Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Novosti

Ekofeminizam

Ekofeminizam

Zbornik Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija pod uredništvom Gorana Đurđevića i Suzane Marjanić sastoji se od 40 tekstova iz područja humanističkih i društvenih znanosti (antropologija, novinarstvo, političke znanosti, sociologija, teorija književnosti, znanost o odgoju) i umjetnosti (poezija i proza) koje su napisali 37 autorica i autora iz Hrvatske, Australije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije i Srbije. Ciljevi zbornika su aktualizacija ekofeminizma i poticanje kritičkog promišljanja i analiziranja ekofeminizma u dugom trajanju na području Hrvatske i jugoistočne Europe; poticanje različitih perspektiva u teorijama i analizama kroz interdisciplinaran pristup; prožimanje globalnih i lokalnih pristupa i transfera znanja; otvorenost  mladim autorima/autoricama. Iz tih je razloga zbornik moguće iščitavati na više razina: teorijskoj kao prinos poznavanju teorije ekofeminizma u kontekstu suvremenih pravaca, društveno-političkoj kao analizu društvenih procesa i struktura, aktivističkoj kroz prizmu analize aktivizama pojedinih skupina i aktera u javnom, performativnom i političkom životu, umjetničkoj razini kroz analizu književnosti i doticaje s ekokritikom, ali i kroz pjesničko stvaralaštvo te na obrazovnoj razini kroz analizu sadržaja kurikuluma i prijedloga za razvoj nastavnih sadržaja kroz praktične radionice.

 

Zbornik na zaokružen i inkluzivan način okuplja ekofem–autor(ic)e s područja jugoistočne Europe i kao takav služi kao referentno polazište akademskim istraživači(ca)ma i političkim aktivisti(ca)ma za sudjelovanje u nadgradnji ove cjelotvorne discipline te — zašto ne! — izazov za možebitno progovaranje o specifičnoj »balkanskoj« razlici ekofeminizma u ovom »zapadnojužnoslavenskom arealu« u kojem smo smješteni.

Izv. prof. dr. sc. IVICA BAKOTA, Sveučilište Capital Normal, Peking, Kina

Promišljanja unutar termina kao što su antropocen, ekologija, ekofeminizam, otpor i subverzija sve su potrebnija u današnjem vremenu, ne samo kao upotpunjavanje i širenje akademskog opusa i interesa nego i kao vrijednosti koje bi trebale ulaziti kako u studijske tako i u srednjoškolske kurikulume. Zbornik „Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija“ sjajna je težnja prema jednoj takvoj potrebitosti koja je, iako se možda nekima tako ne čini, neizbježna.

Dr. sc. ZLATKO BUKAČ, Sveučilište u Zadru

Zbornik upućuje na potrebu za postkolonijalnim ekofeminističkim teorijama koje nude razumevanje vitalne uloge žena kada je u pitanju rešavanje gorućeg globalnog pitanja degradacije životne sredine, kao i klasnih, rasnih, rodnih, vrsnih i drugih diskriminatornih praksi. Stoga se veliki doprinos knjige „Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija“ ogleda u opsežnim diskusijama o ekofeminizmu, njenom potencijalu za podsticaj novih istraživanja u jugoistočnoj Evropi kao jedan od budućih vodećih udžbenika u regionu, pa samim time u doprinosu ekološkom polju i novom načinu delovanja u savremenom svetu.

ANA STOJANOVIĆ, izvedbena umjetnica i doktorandica, Kalifornijsko sveučilište Los Angeles (UCLA), Los Angeles, SAD

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

 

Psihoanalitički roman Željke Matijašević

Psihoanalitički roman Željke Matijašević

Upravo objavljeni roman Željke Matijašević Obrane okusa smrti njezina je druga neznanstvena knjiga. Kao profesorica teorijske psihoanalize, napisala je brojna znanstvena djela, a književna je započela hibridnim leksikonom Crna limfa/zeleno srce (2016). U toj je knjizi zacrtala okvire svojeg svjetonazora koji se temelji na empatiji i zazire od bezosjećajnosti. Obrane okusa smrti osnažuje psihoanalitičku osnovu leksikona utoliko što još jače povezuje psihoanalizu i hibridnost: na labavo konstruiranoj priči roman inkorporira dijalog između ida, ega i super–ega, između Freuda, Junga i Lacana, esejističku usporedbu Juliana Barnesa i Gustavea Flauberta te još mnoge naoko disparatne stvari. Kako sama autorica kaže, djelo je nastalo po uzoru na Barnesovu Flaubertovu papigu, a u njemu se umjesto pojedinosti iz Flaubertova života i rada susreću Eros i Thanatos, jedan ljubavni par koji ne može realizirati vezu te prepirka starih psihoanalitičara..

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

Dramska trilogija Ružice Aščić

Dramska trilogija Ružice Aščić

U Kazališnoj biblioteci Tille Durieux upravo je objavljena dramska trilogija Košnice nagrađivane spisateljice Ružice Aščić koja u središte svake drame smješta jednu obitelj s njenim ključnim problemima. Protagonisti bi od života željeli nešto više od pasivnog prepuštanja okolnostima, ali se njihova nastojanja suočavaju s pritiskom okoline koja im želje gura u prostor nepoželjnog. Uslijed okolnosti likovi postaju bezvoljni pa i preslabi da promijene svoju nezavidnu situaciju. Atmosfera praznine i beznađa, ostvarena naoko ispraznim dijalozima, snažno izbija iz teksta i omata čitatelja kao paučina. U dramama se primjećuje obrnuta gradacija nemoći i malaksalosti, počevši od prve u kojoj je želja jasna, ali neprekidno udara u zid, preko druge u kojoj želje više nema te se osjeća nemogućnost ostvarivanja bliskosti do treće u kojoj vlada opća zabrana i ljubavi i čovječnosti. Ružica Aščić sigurnom rukom stvara antonionijevsku atmosferu pustinje gdje je teško naći orijentir, a kamoli oazu.

Naslovnicu je oblikovao Ivan Stanišić.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

Studije i eseji Antuna Česka

Ime dr. sc. Antuna Česka do sada se uglavnom vezivalo uz sustavnu analizu i kritičku revalorizaciju Kranjčevićeva pjesništva. Tim pitanjem bave se njegove tri nagrađene monografije – prva, Strukturna načela u genezi Kranjčevićeva pjesništva, Dubrovnik, 2001. (2002. »Nagrada grada Dubrovnika«, »Zlatna povelja Matice hrvatske u Zagrebu«), zatim druga, objavljena uz 150. obljetnicu pjesnikova rođenja u Senju, Za Kranjčevića. Od arhivacije do kanonizacije, Zagreb, 2015. (»Nagrada HAZU–a za književnost za godinu 2015.«) i treća, u prigodi obilježavanja 110. obljetnice pjesnikove smrti u Sarajevu, Fenomenologija kategorije subjekta u arhitektonici Kranjčevićeva poetskoga opusa, Zagreb, 2018.
Usporedo s radom na Kranjčeviću, autor je kritički propitivao i pojedina djela uglavnom kanonskih hrvatskih pisaca (Držića, Gundulića, Vojnovića, Ivana Gorana Kovačića, Krleže, Luke Paljetka), objavljujući svoje radove u raznim književnim časopisima (Dubrovnik, Republika, Forum). Želja da se i u tom dijelu znanstvenoga prinosa hrvatskoj i kritici i književnoj povijesti dade doličnije mjesto rezultirala je ovim njihovim skupnim izdanjem u knjizi Studije i eseji.
Slijed kronološki nanizanih radova u ovoj knjizi pokazuje unutrašnji razvoj autorova teorijsko–kritičkog diskursa. Ta je potraga rezultirala konstruiranjem unutartekstne ontološkostrukturalističke metode pomoću koje podvrgava analizi književne tekstove. Metoda je izgrađena na temelju domaćih i stranih poticaja, poticaja koji su dolazili ne samo iz književne teorije (S. Lasić, strukturalizam) nego i iz filozofije (Hegel, Sartre). S tako izgrađenim čvrstim kritičkim aparatom Česko tumači različite tekstove i čitave opuse. U ovoj knjizi treba izdvojiti originalne i poticajne analize Gundulićeve Dubravke, interpretacije Držićevih i Kovačićevih likova, tumačenje ontologema u poeziji Luke Paljetka, ali i neobično lucidan, aktualan i inventivan tekst O književnoj kritici i književnosti. Dr. Antun Česko svojom minucioznom poetičkom metodom otkriva strukturna obilježja poezije M. Stojića i S. Mijovića Kočana, a koristi se istom metodologijom i u kritičkom prikazu knjiga iz hrvatske književne historiografije. Posrijedi je vrijedna knjiga koja baca novo svjetlo na brojne hrvatske književne fenomene i opuse. Pisana metodološki jasno, konzekventno, s rijetko viđenom analitičkom disciplinom, Českova knjiga, nazvana jednostavno »frangešovski« Studije i eseji, vrijedan je doprinos našoj znanosti o književnosti i kritici.

(Akademik Krešimir Nemec)

Napetice iskosa. Glazba u doba hi-fia

Napetice iskosa. Glazba u doba hi-fia

Napetice iskosa opsežno je izdanje sabranih tekstova o glazbi autora, voditelja i urednika Aleksandra Mihalyija.
Zašto Napetice iskosa? Zato što je glazbena scena, sudeći po teoretskim tekstovima i stilskoj ili žanrovskoj heterogenosti, toliko razjedinjena da gotovo blokira neopterećen pristup slušatelja, osim ekskluzivnog pristupa pojedinoj od prisutnih grupa. Pojednostavljeno rečeno: svaka od postojećih grupa ima svoju teoretsku logistiku koja je njoj posvećena te koja ignorira postojanje drugih. Unutar grupa, a pogotovo među grupama, postoji napetost koja se ili skriva ili naglašava. Da se iza ovoga ne krije intenzivna, snažna i raznovrsna te brojna glazbena ili audio kreativna scena po broju sudionika i manifestacija, ne bi ni bilo ovih tekstova. Ova je razjedinjenost posljedica nepostojanja dominantnog kreativnog modela i, paradoksalno, upravo zbog toga imamo ovako bogatu i pluralističku scenu. Je li vrijedna, ili što je vrijedno, to je bez jasnog i jednoznačnog odgovora. Vrijednosna skala se uspostavlja tek u granicama grupe ili izma.
Knjiga čitatelju ponajprije podastire izuzetno bogatstvo koje nam nudi suvremena glazbena scena u mogućoj  izgradnji i zadovoljenju nevjerojatnog dijapazona duhovnih potreba. Nikada se u povijesti pred nekim pojedincem nije nudilo slušanje suvremene glazbe s toliko divergentne glazbene scene: Bachove h-mol mise s Tonom Koopmanom, Einsteina na plaži Philipa Glassa, uz režiju Roberta Wilsona i glazbovanje njegovog ansambla, In vain Georga Friedricha Haasa uz Bečki Klangforum ili vokalno glazbovanje Ami Yoshide. Zajedničko im je šok novog ili posvećenost vrsnih glazbenika te doticanje kulturnih, interpretativnih i perceptivnih limita. Svemu smo tome suvremenici! Kakvo je stanje u teoriji, pokazala je nedavna rasprava o tome što je to suvremenost pa slijedno, i što je suvremena glazba — jednoznačnog stava nije bilo.
Ova je knjiga i svojevrsni bedeker koji će zainteresiranom pomoći da dobije uvid u zbivanja, upozna glavne protagoniste i, na kraju, preporuke za slušanje, gledanje i čitanje onoga što se nudi u pojedinim vrstama izražavanja.
Napisano nije protiv ičega, već je za afirmiranje, stvaranje reda i bržeg pristupa glazbenoj sceni danas. Čak je i zbrka oko pojmova prevelika, a uvođenje reda Sizifov posao. Primjerice, ako čitate za jednog skladatelja na raznim mjestima da pripada: eklekticizmu, postmodernizmu, polistilizmu, donekle ruskom misticizmu, spiritualnom minimalizmu, te da ima sve poznate značajke svoje generacije i tome slično, što očekujete čuti?

Proljetni broj Fantoma slobode 1-2020

Proljetni broj Fantoma slobode 1-2020

Zacijelo bi malo ljudi proturječilo konstataciji da je godina počela gadno. Dok se pošast preko drugih država približavala i nama, podijelili smo se na paničare i negatore, nesreću je naposljetku dočekavši više–manje spremni. Nevolja je zadesila i nas u Durieuxu pa zato proljetni broj Fantoma slobode izlazi ovako kasno.

Iz njega ćete doznati da zadarski autor Želimir Periš donosi dobre vijesti: piše novi roman. Nakon romana Mima i kvadratura duga te Mima i vaše kćeri, kojima se etablirao kao jedan od važnijih suvremenih romanopisaca u Hrvatskoj, ne sumnjamo da će i novi roman biti odličan. Kao teaser pročitajte ulomak iz rukopisa »Nevjesta kostonoga«, duhovite proze u kojoj Periš rastače žanr pastorale, tradicionalni okvir za pisanje o ljubavi, da bi prokazao prave, nimalo viteške obrasce patrijarhalnog ponašanja, odnosno, udvaranja djevojkama.

»Grafitna podmornica«, pripovijetka Svena Popovića, autora dviju knjiga pripovjedne proze, ispričana u drugom licu, tematizira razvoj odnosa dvoje mladih ljudi i kušnju na koju je stavljen. Pripovijedanje se ističe po izuzetno domišljatoj figurativnosti i jezičnim rješenjima. Ono je istovremeno neobavezno, ali jasno je da je u njega uloženo puno rada i ljubavi.

Slijedi duhovita nadrealistička proza Miljana Milanovića aleatorne prirode kod koje čitatelj ne zna na što može računati jer narativna logika na prvi pogled ne postoji. Budući da je priča ispripovijedana u prvom licu, moguće ju je tumačiti kao san, ludilo pripovjedača ili njegova drogiranost. Pažljivijim čitanjem uočit ćemo cikličko kretanje radnje. Na primjer, jedan od likova u priči na početku je mrtav; on ustaje iz mrtvih da bi na kraju priče ponovno poginuo. Znači li u tom slučaju išta njegova pogibija ili se događaji ponavljaju, a vrijeme ide u krug kao na satu?

Od dviju kratkih priča Borisa Škifića koje ovjde objavljujemo, prva je o obrazovanim ljudima bez posla i bez nade da će ga naći te siromasima koji se prehranjuju popravkom kišobrana. Tu u tom momentu fizičkog susreta oni se susreću i u svojoj bliskosti — obrazovan s diplomom i zacijelo neobrazovan na istom su položaju ekonomske ljestvice. Druga je priča o svijetu sasvim suprotnom, svijetu kojem materijalno ništa nedostaje, a duhovne potrebe namiruju sjećanja.

Novosadski pjesnik i urednik Alen Bešić piše o prirodi fotografije, bergerovski, kako se vađenjem slike iz konteksta, njezinim diskontinuitetom stvara višeznačnost. Jer ne videći kontekst možemo doći do sasvim pogrešnog zaključka. Bešić kao ilustraciju prilaže nekoliko fotografija pokazujući pritom i kako se povijest ponavlja uvijek i nezaustavljivo, bez smisla za originalnost i bez empatije.

Kragujevčanka Ivana Maksić, autorica četiriju zbirki pjesama, donosi fragmentarne zapise o ljubavi, pisanim i nepisanim običajima, djelićima života koji metonimijski sugeriraju nešto drugo, poput implicitne naznake da se nikad neće vjenčati jer se nikako ne uspijeva uvući u majčinu vjenčanicu. Zapisi su aforistički, vispreni i začinjeni trpkim humorom.

U ovom broju možete pročitati i četiri pjesme talentiranog mladog pjesnika Bonislava Kamenjaševića pred kojim je, sudeći prema pjesmama objavljenima u drugim publikacijama, blistava karijera.

Ovdje objavljena poezija poznatog crnogorskog proziasta i pjesnika Ðorđa Šćepovića kroz figurativan izričaj tematizira ono što čovjeka čini autentičnim i posebnim među drugim jedinkama. Šćepović piše o čaroliji majki koje u najtežim vremenima mogu pripraviti obrok bez ijednog sastojka, o snazi tišine i snazi govora, o dijelovima nas samih koji su važni za individualnost i ličnost, poput jezika i rodne kuće. Identitarni oslonci u ovim pjesmama poprimaju drukčiji, bajkovitiji i višeznačniji oblik.

Vanda Petanjek iz Čakovca piše pjesme o muško–ženskim ljubavnim odnosima. Njen je izraz pun zakučaste metaforike, ali je izravan i konkretan. Poezija joj je čvrsta, smjela i nabijena ironijom pa čitatelj dobija osjećaj da s lirskim subjektima Vande Petanjek nema šale.

U poeziji beogradske likovne umjetnice i prozaistice Milice Vučković vlada primat sadržajnost nad ritmom. To bi možda bilo obeshrabrujuće kad ta sadržajnost ne bi bila prožeta humorom i ludilom jednog izmještenog subjekta. Vučkovič kreira opsesivan i prilično trapav subjekt koji govori o strahu od smrti i od usamljenosti te o nezadovoljstvu životom/svijetom. To se zanovijetanje može činiti razmaženim, no zapravo je konstitutivan dio svakoga od nas. Dobar primjer toga nezadovoljstva su duhovite pjesme »Portret« i »Nepar«, sastavljene od nasumičnih referenci o sebi koje djeluju kao pomaknut opis za profil na Tinderu. Kada u jednoj od pjesama subjekt nabraja svoje dosadašnje reinkarnacije, jasno je da tu nema nijednog života koji je bio ugodan ili lagodan. Jasno je, zapravo, da nema ni nade da se takav pojavi, ali Vučković u tome pronalazi posebnost, zanimljivost i ljepotu jer im svima pristupa s humorom, ali bez cinizma.

Snježana Vračar Mihelač šokira svojim ispovjednim pjesmama, gurajući nam naš ružni dio povijesti u lice. Državotvorna politika bila je i ostala da se s tih činjenica, najblaže rečeno, skreće pogled. No upravo zato što nismo usvojili taj dio svoje povijesti, suočili se s njime, on nas nastavlja šokirati brutalnošću i nedostatkom empatije. Tako i ova poezija čitatelja sjajno bode baš tamo gdje mu je najneugodnije.

Putopis Jelene Lešaje vodi nas u Finsku. Autorica pripovijeda o doživljajima i dojmovima iz Helsinkija te s okolnih otoka, o promišljanjima o finskom jeziku i arhitekturi. Naoko ona ne daje upute za tumačenje viđenog, ali ispod tog ravnodušnog površinskog sloja nazrijevaju se orijentiri za humanost i toleranciju.

Dramska teoretičarka i redateljica Rajna Racz nudi freudovsko tumačenje Ibsenove drame Rosmersholm. Ta je drama sa svojim sablastima iz prošlosti vrlo pogodna za psihoanalitička čitanja, što je prepoznao i sam Freud kada je pisao o njoj. Racz pak proširuje i produbljuje Freudovo tumačenje dodajući vlastite uvide.

U likovnoj rubrici Kontejner Branko Franceschi upoznaje nas s projektom Viktora Daldona Kolpomorto, multidisciplinarnu instalaciju kojom umjetnik prikazuje mračnu stranu života i umjetnosti na hrvatskom obalnom području.

 

Autori u ovom broju

Želimir Periš rođen je u Zadru 1975. U četiri godine objavio je četiri knjige: zbirku priča Mučenice (2013.); romane Mima i kvadratura duga (2014.) i Mima i vaše kćeri (2015.); i zbirku pjesama x (2016.). Iduće četiri godine pisao je Mladenku kostonogu koja će na sunce 2020. Dobio je nekoliko relevantnih nagrada za priče, bio je u finalu nagrade za najbolji roman godine, tekstovi su mu više puta adaptirani za kazališne predstave. Vodio je književni festival Kalibar bestival, radionice pisanja OtPis, udrugu pisaca ZaPis i sudjelovao u nizu književnih događanja i inicijativa u Zadru i oko njega.

Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Meandarmedia) objavljuje 2015. Roman, Uvjerljivo drugi (Fraktura) izlazi 2018. Jedan je od osnivača »TKO ČITA?«, programa namijenjenog promociji mladih autora. Priče su mu uvrštene u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press) i prevedene na engleski, njemački, poljski, katalonski i rumunjski.

Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru. Fasciniran je istraživanjima u oblasti umjetne inteligencije i kreativnošću strojeva. Više se ne bavi muzikom. Jedri i spravlja destilate vrhunske kvalitete. Objavio je zbirke priča Bending, 2010. i Produžetak vrste, 2019. Povremeno objavljuje po književnim časopisima.

Boris Škifić objavio je roman Priča o četiri čempresa i zbirke priča, Let leptira i Od jutra do sutra/Adios amigos.

Alen Bešić rođen je 1975., u Bihaću, u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je četiri knjige poezije: U filigranu rez (1999.), Način dima (2004.), Golo srce (2012.), za koju je dobio nagrade »Branko Miljković« i »Risto Ratković«, te Hronika sitnica: izabrane pjesme (2014.), kao i dve knjige izabranih književnih kritika i eseja: Lavirinti čitanja (2006.) i Neponovljivi obrazac (2012). Preveo je s engleskog jezika knjige Jean Rhys, Jamaice Kincaid, Annie Proulx, Johna Fowlesa i drugih. Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski, francuski, ruski, makedonski, mađarski, rumunjski, španjolski i slovenski jezik. Radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju Polja, a od 2012. i kao urednik izdavačke djelatnosti Kulturnog centra Novog Sada.

Ivana Maksić (1984.) piše poeziju, crtice, eseje i prevodi s engleskog jezika. Objavila je knjige poezije O telo tvori me (2011.), Izvan komunikacije (2013.), La mia paura di essere schiava (2014.) i chap–book Jaz sem tvoj propagandni film (2018.). Poezija joj je zastupljena u antologijama i zbornicima: Van, tu: free (2012.), RESTART (2014.), Meko tkivo (2015.), Ovo nije dom — pesnikinje o migraciji (2017.), Koordinate (IGNOR, 2018.), POLIP International (2018.) i u magazinu Recours au Poème. Sudjelovala je na međunarodnim festivalima poezije u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i na Kosovu. Uredila je Zbornik poezije socijalne tematike Do zuba u vremenu (2014.) i regionalni zbornik socijalne i angažirane poezije REZ (2016.). Bila je glavna je urednica novina MAMAC. Predaje engleski jezik.

Đorđe Šćepovićje rođen 1983. godine u Titogradu. Diplomirao je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Laureat je Pivskih večeri poezije (2004.) i Festivala jugoslovenske poezije mladih u Vrbasu (2005.). Objavio knjige poezije: Provincije spasa (2004.), Molitva za Judu (2004.), Par riječi o strahu (2005.), Apostol iz bloka A (2006.), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009.), Dok crtah mapu svojih putovanja (2016.), Prije objave (2017.) i Doba (2018.) te knjigu kratke proze Gozba (2019.). Zastupljen je u više zbornika i panorama poezije. Poezija mu je prevođena na engleski, mađarski i slovenski jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa za književnost i kulturu Script. Živi u Podgorici.

Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u časopisima Poezija, Polja i Tema, na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Živi i radi u Zagrebu.

Milica Vučković rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Fakultet primenjenih umetnosti na kojem trenutno priprema doktorski rad. Godine 2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča Roj. Na regionalnom natječaju Biber 2017. osvojila je prvu nagradu. Njen prvi roman, Boldvin, izašao je 2019.

Bonislav Kamenjašević (1988., Gradačac, BiH) studirao je filozofiju, diplomirao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je pjesme u časopisima Ka/Os, Jat, Forum i Republika, na Kultipraktiku, u zborniku Rukopisa. Stručne i znanstvene priloge objavljivao u zbornicima sa znanstvenih skupova. Kritike objavljivao u Vijencu te na portalima Ziher i Arteist. Radi u Nakladi Ljevak.

Snježana Vračar Mihelač rođena je u Puli. Studirala je ekonomiju. Uređivala je časopis Enter–net, piše marketinške i autorske tekstove, te prevodi. Odnedavno svoju literarnu kreativnost materijalizira u poeziju i prozu. Radove je objavila u zinu Monstruma, na portalu Strane, u časopisu Kvaka, a u okviru literarnih radionica njene su pjesme i priča objavljene u višejezičnom zborniku Biće bolje / Bo že. Rukopis Visoke vode pohvaljen je od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu.

Jelena Lešaja je rođena u Zagrebu 1977. godine. Studirala je filozofiju, sociologiju i bibliotekarstvo. Radi u Hrvatskoj knjižnici za slijepe. Putopisnu prozu objavljuje u zvučnom časopisu Znanost i umjetnost, časopisu Riječi te na portalima i društvenim mrežama. Na natječaju metaFORA je pričom »Uho« 2015. godine osvojila drugo mjesto. Tekst »Amerika, službeno« je 2017. godine uvršten u finale za Nagradu »Dijana Klarić«. Pohađala je radionicu kratke priče CeKaPe–a.

Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019).

 

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

Ona

Ona

U suizdanju s Književnom Republikom, a pod uredničkom palicom Velimira Viskovića, Durieux je objavio zbirku poezije Ona pjesnikinje Jovane Nastasijević.

Pišući o svakodnevici, o ljubavnim odnosima, bračnim ulogama, o žudnji, privrženosti, seksualnosti, čekanju i nerazumijevanju, autorica britkim, ponekad gotovo brutalnim jezikom demontira patologiju jednoga vremena koje, iako suvremeno i tehnološki napredno, na svjetonazorskoj, emotivnoj i socijalnoj razini nerijetko ostaje duboko konzervativno, skučeno i nehumano. Lirski glas koji zatječemo u zbirci Ona glasan je i odriješit ženski glas koji se ne libi reći „popu pop, a bobu bob“, ali isto tako, u nizu pjesama, i stiliziran muški glas. U oba slučaja riječ je o iskazima koje odlikuje beskompromisnost u leksiku, tematici, a nerijetko i izrazu. Iako je najveći dio pjesama obilježen osobnim, subjektivnim tonom koji referira na doživljajni kontekst suvremene, osvještene žene, u njihovoj se motivici, a ponekad i kao glavna tema (najbolji primjer je pjesma Žena koju nitko nije poznavao, po kojoj nosi naslov prvi od dvaju ciklusa zbirke) razaznaju oni problemi i situacije koji, ako i nisu dio naših osobnih života, čine društveni kontekst u koji smo uronjeni, koji upoznajemo kroz živote naših bližnjih ili putem medija (mizoginija, obiteljsko nasilje, socijalna neravnopravnost, teror materijalizma i uspjeha, otuđenje, izolacija, usamljenost). (Iz pogovora Andrijane Kos-Lajtman)

Fantom slobode zima 2019.

Fantom slobode zima 2019.

S obzirom na to da upravo traju kampanje za izbor predsjednika Hrvatske, prvi tekst u ovom broju Fantoma slobode dolazi kao odličan komentar trenutačnih zbivanja. Mario Majdić Natrlin počastio nas je pričom o predizbornoj kampanji za predsjednika koja djeluje tek pomalo distopijski jer se ne spominje ni mjesto ni vrijeme radnje, ali iz konteksta je jasno da je riječ o sadašnjem vremenu ili bliskoj budućnosti. Distopijski, odnosno futuristički djeluje i zato što Majdić Natrlin u prikazivanju izopačenosti sustava ide dalje u radikaliziranju situacije: predsjednički se kandidat ovdje trenira da glasačko tijelo tretira kao stoku.

Nakon te satirične priče slijedi ulomak iz romana sveučilišne profesorice teorijske psihoanalize, Željke Matijašević, koja je na našu sreću počela pisati i književnu prozu. Roman Obrane okusa smrti izaći će sljedeće godine, a kao i prethodni književni rad autorice, leksikon Crna limfa/zeleno srce, služi se psihoanalizom kao temeljem za građenje teksta.
Lana Bastašić osvojila je regiju svojim romanom Uhvati zeca koji je bio i u finalu NIN-ove nagrade. Ova svestrana književnica piše pripovjednu prozu, poeziju, drži školu književnosti u Barceloni i uređuje književni časopis. Ovdje donosimo njezinu priču »Krv«, ispripovijedanu suzdržano, ali s potresnim učinkom.
Novela »Srebro koje tamni« Danila Lučića, pjesnika i urednika iz Beograda, svojevrstan je hommage fotografiji kao umjetnosti i kao komunikacijskom mediju. Priča inkorporira više žanrova pa tako počinje fingiranim životopisom, da bi se nastavila intervjuom iz kojeg prelazi u pripovijedanje u strogom smislu te završila teorijskim diskursom u kojem se tumače i dekonstruiraju razna gledanja na umjetnost fotografije. Lučić je ovom pričom donio osvježenje u književno polje jer takvih je radova, koji bez straha, a vješto kombiniraju raznolike tehnike pisanja, izuzetno malo.
Ovaj broj donosi priče još jednog vrsnog srpskog autora. Bojan Marjanović, novinar, književni kritičar i romanopisac iz Užica u svojim trima pričama na rubu fantastike tematizira naizgled obične svakodnevne probleme kao što je prihvaćanje tuge kao trajnog životnog stanja.
»Bijeli patuljak« pripovijetka je o starosti puna duha i empatije. Duhovit i zabavan, autor Divko Hadžiev, pisac s Malog Lošinja, slojevito je prikazao probleme s kojima se suočava populacija treće dobi – o samoći, nemoći, zaboravljanju te naposljetku o suočavanju s onim što su ostavili za sobom.
Slivio Lebinac zabavit će vas duhovitim pseudofilozofskim razmišljanjima na temu ljudi bez lica, posebnih osoba koje lice imaju, ali ga baš i nemaju. Razmišljanja se mogu čitati i kao satira o »obrazu« i njegovu nestanku.
Blok poezije predstavljaju troje autora, kritičar Dinko Kreho, dramatičarka Jelena Paligorić Sinkević i pjesnikinja Dijala Hasanbegović. Paligorić Sinkević piše ispovjednu poeziju u obliku dramskih monologa u kojima progovara o strahu od smrt i o životu u kojem je smrt uvijek nešto blisko. Neke pjesme Dijale Hasanbegović karakterizira defetistički ugođaj koji otjelovljuje u prikazu lažne humanosti i beznađa. No druge su njene pjesme o ciklusu izmjene života i smrti te ponovnog rađanja kroz simbol proljeća i kroz ljubav. Poeziju Dinka Krehe mogli bismo odrediti kao opservacijsku, onu koja bilježi pojave i detalje bez komentara, stvarajući time cjelovite semantičke sustave. Kreho lomi retke i postiže efektan ritam, a pjesme mu karakterizira bogat figurativni izraz.
Dani neba je drama koja čini treći dio dramske trilogije, čije su su Košnice i U meni raste nagrađene nagradom »Marin Držić«. Drama je prožeta melankolijom likova koji su se našli u pozadini velikih događaja na koje ne mogu baš nikako utjecati iako to žele. Autorica Ružica Aščić poznatija je kao prozaistica i dobitnica nagrade »Prozak« za knjigu Dobri dani nasilja, no s dramama pokazuje također spisateljski talent i zrelost.
U rubrici Kontejner Krešimir Purgar piše o izložbama konceptualnog umjetnika Sandra Đukića koje analizira do tančine dajući pritom jedan širi kontekst njihova nastanka.

Autori u ovom broju:

Mario Majdić Natrlin rođen je 1986. u Trogiru. U Zagrebu je završio Pravni fakultet i od tada radi u struci. Dugogodišnji je suradnik portala sportnet.hr te osnivač malog digitalnog magazina Zadnje Polje. Priča »Kako to misliš — otok« osvojila je drugu nagradu na natječaju Gradske knjižnice Trogir, a priča »Eta Carinae« ušla je u finale natječaja Festivala europske kratke priče 2019.

Željka Matijašević redovita je profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Fikozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođena je 1968. u Zagrebu gdje je 1993. stekla diplomu iz komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti. Od 1995. do 2000. godine pohađala je magistarski i doktorski studij na Sveučilištu Cambridge gdje je stekla naslov magistre znanosti te doktorice znanosti. Njezin je temeljni znanstveni interes psihoanalitička teorija te njezini dodiri s književnošću, filmom te kulturalnim i političkim teorijama; odnos psihoanalize i filozofije te psihoanalize i religije. Autorica je četiriju znanstvenih knjiga, preko četrdeset znanstvenih članaka, kao i jedne knjige eseja, Crna limfa/Zeleno srce (2017).

Lana Bastašić rođena je u Zagrebu 1986. Objavila je dvije zbirke kratkih priča, jednu knjigu priča za djecu, i jednu zbirku poezije. Osvojila je prvu nagradu za priču na konkursu »Ulaznica«, specijalnu nagradu na konkursu »Karver: Odakle zovem«, prvu nagradu za neobjavljenu zbirku poezije na Danima poezije u Zaječaru, prvu nagradu za dramski tekst (Kamerni teatar 55 u Sarajevu), te dvije godine zaredom prvu nagradu na konkursu »Zija Dizdarević«. Njen prvi roman, Uhvati zeca, ušao je u najuži izbor za NIN–ovu nagradu, a u pripremi su i reizdanja na devet jezika. Surađuje s brojnim književnim časopisima u regiji, uključujući Polja, Povelju, Sarajevske sveske, Puteve, Libartes. Osnovala je Školu Bloom s Boržom Bagunjom u Barceloni. Uređuje katalonski književni časopis Carn de cap.

Danilo Lučić rođen je u Beogradu 1984. godine gdje je završio Studij srpske književnosti na Filološkom fakultetu. Objavio je zbirke pjesama Beleške o mekom tkivu (2013), za koju je osvojio Brankovu nagradu, i Šrapneli (2017). Urednik je portala za književnost i kulturu glif.rs, a bio je i urednik u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo. Ko–urednik je Bosanske vile, najstarijeg bosanskohercegovačkog časopisa. Izvršni urednik je edicije »Zajednička čitaonica« organizacije KROKODIL, a uređivao je i vodio večeri poezije ARGH! Bavi se fotografijom i video formatima, objavljuje kolumne i eseje u tiskanoj i elektroničkoj periodici (Before After, Prosvjeta, Marie Claire, Milica magazin).

Bojan Marjanović je rođen u Užicu. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Objavio je roman Sutra ćemo (2017), kao i dve knjige pesama Politika, Pornografija, Poezija (2015) i Između dva rata (2016). Dobitnik je NIN–ove stipendije za roman u nastajanju za 2015. godinu te nagrade »Laza Lazarević« za neobjavljenu pripovijetku za 2013. godinu. Priče, pjesme i eseje objavljivao je u periodici. Živi u Beogradu gdje radi kao novinar u magazinu Liceulice, a novinske tekstove objavljuje u medijima širom bivše Jugoslavije.

Divko Hadžiev rođen je 1961. godine u Skopju. Nakon potresa 1963. godine seli se s roditeljima u Rijeku gdje pohađa i završava osnovnu školu, gimnaziju i Pedagoški fakultet — smjer matematika i fizika. Od 1986. godine radi kao profesor matematike i fizike u srednjoj školi u Malom Lošinju. U pripremi za objavljivanje kod izdavačke kuće Alfa je njegova knjiga o fizici Ti si fizičar, ti bi to trebao znati!

Silvio Lebinac rođen je 1962. u Bistrincima. Studirao je filozofiju i povijest te knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u časopisima Zarez, Dubrovnik, Književna Rijeka, Riječi, Svjetlo i Europski glasnik. Piše kratke i duge priče te poeziju. Bio je član Književne udruge Vers iz Belišća. Živi i radi u Zagrebu.

Jelena Paligorić Sinkević (1987.) rođena je je u Beogradu. Piše i objavljuje drame, pjesme i priče. Drame su joj prevođene na engleski jezik. Boravila na rezidencijalnim boravcima u Amsterdamu, Frankfurtu, Puli, Bregenzu, Berlinu, Dubrovniku, Rijeci. Drame su joj postavljane u Beogradu i Novom Sadu, scensko čitanje imale u Austriji. Godine 2014. dobila je »Zmajevu nagradu« za tekst monodrame za decu. Godine 2017. pobijedila je na natječaju Opere i teatra MADLENIANUM za mlade dramske stvaraoce. Audio-vizualna instalacija »Priče ispod ćebeta letećeg kreveta« izabrana je kao jedan do šest projekata za izložbenu sezonu 2018./2019. u Kulturnom centru Kovin. Knjiga Deca su negde drugde objavljena je 2018. godine kao jedan od triju najboljih rukopisa u okviru natječaja Prvenac namijenjenog autorima mlađim od trideset pet godina.

Dijala Hasanbegović je pjesnikinja, novinarka i i književna kritičarka. Radila je kao književna i kazališna kritičarka tjednika Dani, kao novinarka portala Radio Sarajeva i kolumnistica na portalu Diskriminacija. Trenutno radi kao kolumnistica za portal Prometej.ba. Objavljivala je eseje, poeziju i kritike za različite književne časopise. Pjesme su joj prevođene na engleski, poljski i norveški. Njena prva zbirka pjesama je Neće biti djece za rat (2018). Živi u Sarajevu.

Dinko Kreho (1986.) piše i objavljuje poeziju, književnu kritiku, kratku prozu i esejistiku, te prevodi s francuskog jezika. Objavio je pjesničke knjige Ravno sa pokretne trake (2006.), Zapažnja o anđelima (2009.) i Simptomi (2019.), kao i esejističku knjigu Bio sam mladi pisac (2019). Koautor je, s Darijem Bevandom, radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013). Redovno piše za stranice booksa.hr i proletter.me, kao i za tjednik Novosti.

Ružica Aščić dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame »Košnice« i »U meni raste« koje zajedno s »Danima neba« čine trilogiju. Za prozni rukopis Dobri dani nasilja osvojila je nagradu Prozak te joj je istoimena debitantska zbirka izišla 2016. godine. Proza joj je zastupljena u antologiji Bez vrata, bez kucanja, časopisu Keine delikatessen, Re, Fantom slobode te na mnogim internetskim portalima. Dobitnica je nagrade »Ulaznica« za kratke priče »Vladimir« i »Ruke koje su dirale ribu«.

Krešimir Purgar je rođen 1964. u Zagrebu. Diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost 1991. a doktorirao 2012. iz humanističkih znanosti, u polju i grani znanost o umjetnosti. Bavi se vizualnim studijima — interdisciplinarnim područjem humanističkih znanosti usmjerenim prema proučavanju umjetnosti, filma, popularne kulture i slikovnih aspekata književnosti. Osnivač Centra za vizualne studije u Zagrebu. Predaje vizualno–teorijske predmete na Studiju modnog dizajna Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je dviju knjiga: Neobarokni subjekt (2006.) i Preživjeti sliku (2010.). Uredio je tri zbornika tekstova: K15 — Pojmovnik nove hrvatske umjetnosti (2007.), Vizualna konstrukcija kulture (zajedno sa Ž. Paićem, 2009.) i Vizualni studiji — umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata (2009.). Znanstvene članke objavio u inozemstvu i Hrvatskoj, među ostalima: Literature as Film. Strategy and Aesthetics of ‘Cinematic’ Narration in the Novel Io non ho paura by Niccolò Ammaniti u knjizi New Perspectives in Italian Cultural Studies (ur. Graziella Parati — Fairleigh Dickinson University Press, 2012); Neobarocco, semiotica e cultura popolare — Intervista con Omar Calabrese u on–line časopisu Il lavoro culturale http://www.lavoroculturale.org/spip.php?article237; Die Macht der Landschaft und die Dialektik des Blickes u katalogu izložbe Snoring in the USA — Kristina Leko i David Smithson, Neue Gesellschaft für Bildende Kunst, Berlin; Reading Nove through Baudrillard. Irony and dread
of television images in Superwoobinda u časopisu Bollettino ‘900 — Electronic Journal of ‘900 Italian Literature, (Università di Bologna, no. 2010/1–2); Lost on (Eco’s) Island. The Model Reader in the Era of Television u časopisu L’Anello che non tiene (University of Wisconsin, Madison, 2009); La verdad de la imagen y el giro visual — Fotografias de Igor Eškinja en un contexto de sistemas simbolicos u katalogu samostalne izložbe Igora Eškinje u Centro de arte Caja de Burgos, Burgos. Sudjelovao je na znanstvenim konferencijama u Genovi, Colorado Springsu, Taormini, Manchesteru, Londonu, Barceloni, Zagrebu, Dartmouth Collegeu, na University of Western Ontario i drugdje. Član je International Association for Visual Culture, American Association for Italian Studies i Hrvatske sekcije AICA–e. Dobitnik je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA–e za 2009. za doprinos širenju discipline vizualnih studija u Hrvatskoj.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

Nagrada »Julije Benešić« Tončiju Valentiću

Nagrada »Julije Benešić« Tončiju Valentiću

Ogranak Matice hrvatske u Đakovu i Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski Osijek dodijelili su Nagradu »Julije Benešić« 22. Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara za 2019. godinu za najbolju knjigu književnih kritika našem autoru Tončiju Valentiću za knjigu Arhipelag suvremene filozofije – Kritički vodič (Durieux, Zagreb 2018.)

Brk i Vrabac

Brk i Vrabac

U novom romanu Željka Ivanjeka Brk i Vrabac glavni junak, novinar dnevnika »Jutro«, Predrag Vrabac, dobija zadatak napisati knjigu o ostarjelom Titovom generalu, Ivanu Mirkoviću Brku, skojevcu i partizanu, šefu vojne tajne službe bivše države. Naizgled lak posao pretvara se u sukob generala i novinara, odnosno bivšeg i sadašnjeg svijeta. Njihovi se pogledi razilaze kod poznatih događaja – atentata na Kardelja, smjene Rankovića, Hrvatskog proljeća i drugih – kojima je general svjedočio, a novinar doživljava formativnim. Da bi se oteo Brkovom tumačenju prošlosti i povijesti, Predrag Vrabac se koristi knjigama i intervjuima drugih sudionika istih zbivanja, kao i izvješćima raznih komisija. Njihov dijalog i odnos stvara nov lik Josipa Broza Tita i sliku države nestale u krvi, ali i sliku Lijepe naše te njenog sadašnjeg medijskog cirkusa. Roman postavlja pitanje: jesu li različiti državno-politički sustavi rodili tipične vlastite predstavnike ili samo iznimke?

Fotografija na ovitku: Mio Vesović / MO: Josip Broz Tito, Zagreb 1976, Proglašenje Zagreba herojskim gradom (drugi put)

 

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb