Prvi put objavljen 1956., roman Zama univerzalno je priznat kao jedno od remek–djela moderne argentinske i španjolske književnosti. Napisan istovremeno raskošnim i preciznim jezikom, Zama se odvija u posljednjem desetljeću 18. stoljeća i opisuje usamljen život don Diega de Zame, visoko pozicioniranog sluge španjolske krune koji je poslan u daleki Paragvaj. Ondje, izjeden ponosom, požudom, sitnim zamjerkama i paranoičnim fantazijama, čini onoliko malo koliko može dok smišlja svoj konačni transfer u Buenos Aires, gdje će se sve u vezi njegove beznadne egzistencije, kako je uvjeren, čudesno preobraziti u nešto dobro. Di Benedetto je majstor detalja, a oholi i smiješni Zama fascinantan protagonist s uvjerljivim glasom. Njegova ograničena svijest o vlastitim greškama koje nikada nije spreman u potpunosti priznati uvelike pridonosi snazi priče.
Knjigu je sa španjolskoga prevela Ela Varošanec Krsnik
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Nova zbirka poezije Franje Nagulova, Krvava knjiga, mračan je zapis o propadanju jednoga društva. Pjesme joj se mogu čitati zasebno ili kao jedna dugačka pjesma, spjev o simboličkoj majci čije dijete zbog društvenih okolnosti nema nikakve izglede za dostojanstven život. Nagulov stvara čitav imaginarij majčinskih identiteta koje puni raznim značenjima, zadaćama i očekivanjima koja smo navikli vezati uz pojam majke, čija je okolina takva da sinu govori neka bježi iz nje jer je ona »logor«. Vodeći nas kroz košmarni krajolik današnjeg vremena, pjesnik daje pesimističnu dijagnozu društva: ono je načeto raznim bolestima, a na njegovu se oporavku još ne radi.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
U biblioteci Ellipsis upravo je objavljena knjiga Ane Rajković Pejić Plave kute idu na more.Svakodnevica radnika u Hrvatskoj tijekom druge polovice 20. stoljeća na primjeru tvornice »Đuro Đaković«.
Plave kute idu na more jedinstvena je knjiga u našoj historiografiji pa je zbog toga važan doprinos povijesti radništva koja kod nas već desetljećima ne postoji niti se itko sustavno bavi tim važnim segmentom modernizacije društva, životima milijuna koji su bili tvornički radnici i izvukli zemlju iz agrarne u (polu)industrijaliziranu. U zemlji bez industrije, koja je gotovo isključivo orijentirana na turizam, ovo je knjiga koja pokazuje današnjim generacijama kako su njihovi preci često prvi put počinjali putovati, kako su se oni koji su zarađivali malo mogli prvi put uputiti na more, otići na odmor, kako su oni koji si to financijski nisu mogli priuštiti ili nisu imali poticaja odlazili na izložbe ili koncerte. Osim povjesničarima, knjiga je važno vrelo informacija onima koji žele saznati kako se nekada živjelo i koji žele razumjeti zašto su nekada skromni radnici, majstori, čistačice imali živopisna sjećanja na more, neke krajeve, kompozicije ili pjevanje u zboru. (Tvrtko Jakovina)
Knjiga predstavlja važan prilog društvenoj istoriji Jugoslavije, ali i istoriji radništva, fabrika, ženskoj istoriji, i istoriji lokalnih zajednica. Bazirana na bogatoj arhivskoj građi (od privatnih i lokalnih arhiva, do Hrvatskog državnog arhiva), periodici (veliki broj dnevnih listova i tjednika i fabričkih listova), usmenoj istoriji i stručnoj literaturi, uz korišćenje multidisciplinarnog pirstupa, ova knjiga je osim hrvatskoj važan doprinos i evropskoj društvenoj istoriji druge polovine 20. veka. Od posebnog je značaja korišćenje metodoloških pristupa i teorijskih okvira istorije radništva (labor history), istorije svakodnevice i istorije „odozdo“, koji su autorki omogućili da pruži sveobuhvatan pogled na istoriju radnika fabrike „Đuro Đaković“, a kroz nju i na istoriju radništva, ali i društvenu istoriju socijalističke Jugoslavije. (Radina Vučetić)
Studija se temelji na obimnim povijesnim izvorima među kojima su periodika, koja uz niz lokalnih i nacionalnih naslova uključuje i tvorničko glasilo Đuro Đaković, potom dokumentacija iz Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, Državnog arhiva u Osijeku i Hrvatskog državnog arhiva, među kojom su posebno važni sindikalni arhivski fondovi, zatim statistički godišnjaci i drugo gradivo, pa i ono iz privatnih arhiva, neizostavno povezano s usmeno-povijesnim intervjuiranjem nekolicine slavonskobrodskih aktera. Autorica u tekst uključuje i popularnokulturne i književne izvore. Njezino poznavanje literature iznimno je temeljito, toliko da bi popis s više od stotinu bibliografskih jedinica lakše bilo skraćivati nego širiti novima. (Igor Duda)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske
Druga pjesnička zbirka Maje Marchig dijalog je, koliko i trenje, između mikro i makro stvarnosti u post–lock–down trenucima. Autorica se svojevoljno ograničava na prostor doma i obitelji iz kojeg kao promatračica proviruje u svojevrsnim skicama u potrazi za sve svjetlijim tonom. Svjetliji tonovi osobito dolaze do izražaja ako usporedimo ovu s prethodnom zbirkom Maje Marchig, Spavajte u čarapama. Pa iako Maja pravi iskorake u izrazu i direktnosti pri opisivanju dviju vrsta stvarnosti i njihovog dijaloga, zadržava ono svojstveno vlastitoj poetici — potvrđivanje prostora kao svog, u kojem kroz metafore i već spomenuta trenja ispisuje najintimnije odabire u kojima se zrcali stvarnost svijeta — povučen u sebe, on postaje mjesto borbe sa samim sobom. Na koncu, kao nužnu utjehu, autorica ispisuje i portrete hrvatskih pjesnikinja i pjesnika, dodaje svoju, jaku, kariku u lancu te započinje još jedan dijalog. Zatvorila sam se u kuhinju je trenutak post–stvarnosti u dijalogu, kako sa sobom, tako i s njenim akterima pokrenutim kako bi se iznova uspostavila ravnoteža, ili bar njena mogućnost u budućnosti svijeta. (Alen Brlek)
Knjigu je uredio Alen Brlek.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Nakon uspješnog debija s autofikcijskim romanom Junak ili čudovište Mak Maslać javlja se s novom knjigom. Kako se razbijaju tanjurići zbirka je pjesama u kojoj se autor bavi odnosima u ljubavnoj vezi i obitelji, kvir identitetom te (dječjom) seksualnošću. Maslać mnogo pažnje posvećuje tijelu kao mjestu euforije i traume te poručuje da ovo tijelo odbija biti sputano hetero i cis normativima. Pomoću humora, referenci na pop–kulturu, životinje i likove iz dječje literature Maslać pronalazi uporište za kreiranje vlastite vizije rodnog identiteta te uspijeva izgraditi višeslojan tekst kojim će pomicati granice našega svijeta.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Fantom i Šanel je, prema riječima autora Marija Brkljačića, poetsko–prozni slalom o ljubavnom odnosu dvoje neprilagođenih i osebujnih ljudi. Oba subjekta govore o svojem odnosu i o tome kako vide onog drugog u njemu s blagom ironijom i humorom. Kroz isječke napisane u obliku dramskih monologa sazanajemo kako su se upoznali i zavoljeli te kako su nastavili svoju neobičnu vezu u kojoj nije manjkalo ni alkohola ni psovki. Kao i uvijek u Brkljačićevim djelima, ovdje je prisutan jak socijalni element koji uvjetuje mogućnosti ovih neobičnih likova pa i putanju njihovog odnosa. Kombinacijom stiha i proze te uvođenjem dvaju pripovjednih subjekata koji naizmjence govore o svojem odnosu i o životu općenito autor stvara dimanični patchwork egzistencijalističke književnosti u kojoj se ovo dvoje protagonista koprca da nađe neki smisao.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Povezujući ekosocijalizam s teorijom kritike vrijednosti, knjiga donosi potpuno novi pogled na utjecaj kapitalističkoga načina proizvodnje na prirodu. Suvremena kapitalistička proizvodnja temelji se na nestašici „besplatnih” dobara, a ekološke krize koje iz toga proizlaze generator su novih tržišta. Na primjer, nestašica pitke vode na nekom području može dovesti do cvjetanja tržišta vode u bocama, a poplave uzrokovane podizanjem razine oceana mogu pogodovati građevinskoj industriji. Autor se iznova vraća dihotomiji subjekta i objekta u kontekstu razmjenske i uporabne vrijednosti, pokazujući kako je priroda unutar kapitalizma savršeni objekt, jer se njezina reprodukcija shvaća besplatnom. Upravo unutar te dihotomije uočava se „napuknuće prirode“, čija je kvaliteta podređena kvantiteti, a time sadržaj biosfere koji omogućuje život biva zanemaren radi oplođivanja razmjenske vrijednosti. (Ankica Čakardić)
U obzoru osjetno rastućih klimatskih promjena: trajno poplavljivanje čitavih naselja u Aziji, hipoksije oceana koja uzrokuje izumiranje morske flore i faune, sve duljih sušnih razdoblja koja stubokom mijenjaju poljoprivredne cikluse i kulture, sve viših temperatura tijekom ljetnih mjeseci koje su uzrok kroničnog zatajenja bubrega kod radnika u građevinskoj i poljoprivrednoj industriji, te zagovaranja monetizacije prirode kao očigledno jedinog odgovora koji je jednodimenzionalna kapitalističko-tehnološka racionalnost uspjela ponuditi na sveopću ekološku krizu, knjiga Napuknuće prirode: dijalektika kapitala i biosfere djeluje otrežnjavajuće. Minucioznim pronicanjem u dijalektički koloplet laissez-faire kapitalizma i biosfere otkriva se kako je potonja svedena na puki objekt razmjenske vrijednosti. Ekološka svijest mora doći s ruba prevladavajućeg diskursa u njegov centar kako bi se otvorila druga dimenzija u kojoj čovjek i priroda imaju šansu za zajedničku budućnost. (Maroje Višić)
Napuknuće prirode: dijalektika kapitala i biosfere donosi iscrpnu kritičku sintezu mnogobrojnih rasprava koje se kreću od ekoloških kriza pa do problematike razvoja kapitalističke proizvodnje s posebnim naglaskom na pitanja granica i održivosti ekonomskog rasta i uloge energije u formiranju kapitalističkih proizvodnih snaga i odnosa. Osim stručnoj, knjiga je namijenjena širokoj publici zainteresiranoj za važna ekološka, društvena i politička pitanja. (Mislav Žitko)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva obrazovanja, znanosti i mladih Republike Hrvatske.
Dragi čitatelji, pred vama je i ovogodišnje ljetno izdanje Fantoma slobode koje donosi više dobrih književnih tekstova. Tu su dvije kratke priče, mnogo poezije, jedna drama, jedan znanstveni rad te četiri kritička osvrta na suvremenu književnu produkciju u Hrvatskoj.
Autorica više nagrađivanih kratkih priča Alena Begić piše o »suludoj« ljudskoj potrebi da se više pomaže dobrim ljudima, a zle zanemaruje. Igor Vučak iz Sarajeva napisao je nadahnutu pripovijest o minotaurovoj nutrini: o tome što polu–zvijer osjeća i misli.
Mladen Šljivović pjesnik iz Zaječara poslao nam je ciklus pjesama o odnosu učitelja zena i njegovog učenika, a spisateljica i prevoditeljica \urđica Čilić prevela je nekoliko pjesama velike poljske pjesnikinje Ewe Lipske.
Zagrebački pjesnik Karlo Nikolić ovdje piše uglavnom o psima, ponešto o mačkama, a tu i tamo nađe se i pokoji čovjek vrijedan pjesme.
Kritičarka i urednica Petra Miočić Mandić okušala se kao dramatičarka te napisala komad o psihičkom zlostavljanju u obitelji koje, za razliku od fizičkog, nije odmah uočljivo.
Teoretičarka Mira Petrović napisala je znanstveni rad o važnosti ženske solidarnosti u kojem je analizirala odnose likova u romanu Psi Dore Šustić.
U kritičkoj rubrici Igor Gajin piše o romanu Romana Pavića Roman Villefranche te o zapisima Sanje Baštić koja je u knjizi Odlazak u noć zabilježila ispovijest sudionika Domovinskog rata Zvonimira Zakošeka. Franjo Nagulov pak piše o pjesničkoj zbirci Vejavica Ivane Maksić te o zbirci Što mi je šaputao Zeus Dražena Katunarića.
Branko Franceschi piše o slikarskom ciklusu Zdravka Milića posvećenom Japetu, jednom od Saturnovih mjeseca.
Autori u ovom broju:
Alena Begić rođena je 1997. godine u Njemačkoj, gimnaziju je završila u Bosni i Hercegovini, a živi u Sloveniji. Njezina priča »Selmin nišan« ušla je u uži izbor za nagradu Međunarodnog natječaja za kratku priču Lapis Histriae. S pričom »Iskopnici« osvojila je drugo mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče te treće mjesto na natječaju za najbolju gorku priču Narodne knjižnice Vrbovec. Godine 2022. izašla joj je zbirka priča Dan za ispravljanje. Priče su joj objavljivane u više regionalnih časopisa. Završila je magisterij iz filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
Igor Vučak rođen je u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za historiju umjetnosti i Odsjeku za komparativnu književnost, baveći se istraživanjem francuske, engleske i američke književnosti kroz prizmu interdisciplinarne književne kritike i kulturoloških studija. Magistrirao je kulturološke studije i komparativnu književnost na sveučilištima Santiago de Compostela, St Andrews i Bergamo (Erasmus Mundus Joint Master Degree Crossways in Cultural Narratives). Kao povjesničar umjetnosti, komparatist, kustos i koautor publikacija radio je za Narodno pozorište Sarajevo, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetničku galeriju BiH, Sarajevski ratni teatar kao i druge institucije kulture. Kritičke eseje, književnu i likovnu kritiku, novinske članke i komentare objavljuje u časopisima Život umjetnosti, Novi Izraz, i dnevnom listu Oslobođenje.
Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao je agronomiju i novinarstvo. Bio je frontmen šansonijerskog benda Skaramuži s kojim je 2005. objavio CD. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. S engleskog je preveo knjige Genijalne misli Alberta Einsteina, Kako razgovarati sa psima Stanleyja Corena te Doba podjela Tima Marshalla. Poeziju je dosad objavljivao u Vijencu i Fantomu slobode. Živi u Zagrebu i bavi se obukom pasa i edukacijom njihovih vlasnika/skrbnika.
Mladen Šljivović rođen je 1980. u Zaječaru, gdje je završio gimnaziju u kojoj i danas radi. Diplomirao je na Fizičkom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je književnih nagrada Matićev šal (2006) i Aladin Lukač (2007) za najbolju knjigu poezije mladog autora, kao i druge nagrade na natječaju Ulaznice. Piše i kratke priče i nagrađivan je na natječaju Andra Gavrilović (2016), kao i na Nušićijadi (2014. i 2015). Autor je dviju knjiga poezije Petnaest razglednica za dvanaest adresa (2006) i Priručnik za snove i kvantnu mehaniku (2008).
Ewa Lipska rođena je 1945. u Krakovu gdje je završila je Likovnu akademiju. Autorica je više zbirki poezije i dobitnica mnogih književnih nagrada. Osim poezije pisala je prozu i drame, kao i tekstove za kabare. Njezina poezija prevođena je na tridesetak jezika. Lipska je članica Poljske akademije znanosti i umjetnosti.
Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, odrasla i školovala se u Vitezu, Zenici, Zagrebu i Katowicama. Diplomirala je studij polonistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirala i doktorirala. Od 2000. godine radi na Katedri za poljski jezik i književnost istog fakulteta te izvodi kolegije iz povijesti poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Objavila je studiju o poljskoj poeziji 20. stoljeća Tri lica autora. Miłosz, Różewicz, Herbert (2020.) i dvije knjige autofikcijske proze Fafarikul (2020). i Novi kraj (2022). Prevela je knjige Olge Tokarczuk, Adama Zagajewskog, Wisławe Szymborske, Bronke Nowicke i Zbigniewa Herberta.
Petra Miočić Mandić (Rijeka, 1986) studirala je kulturologiju na riječkom te informacijske znanosti (bibliotekarstvo i muzeologiju s upravljanjem baštinom) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Za studentske je zasluge nagrađena nagradom Zaklade »Dr. Ljerka Markić Čučukovič« za najbolju studenticu bibliotekarstva te drugom nagradom na IFLA LIS Student Paper Award natjecanju za najbolji studentski znanstveni rad. U kulturnom sektoru djeluje od 2013, ponajprije kao nezavisna kritičarka i suradnica svih većih medijskih kuća (Hanza media i Styria media) te književnih časopisa i portala (Best book, Moderna vremena, Booksa, Vijenac). Od studenog 2021. do travnja 2024. je u književnom listu Vijenac uređivala odjeljak za književnost i pisala kritiku strane proze. Iskustvo u nakladništvu stekla je kroz rad u izdavačkim kućama Naklada Ljevak, Fokus i Mitopeja. U Petrinim knjigama zaposlena je od siječnja 2024, na mjestu glavne urednice od travnja iste godine. Objavila je nekoliko kratkih priča. Ovo je njezin prvi objavljeni dramski tekst.
Mira Petrović je rođena 1989. u Splitu, gdje je diplomirala engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Dobitnica je nekoliko nagrada za kratku priču (Vranac, Ulaznica, Kritična masa, Večernji list). Objavila je roman Divljakuše. U koautorstvu s Nikicom Mihaljević je objavila rad na temu Inevitability of Pain Experience in Margaret Mazzantini‘s Novels. Trenutno radi na novome romanu Samo žestoko, Marta.
Igor Gajin rođen je u Požegi 1973. godine. U Osijeku je 2000. godine diplomirao na studiju hrvatskog jezika i književnosti, a 2018. godine doktorirao na temu »Hrvatska književnost, kultura i mediji u tranzicijskom razdoblju«. Od sredine devedesetih do 2010. radio kao novinar i urednik, a od 2012. godine radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Autor je knjiga Lelek tranzicije i Svlačenja značenja — hrvatska književna kikiritika.
Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.
Broj je uredila Ivana Rogar.
Cijena: 7,50 € Šifra: 1334332724002
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Dunju Matić dosad smo upoznali kao autoricu dvaju romana, a sada je pred nama njezina zbirka eseja Previše truda: eseji o rodu, radu i rasporedima. U njima autorica piše o tendencijama i uvjerenjima koji prevladavaju u suvremenom kulturnom prostoru. Posebnu pažnju pridaje problemu društvene fragmentacije, klasizmu prisutnom u polju kulture i umjetnosti te pesimizmu koji djeluje kao opravdanje za pasivnost. Nijansiranom analizom kulturnih obrazaca, klišea i tropa Matić pokazuje kako često kočimo osobni i društveni razvoj. Autorica se u svojoj kritici ne libi ironije, premda tako nastupa i prema samoj sebi ostavljajući prostora za mogućnost vlastite pogreške. Pritom ne osuđuje, nego neistomišljenike poziva na dijalog. Previše truda je više od svega drugog apel na preispitivanje stavova koje usađuje dominantna kultura, ne samo tuđih nego i vlastitih.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
U knjizi se na znanstveno relevantan način, s nizom književnopovijesnih i književnoteorijskih uvida, analizira i interpretira prozno djelo Slobodana Novaka. Knjigu čini sedam međusobno povezanih cjelina, pojedinačnih studija, u kojima autorica pomno analizira kanonska, objavljena i neobjavljena, ali i naknadno revidirana autorova djela. Milanko nudi informativan, intrigantan i slojevit pristup Novakovu djelu, razvijajući neophodan dijalog s prethodnicima te nudi argumentiranu revalorizaciju dosadašnjih pristupa. Demonstrirajući Novakovu „politiku i naraciju šutnje“, Milanko upućuje na slojevitost autorova teksta koji se ostvaruje podjednako kao alegorija, igra riječima, anticipacija pripovijedanja i, bahtinovski shvaćena, narodno-smjehovna karnevalska kultura. S ovom knjigom čitatelji dobivaju obuhvatnu i teorijski utemeljenu analizu koja vodi do zainteresirane, lucidne i poticajne interpretacije.
Knjiga Andree Milanko Dalje treba misliti. Pripovjedna proza Slobodana Novaka predstavlja prvi sustavan i znanstveno relevantan pristup proznom opusu kanonskog autora novije hrvatske književnosti. Autorica pažljivo sabire i koncizno predstavlja autorov tekst predstavljajući ga kao naratološki i teorijski instruktivan primjer. U dijalogu s dosadašnjom književnom recepcijom autora, književnom kritikom i historiografijom, te u skladu sa suvremenim pristupima naratologiji i književnoj teoriji, ponajprije psihoanalitičke provenijencije, Andrea Milanko donosi značajnu monografiju koja će obogatiti ne samo kroatistiku, nego i šire područje znanosti o književnosti. (Marina Protrka Štimec)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske
