Upravo objavljeni roman Željke Matijašević Obrane okusa smrti njezina je druga neznanstvena knjiga. Kao profesorica teorijske psihoanalize, napisala je brojna znanstvena djela, a književna je započela hibridnim leksikonom Crna limfa/zeleno srce (2016). U toj je knjizi zacrtala okvire svojeg svjetonazora koji se temelji na empatiji i zazire od bezosjećajnosti. Obrane okusa smrti osnažuje psihoanalitičku osnovu leksikona utoliko što još jače povezuje psihoanalizu i hibridnost: na labavo konstruiranoj priči roman inkorporira dijalog između ida, ega i super–ega, između Freuda, Junga i Lacana, esejističku usporedbu Juliana Barnesa i Gustavea Flauberta te još mnoge naoko disparatne stvari. Kako sama autorica kaže, djelo je nastalo po uzoru na Barnesovu Flaubertovu papigu, a u njemu se umjesto pojedinosti iz Flaubertova života i rada susreću Eros i Thanatos, jedan ljubavni par koji ne može realizirati vezu te prepirka starih psihoanalitičara..
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
