Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Novosti

Naslijeđe Carla Gustava Junga

Naslijeđe Carla Gustava Junga

Psihoanalitička teorija Carla Gustava Junga ne zahtijeva samo rehabilitaciju, nego ponajprije pomnu analizu, s obzirom na specifičan status Jungova naslijeđa. Budući da je Jung ideje crpio iz raznih, nekonvencionalnih izvora, koji nisu bili u skladu sa znanstvenim tokovima njegova vremena, njegove teorije površno su se tumačile u neželjenim smjerovima. Cilj ove knjige je ukazati na različita prisvajanja i izobličenja Jungovih psihoanalitičkih teorija, posebice nakon njegove smrti 1961. godine te da upravo iz tog razloga svi Jungovi pojmovi zahtijevaju reviziju i čitanje njegovih izvornih djela. Prvi dio knjige posvećen je Jungovim izvornim idejama i njegovim osobnim interpretacijama. Temeljni pojmovi i načela Jungove analitičke psihologije: nagon, kolektivno nesvjesno, arhetipovi, individuacija objašnjeni su analizom Jungovih djela, ponajprije Sabranih djela C. G. Junga, zatim djela Čovjek i njegovi simboli te Sjećanja, snovi, razmišljanja. Drugi dio knjige daje pregled tumačenja Jungovih načela u trima područjima koja najviše zaslužuju daljnju inter-pretaciju i razjašnjenje, a odnose se na feminističku teoriju inspiriranu Jungom, kritiku Jungova anti-semitizma te svojatanje Junga kao kultnog vođe i nadahnuća New Age pokreta. Knjiga Ninoslave Počuče, Naslijeđe Carla Gustava Junga. Popularna izobličenja i prešućivanja analitičke psihologije nastoji pridonijeti rehabilitaciji »znanstvenog« Junga, kakvim je i on sam sebe smatrao.

Slika na omotu: Ninoslava Počuča, Nađimo se kod semafora, 2020.

 

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Vježbe hrabrosti

Vježbe hrabrosti

Poezija Gorana Bogunovića doista jest vježbanje hrabrosti — hrabrosti da se govori iz nemoći, da se stvori iz nepovjerenja u vlastite mogućnosti i da se nađe pravo bogatstvo motiva i slojeva ondje gdje ih možda ne bismo očekivali. Samim time — vježbanje hrabrosti suočavanja sa samim sobom, ali i čitateljem. U poprilično iscrpljenim poetičkim rješenjima i tematsko–motivskim rukavcima domaćeg pjesničkog polja, Vježbe hrabrosti pojavljuju se kao dobrodošao odmak od dominantnih srednjostrujaških trasa istovremeno nudeći sofisticirano i pristupačno intimističko pismo značajnih estetskih dosega.

Pogovor knjizi napisao je Davor Ivankovac.

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Zagreba.

grad-zagreb

 

Čekajući plimu

Čekajući plimu

Knjiga Enisa Zebića — sa zagonetnim, ali misaono poticajnim naslovom Čekajući plimu — okuplja tekstove koji su tematski raznorodni, kao što variraju i opsegom, ali prezentiraju jasan i konzistentan autorov  interes — filozofija politike s naglaskom na njezinim povijesnofilozofskim kontekstualizacijama i socio-kulturnim, primarno hrvatskim, konkretizacijama. Zebić nerijetko pažnju usmjerava prema marginaliziranim događajima i ličnostima, što je vrlo važno jer je njihovo zanemarivanje, koje katkada graniči s potpunim zaboravom, najčešće rezultat povijesnih, političkih i ideoloških okolnosti i tokova, a ne njihove »beznačajnosti«.

Autor je temeljit i u istraživanju i u pisanju, gotovo opsesivno posvećen detaljima (primjerice, biobibliografskim činjenicama), ali mu to ne muti pogled u tom smislu da nije u stanju sagledati i širu sliku. Upravo suprotno, Zebić podjednako osvjetljava i detalje i cijeli kontekst u kojemu pojedinu temu i problem treba razmatrati kako bi se višestrano sagledali i u analitičko–interpretativnom smislu iscrpili. Bilo da se bavi određenim ličnostima i/ili njihovim djelima (Lippman, Dewey, Arendt, Krpan, Rajković, Balen, Polić, Grlić, Helie) ili određenim historijskim događajima i pokretima (Španjolski građanski rat, studentski pokret 1960–ih, 1970–ih i 2000–tih) u perspektivi filozofije, politologije, sociologije i mediologije, ili određenim fenomenima, od masmedija i visokog obrazovanja do kampanilizma, totalitarizma, socijalizma i anarhizma — Zebić je oštrouman analitičar koji, nikad na prečac, izvodi briljantne zaključke. (Hrvoje Jurić)

 

Fotografija na omotu knjige: Stanko Abadžić

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

grad-zagreb

Eco Bešić piše O...

Eco Bešić piše O…

O… je zbirka iznimno duhovitih priča i crtica, mahom autobiografskih, koje će vas nasmijati do kašlja, kao što to autor često voli napisati u svom pripovijedanju. Autorov stil pisanja nepredvidljivih humornih priča i crtica toliko je ispredvremen, neočekivan i neuobičajeno duhovit da sam se prilikom čitanja svako malo vraćao na pročitane rečenice. Iza autorovog humornog pripovijedanja evidentno stoji iznimni talent koji je lako prepoznati po izvanrednom kreiranju atmosfere, po vještini karakterizacije najčešće »malih« likova, po originalnim literarnim igrarijama i po nesvakidašnjim fabularnim ishodima svakidašnjih radnji. Sve navedeno tjera me da ovu knjigu svrstam pod one rijetke knjige koje sam namjerno odugovlačio pročitati kako bi čitanje trajalo dulje. … (Davor Butorac)

Knjiga je objavljena u suradnji s knjižarom Bookara iz Zagreba.

Rajski brežuljci

Rajski brežuljci

Mineke Schipper u knjizi Rajski brežuljci: povijest moći i nemoći istražuje kulture kroz povijest da bi opisala složen odnos muškaraca prema ženskom tijelu. Unatoč simbiotskoj vezi između spolova, muškarci su uvijek imali veću moć od žena, a u korijenu svega toga, prema Schipper, leži anatomija. Schipper za svoju tezu nalazi tragove u umjetnosti, književnosti i popularnoj kulturi, od drevne Mezopotamije, japanskih mitova, grčke mitologije, Talmuda, preko vikinga i bogate umjetnosti dinastije Ming pa sve do MeToo pokreta. Ova knjiga otvara oči i pokazuje kako sami svjesno ili nesvjesno perpetuiramo strahove u svakodnevnim odnosima. Rajski brežuljci djelo su erudita, bogato književno–povijesnim anegdotama i novim uvidima u području feminizma.

S nizozemskoga prevela Maja Weikert

Knjiga je prevedena uz potporu Nizozemske zaklade za književnost, a objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

min-nizozemci-godina-citanja

Fantom slobode 3/2020

Fantom slobode 3/2020

Pandemija, potres, pandemija, potres, zaključak godine, inventura i prođe vrijeme. A u međuvremenu je objavljen i treći broj časopisa Fantom slobode za 2020. godinu.

Priča »Priobalska basna« novosadskog romanopisca i pjesnika Dušana Vejnovića rašomonski je prikaz misterioznog dvostrukog umorstva. Više pripovjedača, među kojima je i jedan zec, daju iskaze o kobnoj noći kad se dogodila nesreća. Poput slagalice, ti iskazi postupno stvaraju cjelinu koja ipak ostaje namjerno nedorečena pa time ostvaruje i zlokoban ton.
Davorka Androić donosi nam osvježenje u lirskim proznim crticama.
»Slipi kralj« Marina Ivančića je parabola o Isusu ispripovijedana na narječju koje se govori u okolici Čakovca, govori o čovjeku koji je nestao prije dvanaest godina. Priča ostupno gradi napetost da bi naposljetku dovela do goruće spoznaje.
Dvije priče Nade Crnogorac vješto su i duhovito ispisane suočavanje s neželjenom situacijom i njezino zrelo prihvaćanje te o đavoljem učeniku kojem se događa upravo ono na što sam osuđuje svoje žrtve. Crnogorac piše s ironijom, a pripovjedači su joj vrlo plastične osobnosti.
Vladimir Milojković je sprski autor s engleskom adresom koji piše i na mješavini srpskog i hrvatskog jezika. Njegove su pjesme posvećene velikim književnicama, poput Silvije Plath i Herthe Müller, a autor sam kaže da ga je nadahnula i hrvatska pjesnikinja Tatjana Gromača.
Nagrađivana podgorička pjesnikinja Jana Radićevć donosi nam devet duhovitih pjesama, crtica iz obiteljskog života i književnih opaski, anegdota koje su mješavina sjećanja i oštroumnih zapažanja, nostalgije i dovitljivosti.
Poezija pjesnika Omera Ć. Ibrahimagića posvećena je raznim temama, od razgovora s Tonkom Maroevićem do ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije. Izraz mu stoga rangira od veselog i zaigranog do teškog i turobnog.
Filozofski tekst Marije Buntak u užem smislu bavi se interpretacijom odabranih djela filozofa Friedricha Nietzschea. Pritom se paralelno, s namjerom da se rasvijetle njegove misli o tijelu i plesu, pokušava uspostaviti poveznica s razmatranjima te primjenom ovih (međusobno povezanih) pojmova u antropološkim istraživanjima. Preklapanje je ovih dviju disciplina u diskursu o plesu neizbježno, jer antropologija potrebuje opću definiciju plesa, a filozofija svijest o biološkom (karnalnom) utemeljenju čovjeka. Upravo iz navedenog proizlazi značajni doprinos Nietzscheovih razmišljanja u kojima ples shvaća kao spoj biološkog i umijeća. Osim što postavlja ples kao jedan od značajnih pojmova svoje filozofije, još važnije, prekida šutnju o plesu koji je sve dotada bio nezasluženo zanemaren u znanstvenoj i teorijskoj literaturi. U širem se smislu tekst bavi plesom kao činom u kojem do izražaja dolazi neodvojivost tjelesnog i kognitivnog te s tim u vezi i načinom na koji se holističko shvaćanje čovjeka odražava na uvriježene dihotomije između uma i tijela te prirode i kulture.
U osvrtu na knjigu Snježane Banović Kazalište za narod Nenad Popović, dugogodišnji glavni urednik Durieuxa, elegantno objašnjava zašto je ova knjiga važna.
Krešimir Purgar donosi dugačku analizu radova likovnog umjetnika Zlatka Kozine.

Autori u ovom broju
Dušan Vejnović rođen je 1981. u Somboru. Objavio je zbirku priča Tvrdoglave beline (2011.), za koju je osvojio nagradu »Đura Đukanov«, zbirku pesama Posebne potrebe (2013.) i roman Jako i nikome (2014.). Preveo je roman Amajlija Roberta Bolaña za što je dobio nagradu »Radoje Tatić«. Živi u Novom Sadu.
Davorka Androić rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala na Prehrambeno–biotehnološkom fakultetu. Piše priče za djecu te kratku prozu i poeziju. Ilustriranu zbirku pjesama za djecu Žirafa Žiži pleše step, s kojom je sudjelovala na festivalu Pazi knjiga!, objavila je u izdanju Edicije Božičević. Tekstove je objavljivala na portalima Booke.hr, Časopis Kvaka i Metafora.hr. Od 2000. godine slika. Dosad je imala dvije samostalne izložbe: Moje ljame u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 2017. te Ande u Zadruzi likovnih stvaralaca u Zagrebu 2015. godine. Sudjelovala je na skupnim izložbama Biennale akvarela 2018. u Zaprešiću i PRO–FUTURA 2015. u Poreču, a od 2012. izlaže na godišnjim izložbama Kulturnog centra Peščenica.
Marin Ivančić, rođen u Karlovcu 1991., diplomirani je pravnik. Živi i radi u Zagrebu. Kratke priče su mu objavljivane na natječajima Kritične mase, West Herzegovina Festa, Prozak na vrh jezika, FEKP–a i drugih. U sklopu programa Rani radovi predstavljen je sa svojim pričama u klubu Močvara. Uz navedene uspjehe, s NK Dobra Novigrad na Dobri prvak je Druge karlovačke županijske lige u sezoni 2019./2020.
Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvo i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.
Vladimir Milojković je rođen 1978. godine u Subotici. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Somboru iz područja metodike rada vizualne umjetnosti i slikarstva. Objavio je dvije zbirke poezije: Razgovor sa Hertom (2014.), za koju je dobio nagradu za najbolji neobjavljen rukopis za mlade autore, SKC Kragujevac) i teško u glavi (2020.).Trenutno živi u Readingu u Britaniji i radi kao čistač prljavštine koju za sobom ostave studenti na lokalnom sveučilištu.
Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studij germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentkinja na razmjeni boravila je i na sveučilištima u Marburgu i Grazu. Prva zbirka poezije ako kažem može postati istina objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige. Najmlađa je dobitnica godišnje literarne stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21. Za ciklus pjesama Megalodon Lantimos osvojila je drugu nagradu na natječaju »Ulaznica« 2017., a bila je finalistkinja više književnih natječaja. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Uvrštena je u izbor za prijevod na njemački jezik na natječaju »Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca«, projekta koji je podržala njemačka organizacija za akademsku suradnju DAAD, a u najavi su i prevodi na engleski, francuski, slovenski i grčki.
Omer Ć. Ibrahimagić, rođen u Tuzli 1968., objavio je pjesme, priče i putopise u regionalnim časopisima, listovima i na portalima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca i mnogim drugima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Šest bijelih mantila (2007.), Ćilibar i perle ( 2007.), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018.), Pogled na moj svijet (2018.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine te P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade »Mak Dizdar«, »Simha Kabiljo«, »Dr. Esad Sadiković«, »Marko Martinović Car«, lista Večernje novine i udruženja Mladi Muslimani i druge. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu »Lapis Histriae«, a jednom za nagradu »Musa Ćazim Ćatić«. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli.
Marija Buntak rođena je 1990. godine u Zagrebu. Završila je preddiplomski studij filozofije i religijskih znanosti Filozofskog fakulteta Družbe Isusove Sveučilišta u Zagrebu, diplomski studiji antropologije i povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te diplomski studij teorije i kulture mode Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade (ak. god. 2018./19.) i Plakete Izidor Kršnjavi Odsjeka za povijest umjetnosti (ak. god 2018./19.). Trenutno radi kao samostalna istraživačica te postavlja manje izložbe suvremenih autora.
Izdavač, publicist i prevodilac Nenad Popović rođen je u Zagrebu 1950. godine. Pohađao je školu u Zagrebu i Koblenzu u Njemačkoj. Od 1968. do 1974. studirao je u Zagrebu i Bonnu, a period 1974.-1976. proveo je kao stipendist DAAD-a (Deutscher Akademischer Austauschdienst) u Freiburgu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je germanistiku i južnoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Svoju je karijeru započeo kao asistent u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a od 1980. godine radi kao urednik, kasnije i glavni urednik, izdavačke kuće Grafički zavod Hrvatske. Godine 1990. suosniva nakladničku kuću Durieux, jednu od prvih privatnih i nezavisnih u Hrvatskoj, gdje je i glavni urednik do 2013. godine. Sudjelovao je 1999. godine u osnivanju književne grupe – Grupa 99, a 2002. godine bio je i jedan od suosnivača Hrvatskog društva pisaca čiji je bio i potpredsjednik. Bavi se i humanitarnim radom, a sudjelovao je i u osnivanju Zaklade za pomoć obiteljima stradalih novinara u Domovinskom ratu. Od 1978. povremeno piše za novine, časopise i radio, a od 1985. piše i za njemačko govorno područje (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Frankfurter Rundschau, Die Zeit, Weltwoche i dr.). Prevodi s njemačkog jezika. Za kazalište je prevodio (HNK Split, Zagrebačko kazalište mladih, DK Gavella) Sternheima, Brucknera, Bernharda, Fassbindera i dr. Također preveo i knjige Erwina Piscatora, Kazimira Maleviča, Borisa Kelemena, Benna Meyera-Wehlacka, Tille Durieux i Rainera Wernera Fassbindera. U doba agresije na Bosnu i Hercegovinu prevodio je članke bosanskih pisaca (Karahasan, Lovrenović, Filipović, Jergović) za njemačke listove. Dosad je objavio i knjige „Svijet u sjeni“ (Pelago, 2008.) „Ogled o stanovništvu“ (privatna naklada, 2014.), „Dnevnik iz grada P. “ (Durieux, 2017.). Svojim je dosadašnjim radom zaslužio mnoga priznanja: Premio ‘92 per il lavoro letterario Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu (1992.), Leipziške književne nagrade za europsko razumijevanje (1999.) te s Freimutom Duveom Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu (1999.). Također je i dobitnik Medalje Hermann Kesten Njemačkog centra P.E.N.-a (2000.), a 2000. je godine proglašen i počasnim građaninom grada Sarajeva. Član je sljedećih nevladinih organizacija: Hrvatski centar P.E.N.-a, Hrvatsko društvo pisaca, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Cap Anamur – German Emergency Doctors, Köln; Journalisten helfen Journalisten, München; International Forum Bosnia, Sarajevo; Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. Živi u Puli.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

200 godina Friedricha Engelsa

200 godina Friedricha Engelsa

Suočeni s dilemom treba li povodom obljetnice složiti uobičajen zbornik radova u znaku vječite poštapalice »u djelima svojim živjet će vječno« ili knjigu s konceptom koja će htjeti stvoriti osnovicu za progovaranje o nama i našoj sadašnjici (…) opredjelili smo se za potonje. (…) Posebna dodatna vrijednost ovog djela jest ukazivanje na nediscipliniran teorijski i životni stav Friedricha Engelsa da se prema Marxu, bilo živom ili mrtvom, prvi ne odnosi kao prema proroku, pa, suveren u vlastitoj misaonoj djelatnosti, niti ne teži nekoj ortodoksiji koja bi odvajala prave od krivih shvaćanja. (Lev Kreft)

Originalnošću ovog zbornika uspješno je situirana Engelsova misao u kontekst današnjih rasprava. Valja istaknuti kako je zbornik radova prva knjiga u Hrvatskoj koja nakon dugo godina iznova daje iscrpan prikaz i kritički osvrt na jednog od suosnivača marksističkog pogleda na svijet. Riječ je o cjelovitoj interpretaciji Engelsa koja, osim što daje iscrpan i koherenatn pregled cjelokupne Engelsove teorije, pridonosi suvremenim filozofskim raspravama. (Goran Gretić)

Kod nas ne postoji niti jedna urednička knjiga posvećena temeljitoj kritičkoj analizi i vrednovanju misaone ostavštine i naslijeđa Friedricha Engelsa. Značajno više takvih knjiga ne nalazimo niti u svijetu. (…) Pojavljivanjem ovog zbornika ispravlja se taj nedostatak. (…) S druge strane, djelo ne samo da se pravovremeno uklapa u tokove rasprava koje se vode u svijetu, već ih ono svojim objavljivanjem obogaćuje pružajući nove uvide i interpretacije. Jer, kako smo spomenuli,rasprave o Engelsovu značaju na svjetskoj razini tek se razvijaju, pa ovo djelo pravodobnim  pojavljivanjem  pripada  njihovim  predvodnicima. (Zvonko Posavec)

 

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Šake pune oblaka

Šake pune oblaka

Lejla Kalamujić osvojila nas je sjajnom zbirkom priča Zovite me Esteban, a ovom će nas zbirkom drama zadržati pod jednako snažnim dojmom. Šake pune oblaka i druge drame objedinjuju eponimni igrokaz, Ugasimo svjetlo te Ljudožderku koja je već uspješno izvođena u regiji. Djela povezuje suvremena socijalna problematika: stigma homoseksualnosti i transrodnih osoba, usamljenost starih ljudi te odrastanje bez roditelja. Duboko zadirući u tkivo društva, Kalamujić prikazuje razorno djelovanje raspada države te obitelji na njezine stanovnike, odnosno članove, koji nakon njega gube osjećaj pripadnosti. Autorica ipak pristupa likovima s velikom toplinom i empatijom te ostavlja mogućom drukčiju budućnost. Na zastranjenja čovječanstva Kalamujić odgovara nadom.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

Pongračevo

Pongračevo

Do sada je Željko Ivanjek objavio četiri knjige kratkih priča, i to: Epicikli u azilu (1988), Kraj povijesti (1989) i 350.332 udarca (2003), što ih je potom sabrao u Poluistinama (2012). Ova nova zbirka, Pongračevo, njemu je peta, a objavljuje ju niz godina poslije prethodne, kakogod se gledalo.

Da li se pisac u međuvremenu promijenio ili je ostao vjeran temama koje su kritičari opisivali fokusiranim na male, obične ljude i njihove probleme? I jedno i drugo: protagoniste je mijenjalo vrijeme, no uporno ih je slijedio ne tako davni rat. U središtu pripovijedanja ostali su Zagreb, odnosno Trešnjevka i njezin kvart Pongračevo sa svojim stanovnicima.

 

Sudbinu glavnih protagonista ovih kratkih priča Željka Ivanjeka određuje blizina velike tvornice (Končar), staračkog doma i Remize. Odrasli u sjeni prve televizije i domaćih junaka Mende i Slavice, u periferijskom kinu s Jamesom Bondom i westernom, likovi skoro svake Ivanjekove priče skrivaju poneku tajnu — djed skriva vanbračno dijete pred kćeri, starac dječačku ljubav pred prijateljicom, supruga dvostruki život pred mužem, dama koja, radeći sa strancima u velikoj socijalističkoj tvornici, taji svoj pravi posao pred prvim susjedima… Jedan pubertetlija otkriva očevu teku s nerazumljivim šlagerima. I strahove rata. Pjesnik koji je »nestao« u SAD–u, pojavljuje se poslije nekoliko desetljeća s knjigom na engleskom. U nekim pričama čitatelj će prepoznati aluzije na stvarne događaje — na višestruko ubojstvo ili na izbor Bond–djevojke. Među likovima pojavljuje se, konačno, i književni kritičar Željko I., kojeg neposredno imenuje trgovac starim knjigama.

Iz priča je vidljiva autorova namjera proniknuti u cjelinu stvarnosti, sastavljenu od proživljenih i zamišljenih dijelova.

I na kraju, nije nevažno spomenuti da je najpoznatiji stanovnik Pongračeva bio pjesnik – Tin Ujević.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

Pro i protiv

Pro i protiv

Podijeljena u nekoliko većih poglavlja, knjiga Pro i protiv predstavlja akribičnog pisca i umjetnika čije su metode primjećivanja, prepoznavanja i uvođenja zamijećenih sadržaja u medije, u kojima i sam stvara, odavno zapažene. Knjiga omogućuje pogled na umjetničku scenu u Hrvatskoj, sa specifičnim razumijevanjem umjetnosti i njezinih složenih dominantnih odnosa, dok osvrti i polemike opisuju stanje na institucionalnoj razini, nerijetko uz komentare o kulturnoj politici u cjelini. Upravo će zato njezino objavljivanje u ovom izdavačkom nizu znatno pridonijeti historizaciji umjetničkih fenomena te poznavanju odnosa (pa i odnosa snaga) na području kulture. Uzimajući u obzir i buduće čitatelje, za potrebe sveobuhvatnog pregleda i recepcije suvremene umjetničke produkcije, knjiga je strukturirana tako da omogućuje perspektivu konstitutivnih aspekata suvremenoumjetničkog identiteta. Od dugogodišnjih druženja, koja su se kod pojedinih umjetnika protegnula i na više desetljeća, preko izložbenih prostora u kojima je kustoski djelovao, sve do gradova i mjesta podvrgnutih njegovu istraživačkom pogledu – Maračićevo stajalište pro i protiv važno je ne samo kao pregled osobne kritičarske misli nego i kao kritički uvid o umjetnosti i umjetnicima koje počinje pratiti od ranih osamdesetih godina. (Sandra Križić Roban)

Antun Maračić rođen je 12. 12. 1950. u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, predmet likovne umjetnosti, 1971. godine, te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976., u klasi profesora Šime Perića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Kao multimedijski umjetnik priredio je 50-ak samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te izveo više vlastitih akcija i performansa. Dobio je više nagrada za svoj umjetnički rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. godinu. Kao kustos osmislio je i postavio veliki broj izložbi domaće i međunarodne umjetnosti. Vodio je Galeriju Studentskog centra, Galeriju Zvonimir, Galeriju proširenih medija te Galeriju Forum, u Zagrebu, a od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. Autor je mnogih tekstova o umjetnosti (recenzija, kritika, polemika, eseja…) objavljenih u dnevnom i periodičnom tisku, u specijaliziranim časopisima za kulturu i umjetnost te predgovora u katalozima brojnih izložbi. Objavio je više knjiga svojih radova i monografija o drugim umjetnicima. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) za 2016. godinu. Živi i radi u Zagrebu.

Uredila: Evelina Turković

Naslovnica: Igor Kuduz

Knjiga je objavljena u suradnji s Hrvatskom sekcijom AICA-e uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb