Nagrađivana autorica Alena Begić objedinila je svoje neobične, bizarne priče u zbirci Dan za ispravljanje. Likovi ove knjige su poremećeni, narcisoidni i patološki bezvoljni pojedinci koji na razne načine remete prihvatljivo ponašanje. Njihova zastranjenja istovremeno su zabavna i zastrašujuća, vječito na granici groteske: od žene opsjednute zahodskom čistoćom do čovjeka koji ne podnosi posmrtna žalovanja. Tematizirajući ponajviše smrt i groblja te obrede vezane za njih, Begić stvara morbidno komičan svijet slabića koji, kada nešto i poduzmu, čine to kako bi sakrili vlastitu nemoć da se nekako pomaknu. Priče govore o neodlučnosti koja se stalno ponavlja u začaranom krugu. Dan za ispravljanjemožda neće nikoga ispraviti, ali će vas zabaviti i nasmijati svojim iščašenim humorom.
Alena Begić rođena je 1997. godine u Njemačkoj, gimnaziju je završila u Bosni i Hercegovini, a živi u Sloveniji. Njezina priča »Selmin nišan« ušla je u uži izbor za nagradu Međunarodnog natječaja za kratku priču Lapis Histriae. S pričom »Iskopnici« osvojila je drugo mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče te treće mjesto na natječaju za najbolju gorku priču Narodne knjižnice Vrbovec. Priče su joj objavljivane u više regionalnih časopisa. Završava magisterij iz filozofi je i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Od Marca Pola i onih prije njega, preko Zuke Džumhura, Brucea Chatwina, Geerta Maka i Michaela Palina, pa sve do njihovih sljedbenika koji upravo obijaju znane i neznane staze, putopisi nas ne prestaju fascinirati. Mama Colombia, zbirka putopisnih priča, omogućuje nam da iz perspektive Splićanina Vedrana Buble — prekaljenog putnika s dugogodišnjim skitalačkim iskustvom, zavirimo ne samo u njedra, već i u samo srce jedne od najuzbudljivijih, najljepših i najopasnijih zemalja Južne Amerike. Njegova Kolumbija ne ogleda se samo u živim bojama i nestvarnim prizorima, od kojih zastaje dah, nego i u ljudima koje susreće i njihovim pričama koje su često teže i od zemlje po kojoj hodaju. Bilo da je riječ o Somalijcima koji u potrazi za boljim životom putuju preko pola svijeta, mladom medellinskom bračnom paru, kostimiranom vozaču taksija ili indijskom moreplovcu — Vedranovi sugovornici predstavljaju krvotok svakog od poglavlja ovog putopisa. Mama Colombia jedinstven je portret Kolumbije, portret kakav nećemo naći na razglednicama ili u turističkim brošurama.
Vedran Buble rođen je u Splitu 1983. godine. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nakon čega radi kao sportski novinar. Petomjesečnim putovanjem po Južnoj Americi 2014. započinje svoju odiseju svijetom te će u sljedećih šest godina obići pedeset sedam zemalja. Sa svojih putovanja redovito piše putopise za portal Index.hr te održava putopisne tribine diljem Hrvatske. Roman Kaverna objavljuje 2017. godine.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Ova knjiga željno je iščekivana — jer daje nove uvide u povijest umjetničke prakse performansa u Hrvatskoj. Osobito je izraženo kontekstualno smještanje tih praksi u pojedine povijesne okvire, ali i ideološko–političke situacije te njihova analiza i objašnjenje u raznim diskurzivnim okvirima (rodnome, društvenome, političkome, ideologijskome i slično). Pojedini aspekti poglavlja ove knjige izrazito su važni za potpunije sagledavanje povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, a time i ukupnosti hrvatske kulturne i umjetničke baštine, primjerice, 1980–e definirane su kao kraj etnomita o političkom bratstvu i sestrinskom jedinstvu, dok je razdoblje 1990–ih, ono tranzicije i posttranzicije, odnosno ratno i poslijeratno, u umjetnosti performansa označeno „izvedbenim tijelima otpora“. Iz Kronotopa hrvatskog performansa: od Travelera do danas preuzeta je tema prvog poglavlja o umjetnosti performansa kao izvedbenoj protezi kinizma, a ujedno se u ovoj novoj knjizi nastavlja dijada umjetnosti performansa na razmeđu između osobnoga i političkoga iz Topoa hrvatskog performansa: lokalna vizura. Kako naglašava Leo Rafolt, autorica zamjećuje da su aktivističku, etičku platformu urbanih intervencija danas preuzeli grafiti i murali koji ostavljaju bitan pečat i čine urbani imaginarij alternativnih oaza kulture i utopijske svijesti.
Suzana Marjanić (r. 1969.) teoretičarka je umjetnosti performansa i kritičke animalistike. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije kao jednopredmetnu grupu znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2002. godine na temi o Nodilovoj re/konstrukciji »stare vjere« Srba i Hrvata. Znanstvena je savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Objavila je četiri autorske knjige: Glasovi Davnih dana: transgresije svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22. (2005.), Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (2014.), Topoi hrvatskoga performansa: lokalna vizura (2017.) i knjigu Cetera animantia: od etnozoologije do zooetike (2021). Suurednica je sedam zbornika radova, primjerice, Krležin EU/ropski furiosum (2016.) s Bojanom Koštićem, Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija (2020.) s Goranom Đurđevićem i Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman (2022.) s Rosanom Ratkovčić.
Vanjska je suradnica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru (kolegiji: Antropologija životinja, Teorije rituala) i Odsjeka za kroatologiju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: Miroslav Krleža). Za knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Živi u Zagrebu s Robertom Francisztyjem i mačkama (Moby/ Frankenštajn, Oskar, Patrick, Pirgo, Amy/Tomy, Ubu, Gregor i Koza — svi smo tu unatoč svemu — od lokalne i globalne ekonomske, političke i mentalne krize do globalne pandemije).
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
Knjiga donosi detaljnu analizu razvoja medija, istraživanja područja utjecaja medija i medijske pedagogije kao znanstveno-stručne discipline, kao i glavna područja utjecaja medija u kontekstu društvenih odnosa, odgoja i socijalizacije. Posebno je vrijedno područje semiotike medija koje uz niz primjera podrobno opisuje ideološke, indoktrinacijske i manipulativne dimenzije utjecaja medija u odgoju i socijalizaciji djece i mladih. Autorica nudi i konkretne primjere promicanja i implementacije medijskog odgoja u obitelji i školi, s detaljno razrađenim protokolima i mehanizmima djelovanja radi afirmacije socijalnih i medijskih znanja, vještina i sposobnosti djece i mladih. Stoga ova knjiga može biti dobro štivo stručnjacima iz područja medijskih studija, učiteljima i nastavnicima, te roditeljima
Mirela Müller diplomski studij pedagogije i njemačkog jezika i književnosti završila je 2007. godine na Sveučilištu u Zadru, a Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij iz društvene znanosti, polje pedagogije, završila je 2013. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Usavršavala se na Sveučilištu u Bielefeldu, Fakultät für Erhiehungswissenschaft, Sozialpädagogische Fortbildunginstiut Potsdam (SFBB), Institut für Weiterbildung, Bern, Technische Universität Berlin, Institut für Sprache und Kommunikation te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. Na Filozofskom fakultetu u Splitu zaposlena je na Odsjeku za njemački jezik i književnosti. Članica je brojnih programskih i organizacijskih odbora međunarodnih skupova. Dobitnica je nagrade Fortbildungistituta Berlin–Brandenburg i Medienwerkstatt Potsdam — Kreativ und kritisch mit Medien leben, Sveučilište Potsdam i Fortbildungistituta Berlin, 2010. Članica je EU društva Klicksafe — Die EU Initiative für mehr Sicherheit im Netz (Landeszentrale für Medien und Kommunikation (LMK) Rheinland–Pfalz), Ludwigshafen, Njemačka, i članica njemačke zajednice Zemaljska udruga podunavskih Švaba u Osijeku. Do sada je objavila sedam autorskih knjiga, od toga dvije samostalno i pet u suautorstvu. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim konferencijama, objavljuje znanstvene radove u domaćim i stranim časopisima. Područje znanstvenog interesa: interdisciplinarno područje (pedagogija, interdisciplinarne humanističke znanosti), metodika njemačkog jezika, hibridno učenje stranih jezika, multimedijska didaktika, jezično–pragmatične teorije u interkulturalnom podučavanju jezika.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
Uspon i pad jedne zagrebačke obitelji, čija se priča proteže od Drugog svjetskog rata do danas, tema je trećeg romana Ive Ušćumlić. Posrijedi je okrutna, bolna ispovijest obiteljske matrone Nade Kuršl koja pripovijeda kako se uzdigla iz trnjanskog blata i, radeći razne mutne poslove s mužem, postala jedna od najuglednijih gradskih gospođa. U tom svijetu moćnih, ali moralno nakaznih, koji ne znaju kamo će s novcem i vremenom, postoje nepisana i stroga pravila, a onaj tko ih ne slijedi, mora platiti danak. Osebujna i često neugodna Nada Kuršl priča upravo o toj transgresiji koja naposljetku uništava njezinu obitelj. Očenaš će nadmašiti očekivanja čitatelja koji su uživali u prethodnim djelima Ive Ušćumlić (Duhovi, Omara) jer ovo je roman koji nećete ispustiti iz ruku do samog kraja.
Iva Ušćumlić autorica je romana Duhovi (Zagreb, 2013.) i Omara (Zagreb, 2017). Rođena je 1977. godine u Zagrebu, gdje karijeru započinje kao novinarka. Danas radi u marketingu i komunikacijama.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Knjiga Intelektualac, a s podnaslovom Čovjek u pitanju, pisana je kao stanovito istraživanje nastanka i povijesti pojma intelektualac. Taj neolgizam smislio je početkom 19. stoljeća socijalist i utopist Henri Saint–Simon, ali počinje ga se upotrebljavati tek samim krajem toga stoljeća. Dugo zatim traje i otpor njegovoj upotrebi, jer su, na primjer, Francuzi smatrali da je neupotrebljiv, budući da je ta riječ izvedena iz „lošeg francuskog“. Unatoč mnogim i raznim značenjima, pa i sadržajima, intelektualac postaje pojam koji trajno opstaje, a interpretiran je na različite načine. Na primjer, opisan je trima znanstvenim definicijama: „Autonomnost intelektualca ne pripada moći (ideološkoj, političkoj, financijskoj…), nego istini. Idealni intelektualac jest onaj koji hoće i koji se zna upustiti u rizik istine. Angažiranost intelektualca utoliko je značajnija ukoliko je ona za njega riskantnija“. U drugoj polovici 20. stoljeća dolazi, međutim, i do niza raznih problema koji se množe oko pitanja „Čemu još intelektualci?“ U drugome dijelu ove knjige, a nakon analize Matoševih i Krležinih stavova, središnja pitanja na tu temu odnose se na tekst „Deklariramo se kao grupa“ iz 1960. Tu se analizira dvojstvo komunizam/socijalizam, kojim je pojam intelektualac zamijenjen pojmom disident. Ujedno se otvaraju i pitanja u vezi pojma disident i njegovih važnih značenja
Vjeran Zuppa rođen je 26. siječnja 1940. u Splitu. Gimnaziju i Filozofski fakultet završio u Zagrebu gdje je i doktorirao na Filozofskom fakultetu s temom Pojam dramaturgije u 20. stoljeću. Radio je 1964–1966. kao upravitelj Galerije Studentskog centra; 1966–1977. bio upravitelj i dramaturg Teatra Itd.; 1977. direktor dramskog programa Splitskog ljeta; 1977–1979. urednik biblioteke Studentskog centra; 1979–1984. radio na mjestu glavnog urednika Grafičkog zavoda Hrvatske; 1980–1984. dramaturg HNK Split; umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih 1988–1990. Bio je (2013.) savjetnik u HNK Split. Od 1981. na Akademiji dramske umjetnosti nastavnik je predmeta: Sociologija kulture. U zimskom semestru 1984/85. bio je izabran za docenta na Odsjeku dramaturgije. Kolegij: Dramatologija. Član Društva književnika Hrvatske od 1963, član PEN–a od 1969., član Hrvatskog društva pisaca od 2003. Urednik Kulturne rubrike Studentskog lista 1960–1961. Urednik u časopisu Razlog 1961–1967. Urednik u tjedniku Telegram 1969–1971. Urednik časopisa Teka 1972–1975, a kraće vrijeme i Novi Prolog. Urednik časopisa Teatar i teorija na ADU, a kratko urednik i u časopisu Frakcija. Uređivao je biblioteke časopisa Razlog, Teka, te biblioteke Zora, Teka, Niz u izdavačkom poduzeću GZH. Godine 1993. pokreće s piscem i pjesnikom Albertom Goldsteinom i Nikšom Župom izdavačku kuću Izdanja AntiBarbarus. Objavljuje književne kritike, eseje i razne oblike teorijskih i znanstvenih radova od 1959. Antologiju mlađe hrvatske poezije (izbor i predgovor) pod naslovom Pjesnici objavio je 1962. Godine 1966. objavljuje knjigu eseja o suvremenim pjesnicima Isprika za pjesmu, a 1969. prijevod knjige G. Bachelarda Plamen voštanice s pogovorom. S Antom Stamaćem, od 1969. do 1972. sastavlja, komentira i prevodi knjigu Nova evropska kritika (I–III). Objavio je 1970. knjigu književnih kritika o poeziji slovenskoj, hrvatskoj i srpskoj, pod naslovom Lirika i navika; 1974. Slučajnu panoramu hrvatskih pjesnika, vrstu zbornika poezije svoje generacije; 1976. poemu Prijatelj Silvestar. Godine 1978. u celjskom Narodnom gledališču igran je njegov scenski projekt Floria Tosca, Prolog i Epilog, koreodrama u stihovima i u prozi. 1988. objavljuje poemu Život i smrt lovca Luke, grafičku mapu u zajednici sa slikarom D. Jelavićem. 1989. objavljuje studiju o teorijskom radu dr. B. Gavelle: Uvod u fenomenologiju suvremenog hrvatskog glumišta, ili: Štap i šešir. 1995. objavio studiju gramatike dramskog teksta, Uvod u dramatologiju, knjigu koja je objavljena i na makedonskom: Voved vo dramatologijata (2001.) i na francuskom jezika Introduction à la dramatologie (2004.). 1997. objavio je pjesmotvor De rationes communi. 2000. objavio je Bilježnicu, ogled o europskim i nacrt hrvatske kulturne politike, koji je 2001. objavljen i na engleskom (Notebook). 2004. objavljuje dramatološku knjigu Teatar kao sholé. 2007. objavljuje knjigu »razgovora uglavnom o politici« Ispruženi jezik. S francuskoga i talijanskoga prevodi teorijske spise, poeziju i dramske tekstove: Ionesca, Becketta, Milosza, Lanouxa, Foucaulta, Derride, Bachelarda, Wahla, Valérya, Apollinaira, Mallarmea, Bretona, Saint–John Persa, te brojnih drugih francuskih i talijanskih pjesnika i teoretičara. Zastupljen je u značajnim antologijama jugoslavenskog eseja D. Kiša, J. Pogačnika, hrvatske poezije i esejistike, F. Zagoričnika, Z. Mrkonjića, B. Hećimovića, M. Šicla, itd. U vremenu kada je bio upravitelj i dramaturg zagrebačkog Teatra Itd, taj je teatar osvojio pedesetak internacionalnih, nacionalnih i gradskih nagrada. Eseji, pjesme, drama, prevođeni su na brojne svjetske, slavenske, a i na mađarski jezik. Dobitnik je više književnih nagrada. 2000. godine International Biographical Centre, Cambridge, uvrštava ga u knjigu 2000 Outstanding Scholars of the 2oth Century s obrazloženjem »in honour of a an outstanding contribution in the field of dramatology«. Na Akademiji dramske umjetnosti bio je direktor, predstojnik Odsjeka za dramaturgiju, pročelnik Katedre teorije, prodekan i dekan. Sveučilište u Zagrebu 2011. izabire ga u počasno zvanje professor emeritus.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba