Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Fantom slobode

Časopis Fantom slobode 2/2024

Image

Dragi čitatelji, pred vama je i ovogodišnje ljetno izdanje Fantoma slobode koje donosi više dobrih književnih tekstova. Tu su dvije kratke priče, mnogo poezije, jedna drama, jedan znanstveni rad te četiri kritička osvrta na suvremenu književnu produkciju u Hrvatskoj.

Autorica više nagrađivanih kratkih priča Alena Begić piše o »suludoj« ljudskoj potrebi da se više pomaže dobrim ljudima, a zle zanemaruje. Igor Vučak iz Sarajeva napisao je nadahnutu pripovijest o minotaurovoj nutrini: o tome što polu–zvijer osjeća i misli.

Mladen Šljivović pjesnik iz Zaječara poslao nam je ciklus pjesama o odnosu učitelja zena i njegovog učenika, a spisateljica i prevoditeljica \urđica Čilić prevela je nekoliko pjesama velike poljske pjesnikinje Ewe Lipske.

Zagrebački pjesnik Karlo Nikolić ovdje piše uglavnom o psima, ponešto o mačkama, a tu i tamo nađe se i pokoji čovjek vrijedan pjesme.

Kritičarka i urednica Petra Miočić Mandić okušala se kao dramatičarka te napisala komad o psihičkom zlostavljanju u obitelji koje, za razliku od fizičkog, nije odmah uočljivo.

Teoretičarka Mira Petrović napisala je znanstveni rad o važnosti ženske solidarnosti u kojem je analizirala odnose likova u romanu Psi Dore Šustić.

U kritičkoj rubrici Igor Gajin piše o romanu Romana Pavića Roman Villefranche te o zapisima Sanje Baštić koja je u knjizi Odlazak u noć zabilježila ispovijest sudionika Domovinskog rata Zvonimira Zakošeka. Franjo Nagulov pak piše o pjesničkoj zbirci Vejavica Ivane Maksić te o zbirci Što mi je šaputao Zeus Dražena Katunarića.

Branko Franceschi piše o slikarskom ciklusu Zdravka Milića posvećenom Japetu, jednom od Saturnovih mjeseca.

 

Autori u ovom broju:

Alena Begić rođena je 1997. godine u Njemačkoj, gimnaziju je završila u Bosni i Hercegovini, a živi u Sloveniji. Njezina priča »Selmin nišan« ušla je u uži izbor za nagradu Međunarodnog natječaja za kratku priču Lapis Histriae. S pričom »Iskopnici« osvojila je drugo mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče te treće mjesto na natječaju za najbolju gorku priču Narodne knjižnice Vrbovec. Godine 2022. izašla joj je zbirka priča Dan za ispravljanje. Priče su joj objavljivane u više regionalnih časopisa. Završila je magisterij iz filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Igor Vučak rođen je u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za historiju umjetnosti i Odsjeku za komparativnu književnost, baveći se istraživanjem francuske, engleske i američke književnosti kroz prizmu interdisciplinarne književne kritike i kulturoloških studija. Magistrirao je kulturološke studije i komparativnu književnost na sveučilištima Santiago de Compostela, St Andrews i Bergamo (Erasmus Mundus Joint Master Degree Crossways in Cultural Narratives). Kao povjesničar umjetnosti, komparatist, kustos i koautor publikacija radio je za Narodno pozorište Sarajevo, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetničku galeriju BiH, Sarajevski ratni teatar kao i druge institucije kulture. Kritičke eseje, književnu i likovnu kritiku, novinske članke i komentare objavljuje u časopisima Život umjetnosti, Novi Izraz, i dnevnom listu Oslobođenje.

Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao je agronomiju i novinarstvo. Bio je frontmen šansonijerskog benda Skaramuži s kojim je 2005. objavio CD. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. S engleskog je preveo knjige Genijalne misli Alberta Einsteina, Kako razgovarati sa psima Stanleyja Corena te Doba podjela Tima Marshalla. Poeziju je dosad objavljivao u Vijencu i Fantomu slobode. Živi u Zagrebu i bavi se obukom pasa i edukacijom njihovih vlasnika/skrbnika.

Mladen Šljivović rođen je 1980. u Zaječaru, gdje je završio gimnaziju u kojoj i danas radi. Diplomirao je na Fizičkom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je književnih nagrada Matićev šal (2006) i Aladin Lukač (2007) za najbolju knjigu poezije mladog autora, kao i druge nagrade na natječaju Ulaznice. Piše i kratke priče i nagrađivan je na natječaju Andra Gavrilović (2016), kao i na Nušićijadi (2014. i 2015). Autor je dviju knjiga poezije Petnaest razglednica za dvanaest adresa (2006) i Priručnik za snove i kvantnu mehaniku (2008).

Ewa Lipska rođena je 1945. u Krakovu gdje je završila je Likovnu akademiju. Autorica je više zbirki poezije i dobitnica mnogih književnih nagrada. Osim poezije pisala je prozu i drame, kao i tekstove za kabare. Njezina poezija prevođena je na tridesetak jezika. Lipska je članica Poljske akademije znanosti i umjetnosti.

Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, odrasla i školovala se u Vitezu, Zenici, Zagrebu i Katowicama. Diplomirala je studij polonistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirala i doktorirala. Od 2000. godine radi na Katedri za poljski jezik i književnost istog fakulteta te izvodi kolegije iz povijesti poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Objavila je studiju o poljskoj poeziji 20. stoljeća Tri lica autora. Miłosz, Różewicz, Herbert (2020.) i dvije knjige autofikcijske proze Fafarikul (2020). i Novi kraj (2022). Prevela je knjige Olge Tokarczuk, Adama Zagajewskog, Wisławe Szymborske, Bronke Nowicke i Zbigniewa Herberta.

Petra Miočić Mandić (Rijeka, 1986) studirala je kulturologiju na riječkom te informacijske znanosti (bibliotekarstvo i muzeologiju s upravljanjem baštinom) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Za studentske je zasluge nagrađena nagradom Zaklade »Dr. Ljerka Markić Čučukovič« za najbolju studenticu bibliotekarstva te drugom nagradom na IFLA LIS Student Paper Award natjecanju za najbolji studentski znanstveni rad. U kulturnom sektoru djeluje od 2013, ponajprije kao nezavisna kritičarka i suradnica svih većih medijskih kuća (Hanza media i Styria media) te književnih časopisa i portala (Best book, Moderna vremena, Booksa, Vijenac). Od studenog 2021. do travnja 2024. je u književnom listu Vijenac uređivala odjeljak za književnost i pisala kritiku strane proze. Iskustvo u nakladništvu stekla je kroz rad u izdavačkim kućama Naklada Ljevak, Fokus i Mitopeja. U Petrinim knjigama zaposlena je od siječnja 2024, na mjestu glavne urednice od travnja iste godine. Objavila je nekoliko kratkih priča. Ovo je njezin prvi objavljeni dramski tekst.

Mira Petrović je rođena 1989. u Splitu, gdje je diplomirala engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Dobitnica je nekoliko nagrada za kratku priču (Vranac, Ulaznica, Kritična masa, Večernji list). Objavila je roman Divljakuše. U koautorstvu s Nikicom Mihaljević je objavila rad na temu Inevitability of Pain Experience in Margaret Mazzantini‘s Novels. Trenutno radi na novome romanu Samo žestoko, Marta.

Igor Gajin rođen je u Požegi 1973. godine. U Osijeku je 2000. godine diplomirao na studiju hrvatskog jezika i književnosti, a 2018. godine doktorirao na temu »Hrvatska književnost, kultura i mediji u tranzicijskom razdoblju«. Od sredine devedesetih do 2010. radio kao novinar i urednik, a od 2012. godine radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Autor je knjiga Lelek tranzicije i Svlačenja značenja — hrvatska književna kikiritika.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332724002

 

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture-grad-zagreb.png

Časopis Fantom slobode 1/2024

Image

Još je nekoliko dana ostalo do proljeća pa za ublažavanje učinka zimske depresije preporučujemo čitanje novog broja časopisa Fantom slobode koji započinjemo poetičnom, zamamnom prozom riječke autorice Tee Tulić. Ulomak iz romana u nastanku Gajardo pripovijeda žena čudnovate perspektive kojoj zacijelo ne možemo vjerovati, ali koja nas svejedno osebujnim glasom uvlači u svoj bajkoviti i nesigurni svijet.

Nastavljamo izuzetno duhovitom alegorijskom pričom pjesnikinje i pripovjedačice Mirjane Mrkele o upravitelju utvrde koji ne želi s drugima dijeliti plodove smokve koja raste u njegovoj blizini.

Bosanskohercegovačka teoretičarka i spisateljica Lamija Milišić napisala je dojmljivu priču o traumatičnoj mladosti mladića Jana, čiji je otac počinio samoubojstvo.

Vinkovački pjesnik Davor Ivankovac piše o otuđenju i rascijepljenom subjektu koji su rezultat suvremenog svijeta: stvari su se promijenile, ljubavi više nema, ostaju nam samo krhotine sebstva.

Karlovačka pjesnikinja Marija Skočibušić u pjesmama objavljenima u ovom broju demonstrira nemogućnost originalnosti, odnosno pisanja novog jer, kako nas je postmoderna teorija već poučila, svi tekstovi već su napisani, a autori a da i ne znaju variraju već napisano na tisuću i jedan način.

Mario Brkljačić, pjesnik i prozaist iz Zagreba, napisao je prema vlastitim riječima »slalom između poezije i proze«. Riječ je o ulomku iz nadolazeće knjige Fantom i Šanel.

Pjesnik i sveučilišni profesor Ivan Koprić u pjesničkom ciklusu »Pjevaj Evita« oživljava žarku atmosferu Južne Amerike.

Pišući o mačkama i lisicima, Mirta Maslać piše i o iskustvima queer populacije, o tranziciji, seksu i životu u heteronormativnom svijetu.

Meditativna poezija Renate Ivančan posvećena je promatranju i ostalim senzacijama. Nižući naizgled nepovezane vizualne motive, Ivančan gradi pjesmu kao verbalnu sliku.

Pripovjedačica i prevoditeljica Iva Gjurkin odlučila je prevesti na hrvatski klasik Djune Barnes Nightwood. U ovom broju donosimo ulomak iz romana i Ivin esej o tom jezično iznimno zahtjevnom djelu engleske moderne književnosti.

Riječka spisateljica Dunja Matić ovdje predstavlja dva eseja iz svoje nadolazeće knjige Previše truda: eseji o rodu, radu i rasporedima koja će izaći u nakladi Durieuxa.

U dijelu časopisa posvećenom književnoj kritici Franjo Nagulov piše o lirskom dnevniku hrvatskog pjesnika Petra Gudelja Gora oko dvora te o zbirci priča U čekaonicama srpske književnice Dragane V. Todoreskov. Jadranka Pinarić analizirala je knjigu Velibora Čilića Autoportreti s damama.

U rubrici Kontejner Branko Franceschi piše o izložbi djela Dušana Džamonje postavljenoj u Gradskoj galeriji Labin u kojoj se prikazuje umjetnikov iskorak od skulptura prema arhitekturi.

Fotografije za prilog Kontejner svojom nam je dobrotom ustupio Fedor Džamonja koji je, na žalost, preminuo na dan kada je ovaj broj Fantoma slobode trebao ići u tisak.
Autori u ovom broju:

Tea Tulić rođena je u Rijeci. Prozu objavljuje u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima. Godine 2011. osvojila je nagradu »Prozak« za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina, na temelju koje je objavila knjigu Kosa posvuda (2011.). Kosa posvuda objavljena je i u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji. Engleski prijevod našao se u polufinalu za nagrade European Bank for Reconstruction and Development Literature Prize i Warwick Prize for Woman in Translation 2018. godine. Tulić je članica žirija međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae te neformalne riječke književne skupine RiLit. U suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri, objavila je spoken word album Albumče (2014.). Objavila je i knjigu poetske proze Maksimum jata (2017.) koja se našla u širem izboru za nagradu tportala za roman godine te kratki roman Strvinari starog svijeta (2023.)

Mirjana Mrkela rođena je 1955. Otkako je oslijepila, intenzivnije se bavi pisanjem (pjesme, priče, romani, drame) i do sada je objavila više od 10 knjiga. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva za djecu i mlade te Udruge Zadarski pisci (ZaPis). »Na ovom planetu osim nas, Brambonjaca, žive još dva narodaje« njezina je priča iz buduće zbirke o grafitima.

Lamija Milišić (1995., Sarajevo), književna kritičarka i teoretičarka. Izvršna direktorica Međunarodnog festivala književnosti BOOKSTAN. NO EAST. NO WEST. i urednica u izdavačkoj kući Buybook u Sarajevu. Diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost, uz priznanja za najbolju studenticu Univerziteta u Sarajevu i »Zlatna značka« Univerziteta u Sarajevu. Posvećena je književnoteorijskim temama iz područja ontologije književnih likova, naratologije i semiologije. Istražuje načine prevođenja književnih formi u druge medije, kao što su film i videoigre. Od 2016. do 2020. godine je bila dopisnica časopisa za književnost i kulturu Život. Od 2020. do 2023. godine je bila generalna tajnica i koordinatorica projekata P. E. N. Centra Bosne i Hercegovine. Njene znanstvene radove, književnoteorijske eseje, književne i kazališne kritike objavili su časopisi Umjetnost riječi, Novi Izraz, Pozorište, Bona i časopis Filozofskog fakulteta u Tuzli DHS — DRUŠTVENE I HUMANISTIČKE STUDIJE, te web–portali MESS, Oslobođenje, Radio Sarajevo, Strane, Dunjalučar, E–volucija itd.

Davor Ivankovac rođen je u Vinkovcima 1984. Piše poeziju, prozu, eseje. Objavio je dosad Rezanje magle (poezija, 2012.), Freud na Facebooku (poezija, 2013.), Doba bršljana (poezija, 2018.), Prikazati više (izabrane kritike i eseji, 2022.), Život treći (roman, 2022.), S dna Panonskog mora: priče kronike, reportaže (priče, 2023.)

Marija Skočibušić (2003., Karlovac) studentica je komparativne književnosti i švedskog jezika i kulture. Dobitnica je nagrade »Na vrh jezika« za rukopis »Kraćenje razlomaka«.

Mario Brkljačić rođen je 1966. godine u Zagrebu, gdje živi i radi. Prozu i poeziju objavljivao je dugi niz godina u Godinama novim, Libri Liberi, Quorumu, Republici, Trećem trgu, Vijencu i Zarezu. Pobijedio je na natječaju Studentskog centra za prvu knjigu 2003/2004. zbirkom pjesama Gledaj me u oči. Objavio je knjige Nikad nije plesao pogo (2004.), Muha u juhi (2005.), Ne mogu ga gledati takvog (2006.), Doručak za Bič (2019.) i Sam (2022.)

Ivan Koprić je sveučilišni profesor i dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je tri zbirke poezije (Hologrami nade, 2019., Intergalaktički peljar, 2021., Lekcije iz botanike, 2023.), a u objavi mu je i četvrta (Tata kupi mi jedan mali rat, 2024). Uz to, u pripremi je i zbirka Običan dan u purgatoriju. U suautorstvu je objavio knjigu Pjesništvo vrbovečkoga kraja: perlice u sivilu povijesti (2022.). Poetski ciklusi su mu objavljeni u časopisima Forum HAZU, Republika, Književna republika, Tema, Kolo, Vijenac, Mogućnosti i Riječi, kao i na specijaliziranim mrežnim portalima. Uredio je dvije zbirke pjesama Josipa Buturca (Slavujice, 2023., Karanfilke, 2024.). Također je u svojstvu autora, suautora, urednika i suurednika objavio više od 30 znanstveno–stručnih knjiga, udžbenika i monografija, a autor je ili suautor više stotina znanstvenih i stručnih radova, objavljenih u zemlji i inozemstvu, s tematikom iz područja javne uprava, javnog menadžmenta, lokalne i regionalne samouprave i demokracije, upravne teorije, javnih službi, upravnog prava, i dr.

Mirta Maslać rođena je u Zagrebu 1993. gdje je diplomirala kroatistiku i komparativnu književnost. Fakultetsko obrazovanje razvilo je njen interes za pisanje i književnu teoriju, osobito za feminizam, queer teoriju, psihoanalizu i lijevu misao. Njeni se znanstveni radovi temelje na jezičnoj analizi: na portalu Stilistika.org 2018. objavila je članak o promjeni odnosa hrvatskih rječnika prema ideologemima od socijalizma do tranzicije, a njen je interdisciplinarni diplomski rad o govoru drag queens objavljen u časopisu Centra za ženske studije Treća (br. 22, 2020.). Njen je prvi roman Junak ili čudovište izašao 2018. Nakon toga prebacila se se na kraću formu te osvojila četvrto mjesto na natječaju za kratku priču Nastavi priču (2021.) te treće mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče (2022.).

Renata Ivančan rođena je 1977. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala upravno pravo na Pravnom fakultetu. Također završava glumački program studija Kubus u Zagrebu. Pjesnički izričaj ju je oduvijek privlačio, a pjesme su joj objavljene u časopisu «Poezija«. Od 2015. godine živi i radi u Dublinu.

Iva Gjurkin rođena je 1976. u Zagrebu, a živi u Samoboru. Diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku te prevođenjem. Prvi roman, Līlā, objavila je 2019. u Durieuxu. Drugi, Pjesma o vjernosti, objavila je 2021., a treći, Svijet u zrnu pijeska, 2023. kod istog nakladnika. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus i Književna smotra. S engleskog na hrvatski prevodila je članke i književne tekstove za časopis Libra Libera. Za Multimedijalni institut prevela je knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija, Misli na izložbi Brune Latoura te Obrasci i interpretacija Franca Morettija i suradnika. Također je prevela dijelove zbirki pripovijedaka Istanbul Noir, Stockholm Noir i USA Noir za izdavačku kuću Durieux.

Dunja Matić (Split, 1988.) diplomirala je na Odsjeku za kulturalne studije, Filozofskog fakulteta u Rijeci na kojemu od 2015. radi kao vanjska suradnica, a od 2020. kao asistentica na kolegijima Metodologija istraživanja u kulturi, Uvod u kulturalne studije i Uvod u Sociologiju. Trenutno pohađa Interdisciplinarni doktorski program humanističkih i društvenih znanosti pri Fakultetu za društvene znanosti Sveučilišta u Ljubljani. Autorica je romana Troslojne posteljine (Studio TiM, 2017.), zbirke kratkih priča Sinestezije (Vertia, 2019.), te romana Mirovanje (VBZ, 2022.) za koji je 2023. dobila regionalnu nagradu Štefica Cvek. Od 2018. godine članica je neformalne književne skupine RiLit. Živi u Rijeci.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Jadranka Pintarić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka u kulturi na radiju i televiziji, pisala za novine i časopise. Uređivanjem knjiga kontinuirano se bavi od 1994. godine, prije za nekoliko nakladničkih kuća, a danas kao vanjska urednica. Potpisala je više od šesto izdanja, književnih, publicističkih, znanstvenih, umjetničkih. Od 2000. do 2008. bila je u statusu samostalne umjetnice u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika u kategoriji književnog kritičara. Priče i tekstove objavljivala je na 3. programu Hrvatskog radija, te u časopisima Europski glasnik, Forum i Riječi. Objavila je knjigu književnih kritika U smjeru meridijana (HFD, 2003.), zbirku proza pod naslovom Kamate na ljubavne uzdahe; ogledi o tankoćutnosti (Profil, 2008.) i knjigu pripovijesti Dobro sam i ostale laži (VBZ, 2020.).

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332724001

 

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture-grad-zagreb.png

Časopis Fantom slobode 3/2023

Image

Objavljen je zimski broj časopisa Fantoma slobode 3/2023.

Iz uvodnika urednice Petre Gverić:

Na štandu na Interliberu već mi dvije godine prilaze djevojčice od petnaestak godina i znatiželjno pitaju: oprostite, a gdje bismo mogle pronaći Coleen Hoover? Isprva nemam pojma o čemu govore, a onda se raspitujem i doznajem da je riječ o američkoj spisateljici čija djela u originalu objavljuje jedan veliki hrvatski izdavač. Pomislit ćemo: ah, mladost čita na engleskome, jeziku koji ih tjeramo učiti odmalena. (Dvije su stvari koje vas, prema riječima moga kolege, čine disfunkcionalnima u današnjemu svijetu: ako ne znate engleski, i ako ne umijete voziti automobil.) Uistinu, možda bismo trebali biti ponosni na te mlade ljude. A ipak, mrzovoljnici srednje generacije reći će da smo debelo i široko zaglavili u anglofonu kulturu, koju nam svakodnevno i nametljivo serviraju mediji — od glazbe i filma do knjige.

Jesmo li doista toliko zaglibili? Podaci izdavačkih kuća, koje doznajemo što neposredno, što iz kuloara, govore u prilog starim gunđalima. Naime, prodaja knjiga što dolaze iz drugih podneblja (uz rijetke iznimke) — a osobito iz slavenskih književnosti — nije nešto od čega bi izdavači mogli preživjeti, a kamoli profitirati. Da, odgovor je jasan, slavenska je literatura podzastupljena, a regionalni autori još su u slabijem optjecaju.

No, što danas u Hrvatskoj možemo pročitati iz suvremene slovenske, makedonske, srpske književnosti? (Ova je posljednja u nas posebno marginalizirana, čak stigmatizirana, naime — nije to prijevodna književnost, pa su potpore izdavanju praktički nedostupne u fondovima Europske unije. Nije ni hrvatska, pa rijetko prolazi na domaćim natječajima. Na srpskom je tržištu, pak, zainteresiranost za hrvatske autore poprilična — brojem autora, izdanja i promocija.)

Ove godine slavimo stogodišnjicu rođenja poljske nobelovke Wisławe Szymborske. Prije četiri godine njezina je sunarodnakinja Olga Tokarczuk okrunjena istim Nobelovim lovorikama. Bugarski književnik Georgi Gospodinov ove je godine dobio međunarodnog »Bookera«. Među onima koje smo nekoć s guštom čitali sjajni je, nedavno preminuli, češki književnik Milan Kundera. Unatoč svemu spomenutom, ni suvremena književnost sa slavenskih prostora, kao ni njihovi nagrađeni klasici, prosječnoga hrvatskoga čitatelja očito odviše ne uzbuđuju i prolaze nezamijećeno (uz rijetke iznimke koje valja ponajviše zahvaliti agilnim prevoditeljima). Razloge možda valja tražiti ne samo u tiranskoj dominaciji američke kulture, nego i u zasićenosti našega čitatelja temama vezanim uz tranziciju, u sličnosti kultura, u potrebi za egzotičnijim krajolicima, ukratko, u eskapizmu od sve surovije geopolitičke stvarnosti, koju je obilježio i novi rat dvaju slavenskih naroda. Susjedi nas — usprkos uvriježenu običaju balkanskog virenja u komšijin tanjur — baš i ne zanimaju. Osim dnevnopolitički.

U nastojanju da donekle ispravimo ono što se ispraviti ne da, donosimo broj posvećen upravo »rođacima« — bližima i daljima. U prvome tematu, pod naslovom ukradenim iz priče Zvonka Karanovića (Sve to nisu ljudi) predstavljamo izbor iz novije srpske književnosti, uglavnom veoma mladih, ali već afirmiranih autora. U drugome tematu donosimo tekstove domaćih autorica i autora različitih generacija, pod zajedničkim nazivom Nomatkinje, a treći dio posljednjeg ovogodišnjeg »Fantoma« na površinu redom izvlači recepciju češke, hrvatske, makedonske i poljske književnosti u esejima Matije Ivačića, Nevena Vulića, Ane Fazekaš i uredničine malenkosti.

Coleen Hoover možda je strašno cool, ali mnogo je zanimljivije — i korisnije — pogledati što se kuha u susjedinu loncu.

 

Autori u ovom broju:

Zvonko Karanović (1959., Niš), počeo je pisati poeziju pod utjecajem beat književnosti, filma i pop–kulture. U svojim kasnijim knjigama eks­perimentirao je s nadrealizmom i pjesmama u prozi. Dobitnik je nekoliko srpskih nagrada za poeziju (»Laza Kostić«, »Biljana Jovanović«, »Dušan Vasiljev«, »Kočićevo pero«, »Ramonda Serbica«), kao i nekoliko međunarodnih književnih stipendija, između ostalih i one koju dodjeljuje fondacija »Heinrich Böll« (2011.). Objavljivao je u svim najvažnijim književnim časopisima »stare« i »nove« zemlje, uvršten je u više domaćih i stranih pjesničkih antologija, najznačajnije u »New European Poets« (SAD, Minnesota, 2008.). Pjesme su mu prevedene na više od dvadeset jezika. Dosad je objavio deset zbirki poezije, tri romana i dvanaest knjiga poezije u inozemstvu (SAD, Francuska, Mađarska, Austrija, Hrvatska, Slovenija, Ukrajina, Palestina, Makedonija). Član je Srpskog književnog društva i Srpskog PEN centra. Osnivač je i glavni urednik izdavačke kuće »PPM Enklava«. Živi i radi u Beogradu.

Vladan Krečković (1988., Beograd) — diplomirao novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Objavio je roman Aleksa ili kroz snegove i sirene (2018.). Krajem 2020. objavio je prvu zbirku pjesama Pariz, Teksas (PPM Enklava, Beograd), za koju je 2021. godine osvojio europsku međunarodnu nagradu za debitantsku zbirku pjesama »Mostovi Struge«, u sklopu festivala Struške večeri poezije. Ove je godine objavio drugi roman, Večeras padaš sam.

Maja Solar (1980., Zagreb) doktorirala je filozofiju. Piše poeziju i prozu, a bavi se i društvenom teorijom. Članica je kolektiva »Gerusija«, dio je uredništva medijskog portala »Slobodni Filozofski«. Objavila je tri zbirke poezije: Makulalalalatura (2008., »Brankova nagrada«), Jellemzõ, hogy nem természetes (Naravno da nije prirodno, 2015.), Bez začina (2017.) i A htela sam (2022., nagrada »Risto Ratković«). U prvome desetljeću 2000–ih djelovala je kao članica Centra za novu književnost Neolit, poetsko–političkog teatra Poetske rupe, te kao autorica i sudionica performersko–poetskog programa LILITiranje (izvođenje poezije pjesnikinja). Od 2007. do 2014. godine bila je dio redakcije časopisa za književnost i teoriju Polja. Od 2019. godine, zajedno sa Žakom Lučićem, uređuje i vodi poetski podcast Puna usta poezije.

Lazar Prendović (2000., Beograd) završio je srednju Ekonomsku školu u Zemunu i trenutno studira novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka. Poeziju je objavljivao na nekoliko blogova i portala. U prosincu 2021. godine objavio je zbirku poezije Smeh iz tame u izdanju izdavačke kuće PPM Enklava, za koju je dobio Brankovu nagradu za 2022. godinu. Amaterski se bavi elektronskom muzikom.

Lazar Pavlović rođen je 1993. godine u Beogradu. Objavljivao je priče u književnoj periodici (»Koraci«, »Dometi«, »Gradina«). Dobitnik je druge nagrade za studentsku priču na natječaju Službenog Glasnika 2020. godine. Za zbirku Priče o Adamu (Enklava, 2021.) osvojio je nagradu »Dušan Vasiljev« za najbolje djelo objavljeno u Srbiji u 2021. godini.

Kristina Milosavljević (1997., Smederevo) završila je Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Objavljivala je pjesme u pančevačkim »Rukopisima 41«, kao i na mnogobrojnim regionalnim portalima i blogovima. Osvojila je nagradu »Smederevski Orfej« za 2018. u Smederevu. Jedna je od organizatorica poetskih večeri »Mladi i Zeleni«. Za prvu zbirku pjesama Piši kad stigneš (2019.) dobila je »Brankovu nagradu«, najvažniju pjesničku nagradu u Srbiji za autore do 27 godina.

Katarina Mitrović (1991., Beograd). Studirala srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu, a potom diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na katedri za dramaturgiju. Objavila je dvije knjige poezije: Utroba (Matica srpska, 2017.) i Dok čekam da prođe (Gradska biblioteka Karlo Bijelicki, 2018.), kao i roman u stihu Nemaju sve kuće dvorište (PPM Enklava, 2020.). Radila kao scenaristica na serijama: Grupa (RTS 2019., nagrada za najbolji scenarij na Fedis festivalu 2020), Mama i tata se igraju rata (RTS, 2020., nagrada za najbolji scenarij na Fedis festivalu 2021.), kao i adaptaciju dviju epizoda scenarija za seriju Nečista krv (emitovana na RTS–u na jesen 2021.). Scenaristica je serije Deca zla koja je trenutno dostupna na HBOMaxu. Koscenaristica je kratkometražnog igranog filma Onaj koji donosi kišu, u režiji Isidore Veselinović. Adaptirala je u scenarij dramu Paviljoni Milene Marković (RTS 2018.) Njezina drama Kidanje adaptirana je u TV film 2021. Trenutno piše dugometražni film, igranu TV seriju i roman.

Maja Marchig rođena je 1973. godine u Rijeci. Živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Učila je pisati poeziju i kratke priče na radionicama Bookse i CEKAPEa, objavljivala u tiskanim književnim časopisima (»Fantom slobode«, »Tema«, »Poezija«), na internetskim portalima (»Kritična masa«, »Strane«) i na svojoj Facebook stranici, Na kornjačinim leđima, s kojom je triput ušla u uži izbor za godišnju književnu nagradu »Post scriptum« za književnost na društvenim mrežama. Njezine kratke priče nekoliko puta su ušle u finale regionalnih natječaja, a 2020. godine osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA Knjižnice Vladimira Nazora u Zagrebu za priču Terapija. Objavila je zbirku poezije Spavajte u čarapama (Hrvatsko društva pisaca, 2022.), a trenutno radi na zbirci pjesama radnog naslova Enciklopedija očiglednog za koju je dobila potporu za književno stvaralaštvo Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za 2023. godinu.

Marina Arnaut Stefanović rođena je u Kninu, živi i radi u Novom Sadu kao projektni menadžer. Sudjelovala je na nekoliko radionica kreativnog pisanja — pri Katedri za srpsku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i kod Zorana Ferića u organizaciji Bulevar Books. Piše kratke priče i poeziju.

Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu, gdje je završila Filozofski fakultet. Magistra je edukacije hrvatskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti. Radi kao prevoditeljica s francuskog i engleskog od 2006. godine. Piše prozu i poeziju, autorica je romana Je suis Jednoruki (Algoritam, 2016.) te dobitnica nekoliko nagrada za poeziju. 2022. objavljena joj je zbirka pjesama Sutra ćemo praviti anđele u padu (Biblioteka Poezija, Hrvatsko društvo pisaca).

Ivana Grbeša (1988.) živi i radi u Zagrebu. Po zanimanju je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju, kratke priče i prozne crtice. Svojom je prozom četiri puta ušla u finale nagrade »Sedmica&Kritična masa«. Na natječaju za jednominutnu priču Gradske knjižnice Ogulin njezina se priča našla među petnaest najboljih nagrađenih priča. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org, booksa.hr, ne–ma.net, knjizevnost.hr. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču književno stvaralaštvo, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima, te organiziraju književne susrete i čitanja. Autorica je bloga »Soba za ovdje«. (http://www.sobazaovdje.com.hr/)

Goran Paladin rođen je 1979. godine u Zagrebu. Tijekom školovanja stekao zvanje dipl.ing. brodogradnje. Radi u struci. Piše kratke priče. Bio je polaznik Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Počinje objavljivati 2017. godine.

Tomica Šćavina (1975.) diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman Brod za Lajku ušao je u finale za VBZ–ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, a za drugi roman Povratak genija osvojila je nagrade Sfera i Artefakt. Njezin treći roman, Soba na dnu mora, pod radnim naslovom Ljekoviti rječnik, ušao je u finale V.B.Z.–ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Autorica je i zbirke poezije Ornamenti pada i dvije priče za djecu — Krotitelj oblaka Legenda o ljubavi. Predaje psihologiju kreativnosti na Sveučilištu Vern, a u Centru za kreativno pisanje vodi psihološko–kreativnu radionicu S one strane pisanja. Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog društva slobodnih umjetnika.

Igor Marić rođen je 1994. u Travniku. Živi i radi u Zagrebu. Piše kratke, srednje i dugačke priče na jeziku koji smatra svojim. Čita manje nego što bi se od jednoga pisca očekivalo. Mnogo čeka, redovito kasni i vjeruje da su sve zvijezde barem malo crvene.

Małgorzata Vražić (Kielce, Poljska) diplomirala je polonistiku na Sveučilištu u Varšavi. 2009. g. obranila je doktorski rad pod naslovom Stanisław Witkiewicz i Witkacy. Dwa paradygmaty sztuki, dwie koncepcje kultury. Autorica je mnogih znanstvenih tekstova i popularnoznanstvenih članaka. Od 2015. g. glavna je urednica časopisa »Witkacy!« u Poljskoj. Članica je Instituta Witkacija u Varšavi. 2017. preselila se u Hrvatsku i živi u Zagrebu. Od 2018. g. glavna je urednica časopisa »Kopernik« u Zagrebu. Radi kao lektorica poljskoga jezika na Katedri za poljski jezik i književnost Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše priče i eseje. Književne tekstove objavljivala je u časopisima »Twórczość« i »Literacje«.

Danijela Lugarić Vukas izvanredna je profesorica na Katedri za rusku književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti. Objavila je niz prijevoda znanstvenih radova s engleskog i ruskog jezika. Priredila je petnaestak znanstvenih monografija u okviru treće serije Biblioteke L književno–znanstvenih studija (suuredništvo Hrvatske sveučilišne naklade i Zavoda za znanost o književnosti). Bila je dugogodišnja suradnica na projektima Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« (Leksikon književno–kulturnog nazivlja, Hrvatska književna enciklopedija, Hrvatska enciklopedija) te je sudjelovala u izradi Leksikona hrvatske književnosti. Bavi se ruskom književnošću, posebice druge polovice 20. stoljeća, stvaralaštvom ženskih autorica, popularnom kulturom, komparativnim dodirima i dr.

Matija Ivačić rođen je 1984. u Koprivnici, gdje je završio gimnazijsko školovanje. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 2008. godine komparativnu književnost te češki jezik i književnost, a na istom je fakultetu i doktorirao 2014. Zaposlen je kao docent na Katedri za češki jezik i književnost pri Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti. Sustavno kritički prati češku književnost objavljenu u Hrvatskoj. Književne kritike objavljuje u različitim književnim časopisima i na internetu, a neke od njih sabrao je u knjizi Mapiranje dobitaka. Bohemistički književni prikazi (Artikulacije, Koprivnica 2020.). Na hrvatski je jezik preveo niz djela češke književnosti. Autor je pjesničke zbirke Krhotine (2016.) za koju je dobio nagradu »Ivan vitez Trnski«. Član je Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Neven Vulić (1983. Zagreb) diplomirao je francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u Zborniku eventualizma (Celeber, 2006.), prvijenac Povijest bolesti objavljuje 2010. u izdanju Sysprinta, a priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.). Osvrte iz suvremene literature piše od 2012., surađivao je s raznim televizijskim i radijskim kulturnim emisijama HRT–a (BibliovizorSubotnja matinejaJutro na TrećemNoćna kavanaSamo kulturno, molim!Stand–UP…), objavljivao je u novinama i časopisima –  Jutarnjem listuGlobusuMultimedijalnom institutuModernim vremenimaBooksi15 danaKnjiževnoj republiciPlayboyuJetSetuLupigi… Sudjelovao je u izradi Leksikona Antuna Gustava Matoša (LZMK, 2016.). Surađivao je s Subversive Festivalom (direktor Sajma angažirane književnosti, izvršni urednik svih publikacija, autor, organizator i voditelj tribina). Volontirao u Ženskoj sobi, Centru za žrtve seksualnog nasilja. Sudjelovao je u nekoliko radionica Ministarstva kulture za edukaciju o europskim projektima (od 2015. do 2018. godine). Godine 2020. objavljen mu je roman Nježna stvorenje (Fraktura).

Ana Fazekaš (Zagreb, 1990.) kritičarka, urednica i esejistica na područjima izvedbenih umjetnosti, književnosti i pop–kulture. Diplomirala je komparativnu književnost i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje nastavlja poslijediplomski studij s fokusom na rodne teorije i psihoanalizu.

Petra Gverić rođena je u Zagrebu, gdje je diplomirala hrvatski i poljski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Niz godina radila je kao profesorica u školama, redaktorica, lektorica u medijima, a sedam je godina provela radeći kao lektorica hrvatskoga jezika na inozemnim sveučilištima. Napisala je petnaestak znanstvenih radova o recepciji hrvatske književnosti u Poljskoj. Piše književne prikaze za Treći program Hrvatskog radija, radi kao urednica u izdavačkoj kući, amaterski se bavi pisanjem kratkih i dugih priča, i vozi se biciklom.

Broj su uredile Petra Gverić i Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332723003

 

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture-grad-zagreb.png

Časopis Fantom slobode 2/2023

Image

Krenite u jesen s novim brojem Fantoma slobode u kojem ćete naći velik blok domaće i regionalne poezije. Poetski blok započinjemo s Dejanom Aleksićem, autorom iz Kraljeva, dobitnikom više nagrada za liriku. Aleksić kritički nastupa prema odabiru manjeg, prema životu u »zoni komfora«, bilo da je riječ o apatridu koji je pristao na usamljenost, o pjesniku koji je nekoć pisao hrabro, a sad se više to ne usuđuje ili pak o autoru površnih tekstova koji može biti miran jer će za njihove pjesme uvijek biti publike.

Zagrebački pjesnik Karlo Nikolić mjastor je trenutka. Premda djeluje lirski nepretenciozno, Nikolićev subjekt od jednog će naoko nebitnog trenutka načiniti čitavu pjesmu  koja koja će njegovu ulogu promatrača uzdignuti na novu razinu.

Odvažna i oštra poezija niške spisateljice Stane Dinić Skočajić posvećena je društvenom angažmanu te proziva groteskne pojave današnjice koje smo normalizirali. Dinić Skočajić piše o ljudima koji ne šute i što znači ne pristati na šutnju, o odnosu kapitala prema radniku i o statusu utvare koji ljudi dobivaju na društvenim mrežama nakon smrti.

Za poeziju Miroslava Kirina koju ovdje objavljujemo svojstven je vedar metajezički ludizam, poigravanje rimom, žanrovima te oslanjanje na jezičnu dvosmislenosti, čime autor ukazuje na artificijelnost poetskog tkiva.

Igor Vučak, sarajevski pripovjedač i pjesnik, poslao nam je poeziju elegijskog prizvuka koja izražava nostalgiju za nekim drugim vremenima i odnosima. Poezijom prevladavaju oniričke slike i mistična atmosfera koji navode na razmišljanja o onostranom i zagrobnom.

Predrag Vrabec, autor više zbirki proznih pjesama, u ovom broju počastio nas je nizom nazvanim »Strukture«. Njegove su pjesme sačinjene od kratkih, jezgrovitih rečenica koje se doimaju kao mikrokozmi sastavljeni od lirskih natuknica.

Vladimir Milojkovity, pjesnik iz Subotice koji živi u Londonu, piše osobit oblik poezije. Svaka je pjesma popraćena preciznim vremenskim odrednicama i mjestom nastanka, pa mu zbirke funkcioniraju kao poetski dnevnici koji bilježe trenutke nadahnuća.

Darovita splitska pjesnikinja Marija Butirić piše o požrtvovnosti majke i samoživosti oca, o strahu od samoće i o nepresušnoj ljudskoj sklonosti ogovaranju.

Novinska urednica i pripovjedačica Tanja Beljanski poslala nam je sugestivnu priču »Avgust«, nabijenu neizgovorenim mislima i emocijama. Tu su zatim dvije priče Kristine Gavran: jedna je satirična i duhovita, druga je ozbiljna, a u objema se ističe autoričin nesumnjiv talent za pripovijedanje.

Radiodrama Neve Lukić, More govori o usamljenosti osoba koje pate od Alzheimerove bolesti te o mučnoj situaciji koja nastaje kad komunikacija udari u zid.

Prema riječima pjesnikinje i kazališne redateljice Rajne Racz, poetsko kazalište je nedefiniran, pomalo gluh prostor koji se dohvaća iz različitih teorijskih smjerova. U eseju »Prema poetskom kazalištu« Racz uspostavlja relaciju između poezije i kazališta, koristeći se nizom negativnih kategorija njemačkog teoretičara Huga Friedricha vezanih uz principe moderne lirike.

U rubrici »Kritika & esej« Franjo Nagulov piše o romanu Javiera Maríasa Berta Isla, Ana Mušćet piše o romanu Viktora Radonjića Nađin karusel, a Jadranka Pintarić o romanu Joso Ognjena Rađena i Natalije Grgorinić.

Naposljetku, Branko Franceschi u rubrici »Kontejner« govori o izložbenom prostoru koji je umjetnica Dubravka Lošić uspostavila u bivšem pogonu tekstilne industrije Trikop u Blatu na Korčuli.

Autori u ovom broju:

Dejan Aleksić (Kraljevo, 1972.) pjesnik je, dramski pisac, romanopisac i stvaralac književnih djela za djecu. Diplomirao je na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je jedanaest pjesničkih zbirki, knjigu drama, jedan roman i preko dvadeset knjiga za djecu. Dobitnik je brojnih književnih nagrada za poeziju: »Vasko Popa«, »Meša Selimović«, Zmajeva nagrada Matice srpske, »Branko Miljković«, »Miroslav Antić«, Nagrada SANU iz Fonda »Branko Ćopić«, »Risto Ratković«, Prosvetina nagrada, Matićev šal, Brankova nagrada. Poezija mu je prevođena na desetak europskih jezika, a zasebne knjige pjesama objavljene su na španjolskom, poljskom, francuskom, slovenskom i makedonskom. Za roman Petlja dodijeljene su mu nagrade »Miloš Crnjanski« i »Vladan Desnica«. Za dramu Vina i pingvina 2010. godine dodijeljena mu je Pekićeva stipendija. Kao autor literature za djecu zastupljen je u čitankama i obaveznoj lektiri za osnovnu školu. Radi kao glavni i odgovorni urednik Izdavačke delatnosti »Povelja«, u Narodnoj biblioteci »Stefan Prvovenčani« u Kraljevu.

Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao je agronomiju i novinarstvo. Bio je frontmen šansonijerskog benda Skaramuži s kojim je 2005. objavio CD. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. S engleskog je preveo knjige Genijalne misli Alberta Einsteina, Kako razgovarati sa psima Stanleya Corena te Doba podjela Tima Marshalla. Poeziju je dosad objavljivao u Vijencu i Fantomu slobode. Živi u Zagrebu i bavi se obukom pasa i edukacijom njihovih vlasnika/skrbnika.

Stana Dinić Skočajić rođena je u Strumici u Sjevernoj Makedoniji. U Beogradu je studirala Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu. Jedan je od pokretača časopisa za kritiku Niški analitičar. Kao umjetnički direktor Književne kolonije »Sićevo« uredila i vodila brojne okrugle stolove, tematske rasprave i uređivala program kolonije. Autor je održivog projekta Dani Stevana Sremca i pokretač Nagrade »Stevan Sremac«, koja se dodeljuje za najbolju knjigu priča ili roman. U časopisu Gradina uređivala prozu. U više navrata bila je članica žirija književnih nagrada »B. Miljković«, »Stevan Sremac« i »Ramonda Serbika«. Uređivala je Književni program u Niškom kulturnom centru. Za zbirku pjesama Teglice za Bubice osvojila je Nagradu »Milica Stojadinović Srpkinja«, a za rukopis priča I neka mi neko posle kaže Nagradu »Slaviša Nikolin Živković«. Prevođena je na engleski, ruski, španjolski, talijanski, poljski, bugarski i makedonski jezik. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša, kao i Srpskog književnog društva. Živi u Nišu. Dosad je objavila zbirke priča Gladna tama (BIGZ, 1996.), Mrtvi smo ozbiljni (Narodna knjiga, 2001.) i Tu si, ptičice (Narodna knjiga, 2004.) te zbirke pjesama Ušivanje senke (Prosveta–Niš, 1996.), Mreža (Prosveta–Niš, 1998.), Noć u golom vrtu (Narodna knjiga, 2006.), Vlažni cvil (Narodna knjiga, 2008.), I povedi me tamo (Biblioteka »Stefan Prvovenčani« 2010.), Biće snega, (Zavod za kulturu Vojvodine, 2017.), Ako moram zdravo da se hranim (NKC, 2019.).

Miroslav Kirin rođen je 1965. godine u Sisku. Osnovnu i srednju školu završio je u Petrinji, a studij engleskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, eseje i scenarije te prevodi s engleskog. Objavio je deset pjesničkih knjiga, fotoesejističku knjigu Iskopano (2012.), slikovnicu Zimska potraga (2015.) u koautorstvu s umjetnikom Mingsheng Pijem i autofikcionalni roman Album (2001.), za koji je dobio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini. Objavio i prijevode knjiga Paula Austera, Anne Carson i Wang Jiaxina. Član je programskog odbora Goranova proljeća. Živi u Zagrebu gdje radi kao srednjoškolski profesor.

Igor Vučak rođen je u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za historiju umjetnosti i Odsjeku za komparativnu književnost, baveći se istraživanjem francuske, engleske i američke književnosti kroz prizmu interdisciplinarne književne kritike i kulturoloških studija. Magistrirao je kulturološke studije i komparativnu književnost na sveučilištima Santiago de Compostela, St Andrews i Bergamo (Erasmus Mundus Joint Master Degree Crossways in Cultural Narratives). Kao povjesničar umjetnosti, komparatist, kustos i koautor publikacija radio je za Narodno pozorište Sarajevo, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetničku galeriju BiH, Sarajevski ratni teatar kao i druge institucije kulture. Kritičke eseje, književnu i likovnu kritiku, novinske članke i komentare objavljuje u časopisima Život umjetnosti, Novi Izraz, i dnevnom listu Oslobođenje.

Predrag Vrabec rođen je u Čakovcu 1955. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva pisaca i Društva književnika Vojvodine. Bavio se konceptualnom umjetnošću, verbo–vizualnom poezijom, gestualnom poezijom, foničnom poezijom, kazalištem i izvodio perfomanse. Objavljuje u raznim časopisima i na radiju. Zastupljen je u antologijama, panoramama i izborima poezije i proze. Objavio je zbirke Juriš lake konjice (Biblioteka Quorum, 1987.), Stabla visine (Celeber, 2009.), Ormarin (Stajergraf, 2010.), Voljeti (HDP Zagreb, 2013.) i Tijelo beskraja (Meandarmedia, 2019.)

Vladimir Milojkovity rođen je u Szabadki, u Jugosloaviji. Član engleskog PEN Centra. Piše na svim jugoslavenskim jezicima ovisno o osjećaju u trenutku. Član je jedine neformalne i posljednje signalističke grupe autora na prostoru bivše Jugoslavije. Sa signalistima je sudjelovao u izradi dve zbirke signalističke, DADA i vizualne poezije Magija signalisma / The Magic of Signalism (2016.) i Vizije signalizma / Visions of Signalism (2017.). Njegova audio–poezija uvrštena je u kompilaciju MATLIT (Materialidades da Literatura) iz 2018. u organizaciji portugalskog Coimbra Univerziteta. Njegov kratki audio–film »Verschwinden« napravljen u suradnji s Verene Dürr i Sofijom Živković bio je u finalu International Smarth Phone Festivala u Abuji (Nigerija) 2018.–2019. Njegova izložba vizualne poezije »signal–iza–C–i–JA« postavljena je u Novom Sadu 2019., Zagrebu 2020. i u Subotici 2021. Milojkovity je objavio tri zbirke poezije:Razgovor sa Hertom 2014. (nagrada »Prvenac« za najbolji rukopis mladog autora), Teško u glavi (Presing, 2020.), u kući od ljudske kože (Nagrada »Presing« za 2021. godinu za najbolji ukopis).

Marija Butirić rođena je 1986. u Splitu. Završila je MIOC i potom studij psihologije u Zagrebu. Poziv su joj glazba i pisanje, kako poezije, tako odnedavno i proze. Napisala je stotinu pjesama i više priča u stihu za djecu, svi strpljivo traže nakladnika. Poezija joj je objavljivana u bespućima interneta te u časopisu Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Tanja Beljanski rođena je u Novom Sadu 1975. Živi u Gentu u Belgiji. Urednica je modnog časopisa L’Officiel Arabia i suradnica časopisa WatchTime Arabia. Pored srpskog jezika, govori engleski i nizozemski. Njene kratke priče objavljene su u književnim časopisima Dometi i Koraci, kao i na portalima Eckermann i XXZ magazin.

Kristina Gavran rođena je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a doktorirala na Sveučilištu Loughborogh u Velikoj Britaniji istražujući pripovijedanje istinitih priča (True–Life Storytelling). Piše drame za djecu i odrasle, priče, pjesme i romane, surađuje s kazalištima u Hrvatskoj i Engleskoj, te s Hrvatskim radijem. Drame za djecu Dječak koji je tražio zmaja, Koruptivitis u Mišogradu i Sonata za kantu za smeće nagrađene su nagradom Mali Marulić, a drama za odrasle Spremni dobila je nagradu Marin Držić i postavljena je u ZKM–u. Drama na engleskom Papar i med u produkciji Notnow Collective ostvarila je turneju po Velikoj Britaniji. Objavila je zbirku kratkih priča Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu (Disput, 2016.) za koju je dobila nagradu »Slavić« za najbolji prvijenac. Roman Gitara od palisandra (Disput, 2018.) osvojio je nagradu Mirko Kovač za najbolje djelo mladog autora. S kratkom pričom »Potpis« osvojila je prvu nagradu Večernjeg lista. Posljednji roman Između objavila je 2022.

Neva Lukić rođena je u Zagrebu, 1982. Diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala teoriju moderne i suvremene umjetnosti na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Aktivna je kao kustosica, likovna kritičarka i književnica. Do sada je objavila knjigu kratkih priča Ljudi bez parka (2009.), zbirku poezije Haljina Obscura (2011.), za koju je nagrađena Nagradom »Zdravko Pucak«, te zbirku poezije Sjene sjemenki (2015.). Članica je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i studijske sekcije Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) te Hrvatskog društva pisaca (HDP).

Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Diplomirala je Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bila je asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019.) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019.). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati. Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019.).

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Ana Mušćet (1981.) multimedijalna je umjetnica. Doktorandica na Poslijediplomskom sveučilišnom studiju Likovnih umjetnosti u Zagrebu, magistra kiparstva s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Slavomira Drinkovića. Godine 2010. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pri Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, uz ruski jezik i književnost. Za rad o Golom otoku, Na promjenu zraka, dodijeljen joj je Freedom Award na festivalu Passion for Freedom u Londonu 2015. Iste godine osvaja Posebno priznanje za ostvarenje od međunarodne važnosti, Dies Academicus. Godine 2016. na 25. slavonskom bijenalu osvaja Grand Prix za rad Zastave, a 2017. i Nagradu publike na istoj izložbi. Godine 2019. Zaklada Adris dodijelila joj je nagradu u kategoriji Stvaralaštvo. Godine 2023. za rad Horizont osvojila je Grand Prix na 57. zagrebačkom salonu. Radovi joj se nalaze u zbirkama suvremene umjetnosti u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, Galeriji umjetnina u Splitu, a od 2020. u fundusu Galerije Antun Augustinčić. Živi i radi u Zagrebu. Umjetnička je suradnica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj predaje izborni kolegij Narativ.

Jadranka Pintarić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka u kulturi na radiju i televiziji, pisala za novine i časopise. Uređivanjem knjiga kontinuirano se bavi od 1994. godine, prije za nekoliko nakladničkih kuća, a danas kao vanjska urednica. Potpisala je više od šesto izdanja, književnih, publicističkih, znanstvenih, umjetničkih. Od 2000. do 2008. bila je u statusu samostalne umjetnice u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika u kategoriji književnog kritičara. Priče i tekstove objavljivala je na 3. programu Hrvatskog radija, te u časopisima Europski glasnik, Forum i Riječi. Objavila je knjigu književnih kritika U smjeru meridijana (HFD, 2003.), zbirku proza pod naslovom Kamate na ljubavne uzdahe; ogledi o tankoćutnosti (Profil, 2008.) i knjigu pripovijesti Dobro sam i ostale laži (VBZ, 2020.).

Dubravka Lošić (Dubrovnik, 1964.), poznata je po umjetničkom radu koji u duhu njene generacije nadilazi formalna i izvedbena određenja njene inicijalne posvećenosti slikarstvu, razvojem štafelajne slike u prostor prema trodimenzionalnom objektu uz upotrebu netipičnih, često industrijskih materijala. Sadržaj njenog rada neizravno je vezan uz iskustva rodnog kraja, pejzaža, ljudi i recentne povijesti s refleksijama na sveobuhvatni utjecaj kulturološkog ozračja Mediterana. Realizira ga s naglašenim osjećajem za taktilne vrijednosti i simboličko značenje materijala u snažnim bojama koje nikad na prelaze prag prirodnog tonaliteta. Zbog navade prekrivanja, preslikavanja i gomilanja uzorka, opus Dubravke Lošić upućuje na jednostavnu istinu da je stvarnost daleko bogatija slojevima, detaljima i značenjem u odnosu na ono što naš pogled odmah susreće. Slikarstvo je diplomirala 1988. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ferdinanda Kulmera. Živi i radi u Dubrovniku i u Blatu na Korčuli.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332723002

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture-grad-zagreb.png

Časopis Fantom slobode 1/2023

Image

Proljetno izdanje Fantoma slobode bogato je odličnom pripovjednom prozom, esejistikom i kritikom. Broj započinjemo pričom »Selfie« zagrebačke pripovjedačice Karmele Špoljarić, britkim prikazom smućene svijesti današnjeg korisnika društvenih mreža.

Sofisticirana proza »Kišno poslijepodne u kući Madame Sesostriste« Igora Vučaka posveta je melankoliji, odnosno žalovanju nad činjenicom da nitko nije besmrtan, da je »ovo ljudsko vrijeme… neminovno osuđeno na propast« unatoč umjetničkim djelima koja ljudi ostavljaju za sobom ne bi li ostali upisani u vječnost.

Slijede dvije priče srpskog prozaista Milana Živanovića, prva nadrealistička »Više ne jedemo ljude« o djetetu koje se suprotstavlja ocu zlostavljaču i druga također o dječaku, s kojim majka želi pobjeći od muža. Živanovićeva je proza sva u naslućivanju i atmosferi, a zbivanja se prepoznaju tek iz sporednih informacija.

Priča »Koliko utehe, koliko zla« Miljana Milanovića, autora triju zbirki pripovijedaka, ima dvije usporedne i naizgled nepovezane pripovjedne linije od kojih je prva o povratku Isusa i njegovoj prilagodbi današnjem vremenu, a druga o dvojici prijatelja od kojih jedan pokušava snimati filmove, a drugi radi kao žongler u cirkusu. Kako radnja odmiče, postaje vidljivo da se linije prožimaju i da jedna komentira drugu.

U priči »U avionu« Nada Crnogorac metaforički pripovijeda o važnosti kontakta sa stvarnim svijetom. Prvotno suzdržana pozicija pripovjedačice na kraju se preobražava u onu velikog srca što u sebi ima mjesta za ljubav i sućut prema cijelom čovječanstvu.

Anegdotalna proza Gordana Poropata iz Pule govori o običnim ljudima na neobičan način, a beogradska pjesnikinja i pripovjedačica Katarina Fiamengo podarila nam je dvije duhovite priče o spletkarenju.

U prijevodnom tematu polonistica Petra Gverić odabrala je i prevela za nas ulomak iz duhovitog satiričnog romana Mala apokalipsa Tadeusza Konwickog, kultnog pisca, scenarista i redatelja, a u popratnom eseju objasnila je specifičnosti ovog autora.

Životni pogledi mačka Murra jedan je od najvažnijih romana njemačkog romantizma. Njegov autor E. T. A. Hoffmann prvi dio je objavio 1819., a drugi dio 1821. godine. Roman se sastoji od dvije naizgled odvojene cjeline: autobiografije mačka Murra koji pripovijeda o svojem naukovanju i biografije glazbenog genija Johannesa Kreislera, koji iznosi svoja razmišljanja o prirodi umjetnosti. Posrijedi je satirični roman o odnosu umjetnosti te njezinog mjesta u provinciji i u provincijskom mentalitetu. To je također parodija klasičnog Bildungsromana u kojoj Hoffmann vješto oslikava i ironizira razna kulturna strujanja, književne fenomene te općenito društvo svoga vremena. U ovom broju Fantoma slobode donosimo ulomak iz romana koji će u cijelosti biti objavljen krajem godine u prijevodu Borisa Perića.

Nakon Mačka Murra slijede dvije priče slovenske spisateljice Mirane Likar. Iako govore o teškim situacijama i prekarnim vremenima, obje bude optimizam i nadu u preživljavanje, psihičko i fizičko. Proza Mirane Likar je duboko humana, i premda ne nudi obećanje da će budućnost biti dobra, ipak nas neizravno usmjerava prema takvom razmišljanju.

Andrija Koštal u svojem eseju piše o važnosti intenzivnog iskustva za današnjeg čovjeka, o povezanosti takvih iskustava s estetikom i etikom te o značenju etičkog življenja koristeći se pritom Deleuzeovim poimanjem etike kao kriterijem analize.

U kritičkoj rubrici Jadranka Pintarić piše o knjizi Book&ništa Ivana Berislava Vodopije, Franjo Nagulov je čitao pjesničku zbirku Zlice i vilice Nataše Govedić, Vanja Kulaš piše o romanu Moja miljenica Mariekea Lucasa Rijnevelda, a Neven Vulić o prvijencu Bena Lernera Odlazak sa stanice Atocha.

Likovni dio Fantoma slobode, Kontejner, donosi tekst Branka Franceschija o medijskoj umjetnosti redateljice Renate Poljak.

Autori u ovom broju:

Karmela Špoljarić rođena je u Zagrebu. Maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije te magistrirala na poslijediplomskom znanstvenom studiju književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše prozne i dramske tekstove. Za tinejdžersku dramu Nula kuna po minuti dobila je nagradu Ministarstva kulture »Marin Držić«, a za roman Nije ovo Twin Peaks nagradu Društva hrvatskih književnika »Slavić«. Objavila je i zbirke priča Pazi što ćeš poželjeti i Ringišpil te romane Major Tom, Rašomon i Ulica jorgo­vana. Uz pisanje, autorica vodi i razvija specifične radionice. Osmislila je prvu dopisnu radionicu kreativnog pisanja »Kako početi« te radionicu pisanja bajki za odrasle »Bajkanje«. Koautorica je tekstualno–vizualnog projekta »Izložba priča« te kreativno–terapijske radionice »4priče.put«, kao i radionice terapijskog pisanja »Nije važno odakle ćeš krenuti«. Živi i radi u Zagrebu i na Krku.

Igor Vučak rođen je u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za historiju umjetnosti i Odsjeku za komparativnu književnost, baveći se istraživanjem francuske, engleske i američke književnosti kroz prizmu interdisciplinarne književne kritike i kulturoloških studija. Magistrirao je kulturološke studije i komparativnu književnost na sveučilištima Santiago de Compostela, St Andrews i Bergamo (Erasmus Mundus Joint Master Degree Crossways in Cultural Narratives). Kao historičar umjetnosti, komparatist, kustos i koautor publikacija radio je za Narodno pozorište Sarajevo, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetničku galeriju BiH, Sarajevski ratni teatar kao i druge institucije kulture. Kritičke eseje, književnu i likovnu kritiku, novinske članke i komentare objavljuje u časopisima Život umjetnosti, Novi Izraz, i dnevnom listu Oslobođenje.

Milan Živanović rođen je 1982. godine u Kruševcu u Srbiji. Studirao je srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 2009. do 2017. radio je u e–novinama, od 2017. radi u XXZ magazinu gdje, između ostalog, uređuje i LGBTIQ rubriku. Piše za Optimist te za portal Glavne.

Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru. Voli Grčku. Pleše uz rembetiko. Jedri. Pije crveno vino. Rakijski majstor male obiteljske destilerije. Objavio je zbirke priča Bending (Književna omladina Srbije, 2010), Produžetak vrste (Partizanska knjiga, 2019) i Divlje rastinje (Partizanska knjiga, 2022). Jedan je od osnivača književne grupe Kratež.

Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvom i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.

Gordan Poropat rođen je 1955. godine u Puli, gdje i danas živi. Do sad nije objavljivao, osim u časopisu Nova Istra.

Katarina Fiamengo rođena je 1984. u Kladovu. Piše poeziju, haiku i kratke priče. Sudionica je regionalnih književnih festivala i dobitnica više regionalnih nagrada za poeziju i prozu. Urednica je rubrike poezije u elektroničkom časopisu Afirmator. Živi u Beogradu. Knjige: Rcioadina (zbornik radova s književne radionice CSM–a, 2005.), Profili (KK »Branko Miljković», 2007.), Veče pre (nagrada »Spasoje Pajo Blagojević»,Centar za kulturu Plužine, 2009.), Razglednice (Presing, 2020), Putopisi (nagrada na Presingovom natječaju za najbolji neobjavljeni rukopis poezije, Presing, 2021.). Prevela je s makedonskog na srpski izbor iz poezije Elene Prendžove Politički korektna poezija/Ljuboljubiva (Sovremenost, 2015.). Organizira i vodi književne večeri »Poezija u blok» i »Književni slet«.

Petra Gverić rođena je u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Odsjeku za kroatistiku i polonistiku Filozofskog fakulteta. Niz godina radila je kao lektorica hrvatskog jezika na sveučilištima u Poljskoj i Njemačkoj. Napisala je desetak znanstvenih radova o poljskoj i hrvatskoj književnosti i započela doktorat koji će završiti kad jednom ode u penziju. Odnedavno ponovno živi u Zagrebu, radi u izdavačkoj kući, piše kratke priče i tekstove za Treći program Hrvatskog radija, i prevodi. Članica je literarne grupe ZLO.

Ernst Theodor Amadeus Hoffmann bio je njemački pisac, skladatelj, glazbeni teoretičar, kritičar, slikar i karikaturist. Rođen je u Istočnoj Pruskoj u Königsbergu 1776., a umro u Berlinu 1822. godine. Prve novele i priče, uzore romantičkog pripovjedalaštva, skupio je u knjizi Fantazije u Callotovoj maniri (Fantasiestücke in Callot’s Manier), nakon čega slijedi roman \avlovi eliksiri (Die Elixiere des Teufels) i pripovijetke Noćne zgode (Nachtstücke) te zbirka novela bajki Serapionova braća (Die Serapions–Brüder). Hoffmannovi tekstovi uvjerljivo dočaravaju svijet snova, hipnoze, telepatije i strave. Novim pripovjednim oblicima, sablasnom i nadnaravnom atmosferom te motivikom snažno je utjecao i na svoje suvremenike i na brojne mlađe pisce. Jedno od najznačajnijih glazbenih djela mu je opera Undina.

Boris Perić, rođen je 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, književnim i znanstvenim prevođenjem, te publicistikom i novinarstvom obrađujući teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode s njemačkog i engleskog te na njemački jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima. Uvršten u više književnih antologija. Za književne prijevode i autorska djela više puta nagrađivan. Član Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

Mirana Likar (1961.) diplomirala je slovenski i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na književnoj sceni pojavila se s tri zbirke kratkih priča zaredom i odmah bila zapažena i nagrađivana. Za zbirku Sobotne zgodbe (2009.) bila je u užem izboru za nagradu Fabula i prvijenac godine. Druga knjiga kratkih priča, Sedem besed, objavljena je 2012. godine. Priča iz te zbirke, Nadin stolnjak, uvrštena je 2013. godine u antologiju najbolje europske proze, Best European Fiction, u izdanju Dalkey Archive Pressa u SAD–u, koju je uredio Aleksandar Hemon. U novinama Delo knjiga je svrstana među pet najvažnijih u Sloveniji. Roman Babuškin kovček (2017.) imao je sjajnu čitateljsku recepciju. Novela Bibavica (2019.) govori o zaboravljenoj kiparici talijansko–slovenskog porijekla. Drugi roman Pripovedovalec (Založba Goga, 2020.) bio je u užem izboru za Cankarevu nagradu i Kresnik. Priče »Manastir« i »Dionizove svinjice« prevedene su iz posljednje objavljene zbirke Ženska hiša (Založba Goga, 2022.).

Andrija Koštal rođen je 1995. u Zagrebu gdje je 2020. diplomirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu, a dvije godine kasnije na istom fakultetu upisao poslijediplomski doktorski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Autor je nekoliko znanstvenih članaka, eseja i osvrta. U svojem radu teži povezivanju filozofije, književnosti i znanosti.

Jadranka Pintarić piše eseje i književne kritike, uređuje knjige i katkad prevodi. Zaposlena je kao voditeljica Odnosa s javnošću MSU–a. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka i urednica u Redakciji kulture Prvog programa Hrvatskog radija, urednica u Mozaiku knjiga te glavna urednica Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika u kategoriji književne kritičarke bila je do 2008. Osim pisanja kritika za novine i časopise, pokreće biblioteke i uređuje pojedinačna izdanja za Jesenski i Turk, Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo pisaca, Novi liber, AGM i dr. Bila je stalna suradnica u emisijama iz kulture Hrvatske radio–televizije. Književne kritike, likovne prikaze, eseje i prozne tekstove objavljuje od 1987. Objavila je knjigu odabranih kritika U smjeru meridijana: književne kritike (2003.), zbirku proznih tekstova Kamate na ljubavne uzdahe; Ogledi o tankoćutnosti (2008.) te zbirku priča Dobro sam i ostale laži (2020.).

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Vanja Kulaš rođena je 1979. u Zagrebu. Diplomirala je njemački i francuski jezik s književnostima te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala s filmološkom temom. Zaposlena je kao voditeljica Zbirke za francuski jezik i književnost i rumunjski jezik i književnost u Knjižnici Filozofskog fakulteta. Kao filmologinja sudjeluje u nastavi na zagrebačkoj Romanistici. Objavljuje znanstvene i stručne radove, književnu i filmsku kritiku. Radi i kao književna urednica.

Neven Vulić rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u Zborniku eventualizma (Celeber, 2006.), prvijenac Povijest bolesti objavio je 2010. u izdanju Sysprinta, a jedna priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.). Roman Nježna stvorenja objavio je 2020. u izdanju Frakture. Urednik je i književni kritičar, a osvrte iz suvremene literature piše od 2012. Sudjelovao je u izradi Leksikona Antuna Gustava Matoša (LZMK, 2016.). Živi i radi u Zagrebu.

Renata Poljak rođena je 1974. u Splitu, gdje je 1997. diplomirala i stekla zvanje profesorice likovne kulture. Poslijediplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux–Arts 1999. u Nantesu u Francuskoj. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završava diplomski studij kiparstva 2020. Godine 2002. dodijeljena joj je »ArtsLink« stipendija na Umjetničkoj akademiji u San Franciscu, gdje gostuje kao umjetnica i mentorica studentima i studenticama 5. godine. Dobitnica je stipendije za boravak u MuseumsQuartieru u Beču 2004. i Cité des Arts u Parizu 2007. i 2008. Godine 2008. osvaja prestižni rezidencijalni umjetnički program »Art in General« u New Yorku, nakon kojeg slijede druge umjetničke rezidencije: »Skowhegan«, Maine, USA, 2009.; »ArtOmi«, New York, 2010.; »Residency Unlimited«, New York, 2011. i tromjesečni rezidencijalni program u centru Récollet u Parizu 2013. godine. U proljeće 2010. godine izbor njezina opusa prikazan je u Centru »Georges Pompidou« u Parizu. Istovremeno sudjeluje na Bijenalu suvremene umjetnosti u Rennesu u Francuskoj. U studenom 2010. izbor njezinih radova izložen je u prostoru Carrousel du Louvre na izložbi »Paris Photo 2010«. Izbor vlastitih filmova samostalno izlaže u umjetničkom centru Palais de Tokyo 2012. u sklopu umjetničkog događanja »Festival d›Automne« u Parizu. Njezinu samostalnu izložbu u Galeriji »Stephan Stoyanov« njujorški tjednik »The Village Voice« uvrstio je u tri ponajbolje izložbe koje se u New Yorku moglo pogledati u siječnju 2013., dok je zapažena retrospektiva njezinih radova u studenom 2014. otvorena simultano u umjetničkim centrima »Optica« i »Occurrence« u Montrealu u Kanadi. Od recentnih grupnih izložbi Renata Poljak sudjelovala je na izložbama »Prophetia« Fondacije»Joan Miro« u Barceloni te »Stories from the Edge« u Kunsthausu u Grazu. U 2016. svoj je novonastali projekt »Partenza« samostalno izlagala u dvama muzejima u Hrvatskoj, u galerijama u Zagrebu i Parizu te muzeju Danubiana u Bratislavi. Godine 2017. Verlag für moderne Kunst iz Beča izdaje njezinu umjetničku knjigu pod naslovom »Don’t Turn Your Back On Me« koja uključuje eseje Elisabeth Lebovici, Alaine Clair Feldman, Mladena Lucića i drugih. Godine 2018. samostalna izložba pod nazivom »Još jedan odlazak« održava se u Salonu Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu, a njezin je rad jedan od jedanaest izabranih među više od 800 umjetnika za finalnu izložbu u Metropolitan Art Centru (MAC) u Belfastu za međunarodnu umjetničku nagradu »MAC International« 2018. Tri godine zaredom, 2019., 2020., 2021., tri recentna filma »Još jedan odlazak«, »Porvenir« i »Split« premijerno su prikazana na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u njemačkom Oberhausenu.Uz to, film »Porvenir« dobitnik je i pet nagrada filmskih festivala, a direktor Festivala Lars Henrik Gass uvrstio ga je u časopisu Kinoscope u pet najboljih filmova 2020. godine. Godine 2019. i 2021. sudjeluje na internacionalnim žiriranim izložbama »Proyector 2021« u Madridu te na Ostrale Biennale u Dresdenu 2021. i 2023. Osvrt o samostalnoj izložbi »Porvenir« u Galeriji Kranjčar objavljen je u Art Forumu u rubrici Critics’ Picks.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332723001

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture-grad-zagreb.png

Časopis Fantom slobode 3/2022

Image

Zimski broj časopisa Fantom slobode 3/2022

Kao i obično, godinu zaključujemo zimskim izdanjem časopisa Fantom slobode. Za ovaj broj odabrali smo tekstove petero pjesnika te isto toliko kritičara i teoretičara dok je likovna rubrika Kontejner posvećena ovogodišnjoj Documenti, koja se održava u Kasselu, i venecijanskom Bijenalu.

Književna kritičarka i pjesnikinja Bjanka Alajbegović piše, između ostalog, poeziju o životu s traumom. Dojam traumatičnog iskustva subjekta, kojem se misli nižu naizgled bez reda, Alajbegović ostvaruje lomljenjem redaka, brojnim opkoračenjima i razlomljenom sintaksom. Nova misao u retku katkad se ne označava točkom nego samo velikim početnim slovom ili pak obratno čime autorica pridonosi subjektovu kaotičnom doživljaju svijeta. Ova snažna poezija svjedoči o iskustvu koje dijelimo s mnogo većim brojem ljudi nego što smo svjesni.

Ivica Đikić, kojeg ponajprije znamo kao pripovjedača i novinara, iznenadio nas je ovaj put poezijom. Kao i prozu, Đikić poeziju piše izravno, bez uljepšavanja, a s obzirom na to da često govori o ratu, takav pristup, lišen sentimentalnosti, na čitatelja ostavlja snažan dojam. U autorovu jezično svedenom svijetu jasno je da ne postoji kozmičko poravnanje koje naposljetku donosi katarzu. Kao poanta ostaje upravo taj izostanak. Tema koja se u ovim pjesmama ponavlja su i radosti koje djeca pronalaze u stvarima odviše običnima za odrasle. Djetinja znatiželja i mašta iz doba nevinosti kao da se supostavljaju onom prvo spomenutom svijetu bez čarolija u koji ćemo ući odrastanjem.

Žena koralj novi je rukopis Andrijane Kos Lajtman, autorice više pjesničkih zbirki. Specifično za ove pjesme jest da je njihov lirski subjekt Vesna Parun. Kos Lajtman kao u natutknicama niže prizore i dojmove iz života pjesnikinje da bi se oni naposljetku kaleidoskopski spojili u cjelovitu i slojevitu pjesničku sliku. Posrijedi su fingirana sjećanja na djetinjstvo i mladost ponajviše smještena na otok Zlarin gdje se Parun rodila. Ovu ingenioznu poeziju prožima sjetna atmosfera ostvarena, između ostalog, bogatim figurativnim izrazom.

U ovom broju Fantoma možete pročitati devet novih pjesama filmskog kritičara i pjesnika Damira Radića u kojima autor spaja elemente filmske umjetnosti i liriku. Radić prikazuje radnju filmskih klasika i njihovih likova u grubim crtama da bi izgradio kostur za dočaravanje određene filmske atmosfere. Tu su beznađe Bonnie i Clydea, hladnoća Širokog i dokumentarna suzdržanost Šoe. Radić atmosferu prikazuje autentično kao i redatelji filmova o kojima piše.

Nagrađivana pjesnikinja i kritičarka iz Sarajeva Nikolina Todorović donosi nam intimističku poeziju kroz koju se provlače teme ljubavnih i obiteljskih odnosa. Bilo da piše o senzualnoj ljubavi ili o teškom obiteljskom životu obitelji, njezina je poezija izrazito sugestivna i protkana finom ironijom te je se teško zasititi.

Ivan Šunjić piše o zbirci poezije kragujevačke pjesnikinje Ivane Maksić, Kćeri, zar ne vidiš da gorim, objavljene 2020. u nakladi Trećeg trga, a Franjo Nagulov analizira zbirku Senke Kapetanović Cirkulacija nepotrebnih stvari koju je 2021. izdao Jesenski i Turk.

Teoretičarka i kazališna redateljica Rajna Racz pripremila je analizu kanonskog djela Augusta Strindberga, duologije Mrtvački ples. Strindberg je, prema mišljenju Racz, ispisao drame u čijem je središtu sukob ljubavi i mržnje pa je tekst kao takav u dijalogu s više teoretičara ljubavi. Racz analizira Strindbergove drame u odnosu na ideje ljubavi kod Rolanda Barthesa, Otta Weiningera, Denisa de Rougemonta i Luce Irigaray.

U ulomku iz knjige Povijest u metafikciji,koja će uskoro biti objavljena, Teoretičarka književnosti Sanja Šakić bavi se čitateljskom konfiguracijom pripovjedača kao instance koja gospodari pričom, polazeći od pretpostavke da njegov nadzor nad pričom počiva na trajanju u vremenu pripovijedanja, a ne na zaposjedanju priče jezikom. Ova je pretpostavka proizašla iz čitanja djela Davida Albaharija koja na sadržajnom i jezičnom planu zastupaju stav da je odnos teksta prema zbilji kondicionalan, hipotetičan i kreativan, a zbog kojeg je pripovjedač podređen samo zakonu nužnosti i vjerojatnosti umjetničkoga djela. Analizirane su strategije koje čitatelja podsjećaju da je tekst, zato što je proizvod jezične djelatnosti, neovisan od iskustvene stvarnosti, te se ističe da u prozi Davida Albaharija priča nije tek fabula ili tradicionalno shvaćeno pripovijedanje priče o nekom događaju, nego da je prava ili istinska priča entitet kojim pripovjedač nastoji zagospodariti, ali svojim djelovanjem samo uspijeva ometati njezino pojavljivanje. Ako je pripovjedač razvlašten zakonom vjerojatnosti i zakonom priče koja se ne pojavljuje kao proizvod jezične djelatnosti, preostaje mu da gospodari samim sobom kao pričom odgovarajući na pitanje tko sam? uz koje se artikulira njegov nestabilni pripovjedni identitet.

Književni teoretičar i sveučilišni profesor Zvonimir Glavaš kritički se osvrće na dosadašnja istraživanja o postmarksističkoj teoriji, te osim što donosi prikaz trenutne istraženosti polja, postavlja i temelje problematizaciji pojma postmarksizma. U tekstu objavljenom u ovom broju, „Pregledne studije postmarksističke teorije“, Glavaš raspravlja o sedam knjiga te nekoliko studija koje se na razne načine dotiču postmarksističkih tema premda se ne koriste samim pojmom postmarksizma. Autor pruža uvid u stanje postmarksističkog polja i polaže temelje za preispitivanje koncepta postmarksizma.

Autori u ovom broju:

Bjanka Alajbegović rođena je u Sarajevu 1983. godine. Diplomirala je na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavila je zbirke pjesama Između dvoje (2005.) i Srčane saturnalije (2019.). Gostovala je na brojnim regionalnim pjesničkim susretima. Pjesme su joj prevedene na mađarski i rumunjski i njemački jezik. Poeziju i eseje objavljuje u književnoj periodici i na portalima: Odjek, Novi izraz, Sarajevske sveske, Zeničke sveske, Ars, Plima, Motrišta, Fragment, Eklava, Strane, Bona. Književnu kritiku objavljuje u okviru projekta Ženska čitaonica. Uža oblast interesa joj je feministička epistemologija. Članica je PEN Centra BiH.

Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu. Dosad je objavio je romane Cirkus Columbia (2003.), Sanjao sam slonove (2011.), Ponavljanje (2014.), Beara — dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici (2016.) i Ukazanje (2018.). Cirkus Columbia dobio je nagradu Meša Selimović. Roman Sanjao sam slonove osvojio je nagradu Tportala, Ponavljanje je nagrađeno Kočićevim perom (Banja Luka — Beograd), a Beara priznanjem Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Zbirka priča Ništa sljezove boje izišla mu je 2007., a zbirka pjesama Ostatak svijeta 2012. \ikić je objavio i tri publicističke knjige: Domovinski obrat — politička biografija Stipe Mesića (2004.), Gotovina, stvarnost i mit (2010.), u suautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (2013.). Uz film Cirkus Columbia, suscenarist je filma Visoka modna napetost (2013.) te scenarist serije Novine (2016. — 2020.). Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu.

Andrijana Kos Lajtman rođena je u Čakovcu, 1978. izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje hrvatsku i svjetsku književnost. Dosad je objavila dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Ljevak, 2011.) i Poetika oblika — suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Ljevak, 2016.) te četiri pjesničke zbirke: Jutarnji laureat (Grad Čakovec, 2008.), Lunule (Disput i DHK, 2012., nagrada »Dobriša Cesarić«), Teleidoskop (HDP, 2018.) i Stepenice za Stojanku K. (V.B.Z., 2019.). Pjesme su joj prevedene na makedonski, slovenski i mađarski jezik te objavljene u brojnim domaćim i stranim časopisima. Bavi se književnom kritikom, a autorica je i dokumentarno–eksperimentalnih filmova Tihi rubovi (2019.) i Dan antifašizma (2019.) u suautorstvu s Damirom Radićem. Članica je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (HIDK). Urednica je i voditeljica književno–kulturne tribine KAČ na Učiteljskom fakultetu.

Damir Radić (Zagreb, 1966.), pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar. Objavio zbirke pjesama Lov na risove (1999.), Jagode i čokolada (2002.), Pokopana tajna (2010.), Ranije (2019.), Zarazna zona (koautorstvo s Andrijanom Kos Lajtman, 2021.), Kao život sam (2021.), roman Lijepi i prokleti (2007.) te knjigu filmskih kritika/eseja Milenijsko kino — film na početku 21. stoljeća (2018.). Autor niza dokumentarnih, eksperimentalnih i igranih filmova, uključujući dugometražni igrani Posljednji dani ljeta (2019.) i dugometražni dokumentarni Prozori (2021.). Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nikolina Todorović rođena je 1995. u Sarajevu. Književna je komparatistica, pjesnikinja i književna kritičarka. Dobitnica je nagrade »Mak Dizdar« koju dodjeljuje književna manifestacija »Slovo Gorčina« u Stocu za najbolju prvu neobjavljenu knjigu pjesama. Pjesme su joj prevođene na engleski, francuski, ruski i gaelski. Aktivno piše književne kritike, osvrte, komentare i analize za nekoliko domaćih i regionalnih portala i časopisa.

Ivan Šunjić rođen je 1990. godine u Mostaru. Magistar je hrvatskog jezika i književnosti. Objavljuje književnoteorijske, književnokritičke tekstove i eseje. Uže područje interesa su mu stilistika, feministička teorija i kritika, suvremena regionalna književnost, osobito poezija i esejistika.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevanznih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen  je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019.) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019.). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019.), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019.) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019.).

Sanja Šakić završila je studije komparativne književnosti, francuskog jezika i književnosti, te južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Godine 2022. doktorirala je na temi Povijest u metafikciji — konfiguracija vremena u prozi Davida Albaharija (mentor izv. prof. dr. sc. Tomislav Brlek) na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na istom fakultetu. Vlasnica je obrta za pisanje sadržaja i marketing Text Shop.

Zvonimir Glavaš rođen je 1989. u Osijeku, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Na osječkom Filozofskom fakultetu završio je dvopredmetni preddiplomski te diplomski studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti, diplomiravši 2013. godine. Iste godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, koji završava 2020., obranivši disertaciju naslovljenu »Književnost i književnoteorijsko u postmarksističkoj teoriji«. Od prosinca 2013. do listopada 2014. radio je kao asistent na zamjeni na Odsjeku za filologiju Učiteljskog fakulteta u Osijeku, a od listopada 2014. godine zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za teoriju književnosti. Primarno područje znanstvenog interesa mu je suvremena književna i kulturalna teorija.

Mirela Ramljak Purgar docentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta u Osijeku, gdje predaje Teoriju umjetnosti. Opsežno je pisala o temama vizualne kulture prve polovice dvadesetog stoljeća i suvremenoj umjetnosti. Među njezinim objavljenim radovima je »Strategien der Ornamentierung. Einfühlungsdrang und Abstraktionsdrang in Das Cabinet des Dr. Caligari und in der Grafik von Ernst Ludwig Kirchner« (2019.), »Early Interactions of Static and Moving Images« (2021), zatim autorska knjiga Modrernizam slike. Ekspresionistička grafika i pogled kamere (2021) te urednička knjiga Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj (2022).

 

Broj je uredila Ivana Rogar

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332722003

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2022

Image

Ljetni broj časopisa Fantom slobode 2/2022

Iva Gjurkin, koja nas je oduševila svojim posljednjim romanom, Pjesma o vjernosti (2021.), donosi nam ulomak iz romana u nastajanju u kojem je stvorila svijet za sebe – grad u kojem svatko živi od svojeg rada, a radi upravo ono što voli. Gjurkin i ovaj put piše o putu prema samoostvarenja: u jednom neimenovanom gradu majstor Llewelyn podučava izradi srebrnih predmeta kalfu Vilima, koji kroz učenje zanata uči i što znači ideja stvaranja.

Moćna lirska proza pjesnikinje Selme Asotić posvećena je posljednjim trenucima jednog čovjeka koji je preživio rat. Pripovjedačica zamišlja kako je izgledalo kad se majčin brat, mnogo godina nakon završetka rata, ubio, kako je ta smrt mogla izgledati i nudi nam nekoliko verzija. No nakon svake iteracije ponavlja da nije bilo tako stavljajući do znanja da je to ipak zamišljanje, da ona ne zna kako je zaista bilo i da naposljetku ne može znati kako je ujaku bilo živjeti s traumom. Njegovi se posljedni trenuci zatim rastežu na cijeli život, djetinjstvo, mladost, rat, kako je sve moglo izgledati, ali vjerojatno nije, da bi taj život bio zaokružen još jednom iteracijom samoubojstva.

Iz Beograda svoju nam je priču o prdežima (sic) poslao Miloš Ilić. Ilićev junak počinje voditi evidenciju svoje nadutosti jer nitko osim njega, začudo, ne osjeća smrad njegovih vjetrova. Da se ne bi sve završilo na običnoj nadutosti, Ilić nudi niz apsurdnih situacija te ideju koja naposljetku, iz drugog pogleda, i nije tako suluda.

Zagrebački propovjedač Silvio Lebinac piše nastavak nadrealističnih i apsurdnih zgoda i nezgoda gospodina Odadoža, čovjeka koji razmišlja o svemu – od a do ž – i kojem se događa također gotovo sve.

Svjetlo dana uskoro će ugledati studija Frančeske Liebmann Kulturemi u djelima Ive Andrića. Analiza njemačkih i engleskih prijevoda. Djelo je rezultat višegodišnjeg intenzivnog istraživanja, a iz njega ovdje donosimo ulomak. Djelo ispituje zastupljenost kulturema u njemačkom i engleskom prijevodu romana, Travnička hronika i Na Drini ćuprija, a autorica se osvrnula i na druga Andrićeva djela.

U rubrici Kontejner komunikologinja sa Sveučilišta Jurja Dobrile Sunčana Tuksar piše o modi kao kulturološkom fenomenu. Koja je razlika između mode i odijevanja, kakva je povezanost mode i filma te i još mnoge druge teme autorica istražuje u svojem iscrpnom eseju »Suvremena moda i film: transmedijski pristup«.

Autori u ovom broju:

Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus, Književna smotra i Fantom slobode. Dosad je objavila romane Līlā(2019)i Pjesma o vjernosti (2021). S engleskog na hrvatski prevodila je književno–teorijske članke i književne tekstove za časopis Libra libera, knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija (2015), Misli na izložbi Brune Latoura (2017) te Obrasci i interpretacija: pamfleti Stanford Literary Laba Franca Morettija i suradnika (2018).

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu »Nana«, a 2021. i 2022. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima. Njena prva zbirka Reci vatra (Buybook, Sarajevo; Raštan izdavaštvo, Beograd) objavljena je 2022. godine.

Miloš K. Ilić rođen je 1987. u Pančevu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Izdao je zbirke pripovijedaka Priče o pivu (2008) i Umorni kao psi (2017). Dobitnik je nagrade Edo Budiša (2018) za zbirku priča Umorni kao psi. Radio je kao dramaturg na predstavama Mizeri (Atelje 212) i Tačka ključanja (premijera SKC Beograd). Diplomska drama Čovek bez mase izvedena je 2013. godine na Ex Teatar Festu u Pančevu. Za Radio Beograd napisao je radio drame: Ruka, Rat, Smrt Kraljevića Marka, Metak u mrak, Rabadžije, Trči, Lotrek, Po zanimanju Očivad, Slepi, Lotreamon, Ogledala Danice Marković, W. Objavljivao priče u časopisima: Polja, Koraci, Rukopisi, Kvartal, BUNKER, NIN, Trag, SENT, Dometi, Zlatna greda, strane.ba, eckermann.org.rs, Prosvjeta;kao i u antologijama Gavrilov princip (2014) i Pre vremena čuda (2020).

Silvio Lebinac rođen je u Bistrincima 1962. godine, mjestu pored Belišća u kojem je išao u osnovnu školu, a u Valpovu je išao u srednju školu. Studirao je filozofiju i povijest te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nekoliko pjesama objavio je u zbirkama kao član književne udruge Vers iz Belišća. Piše uglavnom kratke priče ili nešto slično. Objavljivao je u Zarezu, časopisima Književna Rijeka, Dubrovnik, Riječi, Svjetlo, Europski glasnik, Fantom slobode. Živi i radi u Zagrebu.

Frančeska Liebmann rođena je 1981. godine u Čapljini, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te njemački jezik i književnost na Fakultetu filozofsko–humanističkih znanosti u Mostaru. Od 2007. do 2011. radila je kao asistentica hrvatskog jezika u Gradišću, a zatim i kao lektorica na Institutu za slavistiku Sveučilišta »Karl Franz« u Grazu. Na spomenutoj obrazovnoj instituciji završila je 2015. poslijediplomski studij. Dobitnica je Nagrade »Anđelko Novaković« za 2014. godinu. Nagrađena zbirka pjesama, koja je ujedno i njezin prvijenac, tiskana je dvojezično u nakladi Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Društva hrvatskih književnika (Moja pjesma / Mein Gedicht, 2015). Pjesme i priče su joj objavljivane u međunarodnim zbornicima (Most, Panonski ljetopis, Keine Delikatessen — Balkan Delikatessen, Heimat/Menschheit — Berner Bücherwochen), časopisima (Republika) i internetskim portalima (Kritična masa). Autorica je i niza znanstvenih radova iz oblasti književnosti, jezikoslovlja i znanosti o prevođenju (Istinitost, Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačkog prijevoda romana Na Drini ćuprija,Čini li odijelo čovjeka i u njemačkim prijevodima Andrićevih romana, Andrić u svijetu te o bojaznima mladih hrvatskih istraživača nobelovčevog stvaralaštva, Wie man mit Gegenständen kommuniziert, The Tower of Babel as a determinant of national (and cultural) identity in two of Andrić’s chronicles). Osim rada na obrazovnim institucijama bavi se povremeno novinarstvom, prevođenjem, lektoriranjem te recenziranjem. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Sunčana Tuksar rođena je u Čakovcu, a odrasla je, odnosno od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu. Engleski jezik i književnost magistrirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a komunikologiju je doktorirala na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Bila je stipendistica preddiplomskog studija storytellinga, dramske i plesne umjetnosti u Engleskoj (Emerson College, East Sussex) te doktorskog studija za istraživanje jezika i multimodalne komunikacije u Engleskoj (University of London) i Danskoj (University of Southern Denmark, Odense). Stječući iskustvo u praksi, boravila je i radila u Škotskoj, Engleskoj, Republici Češkoj i na Tajvanu. Transkulturalna iskustva autorica je prikupila i na mnogim drugim putovanjima, od kojih se izdvajaju: Tajland, Malezija, Hong Kong, Singapur i SAD. Sunčana Tuksar prevela nekoliko knjiga, objavila mnoge znanstvene i publicističke radove te književne osvrte, eseje i priče. Profesorica je kolegija koji premrežuju engleski jezik, multimodalnu sociosemiotiku, postklasičnu naratologiju, transmedijski storytelling, film i književnost. Osim ove, napisala je i knjigu Prekoračenja; Transmedijska kultura i film. Trenutno je zaposlena na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

 

Broj je uredila Ivana Rogar

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332722002

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2022

Image

Fantom slobode 1/2022 donosi ponovno pregršt dobrih priča i lirskih momenata. U ovom broju možete pročitati nadahnutu ispovijest o trčanju i zgode jednog vegana koji živi s biljkom mesožderkom.

Nagrađivana slovenska pripovjedačica Mirana Likar uvodi nas u ovaj broj Fantoma slobode svojom pričom »Sicilija« o trojici prijatelja i njihovim isprepletenim sudbinama. Likar piše jednostavno, ali uvlači čitatelja u pripovijedanje tako da on jedva čeka razrješenje koje, naposljetku, zaista dolazi kao nagrada.

Beogradski prozaist Dimitrije Bukvić počastio nas je s tri kratke priče i ulomkom iz romana u nastajanju. Riječ je o maštovitim pričama duhovitih dijaloga i opisa te ingenioznih pripovjednih rješenja. Bukvić suvereno upravlja kako realističkim tako i fantastičnim prosedeima i pravi ga je užitak čitati.

Začudna proza Mladena Ivanovića, prozaista o kojemu se njegovom voljom gotovo ništa ne zna, misteriozan je narativ pun elemenata nadrealizma, apsurda i logičkih igara, konstatacija koje pobijaju same sebe i tjeraju čitatelja da se duboko zamisli nad pročitanim. Posrijedi je odlomak iz Ivanovićeva još neobjavljenog romana Treći registar za čije je čitanje potrebna pažnja i posvećenost. Neka to ne obeshrabri manje zahtjevne čitatelje — isti je tekst pun visprenih dosjetki u kojima će uživati svatko tko voli verbalne akrobacije.

Esejist Andrija Koštal napisao je memoarski zapis o trčanju i svojem odnosu prema njemu. Koštal u ovom pomno razrađenom eseju nudi višedimenzionalan pogled na tu aktivnost i pokazuje koliko i na kakve sve neobične načine trčanje može značiti čovjeku.

Pjesnik Denis Ćosić, dobitnik Gorana za mlade pjesnike, podario nam je deset novih pjesama. Neobično snažnim metaforama koje dočaravaju magičnu atmosferu života u ruralnom području Ćosić bez imalo patetike ispisuje i povijest rasapa obitelji uslijed ratnih nevolja.

Tuzlanski pjesnik Omer Ibrahimagić, čije smo pjesme već imali priliku objaviti u ovome časopisu, javlja nam se također s nekoliko pjesama o ratu i njegovim posljedicama. Ibrahimabićeva je poezija snažna na drukčiji način od Ćosićeve: premda su obojica surovi u prikazu ratnih okolnosti, Ibrahimagić je skloniji ironiji i naturalizmu.

Naizgled jednostavne pjesme Karla Nikolića, prevoditelja i pjesnika iz Zagreba, tematiziraju prirodu i načine življenja, potrošnju tog životnog vremena te druge sastavnice života, kao što su ljubav, smrt i prijateljstva. Iz Nikolićevih pjesama blago izbija osjećaj pomirenosti lirskog subjekta sa samim sobom, što je zacijelo jedna od boljih stvari koje nam se mogu dogoditi tijekom našeg boravka na Zemlji.

Katarina Sarić crnogorska je pjesnikinja koja objavljuje i u regiji i izvan nje. Njena divlja poezija mirotvorstva i ljubavnih odnosa osvježava i potiče na djelovanje, pa čak i kad govori o tužnim epizodama. Ove su poput svoje autorice: pune energije i dobre volje.

Teoretičar i povjesničar Vinko Korotaj Drača donosi nam ulomak iz svoje knjige Psihijatrijski diskurs u hrvatskom društvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće koja će izaći sljedeće godine, a posvećena je tretmanu ludila i neprilagođenosti u hrvatskom institucijama za psihički nestabilne. U ovom ulomku Drača pokazuje kako je tretman pacijenata u bolnici Stenjevec bio često rodno uvjetovan i da se žene češće proglašavalo psihički nestabilnima od muškaraca, a u njihovo se ponašanje upisivala histerija, pohota i razne druge »ženske« mane.

Ana Marija Habjan piše o tri animirana filma: Čarobni zvuci, Proljetni zvuci i Cvrčak i mrav, nastala u Zagrebu, u razdoblju između 1951. i 1960., koji u osnovi imaju sličnu priču te gotovo identičnog glavnog junaka.

Autori u ovom broju:

Mirana Likar (1961.) diplomirala je bibliotekarstvo i slovenski jezik na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Prvu knjigu kratkih priča Sobotne zgodbe objavila je 2009. (Cankarjeva založba, Ljubljana). Potom su joj izašle još dvije zbirke kratkih priča Sedem besed (2012.) i Glasovi (2015.). Prvi roman Babuškin kovček objavljen je 2017., kratki roman Bibavica 2018., a Pripovedovalec 2020. Likar objavljuje u svim slovenskim književnim medijima i na 3. programu Ars nacionalnog radija. Kratke priče su joj uvrštene u domaće antologije, a priča »Nadin prt« predstavljala je Sloveniju u antologiji Best European Fiction izdavača Dalkey Archive 2013. Mnoge su joj priče nagrađene, a Subotne zgodbe nominirane su za Nagradu fabula, najbolju zbirku kratkih priču. Roman Pripovedovalec nominiran je za nagradu Kresnik, Cankarovu nagradu i Nagradu Mira.

Dimitrije Bukvić (Beograd, 1985.) je pisac kratkih priča, sociolog i novinar. Prozu je objavljivao u zbornicima i književnim časopisima u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Autor je knjiga Kafanološki astal / Karirani stolnjak (u koautorstvu s Dragoljubom B. \orđevićem, 2014.), Svaka dobija (2017.) i Šezdeset osma — pedeset godina posle (2018.). Pobjednik je festivala za mlade pisce »Srpsko pero« (2013.), natječaja za kratku priču Narodne biblioteke Bor (2013.) i natječaja »Miodrag Borisavljević« (2014). Dobitnik je priznanja »Blagodarje« Udruženja književnika Srbije (2022.) za podršku inicijativi »Beogradski čitač«. Član je savjetničkog tima međunarodnog projekta CoLaboArthon koji spaja znanost i umjetnost stvaranjem angažiranih kolektivnih književnih djela. Sociološke radove je objavljivao u znanstvenim časopisima u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je brojnih reportaža i serijala u dnevnom listu Politika. Za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) je pisao analitičke tekstove o problemima kulturne politike u regiji.

Mladen Ivanović navodno se preselio iz Beograda u Novi Sad.

Andrija Koštal rođen je 1995. u Zagrebu gdje je diplomirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Autor je nekoliko znanstvenih članaka, eseja i osvrta. U svojem radu teži povezivanju filozofije, književnosti i znanosti.

Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljenje u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji i prevođene na engleski, francuski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi mu 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja nagradu »Goran za mlade pjesnike«. Član je Hrvatskog društva pisaca.

Omer Ć. Ibrahimagić, rođen u Tuzli 1968., objavio je pjesme, priče i putopise u regionalnim časopisima, listovima i na portalima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca i mnogim drugima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Šest bijelih mantila (2007.), Ćilibar i perle ( 2007.), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018.), Pogled na moj svijet (2018.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine te P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade »Mak Dizdar«, »Simha Kabiljo«, »Dr. Esad Sadiković«, »Marko Martinović Car«, lista Večernje novine i udruženja Mladi Muslimani i druge. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu »Lapis Histriae«, a jednom za nagradu »Musa Ćazim Ćatić«. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli.

Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao je agronomiju i novinarstvo. Bio je frontmen šansonijerskog benda Skaramuži s kojim je 2005. objavio CD. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. S engleskog je preveo knjige Genijalne misli Alberta Einsteina, Kako razgovarati sa psima Stanleya Corena te Doba podjela Tima Marshalla. Poeziju je dosad objavljivao u Vijencu i Fantomu slobode. Živi u Zagrebu i bavi se obukom pasa i edukacijom njihovih vlasnika/skrbnika.

Katarina Sarić rođena je 1976. godine na Cetinju u Crnoj Gori. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću diplomirala je filozofiju i crnogorski jezik i južnoslavenske književnosti. Na Fakultetu za političke nauke u Podgorici završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada. Piše društveno angažoviranu poeziju, prozu i esejistiku. Književnica je, poetska provokatorica i performans umjetnica. Autorica je 13 samostalnih izdanja, među kojima su romani, zbirke poezije, autofikcija i putopis. Zastupljena je u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima i na svim važnijim regionalnim portalima. Priče i pjesme su joj zastupljene u brojnim regionalnim časopisima za književnost i kulturu, među kojima su Ars, Diogen, Avangrad, Akt, Anima–art, Urbana riječ i Europski glasnik. Djela su joj prevedena na engleski i makedonski jezik.

Vinko Korotaj Drača rođen je 1989. u Zagrebu. Završio je preddiplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na potonjem je upisao doktorski studij Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu gdje je primarno istraživao povijest duševnih bolesti. Doktorirao je 2021. godine. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima u Zagrebu (Zagorkini dani 2016. i Zagorkini dani 2017., Desničini susreti 2017. i 2018. godine), Beogradu (Migrations in Visual Culture, Creating Memories in Early Modern and Modern Art and Literature) i Ljubljani (Selfologija, Simbozij). Teme iz povijesti psihijatrije predstavio je na kongresu RI–seminario u Rijeci, međunarodnoj radionici Managing Maladjustment in the Modern World. Perspectives from Southeastern Europe te na ljetnoj konferenciji ASEEES–a u Zagrebu 2019. Sudjelovao je na ljetnoj školi GHI u Dubrovniku, Cultural trauma and Crisis of Democracy 2019. godine, a 2021. sudjelovao je na međunarodnoj konferenciji Race, Science and Eugenics in East Central Europe in the 19th and 20th Centuries. Bio je organizator međunarodne doktorandske konferencije Revolutions and Upheavals in History i član organizacijskog odbora ISHA–ine konferencije (Re)making Europe. Radove je objavljivao u časopisima Historijski zbornik, Tragovi i Radovi zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog Fakulteta u Zagrebu te u zbornicima navedenih skupova.

Ana Marija Habjan završila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1987. te diplomirala 1998. povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1999. radi kao urednica u Programu za kulturu Hrvatske televizije gdje u brojnim emisijama kontinuirano prati i obrađuje teme iz povijesti umjetnosti te suvremene umjetničke scene. Autorica je niza biografskih portreta hrvatskih umjetnika te dokumentaraca o umjetničkim pokretima, kao i serijala emisija o fotografiji, arhitekturi i dizajnu. Dobitnica je godišnje nagrade HRT-a 2012. godine te nagrade DPUH-a 2021.

Broj je uredila Ivana Rogar

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332722001

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 3/2021

Image

Treći ovogodišnji broj časopisa Fantom slobode posvećen je konferenciji Predsuvremena akcija – postsuvremena reakcija. Konferencija je izravan rezultat programske koncepcije koja je od 2020. godine na snazi u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti. Sama programska koncepcija odgovor je na uobičajenu muzeološku koncepciju predstavljanja muzejske zbirke, poznatu pod sintagmom „stalni postav“. Stalni postav zbirke u sebi objedinjuje više principa koje smatram kontraproduktivnima za muzeološki zadatak posredovanja informacija komprimiranima u muzejskim objektima. Kontraproduktivnim zato što se statičnost postava fiksira na određeno vremensko razdoblje što je kod nas najčešće usklađeno s ritmom promjene ravnatelja ili ravnateljice muzeja. Koncept je redovito fokusiran na najreprezentativnije primjerke iz muzejske zbirke, a u slučaju umjetničkog muzeja riječ je o takozvanim remekdjelima, te u potpunosti zanemaruje činjenicu da u složenom narativu o pojedinom razdoblju ili cijeloj umjetničkoj baštini koju muzej čuva, istražuje i predstavlja, koncentracija na remekdjela ne daje ni potpunu, niti istinitu predodžbu o kontekstu svog nastanka. Fokusiranost na remekdjela u sprezi je s fokusiranošću na najreprezentativnije umjetničke discipline, u našem slučaju slike izvedene uljem ili akrilikom na platnu ili skulpture u mramoru i metalu, zanemarujući subjektivne i objektivne stilske karakteristike slobodnije i iskrenije iskazane u manje pretencioznim umjetničkim tehnikama. Kao oblik naracije koncept stalnog postava preferira kronološko predstavljanje građe kao idealnu formu prikazivanja razvoja umjetničkog izraza unutar vremenskog djelokruga referentne institucije. U konačnici, suma stalnog postava svodi se na jednosmjernu komunikaciju reprezentativnog sadržaja koju publici kao neprikosnoveni autoritet priprema njen autor, ravnatelj muzeja. Vrijeme je pokazalo da je koncept stalnog postava najzaslužniji što se muzejske institucije smatraju monotonim i nezanimljivim prostorima elitistično-autoritativne koncepcije kulture, nespojive s demokratičnim tendencijama suvremene civilizacije zasnovanima na dijalogu i interakciji. Mentalno okruženje izgrađeno na principima hijerarhije kreativne i tehničke superiornosti jednostavno niti želi, niti može biti poticajem individualnoj kreativnosti na dobrobit cjelokupne zajednice, što smatram temeljnom zadaćom muzejske institucije.. Ono je namijenjeno učenju po diktatu, a ne stvaranju preduvjeta za slobodnomisleće, samostalno razmišljanje. Problem je što prevladavajuća ljudska priroda prihvaća i očekuje prezentaciju u kojoj će uživati bez pretjeranog mentalnog angažmana. Stoga sam se za Nacionalni muzej moderne umjetnosti odlučio na dvojnu prezentaciju zbirke. Prvu, koja će zasnovana na kronološkom pregledu razvoja prevladavajućeg estetskog koda ili duha vremena, uz povremeno mijenjanje umjetnina i zastupljenost svih umjetničkih disciplina, tehnika i tehnologija izvedbe, ispuniti ustaljena očekivanja publike. I drugu, koja će u kvartalnoj izmjeni kroz godinu interpretirati zbirku po izvjesnom kustoskom ključu, na primjer odnosu modernog i suvremenog kojem je svoju selekciju posvetio kustoski tandem Neva Lukić i Vanja Babić. Paralelnost dva načina rada sa zbirkom s jedne strane želi publici predočiti uvid u mogućnost alternativnog postava zbirke, a s druge omogućiti prikazivanje što većeg broja umjetnina iz muzejskog fundusa koji je po uzusu stalnog postava uobičajeno sveden na svega 10% fundusa.

Pitanje pak terminologije i nejasnoća pojmova suvremenosti i modernosti od posebnog su interesa u gradu koji ima i muzej moderne i muzej suvremene umjetnosti, čiji se fundusi i djelatnost uslijed ovih nerazjašnjenosti i prečesto preklapaju. Moj osobni stav je da oba muzeja imaju mogućnost diferencijacije svojih programa i zbirki. Potrebno je samo kao osnovu razlikovanja od uobičajene kronološke razdjelnice – moderna umjetnost prije 1950. godine, a suvremena poslije – postaviti na poziciju koju je zastupala povijesna avangarda. Po tome sve što predstavlja evoluciju tradicionalnih umjetničkih disciplina i tehnike bilo bi područje djelovanja muzeja moderne umjetnosti, dok bi sve što je zasnovano na konceptu raskida s tradicionalnim estetskim vrijednostima, te uvođenju inovativnih tehnologija i stvaralačkih postupaka bilo područje rada muzeja suvremene umjetnosti. Svaka bi od institucija tako imala svoje povijesne i aktualne dimenzije, a umjesto konkurentnosti, njihov bi odnos postao okosnicom dinamiziranja produkcijskih i koncepcijskih kapaciteta lokalne vizualne umjetnosti.

Autori u ovom broju:

Branko Franceschi (Zadar, 1959.), povjesničar umjetnosti, od 2020. godine ravnatelj je Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Od 2014. do 2020. ravnatelj je Galerije umjetnina u Splitu. Od 2010. godine obnaša dužnost direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti. Od 2008 do 2010. godine ravnatelj je HDLU-a Zagreb, u periodu od 2004. do 2008. ravnatelj je Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a od 1987. do 2004. godine voditelj je i kustos Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu. Od 1987. godine inicijator je i kustos brojnih izložbi suvremene umjetnosti za izložbene prostore u Hrvatskoj i šire.Bio je povjerenik / kustos hrvatskog paviljona na 16. Biennalu u Sao Paulu (Brazil 2004.) i 55. Venecijanskog biennala (2013.), kustos za 52. Venecijanski bijenale (2007.) te 11. Međunarodnu izložbu arhitekture i Venecijanski bijenale (2008.). Ko-kustos je 2. i 5. Bijenala ARK D-0, Konjic (2013. i 2017.) i Helsinškog bijenala fotografije (2014.). Član je kustoske ekipe Međunarodnog biennala mladih umjetnika u Bukureštu (2006., 2012.). Godine 2005. inicirao je Biennale Kvadrilaterale u Rijeci.

Neva Lukić magistrirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Teoriju moderne i suvremene umjetnosti na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj.
Kao kustosica surađivala je s različitim institucijama, neprofitnim udrugama te kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjelovala u različitim rezidencijama i kustoskim programima. Redovito piše za časopise Kontura i Vijenac. Bila je članicom više stručnih povjerenstava za odabir ili otkup radova, kao i za dodjelu nagrada (Salon mladih, 2010., Radoslav Putar 2021., Erste fragmenti 2020./2021.). Trenutno radi kao kustosica i koordinatorica izložbenog programa u umjetničkoj rezidenciji i galeriji Hestia u Beogradu.
Uz navedeno djeluje kao književnica te je objavila tri zbirke poezije, dvije zbirke kratkih priča, slikovnicu, radio igru te je redateljica kratkog filma nastalog u suradnji sa Sarom Rajaei.

Vanja Babić diplomirao je povijest umjetnosti i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djeluje kao kustos i likovni kritičar. Voditelj je Galerije MH od 1995., a od 2010. stalni je kustos suradnik u Galeriji Kranjčar. Priredio je više od dvije stotine samostalnih izložbi, a autor je ili koautor i niza tematski koncipiranih skupnih izložbi. Redovito objavljuje prikaze izložbi, likovne kritike i razgovore s umjetnicima u novinama odnosno časopisima Vijenac, Kontura i 15 dana, a povremeni je suradnik i časopisa365ᵒ što ga izdaje Slovačka nacionalna galerija iz Bratislave. Od 2009. urednik je likovne rubrike u Vijencu. Od 2003. do 2005. bio je koautor i voditelj obrazovnog serijala Hrvatske televizije Percepcija s temama iz suvremene umjetnosti, a od 2018. autor je i voditelj emisije U vizualnom kodu na 3. programu Hrvatskoga radija. Bio je članom više različitih stručnih povjerenstava za odabir ili otkup radova, kao i za dodjelu nagrada (24. Salon mladih, Bijenale mladih Mediterana – hrvatska selekcija, Erste fragmenti, Essl Art Award, Nagrada Vladimir Nazor za 2019.). Član je AICA-e.

Vlado Martek (Zagreb, 1951.) je pjesnik, umjetnik i esejist. Diplomirao je književnost i filozofiju na FF u Zagrebu. U početku se bavio vizualnom i konkretnom poezijom (imenovanom predpoezija), a od sredine sedamdesetih godina konceptualizmom i akcionizmom s Grupom šestorice autora, umjetničkim knjigama te out of printom. Od osamdesetih godina bavi se slikarstvom, kiparstvom, grafikom i land – artom. Izlaže 1990. u Beču na izložbi Zeichnen im Fluss u Museumu des XX Jahrhunderts, a 1997. priređuje izložbu u Lyonu. Piše o poeziji i likovnosti. U posljednje vrijeme vraća se projektima u duhu konceptualizma te se bavi fotografijom kao konceptualnom formom. Objavio je osamnaest knjiga, dva koautorska izdanja grafičkih mapa te sedam samostalnih grafičkih mapa. O njegovu radu objavljena je monografija Martek – fatalne figure umjetnika autora M. Šuvakovića, a 2008. Zdenko Rus priredio mu je retrospektivu u Modernoj galeriji u Zagrebu.   Samostalno je izlagao u više europskih gradova. Tri konceptualna djela nalaze mu se u zbirci Centre Pompidou u Parizu.
Živi u Zagrebu i Rovinju.

Mladen Lučić, profesor povijesti umjetnosti i muzejski savjetnik, rođen je u Zagrebu 1955., gdje je diplomirao povijest umjetnosti 1983. godine. Od 1975. radi kao stručni suradnik u Galeriji Studentskog centra kada počinje i objavljivati likovne kritike. Zapošljava se kao kustos u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 1983. godine, gdje 1992. godine osniva AV Centar. Autor je više dokumentarnih filmova o temama i autorima suvremene hrvatske i svjetske umjetnosti. Ravnatelj je Javne ustanove Pula film festival od 2004. do 2006. godine te je vodio tri Festivala igranog filma u Puli. U Istri realizira više dokumentarnih filmova o istarskoj tradicionalnoj glazbi i kulturnoj baštini. Od 2007. do umirovljenja 2020. godine radi kao muzejski savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, gdje je uz poslove vezane uz osnivanje i funkcioniranje Muzeja priredio pedesetak samostalnih, monografskih i problemskih izložbi.Bio je članom mnogobrojnih ocjenjivačkih sudova i organizacijskih odbora te kulturnih Vijeća u Ministarstvu kulture RH, Istarske županije i Grada Pule. Organizirao je i pisao tekstove u katalozima za cca dvjestopedeset izložbi suvremenih hrvatskih i međunarodnih umjetnika, a autor je pedesetak problemskih, studijskih i monografskih izložbi. Autor je monografija likovnih umjetnika Quintina Bassania, Roberta Paulette, Eugena Fellera, Zdravka Milića, Nikoline Ivezić, Đorđa Jandrića, K.U.D. Šikuti Machine, Oeuvre kataloga – monografije Zbirka Faggian, te monografskih kataloga Aleksandra Garbina i Fulvija Juričića, a jedan je i od autora knjige Grupa šestorice autora.

Igor Loinjak je povjesničar umjetnosti. Bakalaureat iz područja filozofije stekao je 2010. godine na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, a dvije godine kasnije diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pohađao je doktorski studij povijesti umjetnosti i Znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture u Zagrebu. Priprema doktorsku disertaciju iz područja znanosti o umjetnosti na Doktorskoj školi Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Radi kao predavač na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Organizirao je nekoliko samostalnih izložbi te napisao niz predgovora samostalnim i skupnim izložbama. Sudjelovao je na nizu simpozija, a do sada je objavio monografiju Josip Alebić te nekoliko znanstvenih i stručnih članaka iz područja povijesti i teorije umjetnosti.

Igor Španjol (Senj, 1972.) je studirao sociologiju kulture i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje od 1999. radi kao kustos u Modernoj galeriji. Najvažniji projekti: trilogija Slovenska umjetnost 1975.–2005. (sa Igorom Zabelom, 2003.-2005.), serija samostalnih izložbi u Maloj galeriji Moderne galerije (Andrej Monastirski, Danica Dakić, Harun Farocki, Deimantas Narkevičius, Silvia Kolbowski, Tao G. Vrhovec Sambolec, David Maljković, 2007.-2009.), stalni postav zbirke Muzeja suvremene umjetnosti Metelkova (sa Zdenkom Badovinac i Bojanom Piškur, 2011.), Krize i novi počeci: umjetnost u Sloveniji 2005.– 2015. (sa Bojanom Piškur i Vladimirom Vidmarom) te retrospektive Tomaža Lavriča (2010.), Marka Peljhana (2011.), Marka Pogačnika (2012.), Tadeja Pogačara (2014.), Vadima Fiškina (2015.) i Tobiasa Putriha (2021). Kustos paviljona Slovenije na Venecijanskom bienalu 2019.

Željko Kipke (Čakovec, 1953.) – slikar, pisac, povremeno djeluje u području filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971.–1976.). Pohađao je Slikarsku majstorsku radionicu u Zagrebu (1976.–1981.). Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1993., a dvije godine kasnije na Kairskom bijenalu. Član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i Hrvatskog društva filmskih kritičara (HDFK). Bio je selektor hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom bijenalu 2007. godine. Piše eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi u dnevnoj štampi i časopisima te mu je objavljeno devet knjiga. Živi u Zagrebu.

Milena Jokanović je naučna saradnica i saradnica u nastavi u okviru Seminara za muzeologiju i heritologiju na Odelјenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Radi i kao edukator u Muzeju Jugoslavije. Završila je master i doktorske studije istorije umetnosti sa težištem na muzeologiji i heritologiji i master studije menadžmenta u kulturi i kulturne politike. Nјena interesovanja stoga, obuhvataju kulture sećanja i načine konstruisanja identiteta kroz umetničke i kolekcionarske prakse, kao i interpretaciju baštine u novim medijima i menadžment kulturnog nasleđa. Autorka je brojnih naučnih i stručnih radova, kustoskinja nekoliko izložbi i koordinatorka više projekata u oblasti kulture i obrazovanja o kulturnom nasleđu.

Ksenija Orelj studirala je povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je kulture kustoske prakse pri Akademiji likovnih umjetnosti u Leipzigu. U 2018. bila je kustosica u rezidenciji u Museumsquartieru u Beču, Q21. Radi kao viša kustosica u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Članica je AICE, hrvatske sekcije međunarodnog udruženja likovnih kritičara te je objavila niz publikacija i članaka. Od 2021. je predavačica iz polja povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U kustoskom je djelovanju zainteresirana za programe koji se temelje na interdisciplinarnom i timskom pristupu, s fokusom na temu dokolice i promjena u sustavu rada, npr. Iz trbuha diva, MMSU, 2015., Izvolite ispraznite svoje džepove, 2016., MMSU, Emil Filla Gallery, Ústí nad Labem, 2017.; 61. Annale: Bogu krasti dane, Istarska sabornica, Poreč, 2021.

Leila Topić (1972.) autorica je brojnih predgovora samostalnim i grupnim izložbama te ko-autorica monografije o Galeriji Studentski centar (zajedno s Darkom Glavanom). U sklopu biblioteke „Refleksije“ MSU-a uredila je knjigu prijevoda Nicolasa Bourriauda „Relacijska estetika/Postprodukcija“ (2013.) te „Kraj umjetnosti“ Donalda Kuspita (2018.) Od 2006. radi kao kustosica u MSU te kao viša kustosica vodi Zbirku fotografije, Zbirku filma i videa i Zbirku medijske umjetnosti. Koncipirala je brojne samostalne, grupne i problemske izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti i drugim galerijsko-izlagačkim institucijama u Hrvatskoj i svijetu.

Lucia Gregorová Stach is a chief curator of the Collection of Modern and Contemporary Art at the Slovak National Gallery. Her main focus is on Central and Eastern European art of the second half of the 20th century. She has conceived several monographic and thematic exhibition projects and catalogs. In 2015, together with Joanna Kordjak, she prepared the last solo exhibition of Stano Filko artworks during the artist’s lifetime at Zachęta – the National Art Gallery in Warsaw. In 2017, she was the curator of Jana Želibská’s SWAN SONG NOW exhibition in the Pavilion of the Czech and Slovak Republics at the 57th Venice Biennale. Since 2019 she has cooperated with the (non)festival of intermedia art JAMA. She has worked as a pedagogue, editor of an academic periodical on visual arts and an independent curator.

 

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332721003

Broj je uredila Neva Lukić

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2021

Image

Ovaj je broj Fantoma slobode ponešto slobodniji od dosadašnjih utoliko što smo razbili njegovu ustaljenu strukturu proza–poezija–esej. U ovom smo broju naglasak stavili na teoriju i esej. Ipak, da ne bi sve ostalo na teoretiziranju, tu su se našle i jedna poduža novela te drama.
Nagrađivani beogradski pjesnik i urednik Marjan Čakarević uskoro će objaviti i prvu proznu knjigu. Riječ je o zbirci pripovijedaka iz koje ovdje donosimo prekrasnu novelu »Ruke. Vrtlog«. Čakarević je pažljiv pripovjedač, bira riječi, pa od obične priče o prvoj ljubavi radi literarnu gozbu. Čitatelji navikli na njegove zaokružene i promišljene pjesme neće biti razočarani.
Hrvatska pjesnikinja Neva Lukić i srpski pjesnik i dramatičar Viktor Radonjić autori su drame P(j)eščanik u kojoj jezik kao takav postaje lik i subjekt. Autori se kroz priču o dvoje ljubavnika, Srbinu i Hrvatici, obračunavaju s problemom  jezičnog purizma koji se pojavio tijekom Domovinskog rata te nastavio bujati u poratnim godinama. U ovoj ingenioznoj i eksperimentalnoj drami Lukić i Radonjić pokazuju kako jezik, kao simbol političkog neprijatelja, trpi sakaćenje, kako se uništava u ime tobožnjih plemenitih ciljeva stvaranja »autentičnog« hrvatstva.
Pjesnikinja i teoretičarka Tamara Bakran napisala je lirski esej o dvjema krajnostima ženske osobnosti kakvu priželjkuju muškarci, a na temelju primjera Hitchcockova filma Rebecca.

Teoretičarka i kazališna redateljica Rajna Racz pozabavila se romanom Amerikanca vijetnamskog porijekla Oceana Vuonga Na zemlji smo nakratko predivni, koji je ostavio velik dojam i na publiku i na kritiku. Za ovaj roman prvijenac specifično je da autor u njemu stvara koncept pisca–stranca kroz koji analizira što znači biti pisac imigrant, koji je kao dječak naučio jezik na kojemu sada piše te zaboravio materinji jezik, i kako je biti uvijek onaj Drugi.
Kritičar i pjesnik Franjo Nagulov piše o novoj zbirci pjesama Marka Tomaša Skratimo priču za glavu. Nagulov ju je, kao i sve knjige kojima se posveti, temeljito analizirao, a što je zaključio možete pročitati u samoj kritici.
Književni kritičar i romanopisac Neven Vulić analizirao je nedavno objavljenu knjigu teoretičara Tomislava Brleka Tvrdi tekst. Vulić smatra da je riječ o iznimnom djelu koje rasvjetljava pogrešna tumačenja nekih starijih hrvatskih  književnih tekstova ili pak ukazuje na vrijedne tekstove koje književna povijest kao da je zaboravila.
U rubrici Kontejner donosimo ulomak iz knjige teoretičarke Sunčane Tuksar Unutarnji poslovi književnih figura koja će uskoro biti objavljena u nakladi Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Knjiga govori o političnosti stilskih izražajnih sredstava u filmu i u tu svrhu analizira razne filmove. Prema riječima autorice »film kao hibridna umjetnička forma kao svoje nezaobilazno obilježje ima retoričke mehanizme, književne figure, koje unutardiskurzivnim inzistiranjem  oblikuju koncepte pri čemu se uzima u obzir ‘vanjska politika’ — ideološki učinak na publiku.«

Autori u ovom broju:

Marjan Čakarević rođen je 1978. Diplomirao je srpsku i svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Poeziju je objavljivao u srpskim i regionalnim časopisima, a kritike, I eseje u Polјima, Beogradskom književnom časopisu, Quorumu, Booksi, Betonu, E-novinama, Ulaznici i dr. Objavio je zbirke poezije Paragrad (1999), Sistem (2011), Jezik (2014, nagrada Miroslav Antić), Sedam reči grada (2014) i Tkiva (2016, nagrada Branko Miljković). Član je uredništva časopisa Polja.

Rajna Racz je rođena 1997. u Zagrebu. Završila je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Upisala je poslijediplomski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Uz to je i studentica diplomskog studija kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti. Bila je asistencica režije na brojnim predstavama. Potpisuje režije dramskih čitanja u sklopu festivala Desadu: teksta Doroteje Šušak Diptih o boli i Nike Korenjak Muškarac i Žena. Na istom festivalu režira i Večer poezije. U rujnu 2016. godine performerica je u performansu Time is out of joint – ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića. U travnju 2018. godine na kazališnoj reviji akademije dramske umjetnosti KRADU režira autorski projekt Because I love prema motivima Fragmenata ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa. Režira performativnu izložbu u muzeju Mimara Slavenska mitologija s kojom 2019. sudjeluje na Prague Quadrennial. Pomoćnica je scenske realizacije Dana hrvatskog glumišta 2018/2019. godine. Režirala je predstavu Nepoznata iz Seine autora Odona von Horvatha u suradnji sa zagrebačkim bendom Portom Mortom u Teatru &TD te dramsko čitanje poljske drame Nježnost na Međunarodnoj dramskoj koloniji Od teksta do predstave. Godine 2021. poezija joj je ušla u uži izbor nagrade Na vrh jezika. Objavila je dva znanstvena članka: »Eichmann u Jeruzalemu: kako govoriti o holokaustu u kazalištu?« u časopisu Kazalište: časopis za kazališnu umjetnost, Vol. XXIII br. 81/82/83, 2020., te »Psihoanalitički pristup Sigmunda Freuda Ibsenovoj drami Rosmersholm« u Fantomu slobode 1-2020.

Neva Lukić rođena je 1982. godine u Zagrebu. Diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu te povijest umjetnosti na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Objavila je zbirke pjesama: Ježenja (2020), Sjene sjemenki (2015), Haljina Obscura (2011, nagrada za mlade pjesnike Zdravko Pucak, Matice hrvatske Karlovac); zbirke kratkih priča — More i zaustavljene priče (2016), Ljudi bez parka (2009) te slikovnicu Travka preko oblaka  (2018). Knjiga More i zaustavljene priče objavljena je 2018. u Beogradu, a iste godine u Leidenu pod naslovom Endless Endings. Surađuje s drugim umjetnicima — koautorica je kratkog eksperimentalnog filma The Motel in the Well  2016, sa Sarom Rajaei).

Viktor Radonjić je rođen 1973. godine u Beogradu. Završio studije dramaturgije. Objavio je zbirke pesama: Nadir (2002), Tmina i srebro (2004), Ekologija fraze (2005), Žvakanje amalgama (2011); dvojezično srpsko–englesko izdanje  izabranih pesama Junak bez portfelja / A Hero Without a Portfolio (preveo Novica Petrović; 2018); drame — Šav, Čopor, Reteriranje kruga, Ambis 01 (2014); roman Dete istog besa (2016). Živi u Beogradu.

Tamara Bakran rođena je u Zagrebu 1979. godine gdje je diplomirala hungarologiju, turkologiju i bibliotekarstvo te doktorirala književnost. U Zagrebu je završila i Ženske studije. Bibliotekarka je u Knjižnici Filozofskog fakulteta, vodi turkološku, hungarološku i judaističku zbirku. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Radovi su joj objavljivani u Quorumu, Zarezu, Vijencu, Novoj Istri, Temi, Poeziji, Republici, Književnoj republici, Književnoj Rijeci i čitani u emisijama Hrvatskog radija Riječi i riječi, Poezija naglas, Priča za laku noć i Radioigra za djecu i mlade. Na natječaju »Milivoj Cvetnić« osvojila je prvu nagradu s rukopisom Mjesečevo  cvijeće i ta je zbirka nagrađena nagradom »Slavić« za najbolji autorski prvijenac 2012. Nakon toga izlaze joj zbirke Pastirica skakavaca (2014.), S jezerom (2016.) i Bršljanduša (2019.). Piše i priče za djecu od kojih su mnoge objavljene i kao slikovnice te objedinjene u knjizi Gvalup i druge priče. Sa slikovnicama je sudjelovala u projektu Sanje Lovrenčić Uberi priču.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevanznih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen  je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Neven Vulić rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u Zborniku eventualizma (Celeber, 2006.), prvijenac Povijest bolesti objavio je 2010. u izdanju Sysprinta, a jedna priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.). Roman Nježna stvorenja objavio je 2020. u izdanju Frakture. Urednik i književni kritičar, osvrte iz suvremene literature piše od 2012. Sudjelovao je u izradi Leksikona Antuna Gustava Matoša (LZMK, 2016.). Živi i radi u Zagrebu. fantom2021-02.

Sunčana Tuksar rođena je u Čakovcu, a odrasla je, odnosno od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu. Engleski jezik i književnost magistrirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a komunikologiju je doktorirala na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Bila je stipendistica preddiplomskog studija storytellinga, dramske i plesne umjetnosti u Engleskoj (Emerson College, East Sussex) te doktorskog studija za istraživanje jezika i multimodalne komunikacije u Engleskoj (University of London) i Danskoj (University of Southern Denmark, Odense). Stječući iskustvo u praksi, boravila je i radila u Škotskoj, Engleskoj, Republici Češkoj i na Tajvanu. Transkulturalna iskustva autorica je prikupila i na mnogim drugim putovanjima, od kojih se izdvajaju: Tajland, Malezija, Hong Kong, Singapur i SAD. Sunčana Tuksar prevela nekoliko knjiga, objavila mnoge znanstvene i publicističke radove te književne osvrte, eseje i priče. Profesorica je kolegija koji premrežuju engleski jezik, multimodalnu sociosemiotiku, postklasičnu naratologiju, transmedijski storytelling, film i književnost. Osim ove, napisala je i knjigu Prekoračenja; Transmedijska kultura i film. Trenutno je zaposlena na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

 

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332721002

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2021

Image

Sredina je godine i odavno je bilo vrijeme za novi broj Fantoma slobode. U ovom broju naći ćete ponovno niz sjajnih autora i tekstova uz koje ćete se moći opustiti ili si pak podići razinu adrenalina.

Sudeći prema ulomku iz novog romana Amira Alagića Ogledalo za krletku, riječ je o sjajnom ostvarenju. Alagićevo se pripovjedalačko napredovanje može pratiti kroz njegova djela i za ovu prozu bez zadrške tvrdimo da je vrhunska. Ako je Alagić u početku obećavao, on je ovim rukopisom to obećanje ispunio. Stilski produbljen i autentičan, bez pukotina i višaka, rukopis miješa priču o davnom neriješenom ubojstvu i protagonistova sjećanja na djetinjstvo. Roman Ogledalo za krletku izlazi sljedeće godine.

Slovenska studentica književnosti Alena Begić novi je regionalni fenomen. Na koji god natječaj pošalje priču, osvoji nagradu. To nije bez razloga jer njezine su priče specifične, jedinstvene u njegovanju estetike ružnoće, apsurdnog i grotesknog. Premda je ova spisateljica tek na svojem početku, nije preuranjeno reći da je čeka blistava književna budućnost.

Srđan Tešin poznati je pisac iz Kikinde, autor nagrađenog romana Kuvarove kletve i druge gadosti te autofikcije Moje. Ovdje donosimo ulomak iz njegova novog romana Mokrinske hronike o probijanju jednog dječaka kroz djetinjstvo i adolescenciju. Premda se obično kaže da je djetinjstvo najljepše životno doba, Tešin ovdje uz dozu humora prikazuje i njegovu drugu stranu. Tu nije riječ ni o kakvoj teškoj sudbini, nego o tome da i djetinjstvo kao takvo sa sobom nosi svoje muke i tegobe koje itekako opterećuju njegove subjekte premda nam se s distance te muke mogu činiti smiješnima.

Irena Matijašević, zagrebačka pjesnikinja i prozaistica, urednica i prevoditeljica, podijelila je s nama ulomak iz svojeg romana u nastajanju. Posrijedi je tekst fingirano ispovjedne tehnike čija pripovjedačica bilježi svakodnevne događaje te ih isprepliće s razmišljanjima o horoskopu, ljubavi i vjeri.

Autor hit zbirke priča Doručak za Bič, Mario Brkljačić, piše roman o granično autističnom Samu, nepoznatom piscu kratkih priča i pjesniku koji pripovijeda svoj kratki život, okončan sretno po vlastitoj volji. U roman su uklopljene i Samove kratke priče te pjesme. Brkljačićev je izraz ponovno suzdržan i lišen sentimentalnosti te bilo kakvog uljepšavanja. Brkljačić je majstor suzdržanog i svedenog izraza ispod kojeg često zjape ponori tjeskobe i straha ili pak trenuci dubokog mira i zadovoljstva.

Poseban blok posvećen je neobičnoj prozi Silvija Lebinca, osebujnom eksperimentalnom tekstu koji je teško žanrovski svrstati. Možda bi najbliža odrednica bila nadrealistički esej struje svijesti. Lebinac je već poznat redakciji Fantoma po radovima koji izlaze iz okvira realističkog pripovijedanja, a ovom je tekstu učinio radikalan odmak od bilo kakve mimetičnosti.

Pjesnikinja i pripovjedačica Jadranka Milenković, autorica romana Heteros i Soba 427, poslala nam je deset pjesama u kojima kritizira današnju kulturu koja cijeni suzdržanost i poslušnost umjesto kreativnosti i ingenioznosti, mediokritetstvo i malograđanštinu umjesto bunta; kulturu koja cijeni banalnost i jednostavnost u svijetu koji je pun nijansi. Takvoj kulturi Milenković suprotstavlja onu koja bi njegovala ludizam i smionost mašte, i koja bi cijenila sve samo ne konformizam.

Stvarnosna poezija zagrebačkog novinara i prevoditelja Karla Nikolića tematizira svakodnevicu, rezignaciju i prošlu mladost. Suzdržan izraz njegova otriježnjenog subjekta, pomirenog sa spoznajom da život sam po sebi ne donosi ništa vanserijski, izraz bez kićenosti, čija je figurativnost svedena na minimumu, ipak zadržava određenu dozu romantike i čežnje, koja nam je dovoljna za preživljavanje.

Petar Matović, regionalno poznati pjesnik iz Užica, priprema novu zbirku koja se u sladu s njemu svojstvenom poetikom sastoji od mirne i smirujuće poezije, puna naizgled proizvoljnih opservacija i bilježaka na osnovi kojih se pak dopire do duboko proživljenih senzacija. U ovom broju Fantoma pročitajte deset novih Matovićevih pjesama.

Prema riječima crnogorskog pjesnika Andrije Radovića, on je, čitajući dnevnike Andreja Tarkovskog — Kalendare stradanja, zapisivao dijelove u kojima je prepoznavao liričnost i poetsku građu. Tu je građu transponirao u poeziju. Dnevničke je zapise raspoređivao u stihove, minimalno intervenirajući u sadržaj. Iz toga su nastale pjesme čiji autor jest i nije Tarkovski, kao što je Radović sam naglasio naslovom ovog ciklusa nazvavši ga Pjesmama Andreja Arsenijeviča Tarkovskog koje on nije napisao.

Likovni blok Kontejner poziva vas na upoznavanje rada slikarice Ninoslave Počuče. Ovdje je predstavljen njezin apstraktni ciklus Meandriranje, dvadeset i tri numerirana likovna prikaza — meandra, oslikana akrilom na platnu.

 

Autori u ovom broju

Amir Alagić rođen je 1977. godine u Banjaluci. Objavio je zbirke priča Pod istim nebom (2010.) i Linije koje ti nazivaš rijekama (2019.) te romane Osvetinje (2016.), Stogodišnje djetinjstvo (2017.) i Tuneli (2019.). Priče i pjesme objavljivao je u raznim književnim časopisima i zbornicima. Scenarist je i redatelj kratkog igranog filma Poigravanja ili Pokvareni bojler (2012.). Živi u Puli.

Alena Begić studentica je filozofije i komparativne književnosti na Univerzitetu u Ljubljani. Njezina je priča uvrštena u uži izbor natječaja za kratku priču Lapis Histriae, isto tako je osvojila drugo mjesto na natječaju Festivala evropske kratke priče te treće mjesto na natječaju za najbolju gorku priču u organizaciji Narodne knjižnice »Vrbovec«. Njene kratke priče su objavljivane u raznim časopisima i na portalima. Zanimljive su joj samo anomalije.

Srđan V. Tešin rođen je 1971. u Mokrinu. Studirao je filozofiju i komunikologiju u Beogradu. Diplomirao je na poetici kratke priče. Važniji naslovi su mu: Sjajan naslov za pantomimu (1997.), Antologija najboljih naslova (2000.), Kazimir i drugi naslovi (2003.), Kroz pustinju i prašinu (2005.), Kuvarove kletve i druge gadosti (2006.), za što je dobio nagradu »Borislav Pekić«, Ispod crte (2010.), Priče s Marsa (2015.), Gori gori gori (2017.) i Moje (2019.). Objavio je knjigu priča za decu i razmažene roditelje Luka kaže (2020). Priredio je sedam tematskih antologija, panorama i izbora kratkih priča. Proza mu je prevođena na desetak europskih jezika. Zastupljen je u raznim stranim antologijama i izborima iz srpske suvremene književnosti. Njegova priča Where Is Grandma, Where Do You Think She Hides?, iz zbirke Priče s Marsa, uvrštena je u Antologiju najbolje evropske priče Dalkey Archive Pressa. Dobitnik je Medalje kulture za multikulturalnost i interkulturalnost Zavoda za kulturu Vojvodine. Član je Srpskog PEN centra. Živi u Kikindi.

Irena Matijašević rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je članica predsjedništva Hrvatskog semiotičkog društva. Poeziju i eseje objavljivala u časopisima. Radi kao urednica na Trećem programu Hrvatskog radija. Dosad je objavila zbirke poezije Naizgled (2007.) i Južne životinje (2010.), dramu Danska H2O (2012.) te romane Crno pismo (2015.), Kao kiša (2017.) i Igra istine (2019.). Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Mario Brkljačić rođen je 1966. godine u Zagrebu, gdje živi i radi. Prozu i poeziju objavljivao je dugi niz godina u Godinama novim, Libri Liberi, Quorumu, Republici, Trećem trgu, Vijencu i Zarezu. Pobijedio je na natječaju Studentskog centra za prvu knjigu 2003./2004. zbirkom pjesama Gledaj me u oči. Objavio je poeziju Nikad nije plesao pogo (2004.), Muha u juhi (2005.) i Ne mogu ga gledati takvog (2006.) te zbirke priča Neženje i demografska propast (2016.) i Doručak za Bič (2019.).

Silvio Lebinac rođen je u Bistrincima 1962. godine. Studirao je filozofiju i povijest te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nekoliko pjesama objavio je u zbirkama kao član književne udruge Vers iz Belišća. Piše uglavnom kratke priče ili nešto slično. Objavljivao je u Zarezu, časopisima Književna Rijeka, Dubrovnik, Riječi, Svjetlo, Europski glasnik, Fantom slobode. Živi i radi u Zagrebu.

Jadranka Milenović rođena je 1969. u Puli. Živi u Nišu gdje radio na Apelacionom sudu. Osnovala je književni klub Prejaka reč 2004. godine. Objavljivala je radove u raznim časopisima kao što su Koraci, Braničevo, Kvartal, Gradina, Bdenje, Akt, Buktinja, Umetnički horizont, Časopis Putevi, Преодоление, Provinca, Fokalizator te na portalima P.U.L.S.E, Art–Anima, KULT, Kultiviši se, Prozaonline, Glif, Portal Strane, Libartes, SlovoKult itd. Roman Heteros objavljen je u izdavačkoj kući NKC iz Niša, 2019.godine. Roman Soba 427 nagrađen je na Areteovom natječaju za knjigu godine. Milenović je dobitnica nagrade »Miodrag Borisavljević« za 2019. godinu, za priču »Strah«. Također je osvojila prvu nagradu za esej na natječaju »Tragom Nastasijevića« 2019.

Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao je agronomiju i novinarstvo. Bio je frontmen šansonijerskog benda Skaramuži s kojim je 2005. objavio CD. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. S engleskog je preveo knjige Genijalne misli Alberta Einsteina i Kako razgovarati sa psima Stanleya Corena. Poeziju je dosad objavljivao u Vijencu i Fantomu slobode. Živi u Zagrebu i bavi se obukom pasa i edukacijom njihovih vlasnika/skrbnika.

Petar Matović rođen je 1978. godine u Užicu, u Srbiji. Završio je studij srpske književnosti u Beogradu. Piše poeziju i eseje. Objavio je zbirke pjesama: Kamerni komadi (1996.), Koferi Džima Džarmuša (2009.), Odakle dolaze dabrovi (2013.) i Iz srećne republike (2017.) te izabrane pjesme Ne hleb, već morfijum (2019.). Objavljuje u periodici: Polja, Letopis Matice srpske, Koraci, Beogradski književni časopis, Sarajevske sveske, Zarez, Književni magazin, Quorum, Fragile, Portret, The Café Review. Zastupljen je u više antologija, pjesme su mu prevedene na brojne strane jezike. Dobitnik je nagrade Trećeg trga za poeziju, a za posljednju je zbirku 2018. godine osvojio prestižnu nagradu »Branko Miljković«.

Andrija Radović rođen je u Podgorici 1998. godine. Student je četvrte godine Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Poeziju je objavljivao u časopisima za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars i Fokalizator. Nagrađen je na festivalu Dani Radovana Zogovića u Kolašinu za pjesmu »Da li je Orvel bio prorok«. Pjesme su mu prevođene na makedonski jezik.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332721001

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 3/2020

Image

Priča »Priobalska basna« novosadskog romanopisca i pjesnika Dušana Vejnovića rašomonski je prikaz misterioznog dvostrukog umorstva. Više pripovjedača, među kojima je i jedan zec, daju iskaze o kobnoj noći kad se dogodila nesreća. Poput slagalice, ti iskazi postupno stvaraju cjelinu koja ipak ostaje namjerno nedorečena pa time ostvaruje i zlokoban ton.
Davorka Androić donosi nam osvježenje u lirskim proznim crticama.
»Slipi kralj« Marina Ivančića je parabola o Isusu ispripovijedana na narječju koje se govori u okolici Čakovca, govori o čovjeku koji je nestao prije dvanaest godina. Priča ostupno gradi napetost da bi naposljetku dovela do goruće spoznaje.
Dvije priče Nade Crnogorac vješto su i duhovito ispisane suočavanje s neželjenom situacijom i njezino zrelo prihvaćanje te o đavoljem učeniku kojem se događa upravo ono na što sam osuđuje svoje žrtve. Crnogorac piše s ironijom, a pripovjedači su joj vrlo plastične osobnosti.
Vladimir Milojković je sprski autor s engleskom adresom koji piše i na mješavini srpskog i hrvatskog jezika. Njegove su pjesme posvećene velikim književnicama, poput Silvije Plath i Herthe Müller, a autor sam kaže da ga je nadahnula i hrvatska pjesnikinja Tatjana Gromača.
Nagrađivana podgorička pjesnikinja Jana Radićevć donosi nam devet duhovitih pjesama, crtica iz obiteljskog života i književnih opaski, anegdota koje su mješavina sjećanja i oštroumnih zapažanja, nostalgije i dovitljivosti.
Poezija pjesnika Omera Ć. Ibrahimagića posvećena je raznim temama, od razgovora s Tonkom Maroevićem do ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije. Izraz mu stoga rangira od veselog i zaigranog do teškog i turobnog.
Filozofski tekst Marije Buntak u užem smislu bavi se interpretacijom odabranih djela filozofa Friedricha Nietzschea. Pritom se paralelno, s namjerom da se rasvijetle njegove misli o tijelu i plesu, pokušava uspostaviti poveznica s razmatranjima te primjenom ovih (međusobno povezanih) pojmova u antropološkim istraživanjima. Preklapanje je ovih dviju disciplina u diskursu o plesu neizbježno, jer antropologija potrebuje opću definiciju plesa, a filozofija svijest o biološkom (karnalnom) utemeljenju čovjeka. Upravo iz navedenog proizlazi značajni doprinos Nietzscheovih razmišljanja u kojima ples shvaća kao spoj biološkog i umijeća. Osim što postavlja ples kao jedan od značajnih pojmova svoje filozofije, još važnije, prekida šutnju o plesu koji je sve dotada bio nezasluženo zanemaren u znanstvenoj i teorijskoj literaturi. U širem se smislu tekst bavi plesom kao činom u kojem do izražaja dolazi neodvojivost tjelesnog i kognitivnog te s tim u vezi i načinom na koji se holističko shvaćanje čovjeka odražava na uvriježene dihotomije između uma i tijela te prirode i kulture.
U osvrtu na knjigu Snježane Banović Kazalište za narod Nenad Popović, dugogodišnji glavni urednik Durieuxa, elegantno objašnjava zašto je ova knjiga važna.
Krešimir Purgar donosi dugačku analizu radova likovnog umjetnika Zlatka Kozine.

Autori u ovom broju
Dušan Vejnović rođen je 1981. u Somboru. Objavio je zbirku priča Tvrdoglave beline (2011.), za koju je osvojio nagradu »Đura Đukanov«, zbirku pesama Posebne potrebe (2013.) i roman Jako i nikome (2014.). Preveo je roman Amajlija Roberta Bolaña za što je dobio nagradu »Radoje Tatić«. Živi u Novom Sadu.
Davorka Androić rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala na Prehrambeno–biotehnološkom fakultetu. Piše priče za djecu te kratku prozu i poeziju. Ilustriranu zbirku pjesama za djecu Žirafa Žiži pleše step, s kojom je sudjelovala na festivalu Pazi knjiga!, objavila je u izdanju Edicije Božičević. Tekstove je objavljivala na portalima Booke.hr, Časopis Kvaka i Metafora.hr. Od 2000. godine slika. Dosad je imala dvije samostalne izložbe: Moje ljame u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 2017. te Ande u Zadruzi likovnih stvaralaca u Zagrebu 2015. godine. Sudjelovala je na skupnim izložbama Biennale akvarela 2018. u Zaprešiću i PRO–FUTURA 2015. u Poreču, a od 2012. izlaže na godišnjim izložbama Kulturnog centra Peščenica.
Marin Ivančić, rođen u Karlovcu 1991., diplomirani je pravnik. Živi i radi u Zagrebu. Kratke priče su mu objavljivane na natječajima Kritične mase, West Herzegovina Festa, Prozak na vrh jezika, FEKP–a i drugih. U sklopu programa Rani radovi predstavljen je sa svojim pričama u klubu Močvara. Uz navedene uspjehe, s NK Dobra Novigrad na Dobri prvak je Druge karlovačke županijske lige u sezoni 2019./2020.
Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvo i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.
Vladimir Milojković je rođen 1978. godine u Subotici. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Somboru iz područja metodike rada vizualne umjetnosti i slikarstva. Objavio je dvije zbirke poezije: Razgovor sa Hertom (2014.), za koju je dobio nagradu za najbolji neobjavljen rukopis za mlade autore, SKC Kragujevac) i teško u glavi (2020.).Trenutno živi u Readingu u Britaniji i radi kao čistač prljavštine koju za sobom ostave studenti na lokalnom sveučilištu.
Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studij germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentkinja na razmjeni boravila je i na sveučilištima u Marburgu i Grazu. Prva zbirka poezije ako kažem može postati istina objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige. Najmlađa je dobitnica godišnje literarne stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21. Za ciklus pjesama Megalodon Lantimos osvojila je drugu nagradu na natječaju »Ulaznica« 2017., a bila je finalistkinja više književnih natječaja. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Uvrštena je u izbor za prijevod na njemački jezik na natječaju »Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca«, projekta koji je podržala njemačka organizacija za akademsku suradnju DAAD, a u najavi su i prevodi na engleski, francuski, slovenski i grčki.
Omer Ć. Ibrahimagić, rođen u Tuzli 1968., objavio je pjesme, priče i putopise u regionalnim časopisima, listovima i na portalima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca i mnogim drugima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Šest bijelih mantila (2007.), Ćilibar i perle ( 2007.), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018.), Pogled na moj svijet (2018.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine te P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade »Mak Dizdar«, »Simha Kabiljo«, »Dr. Esad Sadiković«, »Marko Martinović Car«, lista Večernje novine i udruženja Mladi Muslimani i druge. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu »Lapis Histriae«, a jednom za nagradu »Musa Ćazim Ćatić«. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli.
Marija Buntak rođena je 1990. godine u Zagrebu. Završila je preddiplomski studij filozofije i religijskih znanosti Filozofskog fakulteta Družbe Isusove Sveučilišta u Zagrebu, diplomski studiji antropologije i povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te diplomski studij teorije i kulture mode Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade (ak. god. 2018./19.) i Plakete Izidor Kršnjavi Odsjeka za povijest umjetnosti (ak. god 2018./19.). Trenutno radi kao samostalna istraživačica te postavlja manje izložbe suvremenih autora.
Izdavač, publicist i prevodilac Nenad Popović rođen je u Zagrebu 1950. godine. Pohađao je školu u Zagrebu i Koblenzu u Njemačkoj. Od 1968. do 1974. studirao je u Zagrebu i Bonnu, a period 1974.-1976. proveo je kao stipendist DAAD-a (Deutscher Akademischer Austauschdienst) u Freiburgu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je germanistiku i južnoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Svoju je karijeru započeo kao asistent u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a od 1980. godine radi kao urednik, kasnije i glavni urednik, izdavačke kuće Grafički zavod Hrvatske. Godine 1990. suosniva nakladničku kuću Durieux, jednu od prvih privatnih i nezavisnih u Hrvatskoj, gdje je i glavni urednik do 2013. godine. Sudjelovao je 1999. godine u osnivanju književne grupe – Grupa 99, a 2002. godine bio je i jedan od suosnivača Hrvatskog društva pisaca čiji je bio i potpredsjednik. Bavi se i humanitarnim radom, a sudjelovao je i u osnivanju Zaklade za pomoć obiteljima stradalih novinara u Domovinskom ratu. Od 1978. povremeno piše za novine, časopise i radio, a od 1985. piše i za njemačko govorno područje (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Frankfurter Rundschau, Die Zeit, Weltwoche i dr.). Prevodi s njemačkog jezika. Za kazalište je prevodio (HNK Split, Zagrebačko kazalište mladih, DK Gavella) Sternheima, Brucknera, Bernharda, Fassbindera i dr. Također preveo i knjige Erwina Piscatora, Kazimira Maleviča, Borisa Kelemena, Benna Meyera-Wehlacka, Tille Durieux i Rainera Wernera Fassbindera. U doba agresije na Bosnu i Hercegovinu prevodio je članke bosanskih pisaca (Karahasan, Lovrenović, Filipović, Jergović) za njemačke listove. Dosad je objavio i knjige „Svijet u sjeni“ (Pelago, 2008.) „Ogled o stanovništvu“ (privatna naklada, 2014.), „Dnevnik iz grada P. “ (Durieux, 2017.). Svojim je dosadašnjim radom zaslužio mnoga priznanja: Premio ‘92 per il lavoro letterario Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu (1992.), Leipziške književne nagrade za europsko razumijevanje (1999.) te s Freimutom Duveom Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu (1999.). Također je i dobitnik Medalje Hermann Kesten Njemačkog centra P.E.N.-a (2000.), a 2000. je godine proglašen i počasnim građaninom grada Sarajeva. Član je sljedećih nevladinih organizacija: Hrvatski centar P.E.N.-a, Hrvatsko društvo pisaca, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Cap Anamur – German Emergency Doctors, Köln; Journalisten helfen Journalisten, München; International Forum Bosnia, Sarajevo; Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. Živi u Puli.

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332720003

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2020

Image

Od prethodnog broja Fantoma slobode u Hrvatskoj se nije mnogo promijenilo s obzirom na situaciju s Covidom–19. Mnogi ostaju bez posla, mogi su u neizvjesnosti. Mala utjeha u tom kaosu jest da se i dalje piše i da se čita. Jesenski Fantom ponovno donosi pregršt dobre proze i poezije pa ako već ne možemo uživati u opuštenijem ponašanju u društvu zbog mjera sigurnosti, uživajmo u književnosti.

Zagrebačka prevoditeljica i književnica Iva Gjurkin piše novi roman naslovljen Marutam. Riječ je o njezinom drugom romanu, koji će, nakon uspješne Līle, ponovno izaći u nakladi Durieuxa. Marutam je pojam iz tamilske poetike i označava pjesme kojima je tema nesloga i nevjera u ljubavnom odnosu. To je istovremeno i tema doktorata glavne junakinje romana, koja se tijekom istraživanja u Londonu upoznaje i povezuje s učiteljem engleske književnosti. Privlačnost koju prema njemu osjeća dovodi u pitanje njeno vjerovanje u vjernost i dotadašnji odnos s nevjenčanim suprugom u Zagrebu. Iva Gjurkin ponovno prožima svoj pripovjedni svijet indijskom kulturom te pokazuje kako je velik znalac i vješt pisac.

Beogradski romanopisac i kratkopričaš Vladimir Bulatović šalje nam priču »Omča za Šekspira« koja kroz razlomljenu perspektivu daje fragmente povijesti jednog traumatičnog djetinjstva i života. Tekst funkcionira kao slagalica čije dijelove postupno spajamo u cjelinu da bismo dobili košmarnu sliku života jednog uspješnog kazališnog djelatnika. Bulatović sjajno kombinira različite pripovjedače i fokalizatore dozirajući fragmente referencama na vješanje kojim priča počinje te i završava.

Dugogodišnja novinarka kulturnih rubrika u raznim hrvatskim novinama i časopisima te autorica hvaljenog romana Nekoliko dana kolovoza, Mirjana Dugandžija, uskoro objavljuje novu proznu knjigu. Riječ je o zbirci kratkih priča iz koje donosimo intrigantnu »Rujansku kupačicu«. Dugandžija piše jednostavnim jezikom, duhovito, s oštrom poantom na kraju.

Ulomak iz futurističkog romana Pravilnik leskovačke autorice Marije Pavlović govori o svijetu čija je geopolitička i ekološka situacija sasvim drukčija od današnje. Povijest se dijeli na vrijeme prije Velikog Talasa i ono nakon njega, kada svijetom upravlja žuta armija i kada važe sasvim druge zakonitosti. Pavlović, autorica više knjiga, inače je sklona fantastici i odmaku od poznatog pa tako i ovdje kroz fantastičnu priču implicitno govori o današnjim globalnim procesima koji će neminovno dovesti do radikalne ekološke promjene na Zemlji.

Mladen Kopjar, nagrađivani autor romana i priča za djecu, objavio je dosad u časopisima i više pripovijedaka za odrasle. Među njegova djela za odraslu publiku ubraja se i hvaljena zbirka priča Veliki bijeli. Kopjarove dvije priče objavljene u ovom broju Fantoma slobode odlikuje suzdržan pripovjedni glas koji govori o prilično uznemirujućim stvarima. Ne stvarajući pompu oko svojih jezovitih tema, Kopjar postiže snažan učinak.

Beograđanka Ana Vučković, autorica hvaljenih romana Epoha lipsa juče i Yugoslav, napisala je priču »Trka«, priču o trčanju, adrenalinu i uzbuđenju koje ono proizvodi, o sreći i ushitu te opsesiji koji se kroz priču gomilaju i rastu stilskim gomilanjem dojmova, osjeta, podataka tako da pripovjedačicu naposljetku ponese izvan realnosti.

Fantastičnu priču poslao nam je i svestrani Dinko Kreho. Autor eseja, poezije i pripovjedne proze te književni kritičar i teoretičar, u priči »Komesari« pripovijeda o ingenioznom obliku oaze skrivene usred milijunskog grada. O ekosistemu koji se sam održava igranjem videoigara te kao takav predstavlja prijetnju vladajućim strukturama.

Dragoljub Stanković, pjesnik, prozaist i urednik iz Jagodine, u pjesničkom ciklusu Pohvale s ironijskim odmakom daje apologiju raznim apstraktnim konceptima, poput mraka, zaborava i neznanja, a koji imaju uglavnom negativne konotacije. Stankovićeve su pjesme duhovite, ali nisu čista šala jer daju razmišljati o nekim predrasudama koje gajimo i ne samo prema navedenim pojmovima.

Maja Marchig, pjesnikinja i kratkopričašica iz Rijeke, piše jezgrovitu, ali metaforički osebujnu poeziju. Njene pjesme o pojedinim ljudima toliko su tople i uvjerljive da ostavljaju dojam kao da su proživljene, pisane o stvarnim i bliskim osobama. Lakonski i nenametljiv izraz Maje Marchig povezan s tom toplinom ostvaruje poseban učinak te pričinja neobičan užitak pri čitanju.

Ovaj broj Fantoma donosi i deset pjesama iz nove zbirke poezije Gorana Bogunovića Vježbe hrabrosti, koja će sljedeće godine izaći u nakladi Durieuxa. Riječ je o poeziji koja svojem predmetu pristupa s ljubavlju, afekcijom, razgrađuje ga na atome da bi ga nakon brižne analize ponovno sastavila. To je u suštini ljubavna poezija i kada ne govori o ljubavi, jer pjesnički subjekt pokazuje zavidan stupanj privrženosti onome o čemu piše, bila to osoba ili stablo.

Mostarski pjesnik i kritičar Mirko Božić, pokretač i organizator književnog festivala Poligon, šalje nam slojevitu, višedimenzionalnu poeziju. Ona je miks melankolije, strasti i nostalgije za prošlim i za onim što je moglo biti, a nije. Njezine su slike, čak i kada je riječ o realističnima i jednostavnima, višeznačne i magijske. Božić je majstor u očuđavanju svakodnevnog i onog što doživljavamo kao banalno.

Dva teksta koje je teško žanrovski odrediti donosi nam Tamara Bakran, zagrebačka pjesnikinja i prevoditeljica. Možda najbliži odrednici lirskog eseja, prvi je tekst hibridni prikaz džungle koji spaja stihove, prozu pa i tehniku popisivanja. Drugi je tekst osvrt na film Fantomska nit Paula Thomasa Andersona. Bakran zapravo ne analizira sam film koliko odnos dvoje protagonista i čini to iz feminističke perspektive.

U rubrici Kontejner Krešimir Purgar piše o referencijalnosti u likovnoj umjetnosti te na primjeru rada Vladimira Freliha pokazuje kako apstraktan likovni rad može biti referencijalan iako ga takvim ne doživljavamo.

 

Autori u ovom broju

Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus, Književna smotra i Fantom slobode. S engleskog na hrvatski prevodila je književno–teorijske članke i književne tekstove za časopis Libra libera, knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija (2015.), Misli na izložbi Brune Latoura (2017.) te Obrasci i interpretacija: pamfleti Stanford Literary Laba Franca Morettija i suradnika (2018.). Roman Lila objavila je 2019. godine.

Vladimir Bulatović je rođen 1979. Studirao je povijest na beogradskom Filozofskom fakultetu. Diplomirao je solo pjevanje na Akademiji Lepih Umetnosti u Beogradu. Kratke priče je objavljivao u NIN–u, Ulaznici, Avangardu, Politici, Eckermannu. Priče su mu prevođene na engleski, njemački i mađarski jezik. Književnoj publici se predstavio na Kikinda short promocijama u Beogradu, Kikindi, Zrenjaninu, Požarevcu, Novom Sadu. Roman Kaplarovo igralište (2018.) ušao je u širi izbor za Ninovu nagradu. Osnivač je i umjetnički direktor Urban pop rok festivala (2011.–2020.). Profesionalni je član pjevačkog ansambla Opere i Teatra Madlenijanum, kao i Pozorišta na Terazijama. Stalno je zaposlen na mjestu nastavnika solo pjevanja.

Mirjana Dugandžija rođena je 1960. u Požegi. Komparativnu književnost i filozofiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je roman Nekoliko dana kolovoza (2010.) i zbirku kolumni i priča Indijančeva noć (2013.). S romanom je bila u finalu nagrada »Ivan Goran Kovačić« lista Vjesnik i T–portala za najboli roman godine te nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine. Roman je objavljen u Beogradu (2011.) te na makedonskom jeziku (2012.).  Dio romana preveden je na njemački jezik i objavljen u časopisu HDP–a Relations. Od 1986. godine Dugandžija je radila kao novinarka u Vjesniku, Nacionalu, Globusu; trenutno je novinarka Jutarnjeg lista. Živi u Zagrebu.

Marija Pavlović, rođena 1984. u Leskovcu, autorica je dramskog teksta Čudni slučaj Gospođe Džekil i Doktorke Hajd, zbirke pjesama Imperativi, zbirke kratkih priča Horor priče svakodnevice i romana 24 koji se našao u širem izboru za nagradu NIN–a. Sudjelovala je u regionalnim festivalima i inicijativama, poput festivala kratke priče Kikinda Short, UN projekta »Pisci za budućnost« u Bosni i Hercegovini, festivala Literatorija i programa »U susedstvu« udruženja KROKODIL. Sudionica je internacionalnog programa CELA za pisce i prevodice. Priče su joj prevođene na mađarski i švedski jezik. Živi i radi u Berlinu, gdje pohađa doktorski studij iz komparativne književnosti na Freie Universität.

Mladen Kopjar rođen je 1975. u Zagrebu, gdje je diplomirao pravo i bibliotekarstvo. Objavljuje prozne i dramske tekstove, te prevodi s engleskoga jezika. Na Hrvatskom radiju emitirane su mu dvadeset dvije radiodrame i niz priča. Piše i za televiziju. Kratku prozu za odrasle čitatelje objavljivao je u Plimi, Svjetlu, Ubiqu, Vijencu i Zarezu, a za djecu u listovima Brickzine, Književnost i dijete, Modra lasta, Prvi izbor, Radost i Smib. Priče su mu uvrštene u dvadesetak čitanki za osnovnu školu. Objavio je zbirku priča Veliki Bijeli, zbirke radiodrama Plava kuverta i Otrovne žlijezde, te deset knjiga za djecu i mlade. Za zbirku priča i pripovijetki Ljubav, padobranci i izvanzemaljci dobio je Nagradu »Ivana Brlić–Mažuranić«. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Hrvatskog društva književnih prevodilaca. Živi i radi u Varaždinu.

Ana Vučković rođena je 1984. godine u Beogradu. Završila je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a zatim i master–studije filmologije na istom fakultetu. Novinarka je Radio Beograda 2 i kolumnistkinja City Magazinea. Objavila je dosad pet knjiga: Epoha lipsa juče (2003.), Lust ‘n’ Dust (2004.), Plišani soliter (2007.), Surfing Serbia (2012.) i Yugoslav (2019.). Njene priče su objavljene u zbirkama priča grupe autora Krik! i Kraljica Lir i njena deca (2017.), a pjesme u Zborniku poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije Rukopis (2010.). Njena prva i posljednja knjiga bile su u najužem izboru za NIN–ovu nagradu.

Dinko Kreho rođen je u Sarajevu 1986. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je komparativnu književnost i književnosti naroda BiH. Bio je suradnik projekta Alternativna književna tumačenja, član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez i voditelj tribine Od riječi do riječi u književnom klubu Booksa. Piše književnu kritiku za stranice booksa.hr i proletter.me, kao i za tjednik Novosti. Pjesme i eseji prevođeni su mu na slovenski, engleski, francuski, njemački, grčki i estonski jezik. Dobitnik je nagrade za najbolji neobjavljeni radiodramski tekst BH Radija 1, nagrade Šukrija Pandžo za književno djelo za djecu i mlade, te Nagrade »Treći trg« za najbolju neobjavljenu pjesničku knjigu. Objavio je zbirke pjesama Ravno sa pokretne trake (2006.), Zapažanja o anđelima (2009.), Simptomi (2019.), radiodramu Bezdrov: Zvižduk u noći u koautorstvu s Darijem Bevandom (2013.) te eseje Bio sam mladi pisac (i drugi eseji o književnom polju) (2019.).

Dragoljub Stanković rođen je u Jagodini u Srbiji 1971. godine. Pjesnik je, prozaist, kritičar, intervjuer, kolumnist i urednik. Piše za beogradski portal XXZ Magazin i za sarajevski online magazin Žurnal. Pisao je za portal E–novine, za književne dodatke Beton i Knjiga Danas dnevnog lista Danas, objavljivao u književnoj periodici (sic!, Koraci, Polja), kao i za Treći program Radio Beograda. Bio je na rezidencijalnim programima u Sarajevu i Pazinu. Objavio je tri knjige poezije: Pesme jednog dana (2005.), Barka tela (2010.) i S onu stranu noći (2014.), kao i roman Beogradski kiklop (2017.). Živi u Beogradu.

Maja Marchig rođena je 1973. godine u Rijeci. Živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više CEKAPE–ovih i Booksinih radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u časopisima Rival, Književnost uživo, Pikolo knjigomat i Strane. Članica je literarne organizacije ZLO i pjesničkog kolektiva Šlafrok. Nekoliko je puta bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKP–a 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču »Vranac« 2015., Nagrade »Post scriptum« za književnost na društvenim mrežama 2019.). Njena kratka priča »Terapija« osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA 2020. Poeziju objavljuje na Facebook–stranici »Na kornjačinim leđima«.

Goran Bogunović rođen je 1972. u Zagrebu. Diplomirao je na Elektrotehničkom te Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao inženjer. Književne radove objavljivao u domaćim i stranim časopisima, i na radiju. Objavio je knjige pjesama Ovdje (2002.), Područje pojačanog naoblačenja (2004.) i Stvari su sve dalje (2013.) te proze Sve će biti u redu (2003.), Ljenjivci i druge priče (2007.) i Populacija II (2019.). Pjesme i priče prevođene su mu na više jezika. Svirao je gitaru u više grupa (Tobić Tobić idol mladih, U pol 9 kod Sabe i dr.). Snima i producira svoj i prijateljske bendove. Svira u grupi Radost!

Mirko Božić rođen je u Mostaru 1982., gdje je diplomirao kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pokretač je međunarodnog književog festivala Poligon. Piše poeziju, prozu, esejistiku, kritiku i prevodi. Sudjelovao je u njemačkom filmu Ljudi iz struke te predstavi Ljudi iz struke. Objavio je zbirke pjesama Jedrim kroz buru (2001.), Bijele noći (2004.) i Mrlje na njenim rukama (2012.), te roman Kristalno zvono (2017.) i monografiju Mostar iza kulisa (2017.). Prevođen je na engleski, njemački, francuski, talijanski, slovački, poljski, španjolski i albanski. Gostovao je na rezidencijama i festivalima u zemlji i inozemstvu, objavljivan je u književnim časopisima i antologijama. Dobitnik je nagrade časopisa Opomena (2003.), Šimićeve nagrade (2000.), Nagrade »Zdravko Pucak« (2012.) te nagrade CEI Fellowship (2014.).

Tamara Bakran rođena je u Zagrebu 1979. godine gdje je diplomirala hungarologiju, turkologiju i bibliotekarstvo te doktorirala književnost. U Zagrebu je završila i Ženske studije. Bibliotekarka je u Knjižnici Filozofskog fakulteta, vodi turkološku, hungarološku i judaističku zbirku. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Radovi su joj objavljivani uQuorumu, Zarezu, Vijencu, Novoj Istri, Temi, Poeziji, Republici, Književnoj republici, Književnoj Rijeci i čitani u emisijama Hrvatskog radija Riječi i riječi, Poezija naglas, Priča za laku noć i Radioigra za djecu i mlade. Na natječaju »Milivoj Cvetnić« osvojila je prvu nagradu s rukopisom Mjesečevo cvijeće i ta je zbirka nagrađena nagradom »Slavić« za najbolji autorski prvijenac 2012. Nakon toga izlaze joj zbirke Pastirica skakavaca (2014.), S jezerom (2016.) i Bršljanduša (2019.). Piše i priče za djecu od kojih su mnoge objavljene i kao slikovnice te objedinjene u knjizi Gvalup i druge priče. Sa slikovnicama je sudjelovala u projektu Sanje Lovrenčić Uberi priču.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332720002

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2020

Image

Zacijelo bi malo ljudi proturječilo konstataciji da je godina počela gadno. Dok se pošast preko drugih država približavala i nama, podijelili smo se na paničare i negatore, nesreću je naposljetku dočekavši više–manje spremni. Nevolja je zadesila i nas u Durieuxu pa zato proljetni broj Fantoma slobode izlazi ovako kasno.

Iz njega ćete doznati da zadarski autor Želimir Periš donosi dobre vijesti: piše novi roman. Nakon romana Mima i kvadratura duga te Mima i vaše kćeri, kojima se etablirao kao jedan od važnijih suvremenih romanopisaca u Hrvatskoj, ne sumnjamo da će i novi roman biti odličan. Kao teaser pročitajte ulomak iz rukopisa »Nevjesta kostonoga«, duhovite proze u kojoj Periš rastače žanr pastorale, tradicionalni okvir za pisanje o ljubavi, da bi prokazao prave, nimalo viteške obrasce patrijarhalnog ponašanja, odnosno, udvaranja djevojkama.

»Grafitna podmornica«, pripovijetka Svena Popovića, autora dviju knjiga pripovjedne proze, ispričana u drugom licu, tematizira razvoj odnosa dvoje mladih ljudi i kušnju na koju je stavljen. Pripovijedanje se ističe po izuzetno domišljatoj figurativnosti i jezičnim rješenjima. Ono je istovremeno neobavezno, ali jasno je da je u njega uloženo puno rada i ljubavi.

Slijedi duhovita nadrealistička proza Miljana Milanovića aleatorne prirode kod koje čitatelj ne zna na što može računati jer narativna logika na prvi pogled ne postoji. Budući da je priča ispripovijedana u prvom licu, moguće ju je tumačiti kao san, ludilo pripovjedača ili njegova drogiranost. Pažljivijim čitanjem uočit ćemo cikličko kretanje radnje. Na primjer, jedan od likova u priči na početku je mrtav; on ustaje iz mrtvih da bi na kraju priče ponovno poginuo. Znači li u tom slučaju išta njegova pogibija ili se događaji ponavljaju, a vrijeme ide u krug kao na satu?

Od dviju kratkih priča Borisa Škifića koje ovjde objavljujemo, prva je o obrazovanim ljudima bez posla i bez nade da će ga naći te siromasima koji se prehranjuju popravkom kišobrana. Tu u tom momentu fizičkog susreta oni se susreću i u svojoj bliskosti — obrazovan s diplomom i zacijelo neobrazovan na istom su položaju ekonomske ljestvice. Druga je priča o svijetu sasvim suprotnom, svijetu kojem materijalno ništa nedostaje, a duhovne potrebe namiruju sjećanja.

Novosadski pjesnik i urednik Alen Bešić piše o prirodi fotografije, bergerovski, kako se vađenjem slike iz konteksta, njezinim diskontinuitetom stvara višeznačnost. Jer ne videći kontekst možemo doći do sasvim pogrešnog zaključka. Bešić kao ilustraciju prilaže nekoliko fotografija pokazujući pritom i kako se povijest ponavlja uvijek i nezaustavljivo, bez smisla za originalnost i bez empatije.

Kragujevčanka Ivana Maksić, autorica četiriju zbirki pjesama, donosi fragmentarne zapise o ljubavi, pisanim i nepisanim običajima, djelićima života koji metonimijski sugeriraju nešto drugo, poput implicitne naznake da se nikad neće vjenčati jer se nikako ne uspijeva uvući u majčinu vjenčanicu. Zapisi su aforistički, vispreni i začinjeni trpkim humorom.

U ovom broju možete pročitati i četiri pjesme talentiranog mladog pjesnika Bonislava Kamenjaševića pred kojim je, sudeći prema pjesmama objavljenima u drugim publikacijama, blistava karijera.

Ovdje objavljena poezija poznatog crnogorskog proziasta i pjesnika Ðorđa Šćepovića kroz figurativan izričaj tematizira ono što čovjeka čini autentičnim i posebnim među drugim jedinkama. Šćepović piše o čaroliji majki koje u najtežim vremenima mogu pripraviti obrok bez ijednog sastojka, o snazi tišine i snazi govora, o dijelovima nas samih koji su važni za individualnost i ličnost, poput jezika i rodne kuće. Identitarni oslonci u ovim pjesmama poprimaju drukčiji, bajkovitiji i višeznačniji oblik.

Vanda Petanjek iz Čakovca piše pjesme o muško–ženskim ljubavnim odnosima. Njen je izraz pun zakučaste metaforike, ali je izravan i konkretan. Poezija joj je čvrsta, smjela i nabijena ironijom pa čitatelj dobija osjećaj da s lirskim subjektima Vande Petanjek nema šale.

U poeziji beogradske likovne umjetnice i prozaistice Milice Vučković vlada primat sadržajnost nad ritmom. To bi možda bilo obeshrabrujuće kad ta sadržajnost ne bi bila prožeta humorom i ludilom jednog izmještenog subjekta. Vučkovič kreira opsesivan i prilično trapav subjekt koji govori o strahu od smrti i od usamljenosti te o nezadovoljstvu životom/svijetom. To se zanovijetanje može činiti razmaženim, no zapravo je konstitutivan dio svakoga od nas. Dobar primjer toga nezadovoljstva su duhovite pjesme »Portret« i »Nepar«, sastavljene od nasumičnih referenci o sebi koje djeluju kao pomaknut opis za profil na Tinderu. Kada u jednoj od pjesama subjekt nabraja svoje dosadašnje reinkarnacije, jasno je da tu nema nijednog života koji je bio ugodan ili lagodan. Jasno je, zapravo, da nema ni nade da se takav pojavi, ali Vučković u tome pronalazi posebnost, zanimljivost i ljepotu jer im svima pristupa s humorom, ali bez cinizma.

Snježana Vračar Mihelač šokira svojim ispovjednim pjesmama, gurajući nam naš ružni dio povijesti u lice. Državotvorna politika bila je i ostala da se s tih činjenica, najblaže rečeno, skreće pogled. No upravo zato što nismo usvojili taj dio svoje povijesti, suočili se s njime, on nas nastavlja šokirati brutalnošću i nedostatkom empatije. Tako i ova poezija čitatelja sjajno bode baš tamo gdje mu je najneugodnije.

Putopis Jelene Lešaje vodi nas u Finsku. Autorica pripovijeda o doživljajima i dojmovima iz Helsinkija te s okolnih otoka, o promišljanjima o finskom jeziku i arhitekturi. Naoko ona ne daje upute za tumačenje viđenog, ali ispod tog ravnodušnog površinskog sloja nazrijevaju se orijentiri za humanost i toleranciju.

Dramska teoretičarka i redateljica Rajna Racz nudi freudovsko tumačenje Ibsenove drame Rosmersholm. Ta je drama sa svojim sablastima iz prošlosti vrlo pogodna za psihoanalitička čitanja, što je prepoznao i sam Freud kada je pisao o njoj. Racz pak proširuje i produbljuje Freudovo tumačenje dodajući vlastite uvide.

U likovnoj rubrici Kontejner Branko Franceschi upoznaje nas s projektom Viktora Daldona Kolpomorto, multidisciplinarnu instalaciju kojom umjetnik prikazuje mračnu stranu života i umjetnosti na hrvatskom obalnom području.

 

Autori u ovom broju

Želimir Periš rođen je u Zadru 1975. U četiri godine objavio je četiri knjige: zbirku priča Mučenice (2013.); romane Mima i kvadratura duga (2014.) i Mima i vaše kćeri (2015.); i zbirku pjesama x (2016.). Iduće četiri godine pisao je Mladenku kostonogu koja će na sunce 2020. Dobio je nekoliko relevantnih nagrada za priče, bio je u finalu nagrade za najbolji roman godine, tekstovi su mu više puta adaptirani za kazališne predstave. Vodio je književni festival Kalibar bestival, radionice pisanja OtPis, udrugu pisaca ZaPis i sudjelovao u nizu književnih događanja i inicijativa u Zadru i oko njega.

Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Meandarmedia) objavljuje 2015. Roman, Uvjerljivo drugi (Fraktura) izlazi 2018. Jedan je od osnivača »TKO ČITA?«, programa namijenjenog promociji mladih autora. Priče su mu uvrštene u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press) i prevedene na engleski, njemački, poljski, katalonski i rumunjski.

Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru. Fasciniran je istraživanjima u oblasti umjetne inteligencije i kreativnošću strojeva. Više se ne bavi muzikom. Jedri i spravlja destilate vrhunske kvalitete. Objavio je zbirke priča Bending, 2010. i Produžetak vrste, 2019. Povremeno objavljuje po književnim časopisima.

Boris Škifić objavio je roman Priča o četiri čempresa i zbirke priča, Let leptira i Od jutra do sutra/Adios amigos.

Alen Bešić rođen je 1975., u Bihaću, u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je četiri knjige poezije: U filigranu rez (1999.), Način dima (2004.), Golo srce (2012.), za koju je dobio nagrade »Branko Miljković« i »Risto Ratković«, te Hronika sitnica: izabrane pjesme (2014.), kao i dve knjige izabranih književnih kritika i eseja: Lavirinti čitanja (2006.) i Neponovljivi obrazac (2012). Preveo je s engleskog jezika knjige Jean Rhys, Jamaice Kincaid, Annie Proulx, Johna Fowlesa i drugih. Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski, francuski, ruski, makedonski, mađarski, rumunjski, španjolski i slovenski jezik. Radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju Polja, a od 2012. i kao urednik izdavačke djelatnosti Kulturnog centra Novog Sada.

Ivana Maksić (1984.) piše poeziju, crtice, eseje i prevodi s engleskog jezika. Objavila je knjige poezije O telo tvori me (2011.), Izvan komunikacije (2013.), La mia paura di essere schiava (2014.) i chap–book Jaz sem tvoj propagandni film (2018.). Poezija joj je zastupljena u antologijama i zbornicima: Van, tu: free (2012.), RESTART (2014.), Meko tkivo (2015.), Ovo nije dom — pesnikinje o migraciji (2017.), Koordinate (IGNOR, 2018.), POLIP International (2018.) i u magazinu Recours au Poème. Sudjelovala je na međunarodnim festivalima poezije u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i na Kosovu. Uredila je Zbornik poezije socijalne tematike Do zuba u vremenu (2014.) i regionalni zbornik socijalne i angažirane poezije REZ (2016.). Bila je glavna je urednica novina MAMAC. Predaje engleski jezik.

Đorđe Šćepovićje rođen 1983. godine u Titogradu. Diplomirao je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Laureat je Pivskih večeri poezije (2004.) i Festivala jugoslovenske poezije mladih u Vrbasu (2005.). Objavio knjige poezije: Provincije spasa (2004.), Molitva za Judu (2004.), Par riječi o strahu (2005.), Apostol iz bloka A (2006.), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009.), Dok crtah mapu svojih putovanja (2016.), Prije objave (2017.) i Doba (2018.) te knjigu kratke proze Gozba (2019.). Zastupljen je u više zbornika i panorama poezije. Poezija mu je prevođena na engleski, mađarski i slovenski jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa za književnost i kulturu Script. Živi u Podgorici.

Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u časopisima Poezija, Polja i Tema, na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Živi i radi u Zagrebu.

Milica Vučković rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Fakultet primenjenih umetnosti na kojem trenutno priprema doktorski rad. Godine 2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča Roj. Na regionalnom natječaju Biber 2017. osvojila je prvu nagradu. Njen prvi roman, Boldvin, izašao je 2019.

Bonislav Kamenjašević (1988., Gradačac, BiH) studirao je filozofiju, diplomirao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je pjesme u časopisima Ka/Os, Jat, Forum i Republika, na Kultipraktiku, u zborniku Rukopisa. Stručne i znanstvene priloge objavljivao u zbornicima sa znanstvenih skupova. Kritike objavljivao u Vijencu te na portalima Ziher i Arteist. Radi u Nakladi Ljevak.

Snježana Vračar Mihelač rođena je u Puli. Studirala je ekonomiju. Uređivala je časopis Enter–net, piše marketinške i autorske tekstove, te prevodi. Odnedavno svoju literarnu kreativnost materijalizira u poeziju i prozu. Radove je objavila u zinu Monstruma, na portalu Strane, u časopisu Kvaka, a u okviru literarnih radionica njene su pjesme i priča objavljene u višejezičnom zborniku Biće bolje / Bo že. Rukopis Visoke vode pohvaljen je od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu.

Jelena Lešaja je rođena u Zagrebu 1977. godine. Studirala je filozofiju, sociologiju i bibliotekarstvo. Radi u Hrvatskoj knjižnici za slijepe. Putopisnu prozu objavljuje u zvučnom časopisu Znanost i umjetnost, časopisu Riječi te na portalima i društvenim mrežama. Na natječaju metaFORA je pričom »Uho« 2015. godine osvojila drugo mjesto. Tekst »Amerika, službeno« je 2017. godine uvršten u finale za Nagradu »Dijana Klarić«. Pohađala je radionicu kratke priče CeKaPe–a.

Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019).

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332720001

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 3/2019

Image

 

S obzirom na to da upravo traju kampanje za izbor predsjednika Hrvatske, prvi tekst u ovom broju Fantoma slobode dolazi kao odličan komentar trenutačnih zbivanja. Mario Majdić Natrlin počastio nas je pričom o predizbornoj kampanji za predsjednika koja djeluje tek pomalo distopijski jer se ne spominje ni mjesto ni vrijeme radnje, ali iz konteksta je jasno da je riječ o sadašnjem vremenu ili bliskoj budućnosti. Distopijski, odnosno futuristički djeluje i zato što Majdić Natrlin u prikazivanju izopačenosti sustava ide dalje u radikaliziranju situacije: predsjednički se kandidat ovdje trenira da glasačko tijelo tretira kao stoku.

Nakon te satirične priče slijedi ulomak iz romana sveučilišne profesorice teorijske psihoanalize, Željke Matijašević, koja je na našu sreću počela pisati i književnu prozu. Roman Obrane okusa smrti izaći će sljedeće godine, a kao i prethodni književni rad autorice, leksikon Crna limfa/zeleno srce, služi se psihoanalizom kao temeljem za građenje teksta.
Lana Bastašić osvojila je regiju svojim romanom Uhvati zeca koji je bio i u finalu NIN-ove nagrade. Ova svestrana književnica piše pripovjednu prozu, poeziju, drži školu književnosti u Barceloni i uređuje književni časopis. Ovdje donosimo njezinu priču »Krv«, ispripovijedanu suzdržano, ali s potresnim učinkom.
Novela »Srebro koje tamni« Danila Lučića, pjesnika i urednika iz Beograda, svojevrstan je hommage fotografiji kao umjetnosti i kao komunikacijskom mediju. Priča inkorporira više žanrova pa tako počinje fingiranim životopisom, da bi se nastavila intervjuom iz kojeg prelazi u pripovijedanje u strogom smislu te završila teorijskim diskursom u kojem se tumače i dekonstruiraju razna gledanja na umjetnost fotografije. Lučić je ovom pričom donio osvježenje u književno polje jer takvih je radova, koji bez straha, a vješto kombiniraju raznolike tehnike pisanja, izuzetno malo.
Ovaj broj donosi priče još jednog vrsnog srpskog autora. Bojan Marjanović, novinar, književni kritičar i romanopisac iz Užica u svojim trima pričama na rubu fantastike tematizira naizgled obične svakodnevne probleme kao što je prihvaćanje tuge kao trajnog životnog stanja.
»Bijeli patuljak« pripovijetka je o starosti puna duha i empatije. Duhovit i zabavan, autor Divko Hadžiev, pisac s Malog Lošinja, slojevito je prikazao probleme s kojima se suočava populacija treće dobi – o samoći, nemoći, zaboravljanju te naposljetku o suočavanju s onim što su ostavili za sobom.
Slivio Lebinac zabavit će vas duhovitim pseudofilozofskim razmišljanjima na temu ljudi bez lica, posebnih osoba koje lice imaju, ali ga baš i nemaju. Razmišljanja se mogu čitati i kao satira o »obrazu« i njegovu nestanku.
Blok poezije predstavljaju troje autora, kritičar Dinko Kreho, dramatičarka Jelena Paligorić Sinkević i pjesnikinja Dijala Hasanbegović. Paligorić Sinkević piše ispovjednu poeziju u obliku dramskih monologa u kojima progovara o strahu od smrt i o životu u kojem je smrt uvijek nešto blisko. Neke pjesme Dijale Hasanbegović karakterizira defetistički ugođaj koji otjelovljuje u prikazu lažne humanosti i beznađa. No druge su njene pjesme o ciklusu izmjene života i smrti te ponovnog rađanja kroz simbol proljeća i kroz ljubav. Poeziju Dinka Krehe mogli bismo odrediti kao opservacijsku, onu koja bilježi pojave i detalje bez komentara, stvarajući time cjelovite semantičke sustave. Kreho lomi retke i postiže efektan ritam, a pjesme mu karakterizira bogat figurativni izraz.
Dani neba je drama koja čini treći dio dramske trilogije, čije su su Košnice i U meni raste nagrađene nagradom »Marin Držić«. Drama je prožeta melankolijom likova koji su se našli u pozadini velikih događaja na koje ne mogu baš nikako utjecati iako to žele. Autorica Ružica Aščić poznatija je kao prozaistica i dobitnica nagrade »Prozak« za knjigu Dobri dani nasilja, no s dramama pokazuje također spisateljski talent i zrelost.
U rubrici Kontejner Krešimir Purgar piše o izložbama konceptualnog umjetnika Sandra Đukića koje analizira do tančine dajući pritom jedan širi kontekst njihova nastanka.

Autori u ovom broju:

Mario Majdić Natrlin rođen je 1986. u Trogiru. U Zagrebu je završio Pravni fakultet i od tada radi u struci. Dugogodišnji je suradnik portala sportnet.hr te osnivač malog digitalnog magazina Zadnje Polje. Priča »Kako to misliš — otok« osvojila je drugu nagradu na natječaju Gradske knjižnice Trogir, a priča »Eta Carinae« ušla je u finale natječaja Festivala europske kratke priče 2019.

Željka Matijašević redovita je profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Fikozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođena je 1968. u Zagrebu gdje je 1993. stekla diplomu iz komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti. Od 1995. do 2000. godine pohađala je magistarski i doktorski studij na Sveučilištu Cambridge gdje je stekla naslov magistre znanosti te doktorice znanosti. Njezin je temeljni znanstveni interes psihoanalitička teorija te njezini dodiri s književnošću, filmom te kulturalnim i političkim teorijama; odnos psihoanalize i filozofije te psihoanalize i religije. Autorica je četiriju znanstvenih knjiga, preko četrdeset znanstvenih članaka, kao i jedne knjige eseja, Crna limfa/Zeleno srce (2017).

Lana Bastašić rođena je u Zagrebu 1986. Objavila je dvije zbirke kratkih priča, jednu knjigu priča za djecu, i jednu zbirku poezije. Osvojila je prvu nagradu za priču na konkursu »Ulaznica«, specijalnu nagradu na konkursu »Karver: Odakle zovem«, prvu nagradu za neobjavljenu zbirku poezije na Danima poezije u Zaječaru, prvu nagradu za dramski tekst (Kamerni teatar 55 u Sarajevu), te dvije godine zaredom prvu nagradu na konkursu »Zija Dizdarević«. Njen prvi roman, Uhvati zeca, ušao je u najuži izbor za NIN–ovu nagradu, a u pripremi su i reizdanja na devet jezika. Surađuje s brojnim književnim časopisima u regiji, uključujući Polja, Povelju, Sarajevske sveske, Puteve, Libartes. Osnovala je Školu Bloom s Boržom Bagunjom u Barceloni. Uređuje katalonski književni časopis Carn de cap.

Danilo Lučić rođen je u Beogradu 1984. godine gdje je završio Studij srpske književnosti na Filološkom fakultetu. Objavio je zbirke pjesama Beleške o mekom tkivu (2013), za koju je osvojio Brankovu nagradu, i Šrapneli (2017). Urednik je portala za književnost i kulturu glif.rs, a bio je i urednik u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo. Ko–urednik je Bosanske vile, najstarijeg bosanskohercegovačkog časopisa. Izvršni urednik je edicije »Zajednička čitaonica« organizacije KROKODIL, a uređivao je i vodio večeri poezije ARGH! Bavi se fotografijom i video formatima, objavljuje kolumne i eseje u tiskanoj i elektroničkoj periodici (Before After, Prosvjeta, Marie Claire, Milica magazin).

Bojan Marjanović je rođen u Užicu. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Objavio je roman Sutra ćemo (2017), kao i dve knjige pesama Politika, Pornografija, Poezija (2015) i Između dva rata (2016). Dobitnik je NIN–ove stipendije za roman u nastajanju za 2015. godinu te nagrade »Laza Lazarević« za neobjavljenu pripovijetku za 2013. godinu. Priče, pjesme i eseje objavljivao je u periodici. Živi u Beogradu gdje radi kao novinar u magazinu Liceulice, a novinske tekstove objavljuje u medijima širom bivše Jugoslavije.

Divko Hadžiev rođen je 1961. godine u Skopju. Nakon potresa 1963. godine seli se s roditeljima u Rijeku gdje pohađa i završava osnovnu školu, gimnaziju i Pedagoški fakultet — smjer matematika i fizika. Od 1986. godine radi kao profesor matematike i fizike u srednjoj školi u Malom Lošinju. U pripremi za objavljivanje kod izdavačke kuće Alfa je njegova knjiga o fizici Ti si fizičar, ti bi to trebao znati!

Silvio Lebinac rođen je 1962. u Bistrincima. Studirao je filozofiju i povijest te knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u časopisima Zarez, Dubrovnik, Književna Rijeka, Riječi, Svjetlo i Europski glasnik. Piše kratke i duge priče te poeziju. Bio je član Književne udruge Vers iz Belišća. Živi i radi u Zagrebu.

Jelena Paligorić Sinkević (1987.) rođena je je u Beogradu. Piše i objavljuje drame, pjesme i priče. Drame su joj prevođene na engleski jezik. Boravila na rezidencijalnim boravcima u Amsterdamu, Frankfurtu, Puli, Bregenzu, Berlinu, Dubrovniku, Rijeci. Drame su joj postavljane u Beogradu i Novom Sadu, scensko čitanje imale u Austriji. Godine 2014. dobila je »Zmajevu nagradu« za tekst monodrame za decu. Godine 2017. pobijedila je na natječaju Opere i teatra MADLENIANUM za mlade dramske stvaraoce. Audio-vizualna instalacija »Priče ispod ćebeta letećeg kreveta« izabrana je kao jedan do šest projekata za izložbenu sezonu 2018./2019. u Kulturnom centru Kovin. Knjiga Deca su negde drugde objavljena je 2018. godine kao jedan od triju najboljih rukopisa u okviru natječaja Prvenac namijenjenog autorima mlađim od trideset pet godina.

Dijala Hasanbegović je pjesnikinja, novinarka i i književna kritičarka. Radila je kao književna i kazališna kritičarka tjednika Dani, kao novinarka portala Radio Sarajeva i kolumnistica na portalu Diskriminacija. Trenutno radi kao kolumnistica za portal Prometej.ba. Objavljivala je eseje, poeziju i kritike za različite književne časopise. Pjesme su joj prevođene na engleski, poljski i norveški. Njena prva zbirka pjesama je Neće biti djece za rat (2018). Živi u Sarajevu.

Dinko Kreho (1986.) piše i objavljuje poeziju, književnu kritiku, kratku prozu i esejistiku, te prevodi s francuskog jezika. Objavio je pjesničke knjige Ravno sa pokretne trake (2006.), Zapažnja o anđelima (2009.) i Simptomi (2019.), kao i esejističku knjigu Bio sam mladi pisac (2019). Koautor je, s Darijem Bevandom, radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013). Redovno piše za stranice booksa.hr i proletter.me, kao i za tjednik Novosti.

Ružica Aščić dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame »Košnice« i »U meni raste« koje zajedno s »Danima neba« čine trilogiju. Za prozni rukopis Dobri dani nasilja osvojila je nagradu Prozak te joj je istoimena debitantska zbirka izišla 2016. godine. Proza joj je zastupljena u antologiji Bez vrata, bez kucanja, časopisu Keine delikatessen, Re, Fantom slobode te na mnogim internetskim portalima. Dobitnica je nagrade »Ulaznica« za kratke priče »Vladimir« i »Ruke koje su dirale ribu«.

Krešimir Purgar je rođen 1964. u Zagrebu. Diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost 1991. a doktorirao 2012. iz humanističkih znanosti, u polju i grani znanost o umjetnosti. Bavi se vizualnim studijima — interdisciplinarnim područjem humanističkih znanosti usmjerenim prema proučavanju umjetnosti, filma, popularne kulture i slikovnih aspekata književnosti. Osnivač Centra za vizualne studije u Zagrebu. Predaje vizualno–teorijske predmete na Studiju modnog dizajna Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je dviju knjiga: Neobarokni subjekt (2006.) i Preživjeti sliku (2010.). Uredio je tri zbornika tekstova: K15 — Pojmovnik nove hrvatske umjetnosti (2007.), Vizualna konstrukcija kulture (zajedno sa Ž. Paićem, 2009.) i Vizualni studiji — umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata (2009.). Znanstvene članke objavio u inozemstvu i Hrvatskoj, među ostalima: Literature as Film. Strategy and Aesthetics of ‘Cinematic’ Narration in the Novel Io non ho paura by Niccolò Ammaniti u knjizi New Perspectives in Italian Cultural Studies (ur. Graziella Parati — Fairleigh Dickinson University Press, 2012); Neobarocco, semiotica e cultura popolare — Intervista con Omar Calabrese u on–line časopisu Il lavoro culturale http://www.lavoroculturale.org/spip.php?article237; Die Macht der Landschaft und die Dialektik des Blickes u katalogu izložbe Snoring in the USA — Kristina Leko i David Smithson, Neue Gesellschaft für Bildende Kunst, Berlin; Reading Nove through Baudrillard. Irony and dread
of television images in Superwoobinda u časopisu Bollettino ‘900 — Electronic Journal of ‘900 Italian Literature, (Università di Bologna, no. 2010/1–2); Lost on (Eco’s) Island. The Model Reader in the Era of Television u časopisu L’Anello che non tiene (University of Wisconsin, Madison, 2009); La verdad de la imagen y el giro visual — Fotografias de Igor Eškinja en un contexto de sistemas simbolicos u katalogu samostalne izložbe Igora Eškinje u Centro de arte Caja de Burgos, Burgos. Sudjelovao je na znanstvenim konferencijama u Genovi, Colorado Springsu, Taormini, Manchesteru, Londonu, Barceloni, Zagrebu, Dartmouth Collegeu, na University of Western Ontario i drugdje. Član je International Association for Visual Culture, American Association for Italian Studies i Hrvatske sekcije AICA–e. Dobitnik je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA–e za 2009. za doprinos širenju discipline vizualnih studija u Hrvatskoj.
Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332719003

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2019

Image

 

Osim dobrodošlog zahlađenja, ovo doba godine donosi i pregršt novih tekstova u jesenskom izdanju Fantoma slobode. Među njima naći će se i poneko iznenađenje od kojih je najveće svakako nova pripovjedna proza Dalibora Šimprage, kojeg od nagrađene Anastasije nismo često viđali na papiru. Tri nove priče, koje je ovaj neobično darovit i promućuran pisac ustupio upravo Fantomu, prema autorovim su prethodnim književnim djelima onakve kakva je Anastasia bila prema Kavicama Andreja Puplina: blasfemično drukčije i jezikom i kompozicijom pa pretpostavljamo da ponovno slijedi čitateljska zgranutost, poput one koja je nastala po objavi Anastasije. Zajednička pak svima tim tekstovima minuciozna je dorađenost bez manjkova i viškova. U trima novelama Šimpraga secira jednu generaciju kroz profile troje ljudi, čineći to pritom sasvim nenametljivo pa se čitatelj koji put i zapita kamo ga autor navodi.
Drugo je iznenađenje lirska proza poznate književne kritičarke i urednice Jadranke Pintarić, koja se također pripovijedanjem nije dugo oglasila. Nakon kratkih proza Kamate na ljubavne uzdahe; Ogledi o tankoćutnosti iz 2008. ova urednica bezbroj tuđih knjiga nije objavila nijednu svoju pa se nadamo da ova maštovita i duhovita proza koju ćete ovdje čitati najavljuje skorašnje objavljivanje vlastite knjige.
Sam Fantom počinje rubrikom Portret umjetnika koji je za nas napravila naša niška suradnica, pjesnikinja i prozaistica Jadranka Milenković. Milenković je napravila intervju s Milanom Dobričićem, beogradskim autorom i jednim od osnivača udruženja Treći Trg, poznatom prema promociji mladih autora. Milenković je također napravila izbor iz Dobričićevih pjesama i proze. Beogradska dramatičarka i dramaturginja Sara Radojković napisala je poemu u dijaloškoj formi u kojoj se izmjenjuju glasovi Ibesnovih najpoznatijih junakinja – Nore i Hedde Gabler. S obzirom na to da je posrijedi dijalog u stihovima, zapravo je tekst teško žanrovski pozicionirati, na čemu možda i ne bismo trebali inzistirati jer višestruke mogućnosti katkada donose literarno uslojavanje, a ne izgubljenost unutar književnog polja. Kad smo kod drame, poznata bosanskohercegovačka spisateljica Lejla Kalamujić časti nas dramom »Ljudožderka ili kako sam ubila svoju porodicu« iz zbirke drama u nastajanju koja sljedeće godine izlazi u izdanju Durieuxa. Drama je potresna, kako to Lejlina djela znaju biti, no istovremeno je komična na perverzan, crnohumoran način.
Riječki pisac Igor Beleš, član književne grupe RiLit, počastio nas je ulomkom iz svog romana o odrastanju na otoku. Beleš je u izrazu jednostavan i duhovit kada piše o djetinjim zgodama, a težak i trpak kada govori o trenutačnom stanju na otoku. Mira Petrović u romanu Divljakuše, čija uvodna poglavlja možete pročitati u ovom broju, piše o mladiću koji ne zna što bi sa sobom u životu i pa zgubidaneći upoznaje dvije sasvim različite žene koje ga neobično privuku. Stil Mire Petrović je osebujan, pripovijedanje hitro i vrckavo, duhovito, bezobrazno i drsko. Riječ je o romanu koji vas odmah osvaja i tjera da čitate dalje. Teorijski blok počinjemo tekstom pjesnikinje i književne teoretičarke Marije Dejanović koja razrađuje religijsku motiviku u poeziji Dorte Jagić. Poslije nje slijedi tekst Katarine Krolo koja kroz psihoanalitičku vizuru Donalda Winnicotta piše o potencijalu igre za djevojačke studije. Učinak i oblike igru, koja je sastavni dio mladosti svakog pojedinca, Krolo analizira pomoću romana Sloboština Barbie i serije Broad City. U Kontejneru Krešimir Purgar prisjeća se odjeka izložbe koju je 2016. postavio u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a prema kojoj kritičari nisu bili blagonakloni zbog njezine same polazišne premise, a ne zbog izloženih radova.

O autorima u ovom broju:

Milan Dobričić rođen je 1977. godine u Beogradu, gde je i diplomirao svetsku i srpsku književnost. Tu je takođe završio i Beogradsku otvorenu školu, učestvovao u osnivanju udruženja Treći Trg i međunarodnog Beogradskog festivala TRGNI SE! POEZIJA! Radi i kao prevodilac sa italijanskog i engleskog jezika. Dosad je objavio knjige poezije: Pritisak (2002.), Dovijanje (2006.), Blagosloveni gubitnici (2009.), Lirika i tako… (2013.), Blessed Losers (dvojezični izbor; prevod na engleski Novica Petrović, 2013.), Trenuci kad se rađaju sveci (2015.), Kutlu Kaybedenler (izbor pesama, na turski preveo Gokčenur Č., 2017.), zbirke kratkih priča: Dnevnik 2000 (koautor, 2001.), Ceđ (2010.), O (2014.), roman Dnevnik glavobolje (2017.), više koautorskih projekata, veći broj prevoda i mnoštvo tekstova u domaćim i stranim časopisima za književnost.

Mira Petrović je rođena 1989. u Splitu. Diplomirala je engleski i talijanski jezik i književnost te radi u školi stranih jezika. Objavila je priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima (Arteist, Strane, Mogućnosti, Zvona i Nari, Rukopisi, Prozak, The Split Mind i dr.). Bila je u užem izboru za Nagradu »Sedmice i Kritične mase« 2017. Jedan je od deset finalistameđunarodnog natječaja »Sea of words« 2016. za priču »The Face«. Dobitnica je Nagrade »Vranac« 2015. za priču »Svašta se može dogoditi«, koja je objavljena na engleskom jeziku u internet časopisu Underpass, te druge nagrade na Natječaju »Ulaznica« 2016. Koautorica je rada »Inevitability of pain experience« o djelu Margaret Mazzantini objavljenom u zborniku Academic Journal of Interdisciplinary Studies. Priče i osvrte katkad objavljuje i na svome blogu In the aftermath.

Dalibor Šimpraga rođen je 1969. u Zagrebu. Radi kao urednik u Jutarnjem listu. Suosnivač je i urednik književnog časopisa Fantom slobode. Objavio je knjigu proza na zagrebačkom slengu Kavice Andreja Puplina (2002) i antologiju novih hrvatskih prozaika 22 u hladu (1999, s Igorom Štiksom). Za roman Anastasia (2007) dobio je nagradu Tportala za najbolji roman godine. Priče iz ovog broja Fantoma dio su zbirke Izvještaj o generaciji.

Igor Belešrođen je 1978. u Borovu Naselju. Kratke priče objavljivane su mu u časopisu Zarez, na internetskim portalima Kritična masa, Čitaj me. Za rukopis Od Vardara pa do Haaga dobio je književnu stipendiju Grada Rijeke, a za roman Neodvojen potporu za književno stvaralaštvo Minis­tarstva kulture.Sudjeluje u brojnim književnim projektima s drugim lokalnim piscima pa je tako član neformalne književne skupine RiLit, jedan je od pokretača i glavnih urednika književnog časopisa Književnost uživo te scenarista društvene igre u nastajanju Arcadia Tenebra. Živi i radi u Rijeci.Krajem 2013. u kolaboraciji s još 15 riječkih autora objavljuje knjigu Nova Država Hrvatija 2033, distopijsku zbirku priča koja nastaje kao kritika političkoj i društvenoj situaciji u Hrvatskoj.Objavio je roman Svitanje na zapadu, 2012.

Jadranka Pintarić je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka i urednica u Redakciji kulture Prvog programa Hrvatskog radija, potom kao urednica u Mozaiku knjiga te glavna urednica Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Osim pisanja kritika za novine i časopise, pokreće biblioteke i uređuje pojedinačna izdanja za Jesenski i Turk, Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo pisaca, Novi liber, AGM i dr. Bila je stalna suradnica u emisijama iz kulture Hrvatske radio–televizije. Piše književne kritike, likovne prikaze, eseje i prozne teks­tove. Objavila je knjigu odabranih kritika U smjeru meridijana: književne kritike (2003.) i zbirku proznih tekstova Kamate na ljubavne uzdahe; Ogledi o tankoćutnosti (2008).

Sara Radojković rođena je u Beogradu 1989. gdje je magistrirala na Fakultetu dramskih umetnosti 2015 godine. Prema njenom scenariju snimljen je film Amanet (2015.) te prema adaptaciji romana Uroša Petrovića Peti Leptir istoimeni film (2014.). Od pozorišnih adaptacija koje su aktuelne na sceni je predstava po romanu Erlenda Lua Volvo kamioni (Atelje 212) i drama Slučajna smrt jednog anarhiste Daria Foa (Jugoslovensko dramsko pozorište). Njena diplomska poetska drama Zečevi su brza hrana dobila je nagradu »Slobodan Selinić« te je godinu dana igrala u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 2014. u omladinskom kazalištu Davidov postavljena je njena drama Chat room: pogrešan profil. Njena monodrama Edit o Edith Piaf, u izvedbi Milene Živanović, uspješno je igrala po nezavisnim scenama u Beogradu i festivalima u Srbiji (Bečej, Niš, Novi Sad, Ruma), gdje je osvojila nekoliko nagrada. Radojković je pisala je i adaptirala radio drame za Radio Beograd te samostalno objavila prvu zbirku poezije Hoochie, choochie, vinjak i bluz. Piše za portal VICE Srbija.

Lejla Kalamujić rođena je 1980. godine u Sarajevu, gdje je diplomirala na Odsjeku za filozofiju i sociologiju. Autorica je dviju zbirki priča Anatomija osmijeha (2008.) i Zovite me Esteban (2015.). Za potonju je osvojila nagradu Istarske županije »Edo Budiša« za najbolju regionalnu zbirku kratkih priča u 2015. godini. Objavljuje prozu, eseje i kritike u časopisima i na web–portalima u čitavoj regiji. Bila je u užem izboru kao bosanskohercegovački kandidat za Europsku književnu nagradu 2016. godine. Dobitnica je brojnih nagrada za kratku priču, kao što su natječaj »Vox feminae« i Susreti »Zija Dizdarević«.

Marija Dejanović rođena je 1992. u Sisku. Studentica je komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poeziju je objavljivala u raznim časopisima (Zarez, Poezija, Republika) te portalima. Dosad je objavila dvije knjige poezije »Etika kruha i konja« za čiji je rukopis dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike te »Središnji god« koji je osvojio nagradu »Zdravko Pucak«.

Katarina Krolo rođena je 1990. u Zagrebu gdje je završila studij kroatistike i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Za diplomski rad »Žensko pismo, rodni identiteti i autobiografičnost u romanima hrvats­ke novije književnosti« osvojila je prvo mjesto na natječaju Centra za ženske studije za najbolji studentski rad na temu ženske i rodne problematike. Radi na Hrvatskoj radioteleviziji kao lektorica. Dosad je objavila tekstove »200. godišnjica rođenja: Mirku Bogoviću u čast«, objavljen u časopisu Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici Luč, te »Yass, Queen — ohrabrivanje djevojaštva u Broad Cityju« na portalu za feminističku kritiku popularne kultureMuf. 

Krešimir Purgar je rođen 1964. u Zagrebu. Diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost 1991. a doktorirao 2012. iz humanističkih znanosti, u polju i grani znanost o umjetnosti. Bavi se vizualnim studijima — interdisciplinarnim područjem humanističkih znanosti usmjerenim prema proučavanju umjetnosti, filma, popularne kulture i slikovnih aspekata književnosti. Osnivač Centra za vizualne studije u Zagrebu. Predaje vizualno–teorijske predmete na Studiju modnog dizajna Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je dviju knjiga: Neobarokni subjekt (2006.) i Preživjeti sliku (2010.). Uredio je tri zbornika tekstova: K15 — Pojmovnik nove hrvatske umjetnosti (2007.), Vizualna konstrukcija kulture (zajedno sa Ž. Paićem, 2009.) i Vizualni studiji — umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata (2009.). Znanstvene članke objavio u inozemstvu i Hrvatskoj, među ostalima: Literature as Film. Strategy and Aesthetics of ‘Cinematic’ Narration in the Novel Io non ho paura by Niccolò Ammaniti u knjizi New Perspectives in Italian Cultural Studies (ur. Graziella Parati — Fairleigh Dickinson University Press, 2012); Neobarocco, semiotica e cultura popolare — Intervista con Omar Calabrese u on–line časopisu Il lavoro culturale http://www.lavoroculturale.org/spip.php?article237; Die Macht der Landschaft und die Dialektik des Blickes u katalogu izložbe Snoring in the USA — Kristina Leko i David Smithson, Neue Gesellschaft für Bildende Kunst, Berlin; Reading Nove through Baudrillard. Irony and dread
of television images in Superwoobinda u časopisu Bollettino ‘900 — Electronic Journal of ‘900 Italian Literature, (Università di Bologna, no. 2010/1–2); Lost on (Eco’s) Island. The Model Reader in the Era of Television u časopisu L’Anello che non tiene (University of Wisconsin, Madison, 2009); La verdad de la imagen y el giro visual — Fotografias de Igor Eškinja en un contexto de sistemas simbolicos u katalogu samostalne izložbe Igora Eškinje u Centro de arte Caja de Burgos, Burgos. Sudjelovao je na znanstvenim konferencijama u Genovi, Colorado Springsu, Taormini, Manchesteru, Londonu, Barceloni, Zagrebu, Dartmouth Collegeu, na University of Western Ontario i drugdje. Član je International Association for Visual Culture, American Association for Italian Studies i Hrvatske sekcije AICA–e. Dobitnik je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA–e za 2009. za doprinos širenju discipline vizualnih studija u Hrvatskoj.

Časopis je objavljen uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332719002


Časopis Fantom slobode 1/2019

Image

 

Redakcija Fantoma slobode prepustila je uređivanje prvog ovogodišnjeg broja časopisa Fantom slobode trojici pisaca mlađe generacije – Svenu Popoviću, Darku Šeparoviću i Andriji Škari.

 

»Nas zapravo nema, nije nas nikada ni bilo kao što nije bilo ni boljih vremena za kojima bi trebali žaliti. Književna generacija u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu godine 2019. ne postoji jer godina rođenja ne može biti plašt ispod kojeg će se smjestiti svi rođeni tog i tog datuma, te i te godine, e da bi onda govorili o generacijskom pismu i sličnim masmedijskim fantazijama. Ako nas nema, ako ne postoji književna generacija,  čega onda ima, što je preživjelo, tko piše, a tko čita?
Ne znamo odgovor na to pitanje, ali znamo čije smo knjige čitali i čije knjige bismo i dalje voljeli čitati. Autori/ce koji/e pišu u ovom broju su ljudi koji će pisati sljedećih pedesetak godina, zato nazovite svoje i odgodite dogovor, natočite neko osvježavajuće piće, provjetrite sobu jer ćete čitati: panoramski uvid Ivana Tomašića u knjige objavljene u periodu 2018./19., fragmente kemijske sreće Ide Ugar, kratak presjek društvene mreže twitter Darka Šeparovića, štorije o birtijama Andrije Škare, Berlinski notebook Dine Pešuta, šalu na stranu Vida Barića, pregled party scene Tene Šarčević, književnu dijagnostiku Luke Ostojića, neobjavljenu priču »Hajka« Marija Glavaša, ulomak romana u nastajanju Marka Gregura, priču Franje Janeša »Čovjek i zvijer «, ulomak iz romana »Neizmjerno more« Ružice Aščić, nove pjesme Monike Herceg i Lare Mitraković, hitove Alena Brleka, osam pjesama iz nedavno objavljene knjige Pred gradom su kosci Gorana Čolakhodžića i pjesme iz Vučjeg sata Lucije Butković u kombinaciji s novim pjesmama.

 

One koji pišu i tebe koji/a čitaš povezuju slova. Ona kroz očnu šupljinu ulaze u mozak, a tamo se oblikuju u nešto smislenije od znaka na bijelom papiru. Uživaj u tom procesu.« (Gostujući urednici)

 

Broj je ilustriran forografijama Anje Flego.

 

Ivan Tomašić (1991.), književni kritičar, novinar i urednik. Stalni suradnik portala booksa.hr, objavljivao i kod drugih regionalnih portala (sic!., elektrobeton). Uredio roman Mlada misa (autor V. Kukavica, AGM, 2018). Radi kao suradnik na emisiji Prvog programa Hrvatskog radija Kutija slova. Živi i radi u Zagrebu.

 

Ida Ugar Je plesni podij po kojem nam se lijepe poplati cipela i sunce koje nas čeka na izlasku iz kluba.

 

Darko Šeparović (Vela Luka, 1987.) Diplomirao je na Arhitektonsko fakultetu u Zagrebu. Za rukopis zbirke poezije osvojio je nagradu Na vrh jezika 2015., a za rukopis romana nagradu Drago Gervais — 2017. Objavio: Autopilot (Algoritam, 2015.) i Krvotok (Gradska knjižnica Rijeka, 2018.). Posjeduje dozvolu za voditelja brodice.

 

Tena Šarčević (1994., Osijek) Prvi dio života živi u Ðakovu i tamo završava jezičnu gimnaziju. U Zagrebu upisuje novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, gdje uskoro planira diplomirati na temu festivalizacije kao sredstva revitalizacije urbanih prostora. Nešto više od tri godine radi kao novinarka u Jutarnjem listu, najprije u rubrici Kultura, a potom u Lifestyle rubrici. Obrađuje široki spektar tema, no najviše je zanimaju kulturološki aspekti glazbe.

 

Andrija Škare Rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirani novinar. Više od desetljeća radio kao novinar, scenarist, urednik i voditelj na Hrvatskoj televiziji. Surađivao je ili surađuje sa svim važnijim hrvatskim novinama i časopisima, redovito se pojavljivao u nizu tiskanih i elektroničkih medija. Pisao za Globus, Jutarnji list, Gloriju, Novosti, Plan B, booksa.hr, t–portal.Kratke proze objavljuje redovito od 2003., radovi su mu prisutni u brojnim književnim časopisima u zemlji i regiji. Pokrenuo je nekoliko književnih i glazbenih programa u Zagrebu, a trenutačno zajedno s Romanom Simićem vodi legendarni program »Zagrijavanje« u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, a s dvojicom kolega Darkom Šeparovićem i Svenom Popovićem organizira program »Tko čita?« za promociju autora rođenih od 1980. naovamo. Sa životnom partnericom Ivanom Miholčić radi nevjerojatno zanimljiv glazbeno–književni program »Slušaj me« u klubu KSET. Jedan je od osnivača književnog pokreta eventualizam pa je, kao i ostali eventualisti, s četiri priče zastupljen u zborniku eventualizma Nagni se kroz prozor (Celeber, Zagreb, 2006.). Od samostalnih knjiga objavio je: S više mlijeka, molim (Celeber, Zagreb, 2008.), Život svijeta koji će doći (CeKaPe, Zagreb, 2016.), Slušaj me (Durieux, Zagreb, 2016.), Društvene igre (Hena Com, Zagreb, 2017.)..

 

Dino Pešut (Sisak 1990.) Završio je dramaturgiju, dramsko i filmsko pismo na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao dramaturg u različitim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao dramatičar debitira s dramom Pritisci moje generacije, koja je bila pozvana na Forum of Young European Playwrights na festivalu Neue Stücke aus Europa u Wiesbadenu. Drama je praizvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 2013. Drama (Pret)posljednja panda ili statika osvaja prvu Nagradu Marin Držić koju dodjeljuje Ministarstvo kulture te je imala premijeru u Zagrebačkom kazalištu mladih 2015. Ista drama pozvana je na program Stückemarkt na festivalu Theatertreffen u Berlinu 2016. Osvojio je Nagradu Marin Držić i za drame Veliki hotel Bezdan, 2015., Stela, poplava, 2016., i Olimpia stadion (trilogija), 2017. Objavio roman Poderana koljena (Fraktura, 2018.)

 

Vid Barić (Rijeka, 1988.) Magistrirao je na Odsjeku za Kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Finalist je natječaja »Vranac« Knjižare Karver (2016.) i Prozaka (2017. i 2018.). Piše kratke priče, satiru, novinske članke i reportaže.

 

Bojan Krištofić (Zagreb, 1987.) Dizajner i pisac, lik. kritičar i kustos. Magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012. Profesionalno je aktivan od 2010. godine. Bio je dugogodišnji član uredništva Zareza, dvotjednika za kulturna i društvena pitanja te je o dizajnu, suvremenoj umjetnosti i vizualnoj kulturi pisao za mnoge hrvatske i regionalne magazine i portale (među kojima prednjače Kulturpunkt i Vizkultura, ali i Novosti, Kontura i dr.), a surađivao je i na emisijama i programima Hrvatske radiotelevizije (Triptih, Jutro na trećem, Pojmovnik postjugoslavenske književnosti, Strip u Hrvatskoj, Transfer…). Sudjelovao je u projektu Criticize This! od 2011. do 2013., namijenjenom edukaciji mladih kritičara u regiji, i bio je nagrađen kao njegov najbolji polaznik u sekciji likovnih umjetnosti. Od 2012. do 2014. stručno se osposobljavao u Hrvatskom dizajnerskom društvu kao asistent voditelja HDD galerije Marka Goluba te je participirao u organizaciji Dana D, međunarodnog festivala dizajna, da bi od 2015. do 2017. bio zaposlen u Superstudiju Croatian Design Superstorea, gdje je bio i član organizacijskog tima festivala Design District Zagreb, za što je skupa s kolegama/icama nagrađen Velikom nagradom HDD–a na Izložbi hrvatskog dizajna 1516. Tijekom rada u Superstudiju profilirao se kao dizajner naslovnica knjiga (ističe se naslovnica romana Kristiana Novaka Ciganin, ali najljepši, Oceanmore 2016.), a danas kao freelancer surađuje kontinuirano s nakladničkom kućom Fraktura.

 

Luka Ostojić o doktoru: Dr. med. dr. med. Luka Ostojić rođen je 1959. godine. Doktorom je postao u Zagrebu, na uvaženom Medicinskom fakultetu, a specijalizaciju za literoterapeuta položio je 1981. u Ateni. Drugi doktorat stekao je 2011. na prestižnom fakultetu u Heidelbergu. Dio karijere posvetio je zagrebačkom književnom klubu Booksa gdje je od 2008. do 2014. mukotrpno radio na liječenju, rehabilitiranju i onepismenjavanju stotina i stotina čitatelja i –ica iz Hrvatske i šire regije. Danas radi u Ujedinjenom Kraljevstvu, na teritoriju iznimno pogođenom ovisnošću o proznim, pjesničkim i dramskim tekstovima.:;
o autoru–sakupljaču: Luka Ostojić rođen je u Šibeniku 1987. Diplomirao je sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je i piše za portale Booksa.hr i Kulturpunkt, časopise Zarez, Filmonaut, Hrvatski filmski ljetopis i Index on Censorship. Od 2013. do 2016. radio je kao izvršni urednik Zareza. Od 2014. do 2019. radio je kao glavni urednik portala Booksa.hr.

 

Monika Herceg (1990, Sisak) Srednju školu završila je u Petrinji. Do početka studija je živjela u selu Pecki kraj Petrinje, a trenutno živi u Zagrebu. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena je Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike i nagradom Fran Galović, a bila je u najužem izboru za nagradu Risto Ratković i u finalu nagrade Kamov. Iste godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga će biti objavljena 2019. godine. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično–satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima, na Trećem programu Hrvatskog radija te u antologiji pjesnikinja inspiriranih migracijom Ovo nije dom. Član je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca. Na Sveučilištu u Rijeci studira fiziku.

 

Lara Mitraković (Split, 1992) Završila je osnovnu školu i gimnaziju na otoku Visu. Apsolventica je kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njezina je poezija objavljivana u više časopisa, zbornika i na portalima. Godine 2016. pobijedila je na natječaju za hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca »Zdravko Pucak« rukopisom Brojanje pogrešaka. Članica je književne grupe 90+. S ostatkom grupe u kolovozu 2018. objavila je zbornik poezije i kratkih priča Netko podvikne, djeca odrastu (Fraktura).

 

Goran Čolakhodžić (1990.) Rođen je i živi u Zagrebu. Završio je studije engleskog i rumunjskog jezika i književnosti te često prevodi književne tekstove s oba jezika i na njih. Debitirao je zbirkom nagrađenom Goranom za mlade pjesnike i Mostovima Struge (Rep. Makedonija, 2017.), Na kraju taj vrt (SKUD I.G. Kovačić, 2015.), za kojom je uslijedila knjiga poezije Pred gradom su kosci (HDP, 2018.). Dobitnik je nagrade SFera 2018. godine za najbolju minijaturu SF/spekulativne tematike objavljenu u prošloj godini. Član je međunarodne pjesničke platforme Versopolis. Pjesme su mu objavljivane u većem broju časopisa i na portalima te prevedene na nekoliko jezika. Bavi se i uredničkim radom te drugim aktivnostima u kulturi.

 

Alen Brlek (Zagreb, 1988.) Autor je zbirki poezije Metakmorfoze (nagrada Na vrh jezika, Algoritam, 2014.) i Pratišina (Kontrast, Beograd, 2017.). Pjesme su mu prevedene na nekoliko jezika i objavljene u nekoliko antologija. Od 2018. godine dio je europske platforme za poeziju Versopolis.

 

Lucija Butković (Zagreb, 1991.) Diplomirala je na odsjeku filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osvojila nagradu Na vrh jezika 2017. godine za zbirku pjesama »Vučji sat« (Naklada Jesenski i Turk, 2018). Eseje, književne kritike i intervjue objavljivala na portalima Muf, Ziher.hr i Booksa.hr.

 

Marijo Glavaš (Split, 1986) Za poeziju je osvojio nagrade Na vrh jezika i Risto Ratković, za prozu nagradu Albatros, a za kratku prozu treću nagradu Ranko Marinković. Suradnik je književnog portala ‘Moderna vremena’ na kojem objavljuje recenzije knjiga, eseje i razgovore s hrvatskim i inozemnim piscima. Na HRT Radio Splitu uređivao je i vodio emisiju o književnosti ‘Klin se knjigom izbija’. Na TV Jadranu osmišljavao je i vodio emisiju ‘Stimulator’. U Splitu je osmišljavao i moderirao književne večeri ‘Bookara Show’ (www.bookara.com). Surađivao je u organizaciji ‘Festivala europske kratke priče’ te ‘Noći knjige’. Suradnik je udruge ‘KURS’, partnera ‘Traduki’ mreže. Član je ‘Hrvatskog društva pisaca’ i ‘Vijeća za književnost i nakladništvo Grada Splita’. Objavio: Permutacije (zbirka poezije, 2017), GrAD (zbirka poezije, 2012), Ciklona (zbirka poezije, 2012), Libreto za mrtve kitove (roman, 2009).

 

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) Diplomirao je njemački i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao germanističku lingvistiku. Objavio je eksperimentalni crnohumorni roman Noć mrtvih živaca (nagrada Kiklop za najbolju debitantsku knjigu 2009.), intelektualni blockbuster Formula za kaos (nagrada SFera za najbolji znanstvenofantastični roman 2011.), antipovijesnu satiru Čerupanje feniksa (2013.) i pseudokrimić Tunel na kraju svjetla (2016.). Završio je glumački program Studija Kubus, a napisao je i scenarij za dugometražni film. Radi kao viši lektor na zagrebačkoj germanistici, vozi bicikl te svira gitaru i pjeva u bendovima End or Fin i Astridia.

 

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) Piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u brojnim časopisima i novinama u Hrvatskoj, SAD–u, Kanadi, Austriji i drugdje. Dobitnik je više nagrada a među njima nagrade Ulaznica (za prozu) te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Predsjednik je organizacijskog odbora međunarodnog festivala književnosti Galovićeva jesen, pokretač i organizator Alpe Jadran festivala mladih pisaca koji okuplja autore iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Jedan je od pokretača i glavni urednik časopisa za književnost Artikulacije. Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2013.) te romane Kak je zgorel presvetli Trombetassicz (Hena com, 2017.) i Mogla bi se zvati Leda (Hena com, 2018.). Roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz dramatiziran je za Hrvatski radio i preveden na slovenski jezik (Litera, 2018.)

 

Ružica Aščić Prvu kratku priču objavljuje 2008. godine. Proza joj je zastupljena u antologiji Bez vrata, bez kucanja, časopisu Keine delikatessen, Re, Fantom slobode te na mnogim internetskim portalima. Dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame Košnice i U meni raste. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratke priče Vladimir i Ruke koje su dirale ribu. Za prozni rukopis Dobri dani nasilja osvojila je nagradu Prozak te joj je istoimena debitantska zbirka izišla 2016. godine.

 

Anja Flego (1986., Kopar) odrasla je u Buzetu. Nakon završene gimnazije u Rijeci odlazi u Zagreb. Diplomirala je inženjersku geologiju na RGNF-u, a profesionalno se razvija u zaštiti okoliša. Prvi profesionalni fotić kupuje 2015. u Budimpešti i počinje forografirati. U vezi je s naftnim inženjerom, a trenutno živi u Beču.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332719001


Časopis Fantom slobode 3/2018

Image

Povratkom na književni sadržaj Fantoma vraćamo se i uobičajenoj fantomskoj formi: proza–poezija–teorija. U ovom broju čekaju vas duhovita proza Silvija Lebinca koji piše o neobičnom gospodinu Odadožu, njegovim zgodama i razmišljanjima. Ovaj pseudomodernistički diskurs koji parodira osviještenog glavnog junaka koji razmišlja o svijetu i životu poput Roquentina, a zapravo ne razmišlja, nego stoji u mjestu i mislima i tijelom, više korespondira s današnjim/ovdašnjim ljudima koji ne žive na rubu svjetskih previranja, nego su zašušureni u sasvim običnu svakodnevicu od koje moraju katkad napraviti događaj da ne bi umrli od dosade.
Slijedi još pomaknutija proza Gorana Gluščića sastavljena od dviju priča iz još neobjavljene zbirke Nešto odvratno. Kako naslov zbirke govori, Gluščić doista pripovijeda o odvratnim stvarima i to čini ponekad bez odmaka pa zamagljuje granicu između shvaćanja doličnog i nedoličnog. Njegov je svijet satiričan, vulgaran, nakaradan i urnebesan.
Ivana Pintarić izmaštala je priču o starogrčkom bogu Tanatosu u kojoj ga je uz priličnu dozu humora prikazala kao suosjećajno biće.
Slijedi odlomak iz kratkog romana Ive Gjurkin Līlā koji uskoro izlazi u nakladi Durieuxa. Tekst je to o dvojici prijatelja, naizgled sasvim različitih karaktera koji dijele strast prema jezicima i lingvistici. Gjurkin je iznimno vješta u profiliranju likova kroz njihove dijaloge i postupke za razliku od davanja karakfantom2018teristika na pladnju putem opisa pa time njezini likovi postaju izuzetno dojmljivi i uvjerljivi.
Poezija Gorana Krapića svojstvena je prema razlomljenoj sintaksi, inverzijama i digresijama koje nisu označene interpunkcijama. Autor često lomi retke tamo gdje treba dovršiti misao, ostavljajući pjesmu s cliffhangerom. Sve to stvara jedan iznimno ugodan pjesnički moment u kojem čitatelj, iako mora biti na oprezu, ne može a da ne uživa. Angažirana poezija Miodraga Vučinića je okrutna, neposredna i nadasve blizu dok govori o ratnim stradavanjima ili političkoj pljački. U svojoj eksplicitnosti opisa smrti podsjeća na ekspresionistički izraz Gottfrieda Benna koji je također svojedobno neuvijeno pisao o tijelima koja trule nakon pogibije u ratu. Patrik Sečen piše poeziju na granici između racionalnog i
intuitivnog. Nižući slike u nadrealističkoj atmosferi, često prikazuje i onakve koje je nemoguće vizualizirati pa preostaje da ih razumijemo intuitivno, nakon čega nam ostaje samo ugođaj kao snažan aftertaste teško opisivog jela. Tome pridonosi i namjerno izostavljanje interpunkcije na nekim mjestima pa strofe djeluju kao velike čudnovate freske.
Riječki pjesnik Lean Radić niže snolike stihove koji su prisutni i u prikazima brutalnosti holokausta. Unatoč toj snovitoj atmosferi, kroz autorovu poeziju nije lako proći. Ona je gusta, snažna, upečatljiva poput sna koji smo sami netom odsanjali.
Rubrika o likovnosti, Kontejner, ovaj put je posvećena knjigama kao artefaktima i budućnosti knjige u digitalnoj eri. Sara Brašnović postavlja pitanje knjige kao umjetničkog djela, odnosno nečeg što nadilazi predmet verbalnog čitanja.

Silvio Lebinac rođen je 1962. u Bistrincima. Studirao je filozofiju i povijest te knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u časopisima Zarez, Dubrovnik, Književna Rijeka, Riječi, Svjetlo i Europski glasnik. Piše kratke i duge priče te poeziju. Bio je član Književne udruge Vers iz Belišća. Živi i radi u Zagrebu.

Goran Gluščić piše od 2012. godine i od tada je objavio tridesetak priča u brojnim publikacijama, dobio nekoliko književnih nagrada (od kojih se najviše ističe Sfera za najbolju kratku znanstveno–fantastičnu priču) i objavio dva romana (Flumen Obscura s još nekoliko autora te Eshaton TV samostalno). U neslobodno vrijeme programira video igre.

Ivana Pintarić rođena je 1988. u Zagrebu. Po zanimanju je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana Gorimo (ali ne boli više) ušla je u finale izbora za nagradu »Sedmica&Kritična masa« 2015. Godine 2017. ulazi u širi izbor iste nagrade ulomkom iz romana Ovo nije putopis o Americi. Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Radove je objavila na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Članica je književne grupe ZLO.

Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima
Scopus (»Teorije vremena u filozofiji i znanosti«), Književna smotra (»Značaj mita o Naṭarāđi u Ćidambaramāhātmyi«) i Fantom slobode (poezija u prozi, eseji). S hrvatskoga na engleski prevodila je sociološka istraživanja za Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, a s engleskog na hrvatski književnoteorijske članke i književne tekstove za časopise. Prevela je i nekoliko knjiga za razne nakladnike.

Goran Krapić rođen je 1984. u Rijeci. Završio je studij hrvatskoga jezika i književnosti te filozofije. Zaposlen je u Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka. Kao jedan od odabranih autora dobitnik je priznanja za sudjelovanje na XI. Susretima mladih pjesnika i prozaika 2014. u organizaciji Društva hrvatskih književnika — Ogranak u Rijeci. Književni su mu radovi objavljivani u časopisima te na internetskim stranicama (Re, Književna Rijeka, ZiN Daily, Art Lab, Strane, Metafora, Kvaka, Astronaut). Sudjelovao je na nekoliko večeri poezije te bio mentor brojnim nagrađenim učenicima.

Miodrag Vučinić rođen je u Ogulinu 1978. Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti. Književne tekstove objavljivao je u časopisima Re, Knjigomat, Zarez, Fantom slobode i drugima te je sudjelovao na nekoliko pjesničkih događanja (Pesničenje, Mlade rime, Družina). Živi i radi u Rijeci.

Patrik Sečen rođen je 1995. godine u Zagrebu. Završio je opću gimnaziju u Jastrebarskom i studira komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zanimaju ga književnost, kazalište, glazba i film. Svira bubnjeve je u bendovima Šavovina i Solarov. Radovi su mu dosad objavljivani u zborniku Petrinjske staze, časopisu Jat, te na portalu Zvona i Nari.

Lean Radić rođen je 1977. u Rijeci. Sve ostalo možete pronaći u njegovoj lirici.

Sara Brašnović rođena je u 1995. u Zagrebu. Završava preddiplomski studij povijesti umjetnosti i informacijskih i komunikacijskih znanosti. Članke vezane uz modu objavljivala je u magazinu Lamode. Prevodi s engleskog i na njega.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332718003

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2018

Image

 

Pratitelji ovog časopisa prisjetit će se broja koji je izašao prije deset godina, a sastojao se samo od crteža. Crteži su bili djelo umjetnika Ivice Malčića koje je izradio tijekom 2006. godine kao svojevrstan dnevnik, svaki dan jedan crtež na običnom papiru. Malčić ih je potom izložio u kružnoj dvorani Galerije PM, a onda objavio u Fantomu. Otada je prošlo okruglo desetljeće pa smo odlučili tome u čast, kao podsjetnik na jedan truda vrijedan konceptualan projekt ponoviti takav Fantom. Ovaj put riječ je o crtežima koji su nastajali tijekom godine 2016., također svakim danom jedan, da bi zatim bili izloženi u istoj galeriji u kontinuitetu u kojem su nastajali.

Vanja Babić o Malčiću:

Ivica Malčić osebujna je i prepoznatljiva osobnost na hr­vatskoj likovnoj sceni, a vjerojatno i šire. Svi koji su bili u prilici pobli­že ga upoznati dobro znaju i zbog čega. Ipak, za one manje upućene valja, makar u najosnovnijim crtama, još jednom ponoviti. On je, na­ime, slikar koji svoje slike proizvodi masovno, ali to nipošto ne rezul­tira njihovom devalvacijom. Upravo suprotno! Svaka nova slika — a to isto vrijedi i za kolaže, asamblaže ili crteže — novi je kamenčić u mozaiku umjetnikova života, još jedan trag na nečemu što već odav­na nije tabula rasa. Neke Malčićeve uratke možemo proglašavati boljima ili zanimljivijima od drugih te u tom smislu iznositi i prividno smislene kritičarske odnosno kunst­historičarske argumente, ali na razini koncepta oni su, zapravo, nužno podjednako vrijedni i zna­čajni. Klasična formalna analiza u ovome je, dakle, slučaju ne samo nepotrebna, već i besmislena. Ali osim što masovno proizvodi, ovaj umjetnik kontinuirano od svojih najranijih početaka vodi i preciznu evidenciju o vlastitome opusu. Primjerice, svaka njegova slika uvijek će na poleđini nositi i vlastitu »osobnu kartu« s podacima o rednome broju, datumu i mjestu (ateljeu) nastanka. A za one što ih je pro­dao ili odlučio pokloniti uvijek će se pobrinuti da u poseban notes zabilježi ime novoga vlasnika. Svi spomenuti postupci nipošto nisu tek popratna pojava; oni doista predstavljaju integralan dio jedne snažno profilirane autorske poetike, baš kao i gotovo svakodnevni — čak pomalo ritualni — slikarevi odlasci u atelje »na posao«. U jed­nom ranijem tekstu o Ivici Malčiću osjetio sam potrebu posegnuti i za ovom usporedbom: »Obrazlažući Duchampovo odustajanje od slikarstva, umjetnik i galerist Billy Copley svojedobno je ustvrdio da je njegova umjetnost napustila slikarsko platno kako bi postala život, odnosno da je Duchampov život postao slikarskim platnom njegove umjetnosti. Za Malčića vrijedi suprotno: on je počeo slikati kako bi cijeli svoj život smjestio u slike.« I doista, Malčićeve slike potrebno je sagledavati kao dvodimenzionalne inačice njegova života. One nisu tek tragovi jedne egzistencije, već tvore njen neposredan odraz, čiju istinitost spoznajemo posredstvom slikareve intimno uvjetovane simbolike i subjektivne ikonografije.

Osim slika izvedenih uglavnom na različitim starim da­skama ili lesonit–pločama, Malčić redovito i također obilno proizvo­di i radove na papiru. Individualni stil, odnosno poetika ovih radova identični su kao i na slikama, ali vrijeme i mjesto nastajanja to nisu. Malčićeve slike, naime, bez iznimke nastaju »u radno vrijeme«, dakle tijekom njegova prijepodnevna, odnosno ranoposlijepodnevna boravka u ateljeu. Za razliku od toga, sve ono što autor kolokvi­jalno naziva »papirima« svoje postojanje duguje njegovoj »kućnoj radinosti«. Iz ove, naoko posve banalne i nevažne činjenice, autor svojedobno osmišljava pomalo radikalnu zamisao. O čemu se radi? Odlasci u atelje, ma koliko redoviti bili, ipak ne mogu biti svakodnev­ni u punom smislu riječi, a i rad na slici, čak i u primjeru Malčićeve konceptualno tretirane masovne produkcije, nerijetko traje dulje od jednoga dana. S radovima na papiru to nije slučaj; oni bez problema mogu nastajati svakodnevno. Rezultat nije teško naslutiti; Malčić odlučuje čitavu jednu godinu pokriti svojim »papirima« po jedno­stavnom dnevničkom principu: koliko dana u godini toliko i radova. Prvi put to će učiniti prije točno deset godina u Galeriji PM. Konti­nuirano kružni prostor ove galerije Malčić je, ritmički ujednačeno, is­punio s 365 crteža, kolaža, frotaža, asemblaža ili pak kombinacijama svih pobrojanih tehnika. Početni rad na vidljivu je mjestu bio datiran s 1. 1. 2006., a posljednji s 31. 12. iste godine. Služeći se raznolikim vi­zualnim — katkada i vizualno–verbalnim — asocijacijama na različite događaje i njima prouzročene osjećaje što ih je doživljavao tijekom 2006., autor će iz vlastite subjektivne pozicije detaljno popratiti, a samim time i nadasve dojmljivo »arhivirati«, spomenutu godinu. Dvije godine kasnije, u još jednom kružnom prostoru — radilo se o Galeriji Bačva smještenoj točno ispod Galerije PM — Malčić će pono­viti svoju koncepciju dnevničkog principa, ali s 366 rada jer je 2008., dakako, bila prijestupna.

Od premijernog dnevnički koncipiranog Malčićeva na­stupa u Galeriji PM proteklo je točno deset godina. Ovoga puta umjetnik u istom prostoru »arhivira« 2016., ali uz neke promjene. Ponajprije, svi radovi sada su izvedeni isključivo olovkom na papiru. Time autor intenzivira svoj kontakt s papirnatom podlogom, a neke izvorne artefakte koje bismo na prethodnim dvijema izložbama zacijelo pro­matrali u formi kolaža ili čak ready–madea sada možemo doživjeti isključivo posredstvom crteža. Postoji, međutim, još jedna — možda i važnija — promjena. Ukoliko bi, naime, u ateljeu dovršio sliku, Malčić bi je istoga dana (re)interpretirao i u crtežu. Na taj način umjetnik duho­vito izokreće i na određeni način ironizira uvriježeno postupanje po kojem crtež, u obliku svojevrsne skice, prethodi slici. A u dane kada ne dovrši sliku, on izrađuje crteže što se referiraju na doživljaje ili događaje povezane sa stvaranjem ili konzumiranjem umjetnosti, a po potrebi i šire od toga.

U suvremenoj likovnoj praksi čimbenik protoka, odnosno bilježenja vremena izuzetno je aktualan. Svojim specifičnim dnev­ničkim pristupom Ivica Malčić pruža zanimljiv prilog spomenutim tendencijama, pozicionirajući se pritom kao nadasve originalan sli­kar u čijim radovima možemo jasno osjetiti i naznake postkonceptualnih promišljanja

 Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332718002

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2018

Image

Prvi ovogodišnji Fantom specifičan je po odsustvu poezije koja je inače redovito u njemu zastupljena. Umjesto nje ovaj put je tu prozni temat posvećen čudovištima, metaforičkim ili stvarnim te prikazanima iz raznih perspektiva. Autori pišu o svojem viđenju onog što u očima drugih obično čini čudovište. Mirta Maslać, čiji roman Junak ili čudovište uskoro izlazi u Durieuxovoj nakladi, bavi se čestom percepcijom psihički nestabilnih ljudi kao čudovišta, odnosno kao nekoga tko nikako ne spada u opće poimanje poželjnog sugovornika, a kamoli sudruga. Danijel Konjarik piše o percepciji različitih, drukčijih ljudi i životinja, koji se ne uklapaju u društvene obrasce svojim izgledom. Tena Lončarević i Dario Šarec pripovijedaju o psihičkom i fizičkom nasilju koje ljude pretvara u monstrume. O nestanku humanosti u trenutku čega čovjek postaje svoja suprotnost, ono što ne pripada kategoriji humanosti.
Ostale pripovjedne prakse predvodi sarajevska spisateljica i psihologinja Emina Žuna, koja je s prošlim romanom bila nominirana za regionalnu nagradu »Meša Selimović«. ovdje nam daje poglavlje iz svojeg novog romana Čovjek iz budućnosti, tip spekulativne proze u kojoj čitamo o junaku koji se vraća u jugoslavenske osamdesete ne bi li spriječio rat na Balkanu. Žuna je pažljiva u dočaravanju osamdesetih na ovim prostorima, posebnu pažnju posvećujući  brendovima prehrambenih proizvoda koji su se tada koristili te nazivima stripova i knjiga od kojih jedna daje ime njezinu odlomku u Fantomu.
Sven Popović stilski rafinirano piše priču u drugom licu jednine o modernom Orfeju. Na svega nekoliko stranica primjećuje se autorovo bogato čitalačko iskustvo pa moramo reći da od njega nadalje očekujemo izuzetne radove.
Srđan Sekulić, novo ime u regionalnoj književnosti, postaje sve poznatiji. Osim što neumorno objavljuje po čitavoj regiji, njegov talent prepoznao je i Miljenko Jergović koji mu pjesme uvrštava u svoju rubriku »Ajfelov most«. U ovom broju Fantoma donosimo poglavlje iz Sekulićeva romana u nastanku Hronika Dukađin vilajeta, a koji stilom podsjeća na stare usmene predaje.
Dojmljiva priča komparatista Gorana Glamuzine donosi kratku, vješto napisanu povijest jednog padanja u ludilo, a poznati putopisac i reporter s Bliskog istoka Hrvoje Ivančić zabavit će vas duhovitom pričom o neobjašnjivom nestajanju kave iz doma glavnog lika.
Goran Bogunović ovaj put se pojavljuje u Fantomu s četiri prozna uratka koje je teško žanrovski odrediti. Oni posjeduju svojstva eseja, priče i memoarskog zapisa dok je zadnji parodija znanstvenog eksperimenta. Bogunovićevo pripovijedanje kao i inače teče glatko, bilo da je riječ o prisjećanju na filmove Tarkovskog bilo da je posrijedi opis eksperimenta. Svaka slika je jasna i posve na mjestu te djeluje toliko prirodno i neopterećeno, da je tekstove izuzetno ugodno čitati.
U teorijskom dijelu Fantoma Boris Kvaternik pokušava pomiriti dvije naoko proturječne filozofije – buddhizam i marksizam da bi pokazao kako se ujedinjene mogu učinkovitije boriti protiv kapitalističkog ustroja društva.
Kontejner je posvećen dvama vizualnim umjetnicima, Josephu Cornellu i Yayoi Kusami te njihovu potencijalnom međusobnom utjecaju na rad. Autorica teksta je povjesničarka umjetnosti Barbara Martinović.

Emina Žuna rođena je 1981. godine u Jajcu. Kratke priče i eseje objavljivala u regionalnim tiskanim i elektroničkim časopisima: Sarajevske sveske, Zarez, Odjek, Tema, Bejahad, Bosna franciscana, Avlija, Behar, Treća, Polja, Zeničke sveske, I.D.I.O.T, Ne–ma, Afirmator, Etna, Strane, Voxfeminae, E–novine, Eckermann i dr. Nekoliko kratkih priča i dramskih tekstova izvedeno joj je na BH radiju 1 i Radiju Federacije BiH. Njen prvi roman Linija života (2016.) nagrađen je na natječaju Fondacije za izdavaštvo FBiH te je bio nominiran za nagrade »Mirko Kovač« i »Meša Selimović«. Žuna je diplomirala psihologiju te Komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a  magistrirala Europsku kulturu i književnost na fakultetima književnosti u Strasbourgu/Bologni/Solunu. Članica je bosanskohercegovačkog PEN centra. Radi kao psihologinja i freelance autorica/novinarka.

Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost te Engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za specijalizirane časopise i portale. Prozu objavljuje u Quorumu, Zarezu, Fantomu slobode, Novoj riječi, Scriptu, zborniku Record Stories (Aquarius Records), antologiji mladih prozaika Bez vrata, bez kucanja (Sandorf) te na raznim internetskim portalima. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Meandarmedia) objavljuje 2015. Jedan je od osnivača »TKO ČITA?«, programa namijenjenog mladim autorima. Također je jedan od urednika zbornika TKO ČITA? za sezonu 2015./16. Priče su mu uvrštene u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press) i prevedene na engleski, njemački i rumunjski. Živi i ne radi u Zagrebu.

Srđan Sekulić crnogorski je autor rođen u Prištini 1993. Kratke priče i pjesme dosad su mu objavljivane na portalima Kultplus, Astronaut, Strane, Kritična masa I Kosovo 2.0. Pjesme mu također objavljuje i književnik Miljenko Jergović na svojoj web–stranici u rubrici »Ajfelov most«, a izašle su i u književnom zborniku natječaja »Kiprijanov kladenac « iz 2016. godine . Sekulić Trenutno živi i stvara u Novom Sadu. Tekst objavljen ovdje ulomak je iz romana u nastajanju  Hronika Dukađin vilajeta.

Goran Glamuzina rođen je 1995. Živi u Zagrebu. Studira na Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i anglistiku. Dosad je objavio ciklus pjesama na portalu Strane.ba. Prevodi s engleskog jezika.

Hrvoje Ivančić je diplomirani povjesničar. Autor je putopisa Dunavski blues za koji je dobio književnu nagradu »Rikard Jorgovanić« te romana Samsara — put na Istok i zbirke priča Za’atar, inspirirane putovanjima na Bliski istok. Snimio je seriju Put u Katmandu te dokumentarne filmove Perilica po perilica, o sustavu fair tradea u Ugandi, i Sirija — zamlja na raskrižju.

Goran Bogunović rođen je 1972. u Zagrebu gdje je završio Elektrotehnički i Ekonomski fakultet. Priče i pjesme objavljivao u hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i slovenskoj periodici te na radiju. Objavio je zbirke pjesama Ovdje i Područje pojačanog naoblačenja te priča Sve će biti u redu i Ljenjivci i druge priče. Svira u grupi Radost! za koju i piše pjesme.

Mirta Maslać rođena je 1993. u Zagrebu gdje trenutno pohađa diplomski studij kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu. Surađivala je s Mufom i članica je Inicijative za feministički Filozofski. U tisku joj je roman Junak ili čudovište.

Danijel Konjarik rođen je 1979. u Đakovu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je završio studij drvne tehnologije pri Šumarskom Fakultetu. Tijekom tog razdoblja piše blog pod imenom Caffeine s kojega je jedna od priča uvrštena u zbirku kratkih priča Da sam Šejn (2007). Iz zapisa na blogu nastat će Horda, zbirka kratkih priča koja je hommage filmskoj trash–kulturi. Kratke priče objavljuje u Zarezu, Re–u, Autsajderskim Fragmentima i na web–stranici Gradske Knjižnice Rijeka te u Fantomu Slobode.

Tena Lončarević rođena je 1978. u Vinkovcima. U rodnom gradu pohađa gimnaziju te nekoliko godina provodi u amaterskoj skupini Gradskog kazališta »Joza Ivakić« gdje se trajno zaljubljuje u sve vezano uz dramu i dramski odgoj. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Osijeku, poučava hrvatski jezik u Osnovnoj školi Ivana Kozarca u Županji, mjestu u kojem živi zadnjih trinaest godina. Vodi prilično aktivnu dramsku skupinu osnovnoškolaca za koju osmišljava igrokaze dječje tematike. U novije vrijeme piše kratke priče, zanimaju je likovi u momentima iskliznuća iz definiranih koncepata samopoimanja, kolizija sustava vrijednosti pojedinca i društvenog uređenja, pitanje laži, samoobmane, iščašenja u odnosu pojedinac — stvarnost koja rezultiraju otuđenjem, depresijom ili nasiljem. Priče povremeno objavljuje na internetskim portalima Strane.ba te Županjac.net.

Dario Šarec rođen je 1982. u Kutini. Suosnivač je udruge za promicanje književnosti Eventualizam koju su činili pisci okupljeni oko ideje buđenja hrvatske književne scene, a jedan od pokazatelja njihovih stremljenja je i 2006. godine objavljena zbirka kratkih priča, Nagni se kroz prozor. Osim te knjige, objavio je romane Ljubav na lomači (2009), Na putu za Neverland (2013) i Totentanz (2017).

Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Dosad je objavljivao poeziju i prozu na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika, Fiction Playgrounds, Ludvig Dizajn, itd. Objavljivan je u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express, The Split Mind, Universitas i dr. Radovi su mu izašli u zbornicima Junaci urbane bede, Moj tata plače u kinodvoranama, Hrvatska mlada lirika 2, Petrinjske staze, Zborniku IV. gornjogradskog književnog festivala te u Antologiji Jutra poezije i u Sferakonovoj zbirci znanstvene fantastike SFumato.

Barbara Martinović rođena je 1990. godine u Mostaru. U rodnom gradu diplomirala je kroatistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu gdje trenutno sudjeluje u nastavi kao asistentica na Studiju povijesti umjetnosti. Pohađa doktorski interdisciplinarni studij kulture, umjetnosti i književnosti osječkog Sveučilišta. Objavila je nekoliko znansvenih, kritičkih i esejističkih tekstova u nekolicini domaćih časopisa i zbornika. Njezino uže područje interesa čine moderne i suvremene umjetničke prakse, performativna umjetnost, feministička teorija i kritika, interferencije književnosti i likovnosti i metodika nastave povijesti umjetnosti.

 

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332718001

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 3/2017

Image

Prošlo je malo više od sto godina od rođenja jednog od najznačajnijih dramatičara francuskog modernizma, Jeana Anouilha, a dosad nije bilo većih prijevoda njegovih djela na hrvatski. Drama koju donosimo u ovom izdanju Fantoma slobode, Ljubavni sastanak u Senlisu, najava je zbirke odabranih Anouilhovih igrokaza koji uskoro izlaze u izdanju Durieuxa, a u prijevodu sjajne prevoditeljice i poznavateljice Anouilhova djela, Vere Vujović. Ovaj zakašnjeli homage tom velikom umjetniku, koji je često progovarao o licemjerju aristrokracije i buržoazije, bilo da je njihove likove smještao u »ružičast« bilo »mračan« ambijent, posvećen je njegovim ranim djelima koja se počesto bave odnosom bogatih i siromašnih te jazom koji je ponekad nepremostiv. Također bave se potragom za srećom, koju nam se obećaje dok smo djeca, a uskraćuje kad odrastemo.

Nakon drame Fantom donosi pjesme troje sjajnih pjesnika, sarajevskog Mirka Popovića, splitsku Sanju Baković, angažiranu na više polja književnosti osim samog pisanja te zagrepčanina Gorana Bogunovića. Ciklus sjetnih pjesama Mirka Popovića otvara pjesnički dio Fantoma. Riječ je o pjesamama koje odišu rezignacijom, ali i ljubavlju; tugom, ali i reminiscencijama na sretne trenutke, lijepe momente iz prošlosti koji su ostali zakopani negdje da bi se izvukli sad kad valja pisati.

Sanja Baković je ime koje je zvučno postalo relativno nedavno, a unatoč tome njime su potpisane odlične, zrele pjesme iz kojih je jasno da tu nije riječ o početniku. Baković, koja je na sceni prisutna i kao književna kritičarka i osnivačica projekta Odvalimo se poezijom, ovdje nas suočava s novim okrutnim pjesmama iz okrutnog, ali ipak našeg, poznatog svijeta. Bez patetike ona stvara svijet lišen empatije, ponekad i začudno surov.

Goran Bogunović nekako je nepravedno izbačen iz fokusa publike zacijelo jer knjigu nije objavio već deset godina iako i dalje piše. Riječ je o jednom od naših plodnijih mlađih autora koji se baš i nije gurao u prvi plan niti zasjedao na naslovnice, duplerice i ine ice hrvatskih časopisa premda su mu i proza i poezija vrlo duhovite, inteligentne i zanimljive. Stoga ovdje donosimo trideset Bogunovićevih pjesama, ništa manje kvalitetnih od onih koje je objavio u dvjema svojim zbirkama Ovdje (2002.) i Područje pojačanog naoblačenja (2004.), a koje vam od srca preporučujemo da pročitate.
Kontejner Branka Franceschija obilježava trideset godina od akcije grada Splita, izložbe sedamnaest skulptura koje je trinaestoro autora izradilo i postavilo u splitski povijesni centar i luku, a koja je nastala u sklopu Kiparske radionice pod vodstvom Gorkog Žuvele.

 

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332717003

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2017

Image

Uz Aljošu Antunca Mario Brkljačić je naš najneprepoznatiji odličan prozaist. U toj izmišljenoj riječi najneprepoznatiji valjalo bi smjestiti značenjske odrednice poput: nedovoljno priznat, a izuzetno kvalitetan. Brkljačić je dosad objavio niz zbirki poezije i priča u sklopu projekta Besplatne elektroničke knjige pa su one dostupne na istoimenoj internetskoj stranici, a nagrađenu knjigu, Gledaj me u oči objavio je 2004. Studentski centar. Brkljačićevo je ime postalo sinonim za underground scenu na kojoj, danas barem, kao da više nitko ne želi ostati. Pišući ponajviše o životu radničke klase, kroz njegovo se pismo provlači blaga ironija prema vječito lošem stanju proleterijata. U pričama najčešće kreira lik melankoličnog, depresivnog radnika intelektualca koji vječno pati u ljubavi iako to ne pokazuje na van. Međutim, u svojoj melankoliji Brkljačić ne zapada u patetiku, nego je zabavan i vrlo životan, uvjerljiv i duhovit. Kod njega život ide sporo, ali postojano, bez naglih prekida ili neobičnosti. Opisuje ga u svoj njegovoj monotonosti radničke klase. Kroz priče se najčešće provlače isti likovi i jednaka svakodnevica koja kao da postaje imanentna čovjeku koji radi fizičke poslove i ne može se uspeti na socijalnoj ljestvici. Tu leži ujedno i kritika tako strukturiranog društva da namnoge načine onemogućuje vertikalno napredovanje pojedinca. Za Brkljačićeve likove vrijeme je stalo i njegovim se pričama ništa ne mijenja pa stoga samo naizgled djeluju kao anegdote iako skrivaju mnogo više.

Priča Jelena Zlatar Gamberožić »Poklon«, u autorici svojstvenom stilu, govori o ispraznosti u koju se može pretvoriti život. Zlatar je poznata po svojem dubinskom zadiranju u psihu likova i ova priča nije iznimka. Autorica triju proznih knjiga u kojima dočarava dubinska psihička stanja, Zlatar je osvojila za jednu od priča i Nagradu Sedmica & Kritična masa.

Luka Mataković neobična je pojava na hrvatskom književnom polju i odgovorno tvrdimo da bi se taj mladi autor mogao prometnuti u vrhunskog pisca nastavi li tako dobro pisati. Fantom ovdje donosi jedanaest Matakovićevih pjesama u prozi (odnosno grozi, kako kaže sam autor) koje su harmsovski duhovite i kafkijanski zastrašujuće. Njegova je proza enigmatična, apsurdna i dobrimsedijelom oslanja na ismijavanje birokracije svake vrste. Nadamo se da ćemo od Matakovića čitati još djela.

Niška poetesa i prozaistica, voditeljica književnog kluba »Prejaka reč«, Jadranka Milenković, donosi nam svoje stihove koji ostavljaju otisak žara, strasti pisanja i pitanja. Pitanja koja Milenković postavlja u poeziji mahom su ontološke i epistemološke prirode, upućena kroz figurativan jezik. Kaže se da se iz tuđeg pisanja može procijeniti koliko i što pisac čita. Tragom toga, za Jadranku Milenković može se ustanoviti da čita mnogo i to vrhunsku književnost.

Lidija Deduš, varaždinska pjesnikinja i prozaistica, koja je objavljivala na raznim domaćim i regionalnim književnim portalima kao što su Strane i Afirmator, piše poeziju specifičnu po tome što izbjegava interpunkcije pa ona nalikuje baš na današnji ubrzani stil života kojem se teško odhrvati ako si zaposlen i živiš u gradu. Osim takvog mimetizma govori o svakodnevici ispunjenoj klasičnim brigama 21. stoljeća koje se nižu jedna za drugom, ne dajući ni prostora ni vremena za odmor.

Iako zvuči nemoguće, Sveta Absinthia Tonija Juričića istovremeno je monodrama i regularna drama, tekst u kojem igra više lica i samo jedno. Autor je naziva metastaziranom monodramom. Likovi su Sveta Absinthija, muška kurva koju unajmljuje neodređeno lice da čita tekst. Neodređeno lice je duh iz lubanje što stoji na stolu, a s kojim je začela treće lice u ovoj začudnoj igri — tekst koji treba čitati, a čiji glas samo ona čuje. Sveta Absinthia pravo je remek–djelo u preispitivanju granica teatra i u tom bi se smislu moglo nazvati »Autor traži tri lica«.

U teorijskom dijelu komparatistica Dunja Kučinac daje opširnu analizu zbirke pjesama Darka Rundeka Uhovid sa stajališta teorije mjesta, odnosno spatial turna. Kučinac analiza načine na koje se prostor formira kroz tekst te načine na koje prostor oblikuje tekst, pritom pokazuje da tekst zbirke, u svom tumačenju i oblikovanju pjesničkog prostora i identiteta lirskog subjekta koji u njemu opstaje i koji ga proizvodi, nastoji biti postmoderan, ali da pritom zadržava neke tradicionalne vrijednosne modele.

Ovo izdanje Kontejnera donosi opis izložbe suvremenog slikara Izvora Pende iz koje se vidi da je umjetnik nakon početnog i dugog razdoblja figuracije krenuo u apstrakciju.

 

Mario Brkljačić rođen je 1966. godine u Zagrebu, gdje živi i radi. Prozu i poeziju objavljivao je u Godinama novim, Libri Liberi, Quorumu, Republici, Trećem trgu, Vijencu i Zarezu. Pobijedio je na SC–ovom natječaju za prvu knjigu 2003/2004. zbirkom pjesama Gledaj me u oči. Objavio je knjige Nikad nije plesao pogo, (2004), Muha u juhi, (2005), Ne mogu ga gledati takvog, (2006).

Jelena Zlatar Gamberožić rođena je 1982. godine u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala sociologiju i filozofiju. Doktorirala je 2012. godine, a zaposlena je u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu gdje se bavi sociologijom prostora. Autorica je brojnih znanstvenih članaka te izvršna urednica znanstvenog časopisa Sociologija i prostor. Također je dopredsjednica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe).Ko–urednica je dvaju znanstvenih zbornika, autorica znanstvene knjige Urbane transformacije suvremenog Zagreba. Sociološka analiza (Plejada i Institut za društvena istraživanja, 2013.), zbirke priča Odjavna karta (CeKaPe, 2014.), romana Slijepa točka (CeKaPe, 2015.) i zbirke priča Ticala (Hena.com, 2016.). Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Luka Mataković rođen je 1992. godine u Vinkovcima. Kratke priče i pjesme objavljivao je u Zarezu te u nekolikozbornika. Živi i studira u Koprivnici.

Jadranka Milenković rođena je 1969. u Puli. Živi u Nišu gdje radi na Apelacionom sudu. Osnovala je i vodi Književni klub »Prejaka reč« koji okuplja mlade ljude zainteresirane za čitanje, pisanje, filozofiju i umjetnost. Piše kratke priče i eseje; objavljivala je u časopisima Gradina, Putevi, Bdenje, Koraci, Braničevo, Kvartal, u zbornicima i na portalima P.U.L.S.E i Art Anima. Suradnica je Niškog kulturnog centra.

Lidija Deduš rođena je u Banjaluci i odrasla u Sarajevu. Pjesme su joj dosad objavljivane u regionalnim časopisima Tema, Kritična masa, Strane, Afirmator, Agon, Ajfelov most, Knjigomat te na engleskom jeziku u časopisu Europe Now Sveučilišta Columbia. Živi u Varaždinu.

Toni Juričić rođen je 1990. u Labinu. Trenutno završava diplomski studij Komparativne književnosti na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu. Piše. Režira. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audiovizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje mladih nada glazbene i književne scene. Pričama je zastupljen u sferakonskim zbirkama, Ubiqu, Siriusu B, Zarezu, Marsonicu i Magazinu Gradske knjižnice Rijeka.

Dunja Kučinac rođena je 1989. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završila je povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Bavi se dokumentiranjem i istraživanjem domaće nezavisne kulture te vodi i uređuje tribinu s književnicima–glazbenicima »Književnost, između« u Booksi. Članica je Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske.

 

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332717002

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2017

Image

Nakon francuskog Fantoma slobode od tisuću stranica, koji je predstavio velik broj suvremenih hrvatskih pisaca francuskom čitateljstvu, vraćamo se suvremenicima na hrvatskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom jeziku. Počinjemo s najpoznatijim koprivničkim piscem, Markom Gregurom, koji je nedavno objavio roman na podravskom kajkavskom Kak je zgorel presvetli Trombetassicz. Roman žanje pohvalu za pohvalom pa je i to jedan od razloga da vas potaknemo na čitanje njegove priče »Tata« o odnosu oca i sina koji se opisuje kroz dugačak period u kojem se njihovi životi vremenski preklapaju.

Sarajevska spisateljica Lejla Kalamujić, dobitnica prošlogodišnje nagrade »Edo Budiša« za zbirku Zovite me Esteban u ovoj priči, »Mozart protiv Mozarta«, piše o prekarnom radu na kojem se, u ime kulture, izrabljuju radničke mase. Diskurs Lejle Kalamujić naoko je hladan, odmjeren i suzdržan, ali u njemu leži sloj ironije čime pričapostaje glasna i politički snažna.

Putopisac i romanopisac Danijel Konjarik počastio nas je dvjema prilično različitim, ali intrigantnim pričama. Posebno je zanimljiva druga, duhovita i satirična »Gost« u kojoj autor kroz fantastiku govori o obračunu jednog ustaše i komunista.

Srpski pisac i vizualni umjetnik Žarko Aleksić, čiju smo spot-specific poeziju objavili u jednom od prethodnih brojeva Fantoma slobode, sad je prisutan s polu-harmsovskim, suludim, urnebesnim i oštroumnim anegdotama. Aleksić, naoko, izmiče smisao ispod teksta da bi se čitatelj okliznuo na apsurdu i upao u poantu.

Mladen Blažević niže putopisne anegdote u kojima efektno zalazi u karikaturu.

Nakon proze slijedi temat Snježane Beronje o erasure poeziji. Uz uvod o erasureu Beronja niže nekoliko radova iz , možemo vidjeti nekoliko radova iz navedenog žanra.

Beogradski pjesnik Danilo Lučić nudi izraz bogat metaforikom dok piše o prirodi ljubavi kao nečemu što se povinuje zakonima fizike, teoretizira o seksualnosti i ironizira birokraciju. Pritom njegova je poezija lišena jednoznačnosti, štoviše, kao da proizvodi suvišak značenja koji ne možemo odjednom primiti – jouissance teksta.

Monika Herceg, ovogodišnja dobitnica Gorana za mlade pjesnike očarava magičnom okrutnošću i suočava nas s našim, vlastitim sramom kojem pokušavamo pobjeći te nas ponekad, poput srednjovjekovnog motiva plesa smrti, podsjeća da ne budemo tašti jer svi smo samo prolaznici.

Pjesnik koji je u stanju oponašati sve pjesnike, Sven Adam Ewin je standardno ludički raspoložen. Dobacuje, prebacuje, izbacuje štoseve, ali ne podbacuje. Igra se metrom, rimom, slogom, metaforom i sinegdohom, ulazi u pravilo pa ga razbija, naizgled vrlo unutar granica, a zapravo neukrotiv, divlji i razbacan.

Bosanskohercegovački pjesnik i književni aktivist Mirko Božić kombinira gorku i slatku ironiju u prikazivanju doma, običaja, ljubavi, a u sjećanju ostaje njegova kovanica ljudovišta za ljude koji su prestali biti ljudima.

Poezija splitske pjesnikinje Petre Rosandić odvažna je i hrabra, ide naprijed, kao avangarda. Njezin izričaj je upečatljiv i neumoljiv, katkad i okrutan. Bilo da se poigrava etimologijom »strasti« ili u stihove ubacuje skatološke elemente, njene se pjesme ne zaboravljaju.

Crnogorski pjesnik Srđan Sekulić sjajnim refleksivnim pjesmama govori o stihotvorstvu. Ti se zavodljivi metamomenti miješaju s raznim drugim refleksijama, ali ostaju dominantni.

Kontejner ovog broja govori o izložbama fotografija Feđe Klarića, bivšeg fotoreportera Slobodne Dalmacije, posvećenih Splitu.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332717001

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2-3/2016

Image

Francuski Fantom slobode – Durieux

­

OBJAVLJENA NAJVEĆA PANORAMA HRVATSKIH AUTORA NA FRANCUSKOM JEZIKUČasopis “Le fantôme de la liberté” – “Fantom slobode” 2-3/2016Imamo čast obavijestiti vas da je u izdanju nakladničke kuće Durieux iz tiska upravo izašao dvobroj 2-3 za 2016. godinu časopisa za književnost “Fantom slobode”. S naslovom “Le fantôme de la liberté”, i podnaslovom “Revue littéraire pour la survie en ces temps schizophrènes” / “Književna revija za preživljavanje u ovim šizofrenim vremenima”, ovaj dvobroj časopisa, na 912 stranica, donosi obiman izbor suvremenih hrvatskih pisaca, umjetnika, fotografa… na francuskom jeziku. Riječ je ujedno o najvećoj panorami hrvatskih autora koja je ikad bila objavljena na francuskom.

Autorice i autori, njih 71, zastupljeni su reprezentativnim izborom iz opusa, a među brojnim vrijednim prilozima svakako treba istaknuti prvi prijevod dijela romana “Proljeća Ivana Galeba” Vladana Desnice, koji do danas uopće nije bio objavljivan na francuskom. “Le fantôme de la liberté” donosi, uz ostalo, i prijevode integralnog teksta drame “Kamov” Slobodana Šnajdera, pjesničkih ciklusa Ivana Slamniga, Danijela Dragojevića, Darka Rundeka i Branka Čegeca, eseja i publicističkih radova Snježane Banović, Dražena Katunarića, Ive Goldsteina i Snježane Kordić, kratkih priča i dijelova romana Daše Drndić, Zorana Ferića, Damira Karakaša i Milka Valenta, te dramskih tekstova Janka Polića Kamova, Ivana Vidića, Vlatke Vorkapić, kao i niz likovnih priloga u boji Željka Kipkea, Sandre Vitaljić, Davora Vrankića i dr.

Ovaj dvobroj “Fantoma slobode” priredili su hrvatski pisac, redatelj i prevoditelj s pariškom adresom Yves-Alexandre Tripković, književni urednik, prevoditelj i publicist Nenad Popović te pisac i urednik Dalibor Šimpraga. Suizdavač časopisa “Le fantôme de la liberté” je kazališno-književni projekt Theatroom iz Pariza, koji vodi Yves-Alexandre Tripković.

Svi autori, prevoditelji, lektori i urednici za ovaj broj “Fantoma slobode” dali su svoje priloge odnosno radili bez honorara, s obzirom da godišnje potpore Ministarstva kulture i Grada Zagreba ni izdaleka ne bi bile dostatne za takav veliki projekt hrvatske književnosti.

Na isti je način, entuzijazmom autora, prevoditelja i likovnih umjetnika, 2008. godine nastao njemački broj časopisa “Phantom der Freiheit”, u mnogočemu prijelomna zbirka tekstova hrvatskih autora na njemačkom jeziku, objavljena u povodu Sajma knjiga u Leipzigu na kojem je Hrvatska bila zemlja partner.

Autori zastupljeni u časopisu “Le fantôme de la liberté”:

Amir Alagić · Stanko Andrić · Krešimir Bagić · Tomica Bajsić · Asja Bakić · Jerko Bakotin · Stjepan Balent · Snježana Banović · Ana Brnardić · Slađana Bukovac · Branko Čegec · Jean de Breyne · Vlasta Delimar · Lana Derkač · Vladan Desnica · Danijel Dragojević · Daša Drndić · Zoran Ferić · Miro Gavran · Ivo Goldstein · Tatjana Gromača · Iva Hlavač · Željka Horvat Čeč · Davor Ivankovac · Dorta Jagić · Alfi Kabiljo · Damir Karakaš · Senko Karuza · Dražen Katunarić · Željko Kipke · Snježana Kordić · Slađan Lipovec · Branko Maleš · Mate Maras · Vlado Martek · Miroslav Mićanović · Vanda Mikšić · Simo Mraović · Kristijan Novak · Nikola Petković · Sibila Petlevski · Marko Pogačar · Janko Polić Kamov · Edo Popović · Nenad Popović · Ivica Prtenjačav · Leo Rafolt · Ivana Rogar · Vedrana Rudan · Darko Rundek · Ivana Sajko · Olja Savičević Ivančević · Miroslav Sekulić – Struja · Ivan Slamnig · Ivan Sršen · Dalibor Šimpraga · Slobodan Šnajder · Igor Štiks · Marko Tomaš · Yves-Alexandre Tripković · Nikola Tutek · Milko Valent · Veljko Vidak · Ivan Vidić · Sandra Vitaljić · Vlatka Vorkapić · Davor Vrankić · Milana Vuković Runjić · Neven Vulić · Ivan Zrinušić · Darija Žilić

 

 

 

Cijena: 169,50 kuna  Šifra: 1334332716002

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2016

Image

Možda se zbog političkih previranja u državi čini da je i kultura u krizi, da se sve nalazi u limbu i čeka razrješenje ili da su ljudi postali malodušni i posvećuju se više svojim »pravim« poslovima koji donose novac, nego umjetnosti (jer, poznato je, svaki umjetnik je umjetnik samo iz hobija). No, nasreću, ipak je to samo dojam jer, barem na književnom polju, umjetnost buja kao i prije. Da tomu nije tako, ovaj broj Fantoma slobode ne bi mogao objaviti ulomke iz triju romana u nastajanju afirmiranih pisaca mlađe generacije i osam pripovijedaka različitog duha, tematike i stila.

Još jedna od dobrih vijesti jest da u ovom broju možete čitati nove pjesme Stanka Andrića (ne bismo htjeli umanjivati vrijednost Andrićeva znanstvenog rada jer Potonuli svijet i Zavičajna čitanka neke su od najzanimljivijih studija o Slavoniji objavljenih u ovom mileniju), ali nakon što čovjek pročita Enciklopediju ništavila pa Simurg, stvar jednostavno izmakne kontroli i on kompulzivno želi još. I tako vlastita predodžba o tome što bi autor trebao pisati nadvlada zdrav razum.

Prvi u nizu odličnih prozaista u ovom broju je Vjekoslav Bošković koji će, premda izuzetno nadaren, najvjerojatnije ostati poznat prema kontroverznoj zbirci priča Truliks. Ta je zbirka istovremeno bila histerično duhovita i uvredljiva, bizarna, apsurdna, satirična i jednostavno nemoguća, kao da su vam u restoranu poslužili jako začinjeno meso neke nepoznate divlje životinje koju su kuhari otkrili iza frižidera u kuhinji. Bolju preporuku za čitanje Boškovićevih priča i ulomak iz neobjavljenog romana ne možete dobiti.

Teoretičarka umjetnosti Neva Lukić iznenađuje distopijskom slikom budućnosti koja je komična koliko i tragična. Kako je poznato, distopijski svijet se temelji na radikaliziranim svojstvima nekog sadašnjeg društva, a Lukić je pronašla bizaran element današnjih pravila ponašanja koji odlično izvrće satiri.

Novi roman Kristiana Novaka, koji nas je zadužio sjajnom Črnom mati zemlom, ponovno govori o Međimurju u kojem je opet prisutna doza mističnosti. Premda u odlomku koji ovdje možete pročitati nema ničeg nerealističnog — Novakov je svijet surov, ali sasvim stvaran — osjeća se neka zazornosti, nešto izuzetno neugodno što se ne može locirati, nego se samo naslućuje, a zacijelo će se otjeloviti u stranicama koje će uslijediti. Ugođaj je usporediv s malomišćanskom atmosferom Twin Peaksa. Naizgled je sve u redu, ali slutnja nečeg većeg potmulo vibrira. Novak se opet pokazuje kao majstor pripovijedanja jer kroz glas pripovjedačice nasumično dozira podatke umjesto da kronološki izlaže priču, ali sve se bez greške slaže u suvisao mozaik.

Esejistica, pjesnikinja i pripovjedačica iz Niša, Jadranka Milenković, donosi dvije duže pripovijetke koje, uz to što su zanimljive, imaju snažno razvijenu empatiju za likove. Posebno je dirljiva priča o opsesiji, odnosno o onome za što živimo i za što umiremo, koja je ovdje metaforički prikazana kroz plovidbu morem.

Poetska pripovjedna proza Ahmeda Ragimova naizgled je na granici nadrealističkog, međutim, ona oprimjeruje drukčiju kulturu s drugim jezikom te drugim načinom komuniciranja i poimanja svijeta koji je zapadnjačkom umu čudan i na prvu čak nerazumljiv. Pokušamo li iskočiti iz svoje kože, vidjet ćemo na primjeru tog fragmenta da naš osobni način komuniciranja jest samo jedan u nizu ovjerovljenih i naučenih. Tu je naznačena i otvorena mogućnost drugog svijeta ili istog svijeta poimanog na drugi način pa shvaćamo što podsjeća na Wittgensteinovu — granice mojeg jezika znače granice mojeg svijeta. Ova prekrasna poetična proza gradi svijet koji, za razliku od uobičajene spekulativne proze, izmišlja i nove međuodnose i vrijednosti.

Pripovijetka Denisa Vlašičeka, u kojoj autor primjenom tipografije opisuje odnose u obitelji, sjajan je način da upoznate tog novog pisca na sceni. Premda Vlašiček nije objavljivao dosad, »Što ostaje« je poput jamstva da nakon te priče slijede i druge, jednako maštovite, možda i složenije, ali beskrajno tople, nalik na uspomenu, suvenir s nekog davnog ljetovanja koji donosi samo lijepa sjećanja.

Korana Serdarević također nas časti ulomkom iz novog romana. On je stilski na tragu njezine zbirke Nema se što učiniti utoliko što junakinja naoko ne proživljava turbulencije, ne one vanjske, a radnju pokreće snažna unutarnja dinamika. Čini se iz uvodnih stranica da će se mnogo toga događati na unutarnjem planu, ako ne i na vanjskom, a ostaje nam vidjeti hoće li se likovi probuditi iz rezignacije u koju ih je autorica bila zakukuljila u zbirci.

Koliko god sebe smatrali velikima i značajnima, činjenica ostaje da nikog od nas za stotinu godina neće biti, vrijeme će nas pregaziti i doći će neki drugi ljudi koji će možda poput nas misliti da su vječni i da će ostaviti trag. Tim i takvim pitanjima bavi se Stanko Andrić u nizu metafizičkih pjesama nakon kojih se možemo zapitati: a što je to što je doista važno? Mari li Bog za nas, postoji li bit stvari i jesu li one same po sebi spoznatljive. Andrić pitanja zaogrće prizorima prirode, padanja snijega i trešnjina stabla u cvatu, ili prozaičnih svakodnevnih događaja. Autor dobro primjećuje da si baš u takvim jednostavnim situacijama često postavimo teška pitanja.

Ljubu Lozančić i Alena Brleka povezuje nagrada »Na vrh jezika« koju su osvojili za poeziju. Lozančić je počela pisati još prije desetak godina, kad je i dobila nagradu. Nakon dvije zbirke pjesama uslijedila je višegodišnja šutnja da bi se sad Lozančić vratila, ponovno intrigantna i sasvim u duhu vremena. Njezina poezija kroz elemente ponavljanja govori o današnjem dobu umjetne inteligencije kao izvoru beskonačnog udovoljavanja ljudskim prohtjevima koji se, pak, kloniraju jer mogu. Poezija Alena Brleka je na drugom tragu. Brlek je sklon izmišljanju vlastitih riječi, novih stanja i fenomena. On govori o nemogućim radnjama i zbivanjima, pri kojima sve naginje u plavo i upija se odsutnost čovjeka, a kojima se omogućuju ta nova ili već postojeća, ali neotkrivena, nasušno potrebna stanja, mjesta i razdoblja kao što su »sebje« i »dnevnost«. Neobičnom maštovitošću Brlek daje naslutiti da će napisati još mnogo ingenioznih tekstova.

Jedan od najkvalitetnijih regionalnih pjesnika, Petar Matović, u bloku nove poezije, ispisane nakon odličnih zbirki Koferi Džima Džarmuša i Odakle dolaze dabrovi (obje dostupne na platformi Scribd kao besplatna elektronička izdanja, ali u prodaji više ne) zalazi još više u sferu konkretnog koja mu nije bila strana ni u prvim zbirkama. Pogledate li bolje Matovićeve pjesme, vidjet ćete da su apstraktne imenice. Međutim, te imenice, kao u nekoj mallarmeovskoj maniri, poprimaju vlastita značenja, postaju zakučaste metafore i objektivni korelati za određene senzacije. Matović pronalazi sublimno u raznim situacijama i svaka je njegova riječ dobro promišljena te gotovo uvijek djeluje na nekoliko razina: sematičkoj, fonetskoj, asocijativnoj, katakad i sinestezijskoj.

Poezija komparatistice Marije Dejanović koncentrira se na privide; ona pjeva o prividnom ljetu, o odsanjanim stvarima ili, pak, u strukturi bezdanosti, o stvarima koje sanja san. Dejanović piše o prividu i na metarazini, predstavljajući nam malko iskrivljenu, iliti lažnu pjesničku formu. Dejanović otvoreno piše o predmetima koje namjerno čini lažnima, nepravilnima ili nestvarnima. Te pjesme, međutim, ne predstavljaju lažnu književnost jer ona, na svu sreću, ne posjeduje kategoriju istinitosti koliko god je iskrivljavali.

Čitajući Luciju Butković, postaje nam jasno što se misli onim da književnost ne oponaša stvarni svijet, nego gradi moguće svjetove. Svjetovi Butkovićinih poluproznih, polustihovanih pjesama nalikuju na verbalizirane Escherove grafike u kojima se čudnovati doživljaji vrte u krug. Kako se ta kružnica tvori, nije potpuno jasno osim da se spajanje misteriozno zbiva u zadnjem stihu. Preostaje samo tajnovitost iz koje progovara tekstualno nesvjesno: tu leži znanje do kojeg ne možemo doći.

Dnevnik koji je pjesnikinja Katja Grcić vodila tijekom boravka u Berlinu su nepovezani zapisi, pisani neredovite i bez želje za sustavnošću, a djeluju kao podsjetnici za kasniji život. Tu su nadrealistične, komične i sublimne situacije, opisane često natuknicama bez predikata. Sve je tu prožeto vrlo aktivnim upijanjem berlinske umjetničke scene; bilježe se dojmovi s koncerata i izložbi, a fragmenti se mozaično slažu u sliku slobodnog života bez okova stroge organizacije.

Kontejner je neizostavni dio Fantoma, i koliko god druge književne rubrike bile nestalne, na Kontejner možete računati. U ovom broju Branko Franceschi piše o Emiliji Duparovoj te njezinoj izložbi u Galeriji umjetnina. Izložba nazvana Petlja sastoji se od fotografija, zvučnih i tekstualnih instalacija te video radova. Kao pojam u medijskoj umjetnosti, petlja sugerira beskonačnost, odnosno beskonačno ponavljanje umjetničkog rada, a kako tu beskonačnost izvodi Duparova, pročitajte u prilogu ili, još bolje, posjetite izložbu.

O autorima u ovom broju:

Vjekoslav Bošković rođen je 1974. Piše prozu, satiru, scenarije. Tekstovi su mu objavljivani u Zarezu, na Knjigomatu i Arteistu, Fantomu slobode, tjednom magazinu Forum. Autor je humoristične serije Pakleni toranj. Godine 2007. objavljena mu je zbirka priča Truliks. Upravo je dovršio roman Ljubav ispod pojasa.

Neva Lukić rođena je u Zagrebu, 1982. Diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala teoriju moderne i suvremene umjetnosti na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Aktivna je kao kustosica, likovna kritičarka i književnica. Do sada je objavila knjigu kratkih priča Ljudi bez parka (2009.), zbirku poezije Haljina Obscura (2011.), za koju je nagrađena nagradom »Zdravko Pucak«, te zbirku poezije Sjene sjemenki (2015.). Članica je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i studijske sekcije Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) te Hrvatskog društva pisaca (HDP).

Kristian Novak rođen je 1979. u Baden–Badenu. Diplomirao je kroatistiku i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao s temom iz povijesne sociolingvistike. Od 2005. do 2012. predaje na istom fakultetu, a nakon toga na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Godine 2005. objavljuje roman Obješeni, a godine 2013. roman Črna mati zemla, koji je osvojio T–portalovu nagradu za roman godine i preveden je na slovenski i mađarski. Oženjen je i živi u Zagrebu.

Jadranka Milenković rođena je 1969. u Puli. Živi u Nišu gdje radi na Apelacionom sudu. Osnovala je i vodi Književni klub »Prejaka reč« koji okuplja mlade ljude zainteresirane za čitanje, pisanje, filozofiju i umjetnost. Piše kratke priče i eseje; objavljivala je u časopisima Gradina, Putevi, Bdenje, Koraci, Braničevo, Kvartal, u zbornicima i na portalima P.U.L.S.E i Art Anima. Završeni roman Heteros čeka na objavljivanje. Suradnica je Niškog kulturnog centra.

Ahmed Ragimov je nagrađivani ruski pjesnik azerbajdžansko–ruskog porijekla. S majkom i bakom živi u Moskvi gdje je rođen 1987. Dosad je objavio 13 knjiga pjesama, a tekst »Najnježniji i Najsnažniji« uzet je iz zbirke po imenu Grad — omeđeni beskraj objavljene 2008. u nakladi moskovskog AST–a, najveće izdavačke kuće u Rusiji. Njegovih knjiga prodalo se više od milijun primjeraka, a prevedene su na farsi, korejski i japanski.

Zvjezdana Stanimirović je komparatistica, prevoditeljica i majka dvoje djece. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Karlovcu.

Denis Vlašiček rođen je 1993. godine u Bjelovaru. Studira psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. »Što ostaje« je njegova prva objavljena priča.

Korana Serdarević rođena je u Zadru 1982. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Od 2013. zaposlena je kao gimnazijska profesorica. Te je godine osvojila dvije prve nagrade za kratke priče (nagradu »Ranko Marinković« za priču »Kravosas« i nagradu »Zlatko Tomičić« za priču »Ptice«). Radove je objavljivala u raznim regionalnim časopisima i na portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Godine 2015. u izdanju Frakture objavljena joj je zbirka priča Nema se što učiniti.

Stanko Andrić rođen je u Strizivojni 1967. Diplomirao je francuski i latinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao srednjovjekovne studije u Budimpešti. Autor je romana Simurg, knjige eseja Enciklopedija ništavila te historiografskih djela Povijest Slavonije u sedam požara, Čudesa Svetog Ivana Kapistrana i Vinkovci u srednjem vijeku. Jedan je od utemeljitelja Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog instituta za povijest.

Ljuba Lozančić rođena je 1984. Objavila je dvije zbirke poezije: A što je s ljudima (2005.) i Slavlje na pučini (2007.). Potonja je proglašena najboljom na natječaju Na vrh jezika 2006. godine. Poeziju i kratke priče objavljivala je u književnim časopisima Zarez, Vijenac, Quorum, Libra Libera, na portalu Knjigomat i drugdje.

Petar Matović rođen je 1978. Završio je studij srpske književnosti u Beogradu. Piše poeziju i eseje. Radi kao profesor književnosti u Požegi. Objavljuje u periodici: Polja, Letopis Matice srpske, Koraci, Beogradski književni časopis, Sarajevske sveske, Quorum, Zarez, Književni magazin; Fragile, Portret, Rita Baum, Wyspa (Poljska), I. D. I. O. T. (Slovenija), The Café Review (SAD). Bio je član redakcije časopisa Međaj i urednik Svetskog dana poezije. Poezijom je zastupljen u više antologija, pjesme su mu prevedene na poljski, katalonski, njemački, francuski, engleski, švedski, rumunjski, mađarski, slovenski, portugalski i španjolski. Objavio je tri knjige poezije: Kamerni komadi (1997.), Koferi Džima Džarmuša (2009.), Odakle dolaze dabrovi (2013.).

Alen Brlek rođen je 1988. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio u Puli i Rovinju. Pobjednik je natječaja Na vrh jezika za 2013. godinu za zbirku poezije Metakmorfoze, objavljenu u nakladi Algoritma. Objavljivan je u e–časopisu Književnost uživo, u Zarezu te na portalima Strane i Kritična masa.

Marija Dejanović rođena je 1992. godine. Prebiva u Sisku, živi u Zagrebu. Objavljivala je pjesme u časopisima (Zarez, Riječi, Split Mind, Afirmator) i zbornicima (Treći Gornjogradski književni festival i Mostovi svjetlosti). Za rukopis Bilješke za vodvilj o ozbiljnim odlascima (nož, sunce, tanjur) bila je pohvaljena na natječaju za nagradu »Goran« 2015. godine. Studira komparativnu književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Lucija Butković rođena je 1991. u Zagrebu gdje trenutačno studira filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Osvojila je prve nagrade za poeziju na vrgoračkom natječaju »Tin i ja« 2003., Kijevskim književnim susretima 2008. i na natječaju »Stjepan Džalto« 2011. U Zarezu je u sklopu natječaja »Prozak« objavila kratku priču. Odnedavno je uključena u rad portala Muf. Živi u Zagrebu.

Katja Grcić rođena je 1982. u Splitu, gdje i danas živi. Njemački i engleski jezik i književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Stručno se usavršavala na Sveučilištu Karl–Franz u Grazu te Institutu za prevoditelje i tumače u Beču. Poeziju već niz godina objavljuje u časopisima (Quorum, Pobocza, Vijenac, Zarez, Mogućnosti, Tema, Riječ i dr.) i na radiju (HR3, Radio Split). Pojedine pjesme prevedene su joj na poljski, češki i slovenski jezik. Osim poezije, piše prozu, a bavi se i vizualnom umjetnošću. U travnju 2014. prvi put javno izlaže u okviru grupne izložbe NUS u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu. U izdanju Meandra objavila je 2015. prvu zbirku pjesama pod nazivom Nosive konstrukcije.

Emilija Duparova (Split, 1967.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u zvanju redovite profesorice. Uz slikarstvo, njena umjetnička praksa, uključuje multimedijalne projekte, ambijente, instalacije, fotografiju i video. Članica je likovnih udruženja Splita, Zagreba i Rijeke. Dosada je realizirala 45 samostalnih i sudjelovala na mnogobrojnim skupnim i žiriranim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad i rad u struci dobitnica je značajnih međunarodnih i nacionalnih nagrada i priznanja.

 

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332716001

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 3/2015

Image

Zima je ponekad depresivno doba — što zbog hladnoće koja šiba lica, što zbog bljuzgavice i otežanog prometa, što zbog magle u kojoj grad često izgleda kao prebivalište duhova. Međutim, ekipa koja stoji iza festivala 50 Poems for Snow misli drukčije, jer je upravo zimu odabrala kao ono pravo, istinsko doba poezije. Temat o tom mladom pjesničkom festivalu, koji je priredio Saša Šimpraga, jedan od njegovih osnivača, opisuje kako je taj non–profit i no–budget festival u tri godine privukao mnogo pozornosti, prije svega neobičnom koncepcijom održavanja na dan prvog snijega koji padne u gradu u kojem se festival održava. Manifestacija se već počela granati pa se od ove godine, osim u Zagrebu, poezija čita i u nekoliko gradova izvan Hrvatske. Temat donosi i pjesme dosadašnjih sudionika: Aide Bagić, Aleksandra Huta Kona, Magdalene Došen, Ivana Šamije i drugih.
Prije temata o festivalu pročitajte priče troje pripovjedača: Darka Šeparovića, dobitnika nagrade Na vrh jezika i autora sjajne zbirke poezije Autopilot, Jelene Zlatar, čija je četvrta knjiga upravo na pomolu i Luize Bouharaoue, heroine hrvatskog književnog aktivizma.
Darko Šeparović jedan je od pisaca koji jednako dobro barataju stihom i prozom. Osim što se dokazao zbirkom pjesama, pokazuje i izniman dar za pripovijedanje. U priči koju objavljujemo ovdje Šeparović naprosto osvaja odabirom pripovjedača i njegovim razmišljanjem.
U prozi Jelene Zlatar prisutna je jaka introspekcijska tendencija, preispitivanje vlastitih strahova i stavova, vraćanje u prošlost, u formativno razdoblje i na bolne točke koje su uvjetovale razvoj subjekta. Rezultat su analitički tekstovi koji poetički izlažu konstrukciju problema.
Luiza Bouharaoua časti nas dvjema pričama snažne atmosfere hrvatskog juga. Riječ je o tekstovima u kojima ljetna vrelina omamljuje tako da se osjećamo nazočni upravo tamo i tada, ali tekstovima koji osim atmosferičnosti i dojma zemljopisne autentičnosti posjeduju društveni angažman. Jedno bez drugog ovdje ne ide pa je jasno da Bouharaoua ne piše političke traktate ni prozne budnice, nego proživljenu književnost. Ljepota dobre angažirane književnosti leži u tome što se njena vrijednost ne iscrpljuje u angažmanu, a to je u Bouharaouinom slučaju svakako istina.
Odlomak iz romana u nastanku srpske pjesnikinje Ane Seferović, čija je stalna adresa London, nešto je drukčiji od uobičajene pripovjedne matrice. Seferović koketira i s lirskim i s epskim te i sa stihom i prozom. Otvoreni dokumenti jedno su od onih djela za koje ne nalazimo jasnu žanrovsku odrednicu pa ne možemo reći jesu li roman u stihu ili spjev. To djelo, koje naslovom aludira na Ecov teorijski manifest o nužnosti pluralizma tumačenja, Opera aperta, u naizglednoj konfuzije kreira višestruke interpretacijske mogućnosti. Ostaje nejasno i zapravo namjerno neodređeno izlaže li Seferović djelo u običnim proznim retcima, namjerno nedovršenim natuknicama, ili je pak riječ o stihu. Jer tumačenje djela ipak će se mijenjati ovisno o tom podatku. Naposljetku, u kojem to trenutku redak postaje stih?
Fantom nastavlja s postupkom očuđenja i to pomoću leksikona duše koji je osmislila profesorica teorijske i kliničke psihoanalize Željka Matijašević. Duhovit i britak, leksikon obuhvaća definicije nasumičnih pojmova iz svakodnevnog života koji se pretvaraju u polazišna mjesta definiranja osobnog svjetonazora. Matijašević niže visprene definicije koje uz sve hiperboliziranje, humor i figurativno izražavanje govore istinu. Premda je sasvim jasno da to nisu definicije kakve će se naći u regularnim enciklopedijama i leksikonima, jednako je tako jasno da bismo te pojmove mogli objasniti na upravo taj način na koji ih objašnjava Matijašević i ne bismo nimalo pogriješili. Autorica tako od jedne do druge leksikonske natuknice ocrtava jedan čvrst, human svjetonazor kojemu bi valjalo stremiti.
Putopis pripovjedača i svjetskog putnika Danijela Konjarika govori o njegovom iskustvu Gruzije koju je posjetio prošle godine. Konjarik živopisno govori o putovanju kroz nekoliko gruzijskih gradova i čitatelja omamljuje atmosferom, opisom tamošnje vrućine, kuhinje i ophođenja stanovnika, a poseban interes pokazuje za arhitekturu. Taj iscrpan pregled doživljaja obiluje zanimljivim zgodama u kojima je najzanimljivije i najdirljivije što putnik priznaje kako nesvjesno biva žrtvom orijentalizma i a priori ima očekivanja od zemlje u koju dolazi da bi potom osvijestio vlastiti etnocentrizam i sagledao drugu kulturu na drugi način.
Stanko Andrić pozabavio se dvama slučajevima napada na pisca Antu Tomića koji su privukli medijsku pozornost, ali baš i ne na prikladan način. Andrić daje dublji uvid u probleme obračunavanja sa svojim velikanima koje mrzimo ili volimo. Autor pokazuje kako su u Tomićevom slučaju u obračunu sudjelovali ne samo počinitelji konkretnih napada, nego i mediji koji su pridonijeli budalizaciji umjesto da su stvar stavili gdje pripada.
Kontejner donosi osvrt Branka Franceschija na keramičke tanjure izvedene prema skicama Ede Murtića nastalima između 1995. i 2000. godine. Budući da su se neki od tanjura počeli izvoditi tek nedavno, Franceschi ističe da su te skice još jedan oblik Murtićevog svestranog likovnog izričaja koji omogućuje da se on otkriva, istražuje i primjenjuje i nakon umjetnikove smrti.

Darko Šeparović rođen je 1987. Odrastao je u Veloj Luci na otoku Korčuli. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je poeziju i prozu te književne kritike i intervjue u Zarezu, Quorumu, Autsajderskim fragmentima, na Knjigomatu i Agonu. Priča »Uredan rukopis« uvrštena mu je u knjigu Ispod stola. Za rukopis Privikavanje pohvaljen je na natječaju za nagradu Goran za mlade pjesnike 2012., a za rukopis Autopilot osvojio je nagradu Na vrh jezika 2014/15. Trenutačno živi u Zagrebu. Posjeduje dozvolu za voditelja brodice.

Jelena Zlatarrođena je 1982. u Zagrebu gdje je Diplomirala je sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu i od tada je zaposlena u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Bavi se sociologijom prostora na čemu je doktorirala 2012. Autorica je brojnih znanstvenih članaka te izvršna urednica znanstvenog časopisa Sociologija i prostor. Također je dopredsjednica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe). Njezina kratka priča »Nedostaje« objavljena je u zbirci priča Krom i pakao. Priče su joj objavljene i na brojnim književnim portalima. Ko–urednica je dvaju znanstvenih zbornika, autorica znanstvene knjige Urbane transformacije suvremenog Zagreba. Sociološka analiza, zbirke priča Odjavna karta i romana Slijepa točka. U pripremi joj je druga zbirka priča Ticala.

Luiza Bouharaoua rođena je u Splitu 1985. Diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu. Radi kao prevoditeljica, profesorica i koordinatorica udruge Skribonauti. U preostalo vrijeme pise prozu. Uvrstena je 2011. u regionalni zbornik Izvan koridora — najbolja kratka priča i antologiju hrvatske mlade proze Bez vrata, bez kucanja 2012.

Ana Seferović rođena je u Beogradu, gdje je diplomirala na Katedri za orijentalistiku Filološkog fakulteta. Objavila je tri zbirke poezije: Dubokikontinent (2000.), Beskrajna zabava (2004.) i Zvezda od prah–šećera (2012.).

Željka Matijašević rođena je 1968. u Zagrebu gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu (studij komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti). Magistrirala je 1997. na Sveučilištu Cambridge, a doktorirala na istom sveučilištu 2000., s disertacijom o odnosu lakanovske psihoanalize i filozofije. Zaposlena je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za komparativnu književnost. Autorica je tri znanstvene knjige: Lacan: ustrajnost dijalektike, Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan te Uvod u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll/Hyde te oko 40 znanstvenih i stručnih radova. Književne radove, eseje i kratke crtice objavljivala je na Trećem programu Hrvatskog radija, u emisijama Riječi i riječi, Filmoskop te Svjetonazori. Rukopis Crna limfa, zeleno srce: alternativni leksikon duše iz kojeg dolazi odlomak u ovom broju je njezino prvo neznanstveno djelo.

Danijel Konjarik rođen je u Ðakovu, 1979. godine. Završio je Šumarski fakultet u Zagrebu. Pisao je blog pod imenom Caffeine na kojem je objavljivao crtice iz života, recenzije koncerata i putopise. Neke priče objavio je na web–fanzinu Vidimo se u Živinicama. Na tim se blogovima pojavljuju prvi pokušaji kratkih priča koji će kasnije biti dorađeni i kompilirani u njegovoj prvoj knjizi Horda, izdanoj 2011. Piše recenzije koncerata za web–zine Terapija. Objavljuje također u Zarezu, Reu, na web–stranicama Gradske knjižnice Rijeka te kod web–izdavača Smashwords.

Stanko Andrić rođen je u Strizivojni 1967. Diplomirao je francuski i latinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao srednjovjekovne studije u Budimpešti. Autor je romana Simurg, knjige eseja Enciklopedija ništavila te historiografskih djela Povijest Slavonije u sedam požara, Čudesa Svetog Ivana Kapistrana i Vinkovci u srednjem vijeku. Jedan je od utemeljitelja Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog instituta za povijest.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332715003

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 2/2015

Image

Zna se kad je službeni početak godine u zapadnoj kulturi. Neki pak za početak smatraju buđenje prirode i prvi dan proljeća, poput starih Rimljana, a mnogi, istrenirani poslovnim ciklusom, osjećaju da je taj početak ustvari kad počne radna sezona, odnosno, jesen. Kako se god osjećali, kao na početku ili na zalasku godine, Fantom slobode nastavlja kao stvoren za svjež početak. Ponovno vam donosi izbor nove dobre proze, poezije, drame i eseja, a ovaj puta su u prvom planu četiri sasvim različita romana u nastajanju.
Uvodni blok sastoji se od ulomaka četiri romana, koji bi u cijelosti trebali biti objavljeni sljedeće godine, te jedne priče, također dijela veće cjeline u nastajanju. Prvi ulomak je iz romana Ksenije Kušec, koja je dosad objavila već niz uspješnih knjiga, što za odrasle, što za djecu. Kod kuće je najbolje njen je novi projekt u kojem duhovito pripovijeda o iskrivljenim odnosima i nakaradnim htijenjima stanovnika Sela koje se pak nalazi pokraj Mjesta u Hrvatskoj. Karikiranjem likova Kušec dinamično i s momentima odličnog humora prikazuje lijenost koja se neminovno lijepi za neke ljude kao što magnet privlači metale. Likovi manifestiraju lijenost svaki na svoj način, ali bez svijesti o tome da bi se trebali pokrenuti.
Slijedi visoko stilizirana, slojevita proza Zorana Roška Minus sapiens. Tekst otvara razna filozofska i ontološka pitanja, kojima, nađemo li odgovor, dodaje podpitanja. To su pitanja percepcije i njene vjerodostojnosti, pitanja autentičnosti sjećanja, pitanja metaforičke i doslovne smrti koje se u ovom tekstu ne mogu strogo odijeliti. U tom nadrealističkom pripovijedanju čitatelju nije sasvim jasno s kakvim pripovjedačem ima posla. Sve je zorno prikazano, a opet nejasno i tu se Roško pokazuje kao sjajan pisac jer podrobno i precizno opisuje stanja i mjesta nakon čega čitatelja opet ostavlja u nekoj vrsti limba jer ga nije obogatio nijednom relevantnom informacijom, nego samo produbio nesigurnost. Urednik i teoretičar Zoran Roško već se prvim romanom, Ljepota jede ljude, dokazao kao zahtjevan pripovjedač. Narativ Minus sapiensa namjerno je konzistentniji, međutim, površan čitatelj će se u njemu bez problema izgubiti.
Nakon uspjeha zbirke priča Nebo u kaljuži, Sven Popović se odlučio za dužu formu i otisnuo se u pisanje romana Uvjerljivo drugi, koji isprva djeluje kao bildungsroman: rodio se, odrastao, postao izgrađena osoba. Međutim, djetinjstvo i školovanje Eliakima ispričano je na brzinu, a dalje se njegovi doživljaji nižu fragmentarno, poput esejističkih misaonih uleta u svijest od kojih čitatelj slaže kaleidoskopski svijet. Popović u radnju ubacuje smiona zapažanja, radikalne i apsurdne izjave koje bi čitatelja mogle i zbuniti, ali i oduševiti. Upravo u toj smionosti leži ljepota teksta.
Andrija Škare napokon se bacio u redovito objavljivanje knjiga. Premda je neumorno pisao kolumne, scenarije i kritike, njegova jedina autorska knjiga sve dosad bila je S više mlijeka, molim. No Škare je prošle godine napokon prekinuo korizmu objavivši zbirku priča Život svijeta koji će doći, a uskoro će uslijediti i ukoričenje kolumni. Trenutačno Škare dotjeruje roman čija prva tri poglavlja možete pročitati u ovom broju Fantoma. Ono što odmah upada u oči pri čitanju jest lakoća kojom pripovjedač dočarava autentičnu zagrebačku atmosferu, a da pritom ne spominje nijedan toponim. Taj osjećaj pravog Zagreba ubrzo prepušta mjesto osjećaju za kavanu. Kavana je, dakle, ponovno mjesto Škarinih preokupacija, međutim, ona ovdje ipak funkcionira kao mjesto radnje, a predmet analize je čovjek koji slobodno vrijeme vječito provodi u njoj. Kafanski Geist lebdi usporedo s fabulom koja napreduje prema otkrivanju suštine kafanskog posjetitelja i poriva koji ga redovito smješta u jedno te isto okružje.
Posljednja u proznom bloku je priča mladog pisca Josipa Razuma koja izlaže utopijsku sliku budućeg svijeta. Razum se bavi na ingeniozan način jednim od ključnih pitanja čovječanstva: neizvjesnošću sudbine pojedinca. Gotovo svakog čovjeka zanima kako izbjeći životne pogreške, kako povući najbolje poteze. Neizvjesnost potiče strah, sigurnost potiče sreću. Razum naposljetku neizravno postavlja pitanje koliko je poželjna izvjesnost budućnosti. Ako nam je osigurana, je li riječ o utopiji ili ipak distopiji?
Prekaljeni bosanskohercegovački pjesnik Željko Grahovac koji za leđima ima golem književni angažman, što znanstveni, što uređivački, počastio nas je u ovom broju s osam novih pjesmama. Ponovno se tu suočavamo sa zahtjevnom, ponekad teško prohodnom poezijom koja traži poznavanje književne povijesti. Grahovac je majstor versifikacije, igra se dužinom redaka i brojem slogova u stihu te vizualnim izgledom pjesme. Pogotovo je uspjela igra postupkom aproprijacije tuđeg teksta koji pjesnik miješa s vlastitim pri čemu nastaje nova pjesma.
Likovna umjetnica i pjesnikinja Ana Radulović niže nadrealističke slike u jednom velikom projektu varijacija na temu. Tema je ni više ni manje nego sol, začin naš svagdašnji. Naizgled tako prozaičan i nezanimljiv, uistinu nešto bez čega ne možemo i što je dio svakodnevice. U tom nizanju jakih pjesničkih slika koje nisu ni dio realnog svijeta, a kamoli svakodnevice, ubačena je sol kao jedino uporište, sidro koje nas drži da potpuno ne izgubimo razum. Ciklus i završava ljubavnim retkom: »Volim te, soli«, gdje ta ljubav nije samo ljubav prema okusu, nego prema soli kao čvrstoj referentnoj točki.
Pjesme Marka Pisarevića djeluju kao duhovite anegdote iz života poznatih filozofa i mitoloških likova. Pisarević uzima motive iz grčke mitologije te smješta i razvija priču u stvarnosnim okolnostima pa da ona poprima istovremeno i trodimenzionalan i apsurdan oblik. Likovi postaju životniji, slojevitiji, ali ta očita nemogućnost događaja otvara vrata zabavnom apsurdu. Zamislite kako bi izgledao Ledin porođaj ili Perzejevo mahanje Meduzinom glavom. Pisarević također duhovito piše o filozofima te ih, prikazavši ih u običnom, svakodnevnom svjetlu, spušta na zemlju s njihova Olimpa. Je li Aristotel nosio gaće?
Mirela Brekalo kroz metafore starenja i fizičkog preobražaja progovara o društvenim barijerama i očekivanjima, o zadanom načinu ophođenja i izgledanja, o modusima pojavnosti koje nameće kultura te o kazni koja slijedi ako se ne vodimo prema zadanim smjernicama. To se najjasnije vidi u pjesmi »Odlučila sam gola« gdje, uzastopnim umetanjem pitanja o tome što će reći drugi, pjesnikinja prikazuje današnju kolektivnu neurozu prouzročenu vječitim (pr)osuđivanjem.
Poezija Marije Bralović lako se razumijeva, ali teško se čita, jer čitatelja podsjeća na njegove nedostatke. Angažirana protiv rata, protiv okretanja pogleda od siromaha, protiv nacionalizma i ksenofobije, a k tome i hrabra jer sve te optužbe za diskriminaciju baca i čitatelju u oči, ta jednostavna poezija ne nastoji biti ugodna niti kome podilaziti s pričama o nadi u bolji svijet. Bralović upozorava ljude da se probude iz snova u koje su ih uljuljkali masovni mediji i vladine propagande. U njenim ćete pjesmama naći potvrdu da razlika između mišljenja i djelovanja ipak postoji te da nije dovoljno iz kućne fotelje pred televizorom reći: »Ja ne mrzim«.
Prema običaju, iza poezije slijedi drama. Ovdje je posrijedi djelo uspješne mlade dramaturginje Nine Horvat koja za sobom ima već nekoliko postavljenih komada. Prema autoričinim riječima, Tri treća tromjesečja su građanska komedija. U njoj se primjećuje vješto miješanje komedije situacija, komedije zabuna i komedije karaktera. Ironija započinje već samim imenovanjem likova, nastavlja se ismijavanjem tipova ljudskog ponašanja, a sve u tragikomičnom raspetljavanju zavrzlame kojoj su razlog ljudske slabosti.
Esejistički dio broja ispisala je prevoditeljica Iva Gjurkin, spajajući u neobičan amalgam metafizički sadržaj i lirsku formu. Gjurkin razmišlja od čega se sastoji ljepota, koji je odnos između svijeta i njegovog stvoritelja, umjetničkog djela i umjetnika, te zapada u snatrenje o mjestu na kojem se dodiruju relativno i apsolut. Perfekcionist u izričaju, Gjurkin se ne predaje zanosu, nego se trudi da čitatelj shvati što želi reći. Izlaganje je ponekad i kirurški precizno pa uzmete li u obzir svaku sitnicu koja se odvija u danom trenutku, doživjet ćete simultanost raznoraznih života i kretanja koji se odvijaju odmah pokraj vas.
Fantom zaokružuje teorijski tekst kulturologinje Tee Tuđe, koja vrlo jasno, a koncizno objašnjava Barthesovo razlikovanje djela od teksta, razlikovanje između poststrukturalističkog i strukturalističkog poimanja teksta te između implicitnog strukturalističkog i implicitnog poststrukturalističkog čitatelja. Na to se nadovezuju druge razlike: ona između ispisljivih i čitljivih tekstova te Barthesovo objašnjenje zašto čitatelj duhovno više profitira čitajući ispisljive. Tuđa esej završava opisom derridijanskog poimanja pisanja i govora te načina na koji Barthes i Derrida teoriju pretvaraju u performativ samim njenim izricanjem.
Fantom zaokružuje stalna rubrika o vizualnoj umjetnosti, Kontejner. U ovom broju njen redoviti autor Branko Franceschi piše o multimedijalnom umjetniku Viktoru Popoviću čiji je rad specifičan prema tome što se u izradi svojih instalacija autor služi industrijskim materijalom i predmetima nađenim slučajno. Franceschi zaključuje da novi Popovićevi radovi možda kreiraju sasvim nov pravac djelovanja tog istaknutog umjetnika pa zasigurno vrijedi pročitati Franceschijev tekst te, štoviše, proučiti Popovićev opus.

Ksenija Kušec rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Odsjek za duhače, saksofon). Objavila je knjige Priče iz Sunčeva sustava, Reci mi sve, Janko i stroj za vrijeme, Sobe i Prozirna Lili. Priče su joj objavljene u raznim zbornicima, Večernjem listu, Pričiginu te portalima Gong, Kratka priča je ženskog roda i Afirmator. Osvojila je nagrade Književnog kruga Karlovac i natječaja Nađi uru za literaturu.

Zoran Roško rođen je 1960. u Šibeniku. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik je u časopisima Libra Libera, Quorum i Tvrđa. Objavio je knjigu teorijskih tekstova Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla : reklame postojanja i halucinogene istine: rekreacijska teorija za unutarnja tijela (2002.) i roman Ljepota jede ljude (2011.). Priredio je zbirku priča američkih underground književnika Moje noćne more prelijepe su za ovaj svijet (2010.). Održava tri bloga: Roškofrenija (http://roskofrenija.blogspot.com), Zoran Rosko Vacuum Player (http://zorosko.blogspot.com) i Man Who Authored Everything on the Internet (http://heisthehe.blogspot.com).

Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Studira komparativnu književnost, amerikanistiku i kineski na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za za to specijalizirane časopise i portale. Kratke priče objavljuje u Quorumu, Zarezu, zbirci Record Stories, antologiji mladih prozaika Bez vrata, bez kucanja te na raznim internetskim portalima. Književni prvijenac Nebo u kaljuži objavljuje 2015. Živi i ne radi u Zagrebu.

Andrija Škare rođen je 1981. u Zagrebu gdje je diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Radi kao scenarist, novinar i voditelj na Hrvatskoj televiziji. Prozu je objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima: Vijencu, Zarezu, Fantomu slobode, Knjigomatu, Temi, Severnom Bunkeru, Večernjem listu, Ka/osu, Fokusu, Ekran pričama i još ponegdje. Jedan je od osnivača književnog pokreta eventualizam i s četiri priče zastupljen je u knjizi Zbornik eventualizma — Nagni se kroz prozor. Objavio je knjigu beletrističko–publicističkih zapisa o zagrebačkim kavanama i kafićima, S više mlijeka, molim te zbirku priča Život svijeta koji će doći. Roman Povratak u mogućnost bit će objavljen tijekom 2016. godine.

Josip Razum rođen je 1991. u Zagrebu, gdje na Filozofskom fakultetu studira psihologiju. Zasad piše kratku prozu, a na KSET–ovom natječaju za kratku priču osvojio je nagradu.

Željko Grahovac rođen je 1955. u Zenici. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio knjige poezije Sveto rastrojstvo, 1986., Bol, boja Božje milosti, 2008. i U oba roda, 2014. Uz to objavio je monografske studije Anđelko Vuletić — pjesnik žeđi i poruge i Staništa i prominuća svjetlosti; o književnom djelu Vitomira Lukića te knjigu eseja Sricanje i nicanje. Od 1988. Član je Udruženja književnika BiH, a od 1998. član Društva pisaca u BiH. Bio je urednik časopisa Život i Bosanska vila. Kao urednik, priređivač, redaktor ili recenzent sudjelovao je u pripremi i objavljivanju više od stotinu knjiga iz tekuće književne produkcije u BiH. Antologiju Dahom i sluhom kroz hrvatsku poeziju XX. stoljeća uredio je 1996. a panoramu najnovije bosanskohercegovačke poezije, pod naslovom Ponestaje prostora, 2000. godine.

Ana Radulović 1995. godine u Kraljevu u Srbiji. Studentica je druge godine slikarstva. Objavljuje poeziju na raznim književnim portalima. Uvrštena je u zbornik dvadeset petog međunarodnog susreta pjesnika »Garavi sokak« u Inđiji 2014. te u zbornik Prijedorski književni karavan 2014.

Marko Pisarević rođen je 1982. Pjesnik je, putnik, trubadur i predavač; u potrazi za nečim čega se više ni sam ne sjeća. Ozbiljan, susretljiv i filantropski nastrojen.

Mirela Brekalo rođena je 1977. u Drnišu. Školovala se u Zagrebu gdje danas radi i piše.

Marija Bralović rođena je 1993. u Užicu. Živi u Požegi i studira fiziku u Kragujevcu. Objavila je pjesme u zborniku mladih požeških pjesnika Pesme iz magle i u jednom od prethodnih brojeva Fantoma slobode, a redovno objavljuje poeziju na blogu marijamarybralovic.blogspot.com. Sudjelovala je na projektima Književne radionice kragujevačkog Srpskog kulturnog centra čiji je aktivni član.

Nina Horvat rođena je 1989. u Zagrebu. Diplomirala je i magistrirala na Odsjeku dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Umjetnička je voditeljica Teatra Tirena u kojem radi i kao dramski pedagog te vodi kazališne radionice. Dvije je godine pisala za kazališni web portal Teatar.hr. Dobila je treću nagradu Marin Držić za dramski tekst Dok nas smrt ne rastavi. Kao dramaturg je radila na desetak projekata. Postavljeni su joj dramski tekstovi: Tko je to izumio, Preko grma, preko trna… (priče iz hrvatskih narodnih predaja) (Teatar Tirena), Ružičasta sanjarica, Mala vještica (Mala scena) te I živjeli su sretno…? (Scena Gorica) za koji je dobila Nagradu publike Teatar.hr. Radiodrame Mirni Gaj i Izgledaš isto kao ona emitirane su na Hrvatskom radiju.

Iva Gjurkin rođena je 1976. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala indologiju i hungarologiju. Tekstove je objavila u časopisima Futura, Scopus i Književna smotra. Trenutačno piše roman, a za časopise Libra Libera i Quorum prevodi s engleskog književne i teorijske tekstove.

Tea Tuđa rođena je 1990. godine. Preddiplomski studij završila je na Kulturalnim studijima Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje dvije godine kasnije završava i diplomski studij Medijskih studija i popularne kulture. U međuvremenu provodi jedan semestar studentske razmjene na Kulturologiji u Ljubljani te završava kratak master Gender Equality in Nordic Countries u Oslu. Bavi se temama francuskog poststrukturalizma i kulturalne teorije. Dosad je objavila radove »Analiza klasičnih i postmodernih narativnih zakonitosti u filmu«, »Nježna snaga jouissancea« i »Konstrukcija subjekta i identiteta kroz psihoanalizu i poststrukturalizam«.

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332715002

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 1/2015

Image

Novi broj Fantoma slobode specifičan je po odmaku od pripovjedne proze koja je prešutnim dogovorom postala žanr koji najviše zanima čitatelja i koji je najunosniji (ako u književnosti uopće možemo govoriti o nekakvoj unosnosti). Pripovijedanje je ono koje donosi zgode i događajnost koja je na površini vrlo primamljiva i lako zaokupira um. Međutim, ovaj broj Fantoma posvećujemo onim manje zastupljenim žanrovima drami, lirskoj prozi, poeziji, hibridnoj formi te kritici. Uobičajene epske elemente i naraciju zamijenili smo lirikom i senzacijom te na kraju sve dobro začinili stručnim tekstovima o filozofiji.
Prva je na redu lirska proza »Slike s izložbe« Danijele Milosavljević u kojoj autorica niže slike iz života baš kao što se nižu slike na izložbi. Nada Topić iz Solina priča o ljudskom tijelu kao o nekom drugom biću, kao o prijateljici, kao da je ono stan na posudbu. Pjesme sadrže analizu tijela kao Drugog, kao samostalnog stroja koji funkcionira nezavisno od lirskog subjekta. Opisuje ga se astronomskim registrom, kao svemirsko tijelo, matematičkim i geografskim registrom čime autorica pokazuje da se metaforički o nečemu može govoriti kroz razne registre i pritom ga vjerno dočarati. Somborski pjesnik Dragan Krsnik igra se riječima i rečenicama, stvarajući višestruke pjesničke slike. Njegov je jezik prepun aluzija koje postiže neopterećenim, nepretencioznim sintagmama. Krsnik spaja naizgled nespojivo da bi čitatelju potom otkrio novi svijet u kojem slika sasvim dobro funkcionira. Mlada pjesnikinja i znanstvenica Petra Jelača kroz radove sagledava teške ljudske probleme. Međutim, čini to iz druge perspektive, ne one koju su usvojili humanisti, čuvari političke korektnosti, oni koji smatraju da je borba za život — kakav god on bio — najvažnija odlika ljudskosti. Poezija Staše Aras je kaotična, silovita, puna krika i bijesa, nosi čitatelja energično i baca ga u zrak: snađi se, druže! Za hrabru poeziju potreban je hrabar čitatelj. Arasine snažne slike mame i opčinjavaju čitatelja magičnim nadrealizmom.
Nakon bloka poezije dolazi komad uspješne mlade dramatičarke Kristine Gavran o klasičnoj hrvatskoj obitelji. Obitelj živi u zgradi koja je devedesetih predstavljala simbol nade u napredak, u Mamutici, prema kojoj se drama i zove. Kroz dijaloge polako se filtriraju stvarna situacija naroda koji je ovdje sinegdohalno predstavljen u obitelji, izgubljene iluzije i ruglo koje Mamutica danas predstavlja.
Iza teksta s tradicionalnom konstrukcijom slijedi drugi izvedbeni tekst koji je potpuno oprečan svakom tradicionalnom shvaćanju drame. Display izvedbeni tekst, kako ga je sam prozvao autor Srđan Sandić, ne uspostavlja nikakav odnos prema tradiciji, ni kritički ni parodijski, a dakako ni kao vrsta hommagea, nego iznalazi novu poetiku zbog koje se Aristotel vjerojatno okreće u grobu. Premda smo tri jedinstva davno zaobišli, usudivši se reći da ih drama ne mora slijediti da bi zadovoljavala estetske kriterije, itekako smo ostali vezani za nasljeđe antike.
Fantom zatvaramo trima sjajnim recenzijama suvremene filozofske produkcije. Teoretičarka Katarina Peović Vuković na nekoliko razina obrazlaže zašto vrijedi pročitati knjige Bernarda Stieglera (Prijeći na djelo), Žarka Paića (Posthumano stanje) te Borisa Ružića i Saše Stanića (Fragmenti slike svijeta). Peović Vuković pokazuje kako se sve tri knjige nadovezuju na filozofsko nasljeđe i kakvu vrstu nadgradnje ostvaruju u kontekstu današnjeg društva. U obrazloženjima Peović Vuković je izuzetno uvjerljiva jer se, naposljetku, sama već godinama bavi filozofijom i kritičkom teorijom.
Prema običaju na kraju Fantoma dolazi Kontejner Branka Franceschija koji donosi osvrt na djelo jednog vizualnog stvaratelja. Ovaj put riječ je o konciznoj, a sjajnoj analizi izložbe medijskog umjetnika Dana Okija u Galeriji umjetnina u Splitu.

Danijela Milosavljević rođena je 1965. godine u Zrenjaninu. Radi kao projektant i programer aplikativnih softverskih sustava. Živi u Novom Sadu. Od 2012. godine vraća se pisanju kratkih priča koje su zastupljene u zbornicima radova i elektronskim časopisima.

Nada Topić (1977.) živi u Solinu gdje radi kao knjižničarka. Poeziju i kratku prozu objavljivala je u časopisima, zbornicima, na internetskim portalima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Zbirku pjesama Svetac u trajektnoj luci objavila je 2005., a slikovnicu Kako se rodila roda 2007. godine. U pripremi za objavu joj je zbirka pjesama Meteorologija tijela te zbirka kratkih proza Male stvari. Polaznica je poslijediplomskog studija informacijskih znanosti u Zadru i autorica više stručnih i znanstvenih radova iz povijesti knjige i čitanja. Pjesme su izbor iz rukopisa Meteorologija tijela.

Dragan Krsnik rođen je 1983. u Somboru u Srbiji. Diplomirao je na katedri za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Radio je kao novinar Večernjih novosti i direktor međunarodne kompanije Phoenician art, Liban. Živi na relaciji Srbija–Malta. Piše poeziju i prozu.

Petra Jelača rođena je 1981. u Dubrovniku gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i talijanski jezik i književnost. Magistrirala je na Sveučilištu Paul Valéry u Montpellieru u Francuskoj s temom iz srednjovjekovne trubadurske lirike. Objavljuje teatrološke i književnopovijesne radove, eseje i kazališne kritike u časopisima Kazalište, Kolo, Dubrovnik te Vijenac, kao i u raznim emisijama Trećeg i Prvog programa Hrvatskog radija. Stalna je članica Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa. Radila je kao dramaturginja i prevoditeljica, a trenutno je zaposlena u Francuskoj alijansi u Dubrovniku.

Stanislava Nikolić Aras rođena je 1972. u Trogiru. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost u Zadru. Objavljivala kratke priče i poeziju u časopisima Quorum i Tema te na raznim internet portalima. Za kratke priče dobila je nagrade: Mate Raos 2012. te Vranac 2013. i 2014. Zbirka poezije Takve se stvari događaju ljudima objavljena je 2014. Nikolić Aras je jedna od organizatorica književnog festivala Kalibar u Zadru. Članica je udruge Zapis i voditeljica zadarske umjetničke organizacije Teatro Verrdi.

Kristina Gavran rođena je 1987. u Zagrebu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti 2013. Tad nastaju drame: Zvonimir, Pred vratima, Gaudeamus igitur — prizori iz studentskog života, Dedal i Ikar te Napušteni. Drama Spremni nagrađena je prvom nagradom Marin Držić, a praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih 2014. u režiji Saše Božića. Gavran piše i za djecu (Čarobni kolač, Veliki odmor, U potrazi za svetim Nikolom, Prvi snijeg). Za dramu Dječak koji je tražio zmaja osvojila je drugu nagradu Mali Marulić, a drama je premijerno izvedena u kazalištu Scena Gorica u režiji Damira Mađarića 2014. godine. Iste godine osvaja treću nagradu Mali Marulić za dramu Koruptivitis u Mišogradu. Drama Ne, ti ne ili o drukčijatosti premijerno je izvedena u Maloj sceni u režiji Nore Krstulović 2015. Dramski program Hrvatskog radija izveo je njene drame Dedal i Ikar, Gaudeamus igitur — prizori iz studentskog života, Dječak koji je tražio zmaja te Spremni. Kratke priče objavljuje u Večernjem listu i Zarezu, a dobitnica je inagrade Zlatko Tomičić Književnog kruga Karlovac.

Srđan Sandić rođen je 1985. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Dodatno se educirao na Mirovnim studijima, UN akademiji i Ženskim studijima. Pisac je, novinar, književni i kazališni kritičar te kolumnist. Objavljivao je radove na Trećem programu Hrvatskog radija, Modernim vremenima, Kulturpunktu, Balkan Writers, portalu Multimedijalnog instituta MaMa, Vizkulturi, Arteistu, H–alteru, Booksi, Novostima, Queeru, u Temi, Zarezu i Književnoj republici. Objavio je zbirku dramskih tekstova S(i)nu bez s(i)nova te u koautorstvu s Raphaëlle Oskar Vrati se i kaži zbogom. Trenutačno u Multimedijalnom institutu vodi program »Cruising sa Srđanom Sandićem« u kojem ugošćuje teoretičare i umjetnike.

Katarina Peović Vuković je medijska i kulturalna teoretičarka, docentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Urednica je časopisa Libra Libera koji je posvećen književnosti i kritičkoj teoriji. Magistrirala je i doktorirala na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 2012. godine objavljuje knjigu Mediji i kultura. Ideologija medija nakon decentralizacije. Priredila je zbornik tekstova američkog teoretičara Hakima Beya Privremene autonomne zone i drugi tekstovi. Od 1998. godine je članica je Autonomne tvornice kulture, svojedobno je sudjelovala koaliciji studentskih udruga Pokret studentskih inicijativa, bila je članica Izvršnog odbora Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (2000–2005). Njezina osobna stranica nalazi se na adresi: https://katepe.jottit.com/.

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332715001

ministarstvo-kulture-grad-zagreb


Časopis Fantom slobode 3/2014

Image

Alica u Zemlji čudesa počinje s relativnošću vremena — dok dobro nam znana djevojčica provodi pospani i tupi ljetni dan, u kojem se vrijeme, bez sumnje, vuče, dotle Bijeli Zec žuri pogledavajući na sat: jer njemu vrijeme leti. Taj nas je zec iz devetnaestog uveo u dvadeseto stoljeće, a leti i dalje, odvukavši Alicu u Zemlju čuda i još dalje, skroz iza zrcala.
I sad smo tu gdje jesmo.
Prve stranice Lewisa Carrolla sjetio sam se čitajući ulomke iz romana u nastajanju Ede Popovića, Ludwiga Bauera i Igora Rajkija, koje su ljubazno podijelili s nama. I po temi, i po vokabularu, i po gorkoj mudrosti takvi tekstovi mogli su nastati samo u 21. stoljeću, kada je posve jasno da bjesomučna jurnjava nikamo ne vodi i kada se može samo uzalud čeznuti za onim beskrajnim ljetnim danom dok još nismo znali za Bijelog Zeca. Edo piše antiutopijski roman o zastrašujućoj organizaciji rada i modificiranom čovječanstvu — tema koja bi mogla biti čudna onome tko je čitao Edu autora romana o Zagrebu, ali sasvim je prirodna svima koji čitaju Edu pametnog i angažiranog komentatora svakodnevice; Lujo, pak, piše roman što na prvi pogled djeluje kao križanac Švejka i Kafkine Amerike, Zaratustre i Don Kihota, gdje likovi upadaju iz jedne scene u drugu držeći agitacijske govore u koje više nitko ne vjeruje; Igor je zavirio s druge strane spomen–ploče avangardnom piscu i ondje otkrio čitav roman… Sve su to tekstovi koji na nov način govore i o svijetu i o sebi — nije slučajno da čak dva imaju autotematizirajuće podnaslove, biblioterapija i autografemija (neka mi nitko ne zamjeri da tim piscima govorim ti, ti treba reći svima koje volite).
Dorti Jagić, s kojom sam prijatelj na Facebooku, a u stvarnosti se jedva ikad vidimo, predložio sam ovaj deal: budući da su njeni postovi savršene male pjesme, neka mi dozvoli da izaberem nešto od toga za časopis (i to ja, jer ako to prepustim njoj, neće nikad biti gotovo, imam takvih iskustava). Rado je pristala i bez riječi prihvatila ovaj izbor, reduciran za neke relativno osobne komentare i uglavnom proizvoljno ograničen na jednu godinu. Izbor je daleko iznad mene, posve po mjeri pjesnikinje.
Irena Matijašević predstavljena je s dva kratka ciklusa — Sjene i Jeka. Kada čovjek bolje razmisli, što nikada ne činimo jer jurimo za zecom koji kasni, jeka je zapravo sjena glasa, a sjena je zapravo jeka čovjeka. Uostalom, i Mjesec iz romana Ede Popovića je sjena i jeka Zemlje, pa i u Alicinu zrcalu nalazimo svoju jeku i sjenu.
Ali treba ići dalje, još dalje, dalje od zeca na Mjesecu, dalje s gospodinom Kubitschekom, dalje s druge strane spomen–ploče.
Prije dvjesto godina jedna je kršćanska djevojčica, koju je oteo bosanski dizdar, pobjegla na koncu natrag svojima, pokrećući teška pitanja o vjeri, obitelji, identitetu… svemu zbog čega je otada poginulo i previše ljudi. Željko Ivanjek, srećom, zbog svega toga nije pokrenuo još jedan rat, nego je napisao zamršenu persiflažu — dramu šale i apsurda, u kojoj se govor o prošlosti razotkrio kao govor o budućnosti, a na koncu i dramu o kazalištu u kojoj se jedan od likova čak zove Sven Lasta.
Šećer dolazi na kraju (to jest mousse, i to od čokolade). Vrsna novinarka Davorka Vukov Colić napisala je svojevrsne memoare veleposlanikovice, zapise iz života sa suprugom Draženom, hrvatskim ambasadorom, uz kojega je uvijek bila pratnja, nevidljiva, a nužna. Njena je knjiga, iz koje je ovdje predstavljen dio što se odnosi na Beč i Sofiju, mali priručnik iz diplomacije, memento ugodnih i neugodnih anegdota, galerija poznatih likova i — pomalo ironično, jer i politika ulazi kroz želudac — zbirka odličnih recepata za više ili manje svečane i formalne ručkove i večere.

Boris Beck

 

Edo Popović rođen je 1957. Bio je jedan od pokretača i urednika književnog časopisa Quorum. Objavio je knjige proza: Ponoćni boogie, San žutih zmija, Kameni pas, Koncert za tequilu i apaurin, Izlaz Zagreb jug, Plesačica iz Blue Bara, Dečko, dama, kreten, drot, Tetovirane priče, Igrači, Oči, Priručnik za hodače, Lomljenje vjetra, Ponoćni boogie i druge priče i U Velebitu.

Pisac i prevodilac Ludwig Bauer rođen je 1941. u Sisku. Živio je, radio i studirao u Zagrebu, Bratislavi, Pragu, Londonu i Washingtonu. Bio je glavni urednik izdavačke kuće Globus. Uspješan je pisac za djecu, a za odrasle još usješniji. Posebno su mu hvaljeni romani Kratka kronika porodice Weber, Biserje za Karolinu, Partitura za čarobnu frulu i najnoviji, Toranj kiselih jabuka, dok je za roman Zavičaj, zaborav osvojio nagrade Meša Selimović, Fran Galović i Kiklop.

Igor Rajki rođen je 1965. u Zagrebu. Napisao je brojne kratke proze i romane – ove je godine objavio peti roman Puteni nametnik, kojem su prethodili Detektor istine, Dobro izgledaš, Ne bih o tome i Katalog o božjim dostavljačima. Originalan je autor za djecu za koje piše priče i dramske tekstove. Godine 2009. sudjelovao je u projektu ZKM–a Zagrebački pentagram.

Dorta Jagić rođena je u Sinju 1974. Dosad je objavila pet zbirki poezije i tri zbirke priča, među kojima su Plahta preko glave, Tamagochi mi je umro na rukama, Đavo i usidjelica, Kvadratura duge i Kičma. Dobitnica je više domaćih i međunarodnih nagrada, redateljica je u studentskim kazalištima, putopisac i esejistica. Autorica je Malog rječnika biblijskih žena.

Irena Matijašević rođena je 1965. u Zagrebu gdje je diplomirala komparativnu književnost i engleski. Radi kao urednica književnih emisija na Trećem programu Hrvatskog radija. Uredila je knjigu Riječi i riječi: rječnik Trećeg programa kao dio projekta–emisije Riječi i riječi. Autorica je knjiga pjesma Naizgled i Južne životinje te poetske drame Danska H2O.

Pisac i novinar Željko Ivanjek rođen je 1954. u Zagrebu. Novinar je i urednik u kulturi te autor radijskih i televizijskih emisija. Objavio je sljedeće knjige: U sjeni južnog medvjeda, Antologija američke kratke priče, Peto razdoblje, Epicikli u azilu, Kraj povijesti, Knjiga pingvina, 350.332 udarca, Pohvala zaboravu i Vunderkindova smrt i druge podvojene pjesme.

Davorka Vukov Colić diplomirana je ekonomistica. Jedna je od najboljih hrvatskih novinarki, a istaknula se i kao izvjestiteljica iz više od dvdeset zemalja. Bila je glavna urednica Svijeta i Vikenda te suradnica Vjesnikovih izdanja, Vijenca, Zareza, T–portala i drugih. Sa suprugom Davorom, veleposlanikom RH, boravila je od 2000. do 2004. u Austriji, a potom do 2008. u Bugarskoj.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332714003


Časopis Fantom slobode 2/2014

Image

Ima li u matematici poezije? Kako bismo spojili tu egzaktnu znanost s posve individualističkim izražavanjem čije se konačno značenje nikako ne može svesti na jednu formulu, nego se, upravo suprotno, u njemu neprestano iznalaze novi semantički slojevi? Pripovjedna proza Suzane Matić koja otvara ovaj broj Fantoma slobode odličan je putokaz za odgovor. Poetizacijom matematičkog razmišljanja Matić suočava čitatelja s oksimoronom: stabilni pojmovi i konstante dovode se postupno do značenjskog bezdana u kojem se na kraju gube. Prozni blok nastavljaju priče Mladena Vukšića u kojima se kroz dijaloge profiliraju različiti karakteri koji slične događaje popraćuju svaki vlastitom, osobitom reakcijom. Vukšić nas časti prikazom višestrukog doživljaja koji je uvijek uvjetovan specifičnim horizontom očekivanja (ne samo čitatelja, nego i lika). Nakon pripovjednog dijela na redu je dijaloški roman beogradskog pisca Zorana Ilića Da sam ja Neko. Fantom ga ovdje donosi u cijelosti prije službenog objavljivanja knjige. Napisan u dijaloškoj maniri Diderotovih romana, Da sam ja Neko kroz razgovore protagonista preispituje odnos umjetnika i umjetnosti, umjetnika i okoline te umjetnosti i okoline ukazujući pritom na probleme s kojima se umjetničko stvaralaštvo suočava, od predrasuda preko cenzure do sukoba taština. Kroz dijalog protagonista Ilić razvija kognitivnu mapu u kojoj povezuje razne umjetnike i njihova djela koja u stvarnosti nisu ni u kakvom odnosu i tako izlaže osobnu sliku svijeta. Kako autor sam kaže, »kratki fragmentarni roman Da sam ja Neko kroz stvarni ili imaginarni dijalog dva junaka, Nekog i Pajaca, između ostalog, bavi se mjestom i ulogom umjetnika u svijetu koji nas okružuje. Fokusiran, prije svega, na umjetnike iz svijeta kazališta i filma (Bertolt Brecht, Fassbinder, Fritz Lang, Želimir Žilnik…) koji su često upravo oni koji nezadrživo hrle naprijed, u novo i nepoznato.« Blok poezije donosi petoricu mlađih pjesnika koji osvajaju ingenioznim slikama. Prvi u nizu je Josip Ivić koji će nas ganuti i posjeći grubom osjećajnošću i gubitkom iluzija. Slijedi ga srbijanski pjesnik Žarko Aleksić, autor vizualno-pjesničkog ciklusa Skupovi: osamnaest pjesama popraćene su svaka svojom fotografijom samog autora koja je na svojstven način komentira i, što je još bolje, navodi čitatelja na aktivno sudjelovanje u kreiranju smisla. Fizičar Goran Gatalica sjajno spaja znanstveni diskurs astronomije i kajkavsko narječje, domišljate jezične eskapade i prizori Dubravka Zlateca pršte od smionosti, a Mladen Blaževićće nas vratiti u neka nepoznata vremena i čudnovate prostore. Nakon poezije slijedi esejistički dio sačinjen od duhovitih i oštroumnih promišljanja Gorana Bogunovića koji kroz apsurdne prispodobe postavlja zanimljiva pitanja o odnosu čovjeka i muzike, smislu ritma i dražima kaosa. Nakon Bogunovića slijedi putopisna proza; ovaj put je riječ o meditativnom, smirujućem prikazu putovanja Francuskom Anastazije Komljenović. Potom su na redu tri kulturološke analize suvremenih medija, pogotovo televizijskih emisija koje će i zagrižene ljubitelje realityja navesti da preispitaju njegove vrijednosti. Završavamo kao i uvijek još jednim Kontejnerom Branka Franceschija: što je posebno u ciklusu Tišina slikara Damira Babića.

Naposljetku bismo istaknuli da je uredništvo odlučilo, kako bi časopis bio još pristupačniji čitateljima, od ovog broja smanjiti maloprodajnu cijenu.

Autori u ovom broju:

Suzana Matić rođena je 1970. u Mainzu u Njemačkoj. Odrasla je i školovala se u Zagrebu, gdje je završila Arhitektonski fakultet. Danju radi kao projektantica. Noću piše. 2012. godine joj je u izdanju Algoritma izišla knjiga Samosanacije nastala prosijavanjem tekstova s istoimene internet stranice koju je autorica vodila kao intimni dnevnik jednog ženskog subjekta — antijunakinje Tesse K. Druga knjiga bi kod istog nakladnika trebala izići krajem ove godine. Tekstovi su joj višekratno čitani na Trećem programu Hrvatskog radija. Priče su joj objavljivane u Zborniku Trećeg programa i Književnoj republici, a pjesme u časopisu Zarez. U pripremi je ciklus pjesama u časopisu Poezija.

Mladen Vukšić rođen je u Splitu 1967. Po zanimanju je inženjer. Objavljivao je po novinama, portalima i časopisima: Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Autsajderski fragmenti, Split Mind, Gornjogradski književni festival i mnogim drugima. Slobodno vrijeme najčešće provodi uz knjige, filmove i glazbu. Kad se ukaže prilika za putovanje nastoji je ne propustiti.

Zoran Ilić je prozni pisac iz Beograda. S pričama prisutan je u srpskoj i eks–ju periodici od 1989. godine. Bio je urednik u Književnoj reči i gostujući urednik u sarajevskom Albumu. Jedno vrijeme bio je zamjenik glavnog urednika časopisa Balkanski književni glasnik. Trenutno uređuje internetsku stranicu za književnost posvećenu autorima s prostora bivše Jugoslavije Prozaonline. Objavio je zbirke priča Jednostavna i druge priče, Virtuelna devojka, Nedovršene priče i Trči zeko trči te romane Repriza reprize, Megalomanija, (koautorsko djelo), Isečci, Nepoznati i grad i Smej se Pajaco.

Josip Ivić rođen je 1989. u Đakovu gdje je završio srednju ekonomsku školu. Po završetku iste upisao je Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. U srednjoj školi bio je predložen za državno natjecanje na manifestaciji LiDraNo. 2009. na natječaju grada Đakova za najboljeg mladog pjesnika osvaja prvo mjesto te mu grad izdaje zbirku pjesama Nestajanje.

Žarko Aleksićje rođen u Knjaževcu 1985. gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Apsolvent je filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a od 2013. godine student Akademije likovnih umjenosti u Beču. U zborniku Crte i reze objavio je kratke priče. Pjesme je čitao na festivalu mladih pjesnika u Zaječaru. Dvostruki je finalist beogradske pjesničke manifestacije Reč u prostoru. 2013. objavljuje knjigu poezije Kućni bioskop.

Goran Gatalica rođen je 1982. u Virovitici. Diplomirao je fiziku i kemiju na Prirodoslovno–matematičkom fakultetu u Zagrebu nakon čega upisuje doktorski studij atomske i molekularne fizike s astrofizikom. Poeziju objavljuje u književnim časopisima i zbornicima recitala na kojima sudjeluje. Više je puta nagrađivan u domovini i inozemstvu. Član je udruge Jutro poezije.

Dubravko Zlatec rođen je 1973. Odrastao je u Đurđevcu, studirao u Varaždinu, živio u Osijeku, obitava u Zagrebu. Do sad je objavljivao kraće priče u Ekran pričama, Balkanskom književnom glasniku, na Arteistu te na Knjigomatu. U pripremi mu je zbirka poezije.

Mladen Blažević rođen je 1969. u Rijeci gdje se i školovao. Tijekom studija radio je kao novinar, skladištar, trgovac sanitarijama i zastupnik osiguranja. 2008. objavio je roman Tragovi goveda. Uređivao je književni časopis Slijepi putnik. Danas piše pjesme i prozu kraj Vižinade u Istri. Radove objavljuje u književnim časopisima, kao i u neformalnoj grupi “Oni”. Drugi roman Ilirik izići će mu početkom iduće godine.

Goran Bogunovićrođen je 1972. u Zagrebu. Diplomirao je na Elektrotehničkom i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao inženjer na HRT–u. Objavljivao je u periodici i 3. programu Hrvatskoga radija. Napisao je više knjiga: zbirke pjesama Ovdje, Područje pojačanog naoblačenja, Stvari su sve dalje i priča Sve će biti u redu te Ljenjivci i druge priče. Svira gitaru u grupama Radost! i U pol’ 9 kod Sabe.

Anastazija Komljenović rođena je 1975. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu završila je studij kroatistike i komparativne književnosti. Piše kritike i kratke priče. Tekstove objavljuje u raznim književnim časopisima, stalni je suradnik u časopisu Kolo.

Igor Marković je samostalni znanstvenik s fokusom na vizualne, filmske i kulturalne studije. Suosnivač je i suurednik časopisa Limen — journal for theory and practice of liminal phenomena i član uredništava časopisa Ubiq i Libra Libera. Sudjelovao je na stotinjak konferencija i objavljivao u brojnim znanstvenim i ne–akademskim časopisima i magazinima. Trenutno je koselektor Human Rights Film Festivala u Zagrebu pri Multimedijalnom institutu.

Akademski slikar Damir Babić (1962.) punokrvni je suvremeni umjetnik čija sad dvadesetpetgodišnja karijera podjednako obuhvaća medijsku i tradicionalnu komponentu, pa se u njegovom opusu preklapaju tendencije koje se danas ponovno sagledavaju preko naoštrenog kritičarskog pera. Kao dobar primjer toga kako stvari danas funkcioniraju, Babićevo recentno figurativno slikarstvo objedinjuje najbolje od svih svjetova: metijersko savršenstvo (koje ga doduše odlikuje u realizaciji svih disciplina u kojima je stvarao, ali nekako kod slikarstva uvijek ima najveću težinu ili najlakšu percepciju), čvrstu koncepcijsku potku koja se manifestira potrebom da i svojim tekstom pridonese likovnom djelu, dosljednim izborom motiva i stilom izvedbe te jasnim utjecajem medijske umjetnosti vidljivim u kadriranju i tehničkom postupku izvedbe.

 

Cijena: 56,50 kuna  Šifra: 1334332714002


Časopis Fantom slobode 1/2014

Image

Većina priča autorica predstavljenih u Fantomu slobode 1/2014 govori o moru, nipošto onom s turističkih prospekata, nego egzistencijalnom, u koje smo uronjeni i kad je odsutno ili pak nedohvatljivo — i možda smo baš tada najviše u njemu. Zadranka Korana Serdarević, komparatistica i kroatistica, već je pobijedila na Večernjakovu natječaju Ranko Marinković zahvaljujući svojem suptilnom izražavanju višeslojnosti ljudskog iskustva: u njezinim pričama iskustvo postaje onakvim kakvim ga čovjek sam odabere vidjeti, iskustvo postaje raznoliko, mnogostrano, neuhvatljivo. Ružica Gašperov naizgled suhim pripovijedanjem obavještava čitatelja o sočnom životu koji sam treba uzeti u ruke, umjesto da čeka da mu padne u krilo, a lirska proza Beograđanke Jelene Paligorić, koja se prvenstveno bavi dramom, puno je nenametljive sjete.
Kristina Posilović, kroatistica iz Rijeke, piše duhovite eseje o društvu i ponašanju, uspješno spajajući sadašnjost i uspomene. Smilja Savin dugogodišnja je kratkopričašica koja se ovdje okušala u pripovijedanju u drugom licu. Voajerski svjedočeći erotskom odnosu na plaži, stavlja čitatelja u položaj da se sam sa sobom dogovori koliko je spreman predati se toj erotičnosti, a koliki dio njega će ipak ustuknuti kad mu pripovjedač kaže da je on, čitatelj, taj koji uživa u erotičnosti. Iva Pejković i Marija Biljan autorice su vješto napisane proze prožete slutnjama i neodređenim dojmovima koji čitatelje vode do ruba razumijevanja. Splićanka i arheologinja Sanda Hančević, pak, donosi čarobnu priču na tragu mitologije i poganskih vjerovanja, a njena sugrađanka Mislava Zuppa Rašić, mlada kulturologinja, donosi izvadak iz života u kojem su likovi ostvareni na razini ideja. Vrlo konkretna priča Luce Kozine, mlade kroatistice iz Splita, nemilosrdnom specifičnošću ledi krv u žilama i navodi čitatelja da se ponovno zapita ona pitanja koja se pitao tijekom rata i koja će se pitati tijekom bilo kojeg rata. Iva Tkalec iz Varaždina, pobjednica natječaja Prozak, razonodi nas pričom o starosti koju istovremeno parodira i daje do znanja da je ona uvijek blizu i čeka svakog čovjeka.
Drama Kućni posjet teatrologinje Tanje Novak vješto i duhovito analizira, secira i servira političke i socijalne odnose u Hrvatskoj. Pod duhovitim prismotrom Novak glatko izbjegava satiričnost koja lako zapada u banalno i plitko ismijavanje društva. Njezino pero duhovito pogađa tamo gdje ona želi, a pritom ostvaruje snažno kritičko djelo.
Ovo izdanje Fantoma slobode donosi poetski blok sastavljen od pjesama manje ili više poznatih pjesnikinja — ali čije je pisanje bez iznimke vrlo zanimljivo. Rodno obilježeno pismo, kao i u proznom bloku, valjalo bi potaknuti na razmišljanje o potencijalnim strukturnim i sadržajnim svojstvima ženskog pisanja. Ciklus ovog broja počinju visoko intelektualne i cerebralne pjesme Lidije Dujić, na što smo navikli već i u drugim njezinim djelima, a za čije je potpuno razumijevanje potrebno određeno književno znanje; međutim, one se i bez tog znanja daju osjetiti, a njihova se komunikabilnost ostvaruje i na intuitivnoj razini.
Mlada pjesnikinja Marije Bralović iz Požege u Srbiji gradi draž pisanja na rascjepkanosti i iznenadnim senzacijama svakog novog komadića kratkog stiha. Bosanskohercegovačka pjesnikinja Jelena Remetić donosi dašak nadrealizma i njemu svojstvene čudnovate senzacije. Slijede romantične pjesme mlade Imoćanke Valentine Divić koje odišu mistikom i tajanstvenošću. Debitantica Suzana Štehec iz Zaboka iznenađuje svojom odvažnom lirikom koju je potrebno pročitati i više puta da bi legla na svoje mjesto. Marta Onjin iz Subotice daje nam simulaciju diskursa matematičkih ispitnih pitanja, diskursa osmrtnica i ustaljenih fraza koje se ispisuju u školskom dnevniku čime s tim poznatim tekstovima gradi dijaloški odnos i preispituje potrebitost njegovih sustavnih ponavljanja.
Iskusna pjesnikinja Katica Felštinski dariva nas ugodnom slikovitom lirikom koja ne bježi od ljubavi i sudbonosnih značenja. Poezija mlade pjesnikinje Norme Trkovnik, koja objavljuje prvi put uopće, odiše žudnjom, a njezin lirski subjekt pokazuje kako u životu može naći oduševljenje i posebnost u malim stvarima. Zora Birimiša iz Splita razgaljuje nas poezijom uspomena kojom dominira nostalgičan ugođaj, a Karolina Zelenika daje nam prekrasne analitičke pjesme u maniri najboljih suvremenih pjesnika.
Mladi znanstvenik Robert Bagarić oduševio je urednike lucidnim lirskim fragmentima objedinjenim u ciklus Odbljesci koji ovdje donosimo u cijelosti. Bagarić Odbljescima pokazuje začudno poznavanje funkcioniranja ljudskog duha pa se i nehotice pitamo: tko je taj autor koji me tako dobro poznaje?
Putopis bosanskohercegovačkog putnika Borisa Maksimovića zaokružuje ovo izdanje Fantoma slobode svojim liberalnim, otvorenim pristupom različitim kulturama koje spaja u osviještenom diskursu. Nepatvoren užitak s kojim prikazuje te razlike, Maksimovića, koji je na početku literarne karijere, potvrđuje kao relevantan glas među suvremenim putopiscima.
Nakon književnih priloga nešto zabavno. Na temat o tome kako je biti urednik u Hrvatskoj, predstavljen u prošlom Fantomu slobode uglavnom iz vizure urednica, stiglo je vrlo duhovito reagiranje za koje bi nam bilo žao da ga ne podijelimo s čitateljstvom.
Zadnji blok posvećen je Dariu Šolmanu, njujorškom umjetniku splitskih korijena i njegovu online filmskom dnevniku.

Cijena: 113,00 kuna  Šifra: 1334332714001


Časopis Fantom slobode 3/2012

Image

Fantom slobode 3/2012 sastoji se od četiri bloka. Prvi blok se sastoji od šest kronika Đurđe Knežević. Drugi blok, nazvan Zagreb-Frankfurt sadrži kritičke eseje Slobodana Šnajdera o tri kod nas recentno objavljene povijesno-publicističke knjige frankfurtskih autora, dok treći nazvan Frankfurt-Zagreb sadrži dva prijevoda kratkih proza još dvoje frankfurtskih autora. Četvrti blok u cijelosti je posvećen poeziji Karla Nikolića. I na kraju, ovaj puta u nešto manjem obimu, nalazi se kraći tekst Branka Franceschija o vizualnom umjetniku Tomislavu Čeraniću, reprodukcijama čijih djela je ilustriran cijeli broj.

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332712003

Fantom slobode 2/2012

Image

Časopis za književnost “Fantom slobode” svoj drugi broj u 2012. godini u cijelosti posvećuje osebujnoj kritičkoj i kolumnističkoj praksi renomiranog hrvatskog likovnog umjetnika, lucidnog i provokativnog filmskog autora, intrigantnog kritičara i pisca Željka Kipkea. Novi broj časopisa donosi odabir Kipkeovih tekstove objavljivane djelomično ili u cijelosti u tiskanim ili elektronskim medijima, a poštujući auru aktivnog intelektualnog diskursa svi uvršteni tekstovi uređeni su i opremljeni u integralnom obliku upravo onako kako ih je osmislio sam autor Izdanje je inicirao i uredio Branko Franceschi. „Željko Kipke jedan je od najproduktivnijih hrvatskih umjetnika. Javnosti je najpoznatiji po slikarskom opusu, a njegovo stvaralaštvo na području vizualnih umjetnosti posljednjih se godina sve više okreće filmu, iako se tim medijem služio i na samim počecima umjetničke karijere početkom osamdesetih godina. Njegovi su umjetnički interesi u skladu s neoavangardnom normom toga vremena obilježeni multidisciplinarnošću, koja je uz likovne discipline i film uključivala performans, javne akcije i fotografiju. Kipke je i jedan od najintrigantnijih hrvatskih pisaca. Njegovo se pisanje, kao i po narativnim elementima bliska mu filmografija, najpribližnije može odrediti kao dokumentarna fikcija, u kojoj se faktografija i realitet slobodno prelijevaju u prostor autorove mentalne kombinatorike nadahnute transcendentnim poimanjem suštine stvarnosti“

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332712002

Fantom slobode 1/2012

Image

Časopis za književnost Fantom slobode svoj je prvi broj u 2012. godini u cijelosti posvetio riječkom M.M.C.-u. Časopis objavljuje kompilaciju tekstova koji su napisani za potrebe kataloga izložbe Deset godina M.M.C-a ususret 40 godina Kluba Palach, održane 2007. godine u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Pet godina nakon otvorenja izložbe, časopis funkcionira kao nikad objavljen katalog izložbe. Izdanje je inicirao i uredio Branko Franceschi.
Časopis slikom te riječju sudionika, suradnika i sukreatora programa MMC-a, pojašnjava strategiju kojom je centar prerastao u fenomen koji je nadišao riječki kontekst, te se kao jedan od najsnažnijih nezavisnih projekata u kulturi afirmirao na nacionalnoj, regionalnoj i internacionalnoj razini. Program MMC-a zasnovan na fuziji suvremene vizualne umjetnosti, rocka, eksperimentalne glazbe, alternativne mode i životnog stila, književnosti i izdavaštva te svih preostalih oblika stvaralaštva i aktivnosti koje je centar udomljavao, zapamćen je kao jedinstvena transgeneracijska i transdisciplinarna paradigma poistovjećivanja umjetnosti i života. Posebna poglavlja časopisa posvećena su izložbi u MMSU, djelovanju Galerije O.K., te velikim međunarodnim projektima MMC-a, Festivalu nove umjetnosti FONA i Goli otok – Novi hrvatski turizam.
U standardnom formatu i prepoznatljivom prijelomu na 400 stranica časopisa objavljeni su tekstovi preuzeti iz arhive MMC-a. Autori su (abecedom): Andrija Anković, Vladi Bralić, Jasmina i Darko Bavoljak, Branko Cerovac (6 tekstova), Branko Franceschi, Marina Gržinić, Dubravko Jagatić, Branko Kostelnik, Nataša Š. Lah, Suzana Marjanić, Robert Paulić, Slobodan Večerina i Marko Puhovac, Janka Vukmir. Časopis je bogat ilustriran fotografijama preuzetim iz arhive MMC-a, autora (abaecedom): Marijan Blažina, Ivica Brnobić, Damir Čargonja, Tajči Čekada, Dražen Fligić Dalton, Ivor Hreljanović, Damir Krizmanić Kriza, Tomislav Nakić Alfirević,
Aleksandar Saša Sedlak, Sven Stilinović, Ivan Šepić, Dean Vinceković, H. Hannes Gudmundsson, Višnja Serdar, Kristian Macinić.
Sastavni dio časopisa je i CD Polje Josipa Maršića i Zorana Medveda.

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332712001

Časopis Fantom slobode 2-3/2011

Image

Ovaj dvobroj nastao je u suradnji s Goethe-Institutom, jednim od nositelja projekta “Wagnis der Erinnerung” svih Goethe-Instituta u jugoistočnoj Europi. U broju su uz autore iz Hrvatske zastupljeni i tekstovi autora iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Cipra, Crne Gore, Grčke, Makedonije, Rumunjske, Srbije i Turske. Uz tekstove objavljen je i veliki foto-prilog hrvatske autorice Sandre Vitaljić: Neplodna tla / Infertile Grounds.

U ovom broju:

ELSA DEMO Skupa Vitina jetra
ARDIAN—CHRISTIAN KYÇYKU Udica
MILE STOJIĆ Snijeg
FARUK ŠEHIĆ Slijepe mrlje
LEA COHEN Klavir u zgradi br. 31
VALERIJ PETROV Izet
IZET SARAJLIĆ Pjesme
GÜR GENÇ Pjesme
NIKI MARANGOU Nicossienses
PANOS IOANNIDES Kiprijani
BALŠA BRKOVIĆ Svakodnevni dvadeseti vijek
PETROS MARKARIS Halki: praznina i bicikl
SLOBODAN ŠNAJDER Što je njima »Slavonija«?
DALIBOR ŠIMPRAGA Vrata Dalmacije
TATJANA GROMAČA Pjesme
SANDRA VITALJIĆ Neplodna tla / Infertile grounds
NIKOLA MADZIROV »Uspomene na vječnu nesigurnost«
NIKOLA MADZIROV Pjesme
JASNA KOTESKA »Komunistička memorija«
FILIP FLORIAN Žuta bilježnica
ALEKSANDAR GATALICA Inspektor Voland
ASLI ERDOÐAN Sarajevo
MURAT UYURKULAK »Crvena«
MÜGE IPLIKCI Pčela
CEM AKAS U kojem pravcu?
NIKOS THEMELIS Odvažiti se na sećanje
NORBERT MAPPES—NIEDIEK O odvraćanju pogleda i o zainteresiranom pogledu

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332711002

Časopis Fantom slobode 1/2011

Image

Broj je u cijelosti posvećen vizualnoj i konkretnoj poeziji, a povodom izložbe Branimir Donat i vizualna poezija u Gliptoteci HAZU koja će biti otvorena od 9. do 29. travnja 2011. Izložba je organizirana prigodom obljetnice smrti Branimira Donata i u podsjećanje na antologijsku izložbu koji je Donat pod nazivom »Vizuelna i konkretna poezija — fenomen suvremene epohe komunikacija« priredio u periodu od 21. ožujka do 4. travnja 1969. godine za danas nepostojeću Galeriju Centar, tada smještenu na broju 12 u Gundulićevoj ulici u Zagrebu.
U broju su, uz tekstove samog Branimira Donata, objavljeni i tekstovi Željke Čorak, Tonka Maroevića, Zvonimira Mrkonjića i Velimira Viskovića o vizualnoj poeziji i o samom Branimiru Donatu.
U drugom dijelu časopisa prikazan je dio djela vizualne poezije iz ostavštine Branimira Donata koji će biti prikazani i na spomenutoj izložbi.
Na kraju je prikaz djela vizualne i konkretne poezije iz fundusa Kolekcije Marinko Sudac.

U ovom broju:
BRANKO FRANCESCHI Uvod
ŽELJKA ČORAK Slika tvoje riječi
ZVONIMIR MRKONJIĆ Branimir Donat i vizualna poezija • Konkretna poezija
VELIMIR VISKOVIĆ Branimir Donat — živo srebro hrvatske književne kritike
TONKO MAROEVIĆ Nezajažljiva znatiželja • gluha erato
BRANIMIR DONAT Vizualna poezija • Konkretna poezija — poetska kozmogonija tehnološke ere
BRANKO FRANCESCHI Izložba Branimir Donat i vizualna poezija
Vizualna poezija iz ostavštine Branimira Donata • EDIZIONI TOOL • AGENTZIA 2 • PROBLEMI• ANA ECCETERA • JOSEPH KOSUTH •JIRÍ VALOCH • BOB COBBING • TIMM ULRICHS • HEINZ GAPPMAYR • LUCIANO CARUSO • HEIMRAD BÄCKER • STEVE CHRISTL • FRITZ LICHTENAUER • JEAN–CLAUDE MOINEAU • PIERRE GARNIER • HANS CLAVIN
Vizualna i konkretna poezija iz kolekcije Marinko Sudac • RADOVAN IVŠIĆ • JOSIP STOŠIĆ • ATTILA CSERNIK • KATALIN LADIK • SLAVKO MATKOVIĆ • IZTOK GEISTER PLAMEN • MARKO POGAČNIK • TOMAŽ ŠALAMUN • MATJAŽ HANŽEK •
BOGDANKA POZNANOVIĆ • IVAN VOLARIĆ FEO • ZORAN POPOVIĆ • VLADO MARTEK • ANTE VUKOV

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332711001

Časopis Fantom slobode 3/2010

Image

Časopis FANTOM SLOBODE posvećen Virtualnom muzeju avangardne umjetnosti

Izdavač Durieux d.o.o. broj 3/2010 časopisa Fantom slobode u cijelosti je posvetio projektu Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti.

Urednik broja je Branko Franceschi, direktor Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti.

Fantom slobode nakon uvodnika donosi tekstove Živka Grozdanića Gere, Feđe Vukića, Vladimira Mattionia, Ješe Denegrija, Željka Kipke, Maje Fowkes, Želimira Koščevića, Vlade Marteka, Darka Šimičića i Matka Meštrovića. Uz iscrpne razgovore s Marinkom Sudcem, Ivan Čehokom i Marko Pogačnikom, premijerno je objavljen filmski sinopsis Jo Kleka: “Glave u vrećama”, napisan 1932. godine u proslavu desete godišnjice osnutka Travelera.

Fantom slobode donosi iscrpne podatke o smjernicama i strategijama projekta, kritičke analize fenomena Kolekcije Marinko Sudac i informacije o njenim osobitostima, iscrpno izvješće o izložbi “OHO nakon OHO” kao case study djelovanja Instituta za istraživanje avangarde, te najave budućih izdanja Edicije Marinko Sudac i izložbe “Područje zastoja” na brodu Galeb.

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332710003

Časopis Fantom slobode 1-2/2010

Image

Uvod u ovaj dvobroj čini hrvatski prvotisak dviju novela Claudija Magrisa, u prijevodu nagrađivane prevoditeljice Ljiljane Avirović. Glavninu broja čini bolok «Hrvatska književnost». Otvara se izborom iz složenog, višežanrovskog proznog projekta Željka Božičevića, uvidom u književni work in progress jednog od naših najzanimljivijih pisaca iz «dijasporske» mlade generacije pisaca i prevodilaca koja živi Njemačkoj. Na tragu «bivanja drugdje» su i tri proze Ružice Aščić i, dakako, prilog «Što Marta nije znala» zagrebačke autorice i umjetnice Vesne Tušek koja već dugo živi i djeluje u Beču. Dora Jagić i Anika Rešetar zastupljene su s po jednom prozom. Blok se zatvara veći izborom iz nove poezije Karla Nikolića, pjesnika i frontmena grupe Skaramuži. U bloku «Hrvatski i njemački poslovi» otisnut je opširan biografski razgovor s umjetnikom i piscem Dragutinom Trumbetašom povodom upravo održane velike izložbe «Planeta gastarbeiter» kao i izlaganje njemačkog povjesničara Gerda Koenena održanog povodom obilježavanja dvadesete godišnjice pada Berlinskog zida u Hrvatskoj, predavanja koje je u našim medijima naišlo na iznimno veliki odjek. U bloku novih prijevoda, stalnoj rubrici ovog časopisa, otisnuti su izvaci iz najnovijih knjiga Nizozemca Franka Westermana (autora glasovitih «Inženjera duša») u prijevodu Maje Weikert, te fragmenti Koenenove biografske studije o Che Guevari, koja je 2009. u Njemačkoj proglašena povijesnom knjigom godine. U bloku posvećenom suvremenoj, osobito avangardnoj likovnoj umjetnosti, kojim završava svaki broj časopisa, utjecajni likovni kritičar Branko Franceschi donosi ekskluzivnu fotografsku dokumentaciju i komentira land-art u Pečuhu, jedan od najintrigantnijih avangardnih pravaca umjetničkog underground-djelovanja iz doba «realno postojećeg socijalizma». Povod upravo ovom prilogu je i to što Pečuh Prijestolnica europske kulture 2010. godine. U cjelini, dvobroj dokumentira liniju transmedijalnosti, transgraničnu – srednjoeuropsku i «dijasporsku» – književnost i umjetnost s Hrvatskom/Zagrebom u svom stvarnom i zamišljenom središtu.

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332710001

Časopis Fantom slobode 3/2009

Image

U ovom broju:

Miodrag Vučinić: Pjesme
Željko Božičević: U ritmu oklijevanja
Vanja Pagar: U Parizu
Marko Dejanović: Kratke priče
Yves-Alexandre Tripković: Viza za vječnost

Prijevodi
Bruno Fuligni: Policija književne republike
Andres Veiel, Gesine Schmidt: Furka
Dokimentacija: Kazalište Playdrama
Veiel / Schmidt: Udarac

Ovaj broj časopisa ilustriran je crtežima Davora Krelje

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332709003

Časopis Fantom slobode 3/2008

Image

U ovom broju:

Aleksandar Flaker
Miles Gloriosus
Uvertira
Itinerarium 1.
Itinerarium 2.
Istarska suita
U Karlovačkom području
U Glavnom štabu Hrvatske
Post scriptum

Vesna Tušek
The Night of Iguana
Wetterkogler
1985.
[Bez naslova]

Tri mala komada
PERO KVESIĆ: Skica za roman
YVES–ALEXANDRE TRIPKOVIĆ: Pariški transkripti / Revolucija na trgu Blanche
OGNJEN SPAHIĆ: Na pogrešnom mjestu

Boris Lazić
Problem iščezavanja
Autoreferencijalnost i pastiš u službi blistave naracije: Smuđin Hommage Van Gogu
Lakoća stvaranja kao lakoća disanja (grafičko umeće Aleksandra Sotirovskog)
Soft & correct (sex) if you please
Večiti far niente Paje Patka
Romandžija

Povodom izbora Baracka Obame
PHILIPPE VIDELIER: Za predsjednicu Sjedinjenih Država

Vesna Tušek 2

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332708003

Časopis Fantom slobode 1-2/2008

Image

Ovaj poseban dvobroj časopisa ima 967 stranica a o njemu su na zagrebačkom predstavljanju govorili: glavni urednik Nenad Popović, njegov zamjenik Dalibor Šimpraga, članica uredništva Dušanka Profeta i, u ime suizdavača, Slaven Tolj.

Novi broj časopisa »Fantom slobode«, u cijelosti objavljen na njemačkom jeziku, bit će dostojan reprezentant hrvatske kulture na predstojećem sajmu knjige u Leipzigu (13.-16. ožujka 2008.), ustvrdio je član uredništva Dalibor Šimpraga.

I doista, Durieux i dubrovački Lazareti u Leipzig šalju časopis koji je, citirajući Šimpragu, hrestomatija najboljih hrvatskih eseja. Šimpraga smatra kako je časopis od 2003., kad je počeo izlaziti, slijedio putanju koja je ovim brojem na njemačkom jeziku doživjela svoj vrhunac.

Autori u svojim tekstovima pišu o tragičnoj sudbini ovoga prostora, ocijenila je Profeta dodavši kako su štokavski jezici naš zajednički prostor. »Djela na tim jezicima nastoje prevladati traume što ih izazivaju granice«, rekla je.

U časopisu je prvi put na njemačkom jeziku (ako zanemarimo knjižicu za predstavu u bečkom Burgtheateru) objavljena i čuvena drama Slobodana Šnajdera »Hrvatski Faust«, ali i tekstovi Ive Žanića, Nadežde Čačinovič, Drage Roksandića, Dunje Melčić, Branka Sbutege, Vlade Gotovca, Nenada Popovića, Ivana Lovrenovića, Predraga Matvejevića, Ive Banca, Slavka i Ive Goldsteina, pa i Miroslava Krleže i Milka Kelemena.

Urednik u izdavačkoj kući Durieux Nenad Popović rekao je da se ni u Njemačkoj ne može pronaći ovakav obračun s vlastitom prošlošću kakav se može pronaći u »Fantomu slobode«. Pohvalio je i tekst Ade Mandić Beier »Hrvatski pisci i egzil«, te je posebno zahvalio obitelji Igora Mandića koja je za »Fantom slobode« ustupila uvodni tekst doktorata njihove preminule kćerke Ade Mandić Beier »Hrvatski pisci i egzil«. »Nakon ovog teksta o hrvatskoj književnoj emigraciji će se govoriti drukčije. Ova nacija treba taj tekst na hrvatskom«, rekao je Popović.

Nenad Popovićizjavio je da je Hrvatska kao nikad dosad uložila ogroman novac i energiju da se u Europi i na njemačkom govornom području predstavi kao ozbiljan kulturni milje i da je Hrvatska dominantna tema ovog proljeća u njemačkom kulturnom i literarnom prostoru. »Ovih tisuću stranica nas identificira kao zemlju koja može misliti o sebi na najbolji način kako se to čini u Europi«, rekao je Popović dodavši da je vrijeme da se okrenemo toj Europi jer Hrvatska nije zemlja gastarbajtera ni banana-republika.

»Mi smo danas zemlja u kojoj ovaj broj na njemačkom nitko ne može pročitati, a donedavno su naši najveći pisci pisali na njemačkom ravnopravno kao i na hrvatskom jeziku«, izjavio je Nenad Popović aludirajući na Šenou, Matoša i Krležu. »Tko to smatra germanofilijom, taj je budala.«

»Fantom slobode« financiran je od Ministarstva kulture i Grada Zagreba, a tiskan »tekućim« sredstvima časopisa. Prema Popovićevim riječima, ovaj posebni broj sastavljen je u roku od šest tjedana jer je bilo dovoljno dići telefonsku slušalicu i reći da se nešto sprema za Leipzig. »To je pothvat ovog časopisa, to je nešto gdje su se Hrvatska i Zagreb odazvali europskom izazovu«, rekao je.

Na istu temu govorio je i u Fantomu zastupljeni Aleksandar Flaker spominjući Mickiewiczev naslov »Velike improvizacije«. »Sačinjen je od dobrovoljnih priloga iz naših ladica; istovremeno se prave tomovi za predstavljanje hrvatske književnosti u inozemstvu u koje ulažemo velika sredstva. Ovo u časopisu smo mi kakvi jesmo i mislim da možemo biti ponosni što je iz milostinje načinjeno čudo«, rekao je Flaker nazvavši njemački broj »Nenadovom improvizacijom«.

Vremenskom tjesnacu unatoč, dobio je prestižni termin za predstavljanje u Leipzigu i to u okviru prvog programa posvećenog obilježavanju 60. obljetnice postojanja Izraela u Njemačkoj nazvanog Židovski životni prostori. Uostalom, časopis prvi put u Njemačku donosi zapise iz Drugog svjetskog rata Osječanina Theodora Herzla, nećaka Theodora Herzla, osnivača svjetskog cionističkog pokreta.

Likovni dio časopisa posvećen je intrigantnom Vladi Marteku.

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332708001

Časopis Fantom slobode 3/2007

Image

U ovom broju:

Nikolaidis u Beču
ANDREJ NIKOLAIDIS: Heroj bez svojstava
VUK BAČANOVIĆ: Princip neznanja
ANDREJ NIKOLAIDIS: Izgubljeni u prevodu

Sjećanja na same sebe
NICOL LJUBIĆ: Zavičajni roman ili kako je moj otac postao Nijemac
SMILJA KURSAR PUPAVAC: Safari park

Poezija
TOMISLAV ČADEŽ: Gospodar Karlovca

Fikcije nove
ROMAN SIMIĆ BODROŽIĆ: Lisice
NENAD STIPANIĆ: Brana umire
ANDRIJA ŠKARE: Proze
PAJO AVIROVIĆ: Autobus

Malo Europe i malo Rusije
NENAD POPOVIĆ: Mala europska psihijatrija
YVES ALEXANDRE TRIPKOVIĆ: Špijun koji se volio

Prijevodi
NICHOLAS DE LANGE: Judaizam

Dokumentacija
SANDRO ĐUKIĆ: Arch_0001_005 / autoportret_2000/2007

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332707003

Časopis Fantom slobode 2/2007

Image

U ovom broju:

Vještice
JASNA BABIĆ: Posljednja lomača za vještice

Poezija
CHRISTOPHER REID: Katerina Brac

Fikcije
ALEKSANDAR BEČANOVIĆ: Delphine
DALIBOR ŠIMPRAGA: Č
DARIJA ŽILIĆ: O snu i trudnoći
DARIJA ŽILIĆ: Vrisak
YVES–ALEXANDRE TRIPKOVIĆ: Adrijadranski trokut

Intervju: Dušan Marinković
Čitati Crnjanskog u Zagrebu

World according to Trumbetaš
NENAD POPOVIĆ: World according to Trumbetaš

Mladen Stilinović
MLADEN STILINOVIĆ: Nemam vremena

Park
BOTHO STRAUSS: Park

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332707002

Časopis Fantom slobode 1/2007

Image

U ovom broju:

Predgovor
IVANA MANCE: Ivica Malčić, Vincent, Kick a Hole in the Sky

Foreword
IVANA MANCE: Ivica Malčić, Vincent, Kick a Hole in the Sky

Vincent, Kick a Hole in the Sky

O autoru
About the author

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332707001

Časopis Fantom slobode 3/2006

Image

U ovom broju:

Domačica
ZORAN PONGRAŠIĆ: Četiri sprovoda i jedno vjenčanje
PEĐA KOJOVIĆ: Dvije priče
MIĆA VUJČIĆ: Kako je baba Draginja skinula drugu Titu teret sa duše
AHMED BURIĆ: Šehid

Mehmedinović
SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ: Zakonito obješeni

O putu
SINIŠA KASUMOVIĆ: Brod pustoši

Blog blok
TOMISLAV ČADEŽ: Promemorija Liječenog katolika
* * *
Index librorum prohibitorum

Na putu
FARUK ŠEHIĆ: Balkanci na obali Atlantika
BOJAN GAGIĆ: Grad koji se naslanja na propuh

Gastarbeit macht frei
NENAD POPOVIĆ: Gastarbajteri: Svijet u sjeni

Import
LENA ANDERSON: Patkovgrad
WITOLD GOMBROVICZ: Bakakaj
IMRE KERTÉSZ: Dnevnik s galije

Charming Hostess
MUHAREM BAZDULJ: Sarajevo blues na američki način
* * *
Charming Hostess u Zagrebu
PREDRAG LUCIĆ: Just a Closer Walk with Three
BALŠA BRKOVIĆ: Naslov?

Crna kronika
NICHOLAS STARGARDT: Medicinsko ubojstvo

Kopljar
MIŠKO ŠUVAKOVIĆ: O izvođenjima retoričkih figura tela Zlatka Kopljara
ZLATKO KOPLJAR: K9 Compassion bw
ZLATKO KOPLJAR: K9 Compassion +

Bilješke o autorima

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332706003

Časopis Fantom slobode 2/2006

Image

U ovom broju:

SLAVEN RADENČEVIĆ: Jesen na Cetinju

Pismeni zadatak
IVICA ĐIKIĆ: Kao da ništa nije bilo
BALŠA BRKOVIĆ: Lenjinov bulevar
VLADIMIR ARSENIJEVIĆ: Stepenište
FARUK ŠEHIĆ: Himna noći

Đir malograđana
PREDRAG LUCIĆ: Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad

Nedjelja kad je otišo Hase
AHMED BURIĆ: Dragi Diego
BORIS DEŽULOVIĆ: Evviva zidanismo e la liberta!

The Dick
FAN DER MEJDE: Pjesma
BRANKA MLINAR: Pjesma za Dicka Cheneya
NENAD MARJANOVIĆ DR FRIC: Zdravo Diče narod kliče!
ĐIVO BAŠIĆ: Fantom slobode
DANIJEL VUINAC: Dick

Skaramuži

Šiš
ŽELJKO ZORICA: Zabludovsky vs. Bandić

Transnation
TERÉZIA MORA: Svi dani
ZERUJA SHALEV: Ljubavni život
ALBERT SÁNCHEZ PIÑOL: Hladna koža
JAMES HAMILTON–PATERSON: Kuhanje s Fernet Brancom

Mostar–Valjevo
OGNJEN PUDAR: Odrastanje jednog Pudara 1946–1966

Crna kronika
IGNAZIO SILONE: »Fašizam, njegov postanak i razvitak«

Farah
FARAH TAHIRBEGOVIĆ: Papak
FARUK ŠEHIĆ: In memoriam: Farah Tahirbegović

Click Cheney
04. SVIBNJA 2006.: Priopćenje Grada Dubrovnika u svezi posjeta visokog izaslanstva  SAD–a Dubrovniku
08. SVIBNJA 2006.: Šuica: Hvala građanima Dubrovnika!

Bilješke o autorima

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332706002

Časopis Fantom slobode 1/2006

Image

U ovom broju:

IGOR GRBIĆ: Pjesme i eseji
DEAN ŠTIFANIĆ: fotografije
ROBERTA RAZZI: Pjesme
MATIJA DEBELJUH: fotografije
IGOR FERENAC FERE: Pjesme
SAMIR CERIĆ KOVAČEVIĆ: fotografije
DARKO PEKICA: Savičenta

O autorima

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332706001

Časopis Fantom slobode 2-3/2005

Image

U ovom broju:

MILJENKO JERGOVIĆ: Smeće s ulica Pariza

Priča koju želim što bolje ispričati
TOMISLAV ČADEŽ: Pisma starom u grob
SELVEDIN AVDIĆ: Sedam strahova
MARKO TOMAŠ: Čudiš se što me nema
GORAN SAMARDŽIĆ: Lutajući otac
BORIS DEŽULOVIĆ: Bakterija

Bjelorusi
AHMED BURIĆ: Stranac među svojima
ESAD BABAČIĆ: Neko će umrijeti umjesto mene
VLADO KRESLIN: Kako znaju ko smo
PEĐA KOJOVIĆ: Kristallnacht

Mikrokozmi
MIRA BIĆANIĆ: Kolodvor
MAJA LOVRENOVIĆ: Prije snijega
JULIJANA MATANOVIĆ: Neupisani grad
MIMA SIMIĆ: Povratak
NIHAD HASANOVIĆ: Otkrivajući Ulicu Grant i okolicu
VLADO BULIĆ: Neka to EU riješi

Lucić
PREDRAG LUCIĆ: Çok seni severam

Kabil
NAMIK KABIL: Tri jele

Noina arka
HRVOJE BATINIĆ: Kuća na pola puta

Pisoputi
ŽELJKA MATKOVIĆ: Murat
ŽELJKA MATKOVIĆ: Bižan
SRĐAN VRANČIĆ: Motorom po Magrebu

RetroFantom
Izbor tekstova iz sarajevskog Fantoma slobode, godište ’95.

Šulle
ŠULLE: Lovci na prdeže

Hard core
DAMIR AVDIĆ: … od trnja i žaoka

Hall of Fame
AGOTA KRISTOF: Nepismena
THOMAS BERNHARD: Tri dana
VIKTOR JEROFEJEV: Dobri Staljin
TAHAR BEN JELLOUN: Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti

Harkiji
DALILA KERCHOUCHE: Moj otac harki

Crna kronika
GERD KOENEN: Vesper, Ensslin, Baader

Dokumentacija
SLAVEN TOLJ: Uvod
AMEL IBRAHIMOVIĆ

Bilješke o autorima

DAMIR AVDIĆ
… od trnja i žaoka
CD

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332705002

Časopis Fantom slobode 1/2005

Image

U ovom broju:

DAMIR NIKŠIĆ: Da nisam musliman / If I wasn’t Muslim
VESELIN GATALO: Priča o cvrčku i mravu
DAMIR UZUNOVIĆ: Ljudi i ptice
IGOR KLIKOVAC: Posljednji dani Pekinga
KARLO NIKOLIĆ: Tvoje grudi izuzetne
MAŠA KOLANOVIĆ: Akcija Dr. Kajfeš
DALIBOR ŠIMPRAGA: Demon s otoka Visa

Nacionalni dramoletto
ANDREJ NIKOLAIDIS: Obični ljudi
FARUK ŠEHIĆ: Nacionalna tragedija u 1028 riječi
AHMED BURIĆ: Drama je u krizi
IVICA ĐIKIĆ: Zmija i Vrač
BORIS BECK: Neću valjda ovo čitati u novinama?

Niko
Pjesme o Kranjčaru (studenti Komparativne književnosti)

Mikrokozmi
MILJENKO JERGOVIĆ: Brdo Svete Vare Barbare
ŽELJKO KIPKE: Moja putovanja, moji snovi
IVICA ĐIKIĆ: Karaula
DALIBOR ŠIMPRAGA: Trojangrad
FARUK ŠEHIĆ: Una

Cvitkovič
JAN CVITKOVIČ: Samo gladna vrebajuća životinja
JAN CVITKOVIČ: Samo lačna pržeča žival

Mala tajna velikog majstora kuhinje
DRAGO GLAMUZINA: Ferićeva žrtva
ZORAN FERIĆ: Osobni rituali

Muška fantazija
KLAUS THEWELEIT: Vrata u svijet

Franci News
FRANCI BLAŠKOVIĆ: Snifonija patetika histriae

Hall of fame
CZESŁAV MIŁOSZ: Teološki traktat
AHMED BURIĆ: Ako ikad pođeš u Krakow
AGOTA KRYSTOF: Nepismena
ANDRZEJ STASIUK: Brodski dnevnik
HARRY MULISCH: Procedura
JANE BOWLES: Pod slapom

Bogdanović
Ljudsko biće je zla tvar

Crna kronika
ERIC GOBETTI: Slučajni diktator
NENAD RIZVANOVIĆ: U tvojim očima

In memoriam — Borislav Vujčić (1957.–2005.)
RADE ŠERBEDŽIJA
PREDRAG LUCIĆ
VELIMIR VISKOVIĆ
MILJENKO JERGOVIĆ

Dokumentacija
SLAVEN TOLJ
MARKO ERCEGOVIĆ (fotografije)

Bilješke o autorima

CD: Franci Blašković

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332705001

Časopis Fantom slobode 3/2004

Image

U ovom broju:

Ivan Kordić: Zagreb, 1993.
Miljenko Jergović: Bilješke uz pjesmu Ivana Kordića »Zagreb, 1993.«

Prozac
Boris Dežulović: Smrt
Roman Simić: Tri psa
Nenad Rizvanović: Transpanonic express
Alem Ćurin: Korta konta

Istra
Miroslav Bertoša: Fajlovi fantomskih memorabilija
Ivan Pauletta: Bjegunci
Drago Orlić: Istrijanci

Che
Robert Bajruši
Vlado Bulić
Ahmed Burić
Ivica Đikić
Bojan Gagić
Davor Krile
Frenki Laušić
Simo Mraović
Renato Pandža
Nino Raspudić
Faruk Šehić

Radićeva seksualnost
Damir Radić: Vrlo krhka transgresijska umjetnina
Damir Radić: Mala Liddy

Spomen-Kusturica
Andrej Nikolaidis: Dželatov šegrt
Potpisnici peticije podrške Andreju Nikolaidisu
Emir Kusturica vs. Biljana Srbljanović
Biljana Srbljanović: Hvala lepo

Amerika

Dokumentacija
Ivica Župan: Znatiželjne sjene
Ivan Kožarić

Bilješke o autorima

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332704003

Časopis Fantom slobode 1-2/2004

Image

U ovom broju:

Mainstream
Razgovor: Dean Duda: Analiza književnog neokapitalizma
Jurica Pavičić: 14 neistina o hrvatskoj novoj prozi
Andrea Radak: Dugovi kulturne tradicije
Dalibor Šimpraga: Kako je pukla hrvatska mainstream kritika
Andrej Nikolaidis: U zavadi s crnogorskim feministkinjama

Pušiona
Vlado Bulić: Peta kolona
Faruk Šehić: Pod pritiskom

Knjiga žalbe
Filip Šovagović: Stalni gost
Razgovor: Milo Brangjolica: I love haldol

Fantom Sevdah Reunion
Josip Mlakić: Sevdah Extended Play
Miljenko Jergović: Sevdah Remixes

Amerika
Duncan McNaughton: Vidio sam na TV
Ammiel Alcalay: Politika i prevođenje
Archie Rand & Robert Creeley: Crteži & Katreni
Razgovor (II. dio): Robert Creeley: Kuća na kojoj nema zastave
Charles Olson: Lustrum za tebe, E. P.
Gerard Malanga: Portreti iz sedamdesetih
Susan Sontag: Fotografije rata
Aleksandar Hemon: Joe Sacco: Priča iz Sarajeva
Sparrow: Zašto mrzim Richarda Nixona
Eliot Weinberger: Laži predsjednika Busha i njegove administracije
Oz Shelach: Spaljivanje vremena
Tariq Ali: Posljedice sukoba fundamentalizma

Putopiece
Juli Zeh: Tišina je šum
Dragan Pavelić: Le chapelet de Visoko
Boris Dežulović: Bačvice, otisak božjeg prsta

Hall of Fame
Mira Bičanić: Ravno do dna
Vlada Urošević: Ohridski tragači za zlatom
Javier Cercas: Vojnici iz Salamine
Razgovor: Javier Cercas: Da se osvetim stvarnosti

Crna kronika
Teodor Herzl: Memoari
Mladen Vuksanović: Otok Cres

Dokumentacija
Slaven Tolj
Dalibor Martinis
Viktor Daldon
Marko Ercegović
Zlatko Kopljar
Andrea Thal
Siniša Labrović
Boris Cvjetanović
Ben Cain & Tina Gverović
Vuk Ćosić

Bilješke o autorima

Crveni oglasnik

 

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332704001

Časopis Fantom slobode 1/2003

Image

U ovom broju:

Poslanica prijatelju
BALŠA BRKOVIĆ: Neka Gospod blagoslovi Germaniju

Autopsija
BOJAN GAGIĆ: U Trstu jaka bura
AHMED BURIĆ: Borgesovo sljepilo
IVAN ŠEREMET
MILJENKO JERGOVIĆ: Turčin u Agramu
PETAR GRIMANI

Razgovor: Balša Brković
Potonuće epskog Titanika

KSENIJA TURČIĆ

Ništa kontra stripa
ŠULLE: Grad Bručkograd
IGOR LASIĆ: Zagor & Čiko, hardcore
IGOR ŠTIKS: Svijet bez Corta
IGOR RONČEVIĆ

Hall od Fame
IMRE KERTÉSZ: Heureka!
CARLOS FUENTES: Ono u što vjerujem
ANTUN MARAČIĆ

Tri nova romana
BORIS DEŽULOVIĆ: Sin vraga
DRAGO GLAMUZINA: Stvari su polako izmicale kontroli
IVANA JELAVIĆ
DALIBOR ŠIMPRAGA: Reci, Staša
ZLATAN DUMANIĆ

Amerika
SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ: Šta se dogodilo s Amerikom
ELIOT WEINBERGER: New York: šesnaest mjeseci poslije
ELIOT WEINBERGER: Kako šute američki pisci
RAZGOVOR: ROBERT CREELEY
O čijoj povijesti govorimo?
AMMIEL ALCALAY: Kritički pogledi na rat protiv terorizma
GORAN PETERCOL
SAADI YOUSSEF: Amerika, Amerika
SINAN ANTOON: Mostovi i ptice: priča o Bagdadu
SLAVEN TOLJ

Bugojno, Havana, Leipzig
IGOR LASIĆ: Povratak medvjeda
FRANÇOIS MASPERO: Sunce prerezanog vrata
DRAGO JANČAR: Šala, ironija i dublje značenje
VLADO MARTEK

Razgovor: Latinka Perović
Vrijeme odluke
GORAN TRBULJAK

Crna kronika
NORBERT MAPPES—NIEDIEK: Balkanska mafija
BORIS ŠINCEK
MLADEN STILINOVIĆ

Bilješke o autorima
Crveni oglasnik

Cijena: 22,60 kuna  Šifra: 1334332703001