S veseljem objavljujemo da su naši autori za svoje knjige koje su objavljene u našoj nakladi dobili dvije nagrade.

Ante Armanini je za knjigu Dulcineja, Cervantes i holokaust dobio Nagradu Višnja Machiedo Hrvatskog P.E.N. centra, a Matija Ivačić za pjesničku zbirku kumulonimbus Nagradu “Tin Ujević” Društva hrvatskih književnika.

Čestitamo!

U sklopu naše biblioteke Ellipsis objavljena je nova knjiga – Prirodni porođaj Željke Jelavić

Prirodni porođaj: suvremene porođajne prakse prva je cjelovita etnografska studija prirodnoga porođaja u nas. Autorica promišlja porođaj kao događaj koji nadilazi biološke aspekte, fokusirajući se na kompleksne društvene, institucionalne i pravne dimenzije koje oblikuju žensko iskustvo rađanja. Temi pristupa preko etnoloških, kulturnoantropoloških, medicinskoantropoloških i feminističkih pogleda na suvremenu praksu porođaja, kako u bolnicama, tako i kod kuće. Tako promišljajući porođaj, autorica razotkriva dominantne društvene paradigme i institucionalne prakse koje ga okružuju, ali nas upoznaje i s često zanemarenim glasovima rodilja, primalja i doula. Dok nas, s jedne strane, poziva na to da kritički promotrimo uvriježene percepcije o suvremenim porođajnim praksama, napose o izvanbolničkom porođaju, a s druge nas strane na izniman način uvodi u etnografski zabilježeno neposredno žensko iskustvo, čineći da knjiga postane nezaobilaznom literaturom za sve koji vjeruju u pravo žena na slobodan i informiran izbor o mjestu i načinu rađanja. (TEA ŠKOKIĆ)

Knjiga je nastala iz želje da se upozori na alternativne mogućnosti i prakse rađanja koje porođaj čine manje traumatičnim, institucionaliziranim i medikaliziranim. Posrijedi su one prakse koje afirmiraju prirodnost porođaja u kontekstu doma, intime i obitelji. Kritičkim čitanjem zakona i promišljanjem postojećih institucionalnih praksi, knjiga upozorava na problem medijalizacije porođaja i inertnost pravnog i medicinskog sustava te njihovu veliku sporost u hvatanju koraka s vremenom. S druge strane, antropološko razumijevanje iskustva porođaja, razgovori s majkama, primaljama, medicinskim sestrama, ginekolozima porodničarima i doulama donose drukčije glasove. Oni pokazuju da življeno iskustvo trudnoće, rađanja i ranog majčinstva traži sustav podrške rodiljama koji se temelji na razumijevanju, individualizaciji, gestama ljudskosti kakve trenutačno ne pruža sustav javnozdravstvene skrbi i pozitivno pravne prakse. Kroz refleksivnu i participativnu etnografiju autorica gradi tekst koji je istodobno i podrška ženama koje traže drukčije porođajne prakse. Knjiga time postaje svojevrstan angažirani doprinos javnoj raspravi o pravu na prirodan i dostojanstven porođaj. (SANJA POTKONJAK)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske

Knjiga Radost tumačenja Đurđice Čilić sastoji se od sedam poglavlja u kojima autorica donosi do sada neobjavljene znanstvene tekstove posvećene tumačenju i recepciji poljske (ali i hrvatske) poezije iz kojih je vidljiva širina i dubina autoričinog poznavanja kako teorijskog aparata ključnog za tematski okvir knjige, tako i same prakse prevođenja relevantnih poljskih autora. Radi se o vrijednom znanstvenom djelu koje donosi svježu i modernu interpretaciju vodećih poljskih pjesnikinja i pjesnika te afirmira poeziju kao važan i nezaobilazan alat za refleksiju o ključnim i aktualnim kulturnim i društvenim pitanjima. (Suzana Kos)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Špranje Ivana Zrinušića zbirka je eseja nastalih između 2020. i 2023. koja objedinjuje filozofska razmatranja, kulturnu kritiku, osobna iskustva i lirske minijature. Eseji govore o čitanju kao činu empatije, o piscima i njihovim sjenama te o vrijednosti umjetnosti u doba brzine i površnosti. Riječ je o tekstovima koji pokazuju da književnost, ako nas i ne može spasiti od propasti, ipak može promijeniti tuđu percepciju, produbiti nečiju svijest i formirati čitatelja. Špranje je knjiga za pažljivog čitatelja — ona ne obećava odgovore, ali otvara pukotine kroz koje ćemo nazrijeti smisao.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Izlazak iz sumorne atmosfere i dolazak proljeća obilježite čitanjem novog broja Fantoma slobode! Nekoliko pripovijedaka, jedan ulomak iz romana, mnogo poezije i kritika zadovoljit će vaše čitalačke potrebe barem nakratko.

Književni kritičar i pjesnik Siniša Kekez krenuo je u prozne vode i napisao dugačku pripovijetku o mukama jednog umirovljenika koji se suočava s činjenicom da njegov sin nije onakav kakvim se prikazuje.

Priča književnice i teoretičarke Marije Ratković »Glava porodice« govori o danu kad se dvoje djece suočavaju sa smrću svojeg ljubimca. Reakcija dječaka, način na koji on odlučuje riješiti problem ukazuje na problem nasilja koje duboko prožima instituciju obitelji.

Kritičarka i prozaistica Jadranka Pintarić također piše o pro­blematičnom odgoju. Pripovijedajući iz perspektive djeteta, Pintarić ostaje jezično i misaono u dječjoj svijesti, ali bez infantilizacije. Dijete ne razumije, ali točno registrira emocionalno i fizičko zlostavljanje i zanemarivanje.

Protagonistkinja priče Marijane Čanak »Žena na odmoru« zabunom uzima tuđi kofer. Nemajući svoje odjeće u stranom gradu, ona počinje nositi tuđu, a preuzimajući tuđe stvari, ona preuzima i tuđi identitet.

Prozaistica i pjesnikinja Maja Ručević radi na novom rukopisu i ovdje možemo pročitati ulomak iz njezinog novog romana Raskrižje o dvjema sestrama o čijim životima doznajemo u naizmjenično postavljenim prizorima.

U poetskom bloku čitamo poeziju u prozi Ivane Maksić. Njeni lirski fragmenti pojavljuju se kao opservacije stvarnog i fantastičnog, enigmatične sentencije koje se opiru površnom tumačenju i ispovijesti koje svjedoče o nasilju nad tijelom i nad duhom.

Tu je poezija Davora Šalata koja istražuju identitet, bliskost, vrijeme i krhkost postojanja. Pjesme su intimne, meditativne i često metafizičke, usredotočene na trenutke preobrazbe i tihe unutarnje prijelaze.Tekstovi postižu atmosferu tihe, kontemplativne ljepote. Česte su slike svjetla, snijega i prostora između vidljivog i nevidljivog. Šalatov jezik je promišljen, nježan, a metafore stvaraju osjećaj unutarnjeg putovanja kroz vrijeme, sjećanje i duboko osobne pejzaže.

Lana Derkač piše o bolesti, strahu i ljubavi tijekom oboljenja od COVID–a. U njenim meditativnim zapisima svakodnevni predmeti postaju simboli ranjivosti i razdvojenosti. Derkač piše o tome kako bolest preoblikuje identitet i odnose. Razmatranje o preživljavanju i tankoj granici između života i gubitka.

U rubrici za kritiku Franjo Nagulov piše o romanu Život u topu kojeg nema Nenada Stipanića i romanu Osobni podaci Elfriede Jelinek.

U rubrici Kontejner Branko Franceschi piše o instalaciji Josipa Skoke Mjera mora osmišljenoj i ostvarenoj za nastup Republike Bosne i Hercegovine na 60. Venecijanskom bijenalu 2024. godine, a potom ponovno postavljenoj u Oktogonu NMMU.

Autori u ovom broju:

Siniša Kekez rođen je 1966. u Splitu, gdje i danas živi. Radi u novinarstvu. Objavio je zbirku poezije Splita mi je puna kita. Priprema knjigu priča iz splitske tranzicije, kojoj pripada i »Najneuspješniji projekt inženjera Fabe«.

Marija Ratković je književnica i teoretičarka. Živi u Engleskoj gde radi na Školi za film i televiziju, univerziteta Falmouth. Poslije doktorskih studija Teorije umjetnosti i medija, bavila se umjetničkim i znanstvenim radom u oblasti kulture sjećanja, biopolitike i forenzičke arhitekture. Od 2006. godine radi u oblastima kulture i medija. Pored dugogodišnjeg pisanja za medije, piše za film, TV i kazalište. Objavljuje u znanstvenim i književnim časopisima i zbornicima. Autorica je dvaju romana Ispod majice i Leva obala, kao i više nagrađenih priča (nagrade »Laza K. Lazarević«, »Lapis Histriae«). U pripremi je zbirka Biologija mora.

Jadranka Pintarić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka u kulturi na radiju i televiziji, pisala za novine i časopise. Uređivanjem knjiga kontinuirano se bavi od 1994. godine. Potpisala je više od šesto izdanja, književnih, publicističkih, znanstvenih, umjetničkih. Priče je objavljivala na 3. programu Hrvatskog radija, te u časopisima Europski glasnik, Forum i Riječi. Prebiva i radi u Zagrebu. Objavila je knjigu književnih kritika U smjeru meridijana (HFD, 2003.), zbirku proza pod naslovom Kamate na ljubavne uzdahe; ogledi o tankoćutnosti (Profil, 2008.) i knjigu kratkih priča Dobro sam i ostale laži (VBZ, 2020.), koja je prevedena na albanski 2023. Mirë jam, të tjerat janë gënjeshtra (prevela Linda Mala), izdavač Asfodela, Priština.

Marijana Čanak (1982., Subotica) završila je studije književnosti u Novom Sadu. Piše prozu. Dvostruka je dobitnica književne nagrade »Laza K. Lazarević« za najbolju neobjavljenu suvremenu pripovijetku i prva laureatkinja nagrade »Voja Čolanović« za najbolju pripovjedačku knjigu (2023). Pojedinačne priče prevedene su joj na engleski, njemački, makedonski i albanski jezik. Objavila je knjigu proze Ulični prodavci ulica (2002.), zbirku priča Pramatere (2019. prvo izdanje, 2023. prošireno izdanje), roman Klara, Klarisa (2022.), koji se našao u finalu NIN–ove i Vitalove nagrade, zbirku priča Put od crvene cigle (2023.) i roman Svetlo trojstvo (2024.). Samostalna je umjetnica.

Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je diplomirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika. Prevela je preko trideset naslova. Više od deset godina radila je kao novinarka. Piše poeziju i prozu. Godine 2016. objavila je roman Je suis Jednoruki (Algoritam), 2022. objavila je zbirku pjesama Sutra ćemo praviti anđele u padu (Hrvatsko društvo pisaca), a 2025. objavila je roman Borilište (Hena com). Dobitnica je nekoliko nagrada za poeziju i prozu (Ratkovićeve večeri poezije, 2008. i 2009., Ulaznica, 2022., Jednominutna priča, 2025.). Prozu i poeziju objavljivala je u brojnim književnim časopisima i publikacijama u regiji i inostranstvu. Pjesme su joj prevedene na nekoliko jezika. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Trenutno piše svoj treći roman.

Ivana Maksić (1984.) piše poeziju, prozne crtice, eseje i prevodi s engleskog jezika. Magistrirala je anglistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavila je nekoliko knjiga poezije: O telo tvori me, Izvan komunikacije, La mia paura di essere schiava, knjižicu Jaz sem tvoj propagandni film i Kćeri, zar ne vidiš da gorim, koja je 2021. godine bila u najužem izboru za nagrade »Dušan Vasiljev« i »Vasko Popa«. Knjiga poetske proze Vejavica (2023.) bila je u užem izboru za regionalnu nagradu »Štefica Cvek«. Njena poezija je uvrštena u nekoliko regionalnih antologija i zbornika, kao i u američkim i britanskim časopisima, a prevođena je na talijanski, slovenski, grčki i engleski. Knjiga njenih izabranih pjesama u prijevodu Hristosa Koltsidasa na grčki jezik izašla je 2025. u izdavačkoj kući Thraka.

Davor Šalat rođen je u Dubrovniku 1968., a živi u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost te španjolski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Doktorirao je s temom Hrvatske pjesničke prakse 2000. — 2010. Novinar je i urednik na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavio je šest izvornih zbirki pjesama, a tri knjige poezije objavljene su mu u Meksiku (zajedno s Lanom Derkač), na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji. Objavio je i sedam knjiga eseja i kritika o suvremenim hrvatskim pjesnicima te jednu znanstvenu knjigu. Dobio je nagrade »Goran« za mlade pjesnike, »Zvonko Milković« za intimističku poeziju i »Julije Benešić« za književnu kritiku. Uredio je i predgovorom ili pogovorom popratio dvanaest knjiga izabranih pjesama hrvatskih pjesnika. Autor je panorame suvremenog hrvatskog pjesništva, prevedene na engleski jezik, i suautor (s Borisom Perićem) panorame suvremene hrvatske poezije, prevedene na njemački. Preveo je zbirku pjesama španjolskog nobelovcaJuana Ramóna Jiméneza Vječnosti. Sudjelovao je na više hrvatskih i međunarodnih pjesničkih susreta i festivala (Sjeverna Makedonija, Španjolska, Meksiko, Italija, Indija, Slovenija, Maroko, Litva, Bosna i Hercegovina, Albanija, Kosovo, Bugarska) te književnih i znanstvenih skupova. Bio je suvoditelj Međunarodnog pjesničkog festivala u Zagrebu. Poezija, književna kritika i esejistiku prevođene su mu na desetak jezika. Zastupan je u više antologija i panorama suvremene hrvatske poezije u Hrvatskoj i inozemstvu. Glavni je urednik časopisa Most/ The Bridge.

Lana Derkač (Požega, 1969.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je dvanaest knjiga poezije, tri knjige priča, roman, knjigu dramskih tekstova i knjigu eseja u Hrvatskoj, ali i knjige poezije u Meksiku, Belgiji, Tunisu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Uvrštavana je u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik međunarodnih pjesničkih festivala kao što su Struške večeri poezije, Kuala Lumpur World Poetry Reading, Festival international et Marche de Poesie Wallonie — Bruxelles, Stockholm International Poetry Festival i brojni drugi. Tekstovi su joj prevođeni na dvadeset četiri jezika. Dobitnica je više nagrada među kojima su: Nagrada »Zdravko Pucak«, Nagrada »Duhovno Hrašće«, Nagrada »Risto Ratković« za najbolju zbirku pjesama na području Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Nagrada »Vinum et poeta«, Nagrada »Tin Ujević«.

Franjo Nagulov rođen je 1983. u Vinkovcima. Studij knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti završio je u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dvije e–knjige poezije, tri romana, dva scenarija za cjelovečernje igrane filmove, te studiju o pjesništvu Branka Maleša. Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku, zastupljen je u više panorama i antologija, te prevođen na engleski, njemački i slovenski jezik. Poeziju te književnu kritiku objavljivao je u brojnim časopisima za književnost, specijaliziranim portalima i u specijaliziranim emisijama Trećeg programa Hrvatskog radija. Živi u Vinkovcima.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332726001

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

U suizdanju s Hrvatskom sekcijom AICA-e objavljena je knjiga Silve Kalčić: Izložbene kartografije Želimira Koščevića. Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi.

Izložbene kartografije Želimira Koščevića — Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi je knjiga koja je pokušaj historizacije kustoske prakse u suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj, na primjeru djelovanja kustosa „u  miru“ Želimira Koščevića. On je progresivno djelovao kao upravnik ili kustos Galerije Studentskog centra u Zagrebu (sagrađene kao paviljon Kraljevine SHS na Zagrebačkom zboru 1928. – 1929. prema projektu Ivana Zemljaka, člana grupe Zemlja), te je potom bio kustos Galerije/Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (i Foto-galerije Lang u Samoboru). Važno je istaknuti da je povijest kustoskih praksi relativno malo istraživano područje u domaćem povijesnoumjetničkom kontekstu, dok na međunarodnom planu postaje sve prisutnije. Dok povijest izložbi u modernom smislu sveopćeg prava na javnost možemo pratiti još od revolucionarnih previranja s kraja 18. stoljeća, povijest suvremenih kustoskih izložbi nastaje upravo danas, što otvara put propitivanju postojećih modela institucionalnih politika, sadržajnih okvira i prezentacijskih modela. Nakon riječkog Salona ’54 koji uvodi snažnu i autorativnu figuru kustosa koji provodi selekciju salonskih radova (o čemu u predgovoru piše Zlatko Galić), pojava neoavangarde i institucionalne teorije i kritike pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća poljuljala je ustaljena značenja i institucionalne pozicije umjetnika, umjetničkog djela, kustosa i publike te dovela do aktivnije uloge kustosa u posredovanju novih umjetničkih izraza: sve do autorstva tematskih izložbi, izložbi-stejtmenta, ali i do radikalnog propitivanja i napokon dokidanja kustoske pozicije (na primjeru Koščevićevih izložbi Imaginarni muzej I-III 1966.-1968. Izložbe žene i muškaraca 1971., Poštanske pošiljke 1972., pa sve do velike međunarodne izložbe Kartografi: Geo-gnostičke projekcije za 21. stoljeće, 1997. godine).  Kada su nastupili kustosi Koščevićeve generacije (rođen je 1939. u Zagrebu), svojim su načinom rada (redefiniranjem vlastite pozicije) preuzeli ulogu metaumjetnika: bio je to takozvani kustoski zaokret, engl. curatorial turn. Umjesto linearnih muzeoloških narativa, u svom kustoskom djelovanju Koščević primjenjuje umjetničke metode, kao što je korištenje muzejskog postava i artefakata kao materijala, poigravanje načinima gledanja, također izložbom kao zaokruženim iskustvom, itd. Koščević je Galeriju SC pretvorio u eksperimentalnu i otvorenu radionicu deprofesionalizirane umjetnosti; a onda uvodi umjetnost u javni prostor grada, i tako je deinstitucionalizira. Uz eksperimentalne, kritičke i interaktivne izložbe, organizira javne razgovore i diskusije te mobilizira i „odgaja“ (didaktičkim aktivnostima Galerije SC, i potom GSU) publiku.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske i Grada Zagreba

U suizdanju s Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba objavljena je monografija autorice Martine Munivrane: Hibridno tijelo izvedbe: Breda Beban 

»Autorica autobiografskim refleksijama u djelu Brede Beban pristupa s pozicija feminističkih kritika kategorija identiteta te opravdano taj opus pozicionira s obzirom na uvide postkolonijalnih i dekolonijalnih teorija. Nalazeći uporište svojim analizama i u teorijama performativa, ona detaljno i argumentirano obrazlaže tezu o postkolonijalnom tijelu izvedbe, uvodeći pritom pojam liminalnog tijela. Teorijska utemeljenost, inventivna analitička metoda i znalačka tekstualna artikulacija ove prve monografske obrade djela Brede Beban, razlog su zbog kojeg knjigu Hibridno tijelo izvedbe: Breda Beban bezrezervno preporučujem.« (Leonida Kovač)

»Djelo Hibridno tijelo izvedbe: Breda Beban značajan je doprinos teoriji vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj kako zbog autoričine nakane da se prvi put teorijski usustavi i javnosti obznani cjelovit opus umjetnice Brede Beban tako i zbog vrline inovativnog pristupa i teorijske razrade njezinih performativnih djela u kontekstu suvremenih postkolonijalnih i feminističkih teorijskih promišljanja. Posrijedi je znanstveno poticajan, a u teorijsko-umjetničkom ključu osobito važan rukopis koji na primjeru analize cjelovitog umjetničkog stvaralaštva Brede Beban, posebice njezinih performativnih umjetničkih praksi, artikulira ključna identitetska pitanja i dvojbe suvremenog svijeta (transkulturne hibridnosti, izmještenosti, migrantskog iskustva, drugosti, razapetosti, melankolije, tjelesnih izvedbi i dr.). Isto tako, kontekstualizacijom autoričina rada u geopolitički prostor (nacionalni, regionalni, europski) moguće je razabrati ne samo specifični autoričin doprinos novim umjetničkim praksama, već tendencije i mijene umjetničkih previranja u vremenu dramatskih zapleta u posljednja dva desetljeća dvadesetog stoljeća do danas.« (Biljana Kašić)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

U biblioteci Ellipsis objavljena je knjiga Staše Kukulj i Gordane Keresteš: Ljubav i seksualnost novih roditelja. Partnerski odnosi tijekom prve godine roditeljstva

Ljubav i seksualnost novih roditelja nedvojbeno predstavlja relevantnu temu i u znanstvenom i u stručnom smislu.Naime,tranzicija u roditeljstvo jedno je od najizazovnijih razdoblja u životu pojedinca. Tijekom toga perioda, kvaliteta partnerskih odnosa čimbenik je koji značajno utječe na prilagodbu pojedinaca novoj životnoj ulozi – ulozi roditelja. Bolje razumijevanje složene dinamike partnerskih odnosa u ovom, po mnogočemu specifičnom životnom razdoblju, doprinosi ne samo uspješnijem nošenju s izazovima roditeljstva, već i psihološkoj dobrobiti novih roditelja. Ta dobrobit relevantna je kako na individualnoj, tako i na društvenoj razini jer oblikuje i uvjete u kojima se odvija djetetov razvoj. Ako se u obzir uzmu mogućnosti primjene ovih spoznaja u praksi, kao što je u knjizi i prikazano, njezina relevantnost postaje još istaknutija. Dodatno je važno istaknuti kako su u istraživanju sudjelovali i muškarci čija je tranzicija u roditeljstvo u literaturi znatno manje istraživana nego tranzicija u roditeljstvo žena. (Tea Pavin Ivanec)

Knjiga objedinjuje biološke, psihološke, socijalne i ekonomske promjene koje se događaju tijekom tranzicije u roditeljstvo, a što je važno za razumijevanje kompleksnosti ovoga razdoblja. Autorice ističu važnost partnerskih odnosa za psihološku dobrobit novih roditelja te pokazuju kako kvalitetan partnerski odnos može olakšati prilagodbu na roditeljsku ulogu. Značajan doprinos nalazi se i u detaljnim opisima teorija i modela koji objašnjavaju fenomen tranzicije u roditeljstvo. Točnije, djelo nudi teorijske perspektive poput modela seksualnoga nezadovoljstva i modela ograničenja slobode kako bi se razumjele dinamike partnerskih odnosa tijekom tranzicije u roditeljstvo. Posebno značajan doprinos proizlazi iz empirijskoga istraživanja čiji nalazi pružaju uvid u faktore koji imaju važnu ulogu u zadovoljstvu partnerskim odnosima tijekom ovoga razdoblja. Osim novim roditeljima o kojima govori, knjiga će biti korisna studentima psihologije, socijalnog rada, učiteljskog fakulteta, edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, pedagogije, medicine, sestrinstva, odnosno svima koji su uključeni u rad s obiteljima, djecom ili parovima. (Tanja Jurin)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske

Emocije i izvedbene umjetnosti — Strah, žalovanje, bijes Une Bauer polazi od kritičke pozicije kako su i čisto kognitivni (tradicionalno dominantni) i čisto emotivni, senzualistički pristup umjetnosti metodološki i epistemološki neadekvatni za sustavno suočavanje s fenomenima postdramskog kazališta. Budući da je postdramski teatar postao dominantna estetska praksa na europskom kontinentu, unio je podosta nesuglasica u tradicionalne tetarološke tabore koji se s novim fenomenom nisu znali analitički nositi. Kako bi im doskočila i nadogradila teorijsku neadekvatnost dijela tradicionalne teatrologije, autorica poseže za kompleksnim interdisciplinarnim poljem afektologije. U posljednjih dvadesetak godina svjedočimo tzv. afektivnom obratu, odnosno zalasku znanosti o umjetnosti i estetike u polje afekata. Iako sad već možemo govoriti o zasebnom znanstvenom podpolju, ova studija nudi filozofski informiranu elaboraciju afekata u razumijevanju umjetnosti. Zagovaravajući stanovitu afektivnu ontologiju umjetnosti autorica uspijeva izbjeći isključive opozicije kojima je estetika prožeta: ima li u razumijevanju umjetnosti primat forma ili sadržaj; je li umjetnost autonomna sfera ljudske djelatnosti ili heteronomna? Sadržavajući minuciozno razrađene filozofske argumente, osnažene najsvježijim znanstvenim uvidima, djelo nudi svjež, teorijski odvažan ulazak u kompleksnu materiju, nudeći konkretnu i originalnu vlastitu poziciju. (Goran Pavlić)

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike