Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Novosti

Dalje treba misliti

Dalje treba misliti

U knjizi se na znanstveno relevantan način, s nizom književnopovijesnih i književnoteorijskih uvida, analizira i interpretira prozno djelo Slobodana Novaka. Knjigu čini sedam međusobno povezanih cjelina, pojedinačnih studija, u kojima autorica pomno analizira kanonska, objavljena i neobjavljena, ali i naknadno revidirana autorova djela. Milanko nudi informativan, intrigantan i slojevit pristup Novakovu djelu, razvijajući neophodan dijalog s prethodnicima te nudi argumentiranu revalorizaciju dosadašnjih pristupa. Demonstrirajući Novakovu „politiku i naraciju šutnje“, Milanko upućuje na slojevitost autorova teksta koji se ostvaruje podjednako kao alegorija, igra riječima, anticipacija pripovijedanja i, bahtinovski shvaćena, narodno-smjehovna karnevalska kultura. S ovom knjigom čitatelji dobivaju obuhvatnu i teorijski utemeljenu analizu koja vodi do zainteresirane, lucidne i poticajne interpretacije.

Knjiga Andree Milanko Dalje treba misliti. Pripovjedna proza Slobodana Novaka predstavlja prvi sustavan i znanstveno relevantan pristup proznom opusu kanonskog autora novije hrvatske književnosti. Autorica pažljivo sabire i koncizno predstavlja autorov tekst predstavljajući ga kao naratološki i teorijski instruktivan primjer. U dijalogu s dosadašnjom književnom recepcijom autora, književnom kritikom i historiografijom, te u skladu sa suvremenim pristupima naratologiji i književnoj teoriji, ponajprije psihoanalitičke provenijencije, Andrea Milanko donosi značajnu monografiju koja će obogatiti ne samo kroatistiku, nego i šire područje znanosti o književnosti. (Marina Protrka Štimec)

 

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske

Franklinova Autobiografija ponovno dostupna

Franklinova Autobiografija ponovno dostupna

Nakon 30 godina Durieux je ponovno objavio Autobiografiju Benjamina Franklina. Jednu od najboljih svjetskih autobiografija u prijevodu Šime Balena ovom je prilikom osuvremenila i dopunila Vjera Balen Heidl, a danas se može čitati i u malo drugačijem svjetlu.

Jeste li znali da Benjamin Franklin nije bio samo znanstvenik i političar? Franklin nam je zapravo dao neke od prvih savjeta za samopomoć! Industrija samopomoći vrijedi milijarde; svake se godine objavi stotine novih knjiga za samopomoć. Otiđite u najbližu knjižaru i pronaći ćete naslove o svim mogućim oblicima samousavršavanja: od onih koji vas uče kako razviti samopouzdanje do onih koji vam savjetuju kako štedjeti za mirovinu. Ta je industrija uzela maha početkom 20. st., a najuspješnije gurue samopomoći tog razdoblja – Dalea Carnegieja i Napoleona Hilla – smatra se očevima žanra. Međutim, začeci samopomoći sežu mnogo dalje u prošlost. Osoba zaslužna za njezinu popularnost je upravo Benjamin Franklin. Kada razmišljate o Franklinovim postignućima, pisanje o samopomoći zacijelo vam neće pasti na pamet i to je savršeno razumljivo. U usporedbi s koautorstvom Deklaracije o neovisnosti, otkrivanjem električne prirode munje, razvojem i imenovanjem prve električne baterije (da ne spominjemo njegov revolucionarni na otkrića o razbijanju vjetra), Franklinovi zapisi o samopomoći prilično su zanemareni. Zato je vrijeme je da ih pobliže pogledamo. U knjizi Put do bogatstva podijelio je s drugima mudrost koja ga je dovela do uspjeha. Njegovi savjeti dolaze u upečatljivim, jezgrovitim frazama poput: “Rano liježi i rano ustaj pa ćeš biti zdrav, bogat i mudar” i “Nema dobitka bez boli”. Zamislite da Franklin živi u današnjem digitalnom dobu – njegove bi riječi bile viralni dragulji razbacani po platformama društvenih mreža! Već kao mladić, Franklin je shvatio da nije dovoljno tek pokušati biti dobar i vrijedan. Znao je da je lako skliznuti u loše navike i da su one stalna prijetnja. Stoga je popisao 13 temeljnih načela prema kojima čovjek treba živjeti kako bi kultivirao svoj karakter i vodio ispunjen život. Osmislio je tjedni plan u kojem se usredotočio na prakticiranje svake vrline uzastopno. Sastavio je jednostavnu tablicu pomoću koje je svakodnevno pratio koliko prati te vrline, označavajući rubrike crnom točkom kad bi posustao. Cilj? Tjedan dana bez crnih točaka. Bio je to njegov jedinstveni sustav odgovornosti, i pogodite što? I danas je nevjerojatno relevantan.

Oscar Wilde i hrvatski književni modernisti

Oscar Wilde i hrvatski književni modernisti

U biblioteci Ellipsis upravo je objavljena knjiga Igora Medića: Zavedeni jezikom. Oscar Wilde i hrvatski književni modernisti.
Zavedeni jezikom – Oscar Wilde i hrvatski književni modernisti prva je sustavna i problemski osovljena monografija posvećena djelu irskoga pisca Oscara Wildea u nas, bez obzira na svoj primarni komparatistički fokus i usredotočenost na njegove hrvatske književne odjeke u djelima Antuna Gustava Matoša, Frana Galovića, Ive Vojnovića, Vladimira Nazora i Miroslava Krleže. Poznavatelji važnosti Wildeovih estetskih i političkih nazora za aktualne prijepore oko primata jednoga ili drugoga aspekta u tumačenju književnosti u ovoj će knjizi naići na zaključke koji će umnogome revidirati dosadašnje spoznaje o spomenutim hrvatskim piscima i njih same smjestiti u orbitu tih još uvijek nerazrješivih nedoumica. Dosad se o Wildeu u Hrvatskoj pretežito pisalo sporadičnim povodima, te na pozitivistički način, dok autor nudi sustavnu književnopovijesnu studiju, ulazi u niz interpretacijskih nijansi i otkriva dosad neotkrivene aspekte Wildeova utjecaja, kao što je, primjerice, slučaj s tragovima njegovih eseja i bajki u tekstovima hrvatskih modernista. (Lada Čale Feldman)
Knjiga je iscrpno, pomno i sveobuhvatno komparatističko i književnoteorijsko čitanje kako problema, ideje i koncepta vajldovskoga esteticizma, tako i hrvatske književnosti koja je s njime povezana. Autor je napravio izniman filološki i književnopovijesni posao te je ostvaren velik doprinos ne samo u proučavanju pojedinačnih opusa hrvatskih pisaca nego i u proučavanju hrvatskoga književnog modernizma u cjelini. Reinterpretacijom koncepta vajldovskoga esteticizma u književnosti hrvatske moderne otvoreni su mnogobrojni i važni analitički i kritički problemi koji su dosad bili zanemareni. Knjiga će posebnu vrijednost imati za povjesničare književnosti, književne teoretičare, teatrologe i kulturologe, kao i za sve one koji se zanimaju za englesku i hrvatsku književnost. (Tvrtko Vuković)

 

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/grad-zagreb.png

Objavljen roman kandidata za Nobelovu nagradu

Objavljen roman kandidata za Nobelovu nagradu

Upravo je objavljen roman australskog kandidata za Nobelovu nagradu Geralda Murnanea “Pogranični okruzi”.

Pogranične okruge teško je žanrovski klasificirati, a sam autor, inače nesklon nazivati svoja djela romanima, već na početku upozorava na to da posrijedi nije fikcijsko djelo već »izvještaj«. Gerald Murnane je ovaj tekst napisao nakon što se iz Melbournea preselio u gradić uz granicu s Južnom Australijom. Pripovjedač ovog djela, koji na mnogo načina podsjeća na autora, čini sličan pothvat, seli se iz glavnog grada u gradić pokraj granice između dviju saveznih država. Međutim, izraz »pogranični okruzi« ne odnosi se samo na geografski predio, nego i na područje s kojeg valja promatrati svoj um. Pripovjedač prekapa po svojim sjećanjima te iznosi razmišljanja o načinu na koji svjetlo obasjava prozore, o pikulama, slikama i konjskim trkama, te pogotovo o vlastitu procesu pisanja. Događajnost je svedena na minimum, a likovi nemaju dubinu pa kroz taj svedeni postupak do izražaja dolazi svijest pripovjedača, što je, prema ovome autoru, i svrha pripovjedne proze.

Ponovno je dostupan roman "Duhovi" Ive Ušćumlić

Ponovno je dostupan roman “Duhovi” Ive Ušćumlić

U knjižarama možete ponovno pronaći roman Duhovi autorice Ive Ušćumlić.

U jednom gradu, u jednoj radničkoj četvrti 80-ih godina prošloga stoljeća nekoliko se obitelji susreće u svakodnevnom životu, gdje ih, osim mjesta stanovanja, povezuje i motiv obiteljskog nasilja. Prvi roman omiljene hrvatske spisateljice Ive Ušćumlić Duhovi, prvotno objavljen 2013., već pokazuje zrelu autoricu koja zna razraditi radnju i plastične, psihološki uvjerljive likove čije se traume prenose s koljena na koljeno bez greške, temeljitije od tablice množenja. Duhovi Ive Ušćumlić navest će vas da proživite živote zabilježene na ovim stranicama i da se zapitate mogu li se neke skrivene stvari izbjeći i kako.

Ukrajinski dnevnik Nenada Popovića

Ukrajinski dnevnik Nenada Popovića

Svoj Ukrajinski dnevnik Nenad Popović počinje pisati 6. travnja godine 2022, četrdeset drugoga dana od početka rata. S nekim iznimkama piše ga svakodnevno do 20. ožujka godine 2023. Uvodnim akcentom odmah će naznačiti široki horizont svoga pogleda, i taj se do kraja neće sužavati: »Sedamdeset i sedam godina nakon 1945. Rusija je započela generalni napad na Ukrajinu s ogromnom vojnom silom koja se prvi put kretala Europom od Drugog svjetskog rata a napredovala je prema glavom gradu susjedne zemlje Kijevu, iz tri pravca. Za kontinent Europu formati sukobljenih zemalja su najveći mogući.«

Popović na jednom mjestu veli da mu je pisanje Ukrajinskoga dnevnika »u doba fake newsa, alternativnih istina, ponovno upogonjenih mašinerija agit-propova od Donalda Trumpa do Kremlja« bilo nužno radi vlastite psihičke stabilnosti. Time naznačuje donji prag svoje motivacije, smještajući ga u privatnost. Vlastiti ga tekst pak obilato i višestruko »iznevjerava«, onako kako se to događa samo u dobroj književnosti. Taj tekst na uzoran način otkriva ključnu razliku između privatnoga i ličnoga, koja u žanru dnevničkoga pisanja presudno određuje njegovu relevantnost i vrsnoću. Ukrajinski dnevnik ne bježi od privatnosti, dapače, njome je ispunjen do sitnih detalja; uostalom, to je humus koji je osnova žanra. Ali mi ovdje privatnost ni u jednom času ne doživljujemo kao trivijalnost, jer je nadvladana snagom gombrovičevskoga ličnog: ono se, kao »ono što nije samo meni važno« (po maksimi Andréa Malrauxa), u Popovićevom dnevniku ponaša kao široko platno na kojemu se svjetskopovijesni trenutak jarko projicira u dramatičnim obrisima. Sve je to moguće zato što lična perspektiva, kojom je prožet i određen cijeli Ukrajinski dnevnik, ima visoku mjeru izvorne intelektualno-etičke uznemirenosti, a lični ton kojim je sve obojeno oživljuje tekst i isporučuje ga čitateljevim očima kao prvorazredan književnojezični dokument. (Ivan Lovrenović)

Ukrajinski dnevnik nagrađen je 2023. godine književnom nagradom Fantom slobode koju dodjeljuju književni, kulturni i politički portali Le Fantôme de la liberté (Pariz), Forum.tm (Zagreb), Radio Gornji grad (Zagreb), časopis Europski glasnik (Zagreb) kao i ukrajinski mjesečnik La Parole ukrainienne/ Укаїнське слово / Ukrajinsko slovo (Pariz), koji u Francuskoj izlazi od 1933. godine.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture.png

 

Oblikovanje politike rijetkih bolesti

Oblikovanje politike rijetkih bolesti

U biblioteci Ellipsis upravo je objavljena knjiga Snježane Ivčić: Oblikovanje politike rijetkih bolesti na europskoj i nacionalnoj razini

Problem rijetkih bolesti važan je javnozdravstveni problem, ne zbog broja osoba koje su s tim bolestima povezane nego zbog činjenice da postoje znatna ograničenja u izučavanju i oblikovanju intervencije prema pojedincima i skupinama suočenima s problemom rijetkih bolesti. To je vidljivo i u činjenici da na razini Europske unije postoji malen broj istraživanja politika rijetkih bolesti, a u recentnoj je hrvatskoj literaturi ta politika nedovoljno prepoznata. Stoga ova knjiga na nov i cjelovit način prikazuje funkcioniranje europske zdravstvene politike i njezino transferiranje na nacionalnu razinu. Njezin je prinos u osmišljenom i korištenom teorijskom modelu koji uključuje koncept europeizacije i teorije neofunkcionalizma, koji su se pokazali kompatibilnima te kao takvi primjerenima za prikaz funkcioniranja politika Europske unije na primjeru rijetkih bolesti. (Aleksandar Džakula)

Na razini Europske unije postoji mal broj istraživanja politika rijetkih bolesti. S obzirom na to da je o ovoj temi nedostatno pisano, a same su rijetke bolesti područje u razvoju, ova knjiga pridonosi boljemu razumijevanju funkcioniranja zdravstvene politike u Europskoj uniji na jednoj razini, dok na drugoj objašnjava kako jedna politika za posebnu skupinu oboljelih može biti prepoznata od nacionalnih vlada i javnosti. Autorica kombinira neofunkcionalistički pristup s konceptom europeizacije u analizi europske zdravstvene politike, što ovu knjigu čini prvom sveobuhvatnom primjenom toga teorijskog pristupa i primjene na studiji u Hrvatskoj koja se koristi instrumentarijem utjecaja donošenja odluka temeljem tvrdoga i mekoga europskog zakonodavstva na oblikovanje javnih politika u Hrvatskoj. Knjiga je vrijedan prinos u području zdravstvenih studija i studija političkih znanosti s fokusom na javne politike. (Dagmar Radin)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Monografija Ivice Malčića

Monografija Ivice Malčića

Upravo je objavljena likovna monografija Ivica Malčić autora Vanje Babića.

Monografija posvećena stvaralaštvu Ivice Malčića iz pera uglednog likovnog kritičara i kustosa Vanje Babića dolazi kao rezultat njegova višedesetljetna osobnog poznanstva i druženja s ovim samosvojnim i zanimljivim slikarom. Malčićev opus obuhvaća više tisuća slika te podjednak broj crteža i asemblaža, a sve njih karakterizira subjektivan pristup odnosno pogled na svakodnevnu stvarnost “iz prvoga lica jednine”. Babić u svome kronološkom pristupu Malćićevu radu u rasponu od početka posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća pa sve do dvadesetih godina ovoga stoljeća precizno detektira slikarevu osobnu simboliku, iz koje proizlazi prepoznatljiva poetika zasnovana na dnevničkim principima. Vješto kombinirajući ikonografski pristup slikama/crtežima s klasičnim formalno analitičkim postupcima, uz istodobno socio-psihološki uvjetovano pozicioniranje pojedinih etapa Malčićeva slikarstva u prostorno-vremenski kontekst zasnovan na osobnom poznanstvu te neposrednom uvidu u njegove životne nazore, Babiću uspijeva podastrijeti integralnu i zaokruženu interpretaciju opusa slikara za kojega nije pretjerano konstatirati kako predstavlja jedinstvenu pojavu unutar korpusa suvremenog hrvatskog slikarstva. (Božo Majstorović)

Vanja Babić donosi sustavan i jezgrovit pregled Malčićeva stvaralaštva od njegovih početaka pa sve do isteka 2023. i samostalne izložbe u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Kroz osam logično osmišljenih poglavlja čitatelju je posredstvom zanimljiva i pitko napisana teksta te kvalitetnih reprodukcija omogućeno sustavno upoznavanje sa slikarevom prepoznatljivom poetikom, ali također i psihološkim profilom ključnim za razumijevanje slikarskih odnosno izlagačkih principa što ih ta doista osebujna umjetnička osobnost kontinuirano, dosljedno, štoviše opsesivno, prakticira već više od tri desetljeća. Uvjerljivosti i autentičnosti Babićevih opservacija pritom svakako pridonosi i činjenica da ga s Malčićem povezuje generacijska bliskost te prijateljski odnos još od njihovih studentskih dana. (Paulina Jazvić)

U svojem tekstu Vanja Babić ne samo da pomno analizira odnosno interpretira genezu i zrelost Malčićeva slikarstva, već i logično detektira esencijalnu bit slikareva umjetničkog izričaja imuna na stilske pripadnosti, tumačeći ga kao autora osebujna i individualna likovnog pristupa koji se uspio oduprijeti svim uvriježenim konvencijama te tako dokazati kako su ispravni umjetnički postulati odnosno principi važniji od trendovskog pomodarstva i općeg mišljenja likovnog mainstreama. Stoga pozicionira Malčićev rad na razmeđu supkulture i svojevrsna aktivizma, ukazujući pritom da se Malčić spomenutom mainstreamu opire ikonografijom pop kulture. Uporišta za to nalazi u umjetnikovim duhovitim i ironičnim prizorima nerijetko popraćenim provokativnim natpisima ukomponiranim uz rub ili unutar slikarskog kadra. Također, nezaobilazan je i subjektivan pristup životu i radu Ivice Malčića, što se svakako ispoljava kao jedna od ključnih Babićevih intencija s obzirom da u svoj tekst unosi dodatnu autorsku osobnost, a samim time i potrebnu dinamiku. (Mladen Lučić)

Monografija je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

http://durieux.hr/wordpress/wp-content/uploads/2014/11/ministarstvo-kulture-grad-zagreb.png

U traganju za zaboravljenim bitkom

U traganju za zaboravljenim bitkom

U biblioteci Ellipsis upravo je objavljena knjiga Gorana Gretića: U traganju za zaboravljenim bitkom

Martin Heidegger jedan je od najznačajnijih europskih filozofa dvadesetog stoljeća. Međutim, objavljivanjem Crnih bilježnica drastično se mijenja ocjena njegove filozofije, a posebno po pitanju utemeljenja njegova mišljenja u nacionalsocijalističkoj ideologiji. Autor pokazuje kako su Crne bilježnice Heideggerova filozofijska oporuka, te da se stajališta iznesena u njima trebaju tretirati kao integralni dio njegove filozofije. Heideggerovo Pismo o humanizmu, oko kojega je koncipirana ova knjiga i koje je do sada vrlo malo komentirano, neuspjeli je pokušaj uništenja klasičnog europskog humanizma i sa time povezanog neuspješnog nastojanja utemeljenja biti čovjeka prevladavanjem tradicije logosa zapada. Autor je Heideggerovu samovoljnu metaforičku terminologiju i njegov kriptičko–iracionalni način izražavanja nastojao prilagoditi, ali ne i pojednostaviti, opće razumljivoj filozofskoj terminologiji. (ZVONKO POSAVEC)

Autor uzima Heideggerovo Pismo o humanizmu kao paradigmu za kontekstualizaciju njegova mišljenja u duhovnoj situaciji vremena, a koja se posebno očituje u Crnim bilježnicama. U knjizi se pokazuje da se Heideggerovo mišljenje, određeno kao fundamentalna ontologija u djelu Bitak i vrijeme i okolni spisi, može okarakterizirati kao osebujni antihumanizam, dok se tzv. kasno Heideggerovo mišljenje, koje se određuje iz povijesnosti bitka, i koje uvodi u »drugi početak« zapadnjačkog mišljenja, predstavlja njegov navlastiti, duhovni nacionalsocijalizam. Pri tome se je Pismo o humanizmu dvojako neuspio pokušaj kritike i destrukcije klasičnog europskog humanizma. Njegova je kritika humanizma nedostatna, bez obzira ne sve povijesne neuspjehe njegova ozbiljenja, jer nije temeljeno pokazana i dokazana nerelevantnost načela klasičnog humanizma za poimanje biti i mjesta uloge čovjeka kao individuuma i bića zajednice. S druge su strane ostali neuvjerljivi i nedostatno obrazloženi njegovi »formalni ukazi« na neki autentični, ali još prikriveni, izvorni humanizam ranogrčkog mišljenja. (GORAN SUNAJKO)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Kako je prostor postao mjesto

Kako je prostor postao mjesto

Kako je prostor postao mjesto. Eseji iz devetnaestostoljetne australske književnosti Tihane Klepač oslanja se na uvide obrata ka prostoru te mogućnosti koje unutar znanosti o književnosti nude postulati humane geografije, a koji se odnose na interakciju i međusobnu povezanost ljudskoga i prostornoga. U mjeri u kojoj će ovo djelo biti zanimljivo anglističkoj publici ono će svakako privući pozornost i šireg čitateljstva, napose u smislu uspostave nacionalnog identiteta konceptualiziranog kroz dinamiku prostora. (LJUBICA MATEK)

Klepač naglašava činjenicu da je transformacija prostora u mjesto tekstualno uprizorena putem opisa osjećaja mjesta, putem imenovanja i putem izdvajanja šikare kao distinktivno australskog krajolika. U knjizi su opisane tekstualne strategije koje, opisujući način na koji se ljudi nose s prostorom, predstavljaju način na koji se kreira specifični identitet. Stoga će ova rasprava o doprinosu prostora u uspostavljanju nacionalnog identiteta te razotkrivanje tvorbenih procesa i ideologija koji se skrivaju iza tog procesa privući pozornost i onih koji se bave drugim domenama ljudske zbilje i kulture. (VANJA POLIĆ)

Tihana Klepač je izvanredna profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje devetnaestostoljetnu australsku književnost, irsku književnost i žensko pismo. Surađuje s časopisima Studia Romanica et Anglica ZagrabiensiaUmjetnost riječiKnjiževna smotraBrno Studies in EnglishCentral European Journal of Canadian Studies i Journal of the European Association for Studies of Australia kao pisac članaka i kritičkih komentara te kao recenzent. Autorica je knjige Dancing in Red Shoes: Barbara Baynton and the Australian Myth (FFPress 2020), niza znanstvenih radova i su-urednica dva zbornika (Irsko ogledalo za hrvatsku književnost, FFPRess 2007; English Studies from Archives to Prospects, Volume I – Literature and Cultural Studies, Cambridge Scholars Publishing 2016).

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.