Urednici
Nenad Popović
Boris Beck
Boris Beck (1965, Zagreb) diplomirao i doktorirao na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je urednik u Vijencu i Zarezu te je uređivao kulturnu rubriku u Nacionalu. Članke, eseje i priče objavljivao je u brojnim časopisima, a uvršteni su mu i u više literarnih i znanstvenih zbornika. Autor je pet knjiga umjetničke, esejističke i znanstvene proze. Za svoje tekstove dobio je više književnih nagrada i stipendija.
Kao vanjski urednik surađuje s Hrvatskim katoličkim radijem. Urednik je u kulturnom magazinu Gordogan, glavni je urednik časopisa za kulturu, umjetnost i znanost Autsajderski fragmenti te surađuje s Hrvatskim biblijskim društvom. Član je Hrvatskog društva pisaca i Kajkavskog spravišća. Viši je asistent na Studiju novinarstva na Sveučilištu Sjever i redovni vanjski suradnik Fakulteta političkih znanosti.
Od 2013. stalni je vanjski urednik Durieuxa.
Miloš Đurđević
Miloš Đurđević rođen je na otoku Rabu. Do sada je objavio pet zbirki pjesama (posljednji naslov, Morse, My Deaf Friend, Ugly Duckling Presse, Brooklyn, NY, 2014), dvije knjige eseja i književnih kritika, antologiju suvremene hrvatske poezije (dva izdanja) i izbor iz suvremene svjetske poezije. Poeziju, eseje i kritike objavljuje u stranim i domaćim književnim časopisima i publikacijama, sudjelovao je na mnogim domaćim i inozemnim književnim festivalima i manifestacijama. Objavio je tridesetak knjiga prevedenih s engleskog jezika (poezija, proza, književna teorija i filozofija). Uređuje hrvatsku domenu Web-časopisa za suvremenu međunarodnu poeziju Poetry International Web – PIW www.poetryinternational.org sa sjedištem u Rotterdamu. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik.
Urednik je biblioteke Moderna poezija koju je Durieux suizdavao s Hrvatskim društvom pisaca te dvojezične biblioteke poezije koju je Durieux suizdavao s Hrvatskim centrom P.E.N.-a.
Branko Franceschi
Branko Franceschi (Zadar, 1959), povjesničar umjetnosti, od 2010. godine obavlja poslove direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti, www.avantgarde-museum.com. Bio je ravnatelj HDLU Zagreb (www.hdlu.hr) od 2008. do 2010, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (www.mmsu.hr) od 2004. do 2008, voditelj i kustos Galerije Miroslav Kraljević (www.g-mk.hr) u Zagrebu od 1987. do 2004. godine. Godine 2014. postaje ravnatelj je splitske Galerije umjetnina.
Organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i stranih umjetnika u zemlji i inozemstvu te je bio: nacionalni selektor na 26. Bijenalu u São Paulu 2004. i 2. Međunarodnom bijenalu u Pragu 2005. godine, član kustoskog tima 1. Bijenala Kvadrilaterale u Rijeci, 2. Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu 2006. godine te kustoskog tima Overlapping Biennial, Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu, 2012. godine. Uz tursku kustosicu Basak Senovu imenovan je kustosom 2. Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground u Konjicu. Bio je kustos hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom bijenalu 2007. godine (povjerenik Željko Kipke) i 11. Međunarodne izložbe arhitekture Venecijanskog bijenala 2008. godine (povjerenik Branko Silađin). 2013. godine bio je selektor 55. Venecijanskog bijenala.
Od 2011. godine urednik je biblioteke vizualnih umjetnosti izdavačke kuće Durieux u kojoj su do sada objavljene knjige: Davor Matičević: Suvremena umjetnička praksa, Željko Kipke: Glasnogovornici apokalipse, Krešimir Purgar: Slike u tekstu, Želimir Koščević: Kritike, predgovori, razgovori, Nena i Braco Dimitrijević: Odabrani tekstovi. Stalni je član uredništva časopisa Fantom slobode, gdje uređuje prilog o vizualnoj umjetnosti Kontejner, a uredio je i nekoliko tematskih brojeva časopisa posvećenog vizualnoj umjetnosti.
Kao nezavisni kritičar napisao je brojne priloge za dnevni tisak, umjetničke revije i časopise, TV i radio emisije, inicirao i koordinirao rezidencije i projekte kulturne razmjene Hrvatske i SAD (P.S.1 međunarodni studio programi, Eastern European Residency Exchange) te Hrvatske i Velike Britanije (Blind Date).
Član je AICA-e, ICOM-a, CIMAM-a, IKT-a, DPUH-a, predsjednik je Hrvatske sekcije AICA-e te član Savjetodavnog odbora ArtsLinka i savjetodavnog odbora Art in General u New Yorku.
Od 2011. godine stalni je vanjski urednik biblioteke vizualnih umjetnosti Durieuxa, kao i urednik priloga o vizualnoj umjetnosti u časopisu Fantom slobode.
Ivana Rogar
Ivana Rogar (1978, Zagreb), spisateljica, urednica i prevoditeljica. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je trenutno na doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma. Urednica je u književnim časopisima Quorum i Libra Libera. Osim u tim časopisima autorske tekstove objavljivala je još u Hrvatskom filmskom ljetopisu, 15 dana, Zarezu, Temi, Autsajderskim fragmentima, Balkanskom književnom glasniku i Op.a. Prevela je s engleskog na hrvatski sedam knjiga, a pjesme su joj objavljene u novom izdanju američkog časopisa The Cafe Review. Suradnica je Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Vanjska je urednica od 2014. godine, a od 2016. radi kao stalna urednica Durieuxa.
Maroje Višić
Maroje Višić je docent na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu. Znanstveni je suradnik u interdisciplinarnom području znanosti, izbornim poljima filozofija i sociologija. Doktorat znanosti stekao je na Bergische Universität Wuppertal, Fakultät für Human– und Sozialwissenschaften, Njemačka. Urednik je biblioteke društveno-humanističkih znanosti Ellipsis pri nakladničkoj kući Durieux. Član je izdavačkog savjeta njemačkog časopisa Sozialwissenschaftlichen Literatur Rundschau. Zeitschrift für Sozialarbeit, Sozialpädagogik, Sozialpolitik und Gesellschaftspolitik.Objavio je veći broj znanstvenih radova u međunarodnim i domaćim znanstvenim časopisima. Autor je knjige Kritika i otpor. Osnovne crte kritičke filozofije Herberta Marcusea (Zagreb: Naklada Breza, 2017.). Uredio je zbornike radova Sindikati između rada i kapitala (zajedno s Miroslavom Artićem, Zagreb: Durieux, 2022.), 200 godina Friedricha Engelsa (zajedno s Miroslavom Artićem, Zagreb: Durieux, 2020.) i Karl Marx. Zbornik radova povodom dvjestote obljetnice rođenja (zajedno s Goranom Sunajkom, Zagreb: Naklada Breza, 2018.).
Prevoditelji
Ljiljana Avirović
Ljiljana Avirović, rođena je 1949. godine u Novigradu Podravskom. Nakon završetka gimnazije upisuje se na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje 1974. diplomira talijanski jezik i književnost i ruski jezik. Godine 1970. postaje član Društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja Hrvatske (DZDTPH). Godine 1971. u Zagrebu se počinje baviti književnim prevođenjem, simultanim i konsekutivnim tumačenjem. Iste godine započinje suradnju s nakladničkom kućom Grafički zavod gdje, do 1991., objavljuje prijevode na hrvatski jezik: Dunav, C. Magris, Nagađanja o sablji, C. Magris, Proplanak, M. Madieri… Od 1998. radi na Tršćanskom sveučilištu, na Fakultetu za tumače i prevoditelje (SSLMIT). Predaje simultano i konsekutivno tumačenje, prijevod na hrvatski i talijanski jezik. Godine 1988. predlaže, osmišljava i realizira Prvi međunarodni simpozij o književnom prevođenju: “Umberto Eco, Claudio Magris: autori e traduttori a confronto” na koji poziva hrvatske znanstvenike i prevoditelje. Uređuje i objavljuje zbornik radova s toga skupa. Godine 1991. predlaže, priprema i priređuje zbornik II. međunarodnog simpozija o problematikama književnoga prijevoda: “Editori e traduttori a confronto”. Potpredsjednica je «Comitato per lo studio della traduzione». Godine 1992. zajedno sa svojim fakultetskim kolegama osniva časopis RITT (Rivista Internazionale delle Tecniche della Traduzione). Godine 1993. predlaže, priprema i uređuje zbornik međunarodnog simpozija o kazališnom prevođenju: (“La traduzione in scena”). Godine 1994. surađuje u pripremi Međunarodnog simpozija “La traduzione letteraria italiano-croata e croato-italiana”, održanog u Zagrebu, pri Talijanskom institutu za kulturu, a u suradnji s Društvom književnika Hrvatske. Godine 1995. zajedno s fakultetskom kolegicom Ljudmilom Zecchini, priprema Međunarodni simpozij “Le lingue slave e la traduzione” održan u Pečuhu, (Mađarska), a potom uređuje zbornik radova (Slavica 5). Godine 1996. pod visokim pokroviteljstvom talijanskog Ministarstva za kulturu, priprema Međunarodni simpozij “Verso un’Unione Europea allargata ad Est: quale il ruolo per la traduzione?”, koji se održava u Trstu, a potom uređuje zbornik radova. Godine 1997. u suradnji s Mađarskom akademijom u Rimu, priprema međunarodni simpozij “La traduzione letteraria: lavori in corso. U. Eco, L’isola del giorno prima e C. Magris, Microcosmi”. Godine 1997. za talijanskog nakladnika Hefti, uređuje biblioteku “Piccole Hefti edizioni”. Od 1992. do 1995. predaje teoriju i praksu književnog prevođenja na Scuola Europea di Traduzione Letteraria (SETL) u Torinu i Bolzanu. Radi na Tršćanskom sveučilištu, predaje prijevod s hrvatskog na talijanski. Bavi se književnim prevođenjem.
Od akademske god. 2003./04. predaje prijevod na talijanski jezik na Sveučilištu u Splitu – Dipartimento di Studi Umanistici, Corso di laurea in lingua e letteratura italiana. Godine 2004. predaje hrvatski jezik na Poslijediplomskom studiju pri Sveučilištu u Udinama. Oduvijek se zauzima za promicanje hrvatske kulture u Italiji. U tom smislu uređuje diplomske radove, prijevode hrvatskih književnika (Krleža, Marinković, Šoljan, Polić Kamov, Pavličić, Lovrenović…), koje redovito predlaže talijanskim nakladnicima. Osim mnogobrojnih prijevoda hrvatske književnosti, godine 1993. priprema i objavljuje knjigu Lettere a nessuno o ratnim strahotama na hrvatskom tlu. Godine 2003. na Tršćanskom fakultetu za prevoditelje i tumače (SSLMIT), i prvi put u Italiji, priprema Poslijediplomski studij za hrvatski jezik, European Master (konferencijsko prevođenje) koji je upravo u tijeku.
Nagrade:
1992 – Nagrada “Frano Čale” za prijevod s talijanskog jezika. Talijanski Institut za kulturu, Zagreb.
2002 – Premio Nazionale per la Traduzione 2002 (Nacionalna nagrada za prijevod, Italija) „za izvrsne prijevode na talijanski i na hrvatski jezik kojima je popraćen njezin dugogodišnji i zaslužan rad predavača teorije i prakse književnoga prijevoda“. Izvod iz obrazloženja nagrade što ju joj je uručio Predsjednik Republike Italije, Carlo Azeglio Ciampi, u Rimu 23. listopada 2002.
2003. – Počasno zvanje Viteza Zvijezde talijanske solidarnosti kojim ju je odlikovao predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi.
2007. – Nagrada „Davidias“ za esej La divina traduzione, Društvo hrvatskih književnika.
2007.- Međunarodna nagrada „Pisci s granice, Umberto Saba“, Nagrada za životno djelo.
2008.- Nagrada/Stipendija „Put u središte Europe“, Pazin (mjesec dana boravka u Grazu), za prijevod djela Naslijepo, Claudija Magrisa.
Stalna je vanjska suradnica autorica – prevoditeljica Durieuxa, od samog osnutka 1990. godine.
Duško Čavić
Duško Čavić rođen je 1965. godine. Po završetku studija počinje raditi kao slobodni prevoditelj. Od 1992. radi kao prevoditelj za Promatračku misiju Europske zajednice, a kasnije UNPROFOR. Od 1993. do 2000. radi za Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR). Od 2000. radi kao slobodni prevoditelj za razne svjetske i domaće institucije (Svjetska banka, Delegacija EU u Hrvatskoj, UNHCR, MMF, Ministarstvo zdravlja RH, ZAGREBDOX, Motovun Film Festival, UNDP, UNICEF, itd.) Između ostaloga preveo je Zagreb – Modernity and the City (AGM, 2003) – na engleski jezik; Hernando de Soto: Tajna kapitala (Masmedia, 2004); Zagreb – City Tourist Guide (Masmedia, 2006) – na engleski jezik; Mirovinska reforma u istočnoj Europi (Poljska, Mađarska i Češka.) – (ILO), Budimpešta, 2002; Seksualno zlostavljanje djece u Europi (Ibis grafika; Vijeće Europe, 2004); Luiz Moutinho: Strateški menadžment u turizmu (Masmedia, 2005); Dennis C. Mueller: Javni izbor III (Masmedia, 2008); Nicole Gallina: Političke elite u istočnoj i srednjoj Europi (2009); Michael Hill: Proces stvaranja javnih politika (udžbenik za Fakultet političkih znanosti, 2011); Integrirane socijalne usluge u Europi (Pragma; Vijeće Europe, 2010); D. Aguilar: Planeti, zvijezde, galaksije (National Geographic / Egmont, 2008); nekoliko godišnjih fotomonografija National Geographica (2005-2008); edukativne knjige: Svemir, Enciklopedija životinja, Ljudsko tijelo, knjige o životinjama… (2008-2011); desetak knjižica za osnovce iz edicije “Mala škola” (o računanju, čitanju, pisanju…) (Egmont, 2011). Za Durieux je preveo dvije knjige iz edicije „Durieux noir“ – USA Noir i Barcelona Noir i od 2014. godine stalni je vanjski suradnik autor – prevoditelj Durieuxa.
Davorka Ćurković
Profesor je engleskog i francuskog jezika i književnosti (FF Zagreb) te stalni sudski tumač za engleski jezik. Akreditirana je za rad na Međunarodnom kaznenom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (pismeno i konferencijsko prevođenje), te akreditirani “slobodni konferencijski prevoditelj” (ACI, Auxiliary Conference Interpreter) za rad u institucijama Europske unije (Europski parlament, Europska komisija, Europski sud pravde). Prevodi za državna ministarstva i agencije (Ministarstvo financija RH: Kabinet ministra i Riznica, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatska gospodarska komora, Ured za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma, Agencija za lijekove i medicinske proizvode RH, Agencija za odgoj i obrazovanje RH) i ZG Holding; međunarodne ustanove: Međunarodni monetarni fond, Europska komisija (DG Sanco, DG Agri, OLAF), USAID, World Learning, GTZ Bruxelles, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske u RH i hrvatske i međunarodne organizacije, ustanove i udruge (HAZU Odsjek za geologiju, Institut za javne financije, Institut za međunarodne odnose, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Hrvatski ured za osiguranje, Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu, Veterinarski fakultet u Zagrebu, Europski centar za prava Roma, Zaklada Friedrich Ebert, Paneuropska unija, Međunarodno vijeće medicinskih sestara, Hrvatska udruga medicinskih sestara)
Kao književni prevoditelj prevodila je za nakladničke kuće Durieux, Naklada Ljevak i Neretva. Do sada prevedeni i objavljeni naslovi: Alan Bradley: Dimljena haringa bez senfa; Alan Bradley: Korov, vješala i krvnikova kukuljica; Alan Bradley: Slast na dnu pite; Ayaan Hirsi Ali: Nomatkinja; Ayaan Hirsi Ali: Nevjernica; Jim Powell: Razbijena jaja; Cathy Crimmins: Kako su homoseksualci spasili civilizaciju; Geoffrey Best: Churchill i rat; Seth Godin: Svi marketinški stručnjaci su lažljivci; Seth Godin: Plava krava; Holokaust u nastavi, referentni materijal za nastavnike, Memorijalni muzej holokausta u SAD-u; Perry Aftab, Opasnosti Interneta. Članica Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja od 2002. godine. Stalna je vanjska suradnica – prevoditeljica Durieuxa od 1992. godine. Za Durieux je prevela zbirku Dublin Noir 2014. godine.