2015. radio kao profesor filozofske skupine predmeta na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje je predavao kolegije Uvod u etiku, Politička etika, Teorije subjektivnosti, Identitet Europe. Objavio je knjige: Samosvijest i apsolutno (Centar za kulturnu djelatnost, 1981.), Tradicija metafizike (Hrvatsko filozofsko društvo, 1989.), Duša i um: mišljenje F. Petrića u opreci platonizma i aristotelizma (Globus, 1989.), Sloboda i vremenitost bitka: Bergson i Heidegger (Demetra, 2002.), Filozofija i ideja Europe (Naklada Breza, 2008.), Problem drugoga i stranoga (Naklada Breza, 2012.). Autor je preko 57 znanstvenih članaka u domaćim i inozemnim časopisima. Bio je nositelj međunarodnih znanstvenih projekata kod: Alexander von Humboldt Stiftung, Bonn; Fritz Thyssen Stiftung, Köln; Swiss National Science Foundation, Bern; Fulbright Foundation, SAD. Pozvani je predavač na nizu međunarodnih kongresa: Internationale Hegel–Gesellschaft; Kant–Gesellschaft; Heidegger–Gesellschaft; te predavač na raznim sveučilištima u Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Austriji, Poljskoj i SAD–u. Godine 2003. bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Aachenu, a 2009. na Sveučilištu u Poznanju. Od 1986. do danas vodi niz internacionalnih filozofskih seminara u okviru IUC–a Dubrovnik.