Proljetno izdanje Fantoma slobode bogato je odličnom pripovjednom prozom, esejistikom i kritikom. Broj započinjemo pričom »Selfie« zagrebačke pripovjedačice Karmele Špoljarić, britkim prikazom smućene svijesti današnjeg korisnika društvenih mreža.
Sofisticirana proza »Kišno poslijepodne u kući Madame Sesostriste« Igora Vučaka posveta je melankoliji, odnosno žalovanju nad činjenicom da nitko nije besmrtan, da je »ovo ljudsko vrijeme… neminovno osuđeno na propast« unatoč umjetničkim djelima koja ljudi ostavljaju za sobom ne bi li ostali upisani u vječnost.
Slijede dvije priče srpskog prozaista Milana Živanovića, prva nadrealistička »Više ne jedemo ljude« o djetetu koje se suprotstavlja ocu zlostavljaču i druga također o dječaku, s kojim majka želi pobjeći od muža. Živanovićeva je proza sva u naslućivanju i atmosferi, a zbivanja se prepoznaju tek iz sporednih informacija.
Priča »Koliko utehe, koliko zla« Miljana Milanovića, autora triju zbirki pripovijedaka, ima dvije usporedne i naizgled nepovezane pripovjedne linije od kojih je prva o povratku Isusa i njegovoj prilagodbi današnjem vremenu, a druga o dvojici prijatelja od kojih jedan pokušava snimati filmove, a drugi radi kao žongler u cirkusu. Kako radnja odmiče, postaje vidljivo da se linije prožimaju i da jedna komentira drugu.
U priči »U avionu« Nada Crnogorac metaforički pripovijeda o važnosti kontakta sa stvarnim svijetom. Prvotno suzdržana pozicija pripovjedačice na kraju se preobražava u onu velikog srca što u sebi ima mjesta za ljubav i sućut prema cijelom čovječanstvu.
Anegdotalna proza Gordana Poropata iz Pule govori o običnim ljudima na neobičan način, a beogradska pjesnikinja i pripovjedačica Katarina Fiamengo podarila nam je dvije duhovite priče o spletkarenju.
U prijevodnom tematu polonistica Petra Gverić odabrala je i prevela za nas ulomak iz duhovitog satiričnog romana Mala apokalipsa Tadeusza Konwickog, kultnog pisca, scenarista i redatelja, a u popratnom eseju objasnila je specifičnosti ovog autora.
Životni pogledi mačka Murra jedan je od najvažnijih romana njemačkog romantizma. Njegov autor E. T. A. Hoffmann prvi dio je objavio 1819., a drugi dio 1821. godine. Roman se sastoji od dvije naizgled odvojene cjeline: autobiografije mačka Murra koji pripovijeda o svojem naukovanju i biografije glazbenog genija Johannesa Kreislera, koji iznosi svoja razmišljanja o prirodi umjetnosti. Posrijedi je satirični roman o odnosu umjetnosti te njezinog mjesta u provinciji i u provincijskom mentalitetu. To je također parodija klasičnog Bildungsromana u kojoj Hoffmann vješto oslikava i ironizira razna kulturna strujanja, književne fenomene te općenito društvo svoga vremena. U ovom broju Fantoma slobode donosimo ulomak iz romana koji će u cijelosti biti objavljen krajem godine u prijevodu Borisa Perića.
Nakon Mačka Murra slijede dvije priče slovenske spisateljice Mirane Likar. Iako govore o teškim situacijama i prekarnim vremenima, obje bude optimizam i nadu u preživljavanje, psihičko i fizičko. Proza Mirane Likar je duboko humana, i premda ne nudi obećanje da će budućnost biti dobra, ipak nas neizravno usmjerava prema takvom razmišljanju.
Andrija Koštal u svojem eseju piše o važnosti intenzivnog iskustva za današnjeg čovjeka, o povezanosti takvih iskustava s estetikom i etikom te o značenju etičkog življenja koristeći se pritom Deleuzeovim poimanjem etike kao kriterijem analize.
U kritičkoj rubrici Jadranka Pintarić piše o knjizi Book&ništa Ivana Berislava Vodopije, Franjo Nagulov je čitao pjesničku zbirku Zlice i vilice Nataše Govedić, Vanja Kulaš piše o romanu Moja miljenica Mariekea Lucasa Rijnevelda, a Neven Vulić o prvijencu Bena Lernera Odlazak sa stanice Atocha.
Likovni dio Fantoma slobode, Kontejner, donosi tekst Branka Franceschija o medijskoj umjetnosti redateljice Renate Poljak.
Autori u ovom broju:
Karmela Špoljarić rođena je u Zagrebu. Maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije te magistrirala na poslijediplomskom znanstvenom studiju književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše prozne i dramske tekstove. Za tinejdžersku dramu Nula kuna po minuti dobila je nagradu Ministarstva kulture »Marin Držić«, a za roman Nije ovo Twin Peaks nagradu Društva hrvatskih književnika »Slavić«. Objavila je i zbirke priča Pazi što ćeš poželjeti i Ringišpil te romane Major Tom, Rašomon i Ulica jorgovana. Uz pisanje, autorica vodi i razvija specifične radionice. Osmislila je prvu dopisnu radionicu kreativnog pisanja »Kako početi« te radionicu pisanja bajki za odrasle »Bajkanje«. Koautorica je tekstualno–vizualnog projekta »Izložba priča« te kreativno–terapijske radionice »4priče.put«, kao i radionice terapijskog pisanja »Nije važno odakle ćeš krenuti«. Živi i radi u Zagrebu i na Krku.
Igor Vučak rođen je u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za historiju umjetnosti i Odsjeku za komparativnu književnost, baveći se istraživanjem francuske, engleske i američke književnosti kroz prizmu interdisciplinarne književne kritike i kulturoloških studija. Magistrirao je kulturološke studije i komparativnu književnost na sveučilištima Santiago de Compostela, St Andrews i Bergamo (Erasmus Mundus Joint Master Degree Crossways in Cultural Narratives). Kao historičar umjetnosti, komparatist, kustos i koautor publikacija radio je za Narodno pozorište Sarajevo, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetničku galeriju BiH, Sarajevski ratni teatar kao i druge institucije kulture. Kritičke eseje, književnu i likovnu kritiku, novinske članke i komentare objavljuje u časopisima Život umjetnosti, Novi Izraz, i dnevnom listu Oslobođenje.
Milan Živanović rođen je 1982. godine u Kruševcu u Srbiji. Studirao je srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 2009. do 2017. radio je u e–novinama, od 2017. radi u XXZ magazinu gdje, između ostalog, uređuje i LGBTIQ rubriku. Piše za Optimist te za portal Glavne.
Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru. Voli Grčku. Pleše uz rembetiko. Jedri. Pije crveno vino. Rakijski majstor male obiteljske destilerije. Objavio je zbirke priča Bending (Književna omladina Srbije, 2010), Produžetak vrste (Partizanska knjiga, 2019) i Divlje rastinje (Partizanska knjiga, 2022). Jedan je od osnivača književne grupe Kratež.
Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvom i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.
Gordan Poropat rođen je 1955. godine u Puli, gdje i danas živi. Do sad nije objavljivao, osim u časopisu Nova Istra.
Katarina Fiamengo rođena je 1984. u Kladovu. Piše poeziju, haiku i kratke priče. Sudionica je regionalnih književnih festivala i dobitnica više regionalnih nagrada za poeziju i prozu. Urednica je rubrike poezije u elektroničkom časopisu Afirmator. Živi u Beogradu. Knjige: Rcioadina (zbornik radova s književne radionice CSM–a, 2005.), Profili (KK »Branko Miljković», 2007.), Veče pre (nagrada »Spasoje Pajo Blagojević»,Centar za kulturu Plužine, 2009.), Razglednice (Presing, 2020), Putopisi (nagrada na Presingovom natječaju za najbolji neobjavljeni rukopis poezije, Presing, 2021.). Prevela je s makedonskog na srpski izbor iz poezije Elene Prendžove Politički korektna poezija/Ljuboljubiva (Sovremenost, 2015.). Organizira i vodi književne večeri »Poezija u blok» i »Književni slet«.
Petra Gverić rođena je u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Odsjeku za kroatistiku i polonistiku Filozofskog fakulteta. Niz godina radila je kao lektorica hrvatskog jezika na sveučilištima u Poljskoj i Njemačkoj. Napisala je desetak znanstvenih radova o poljskoj i hrvatskoj književnosti i započela doktorat koji će završiti kad jednom ode u penziju. Odnedavno ponovno živi u Zagrebu, radi u izdavačkoj kući, piše kratke priče i tekstove za Treći program Hrvatskog radija, i prevodi. Članica je literarne grupe ZLO.
Ernst Theodor Amadeus Hoffmann bio je njemački pisac, skladatelj, glazbeni teoretičar, kritičar, slikar i karikaturist. Rođen je u Istočnoj Pruskoj u Königsbergu 1776., a umro u Berlinu 1822. godine. Prve novele i priče, uzore romantičkog pripovjedalaštva, skupio je u knjizi Fantazije u Callotovoj maniri (Fantasiestücke in Callot’s Manier), nakon čega slijedi roman \avlovi eliksiri (Die Elixiere des Teufels) i pripovijetke Noćne zgode (Nachtstücke) te zbirka novela bajki Serapionova braća (Die Serapions–Brüder). Hoffmannovi tekstovi uvjerljivo dočaravaju svijet snova, hipnoze, telepatije i strave. Novim pripovjednim oblicima, sablasnom i nadnaravnom atmosferom te motivikom snažno je utjecao i na svoje suvremenike i na brojne mlađe pisce. Jedno od najznačajnijih glazbenih djela mu je opera Undina.
Boris Perić, rođen je 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, književnim i znanstvenim prevođenjem, te publicistikom i novinarstvom obrađujući teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode s njemačkog i engleskog te na njemački jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima. Uvršten u više književnih antologija. Za književne prijevode i autorska djela više puta nagrađivan. Član Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
Mirana Likar (1961.) diplomirala je slovenski i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na književnoj sceni pojavila se s tri zbirke kratkih priča zaredom i odmah bila zapažena i nagrađivana. Za zbirku Sobotne zgodbe (2009.) bila je u užem izboru za nagradu Fabula i prvijenac godine. Druga knjiga kratkih priča, Sedem besed, objavljena je 2012. godine. Priča iz te zbirke, Nadin stolnjak, uvrštena je 2013. godine u antologiju najbolje europske proze, Best European Fiction, u izdanju Dalkey Archive Pressa u SAD–u, koju je uredio Aleksandar Hemon. U novinama Delo knjiga je svrstana među pet najvažnijih u Sloveniji. Roman Babuškin kovček (2017.) imao je sjajnu čitateljsku recepciju. Novela Bibavica (2019.) govori o zaboravljenoj kiparici talijansko–slovenskog porijekla. Drugi roman Pripovedovalec (Založba Goga, 2020.) bio je u užem izboru za Cankarevu nagradu i Kresnik. Priče »Manastir« i »Dionizove svinjice« prevedene su iz posljednje objavljene zbirke Ženska hiša (Založba Goga, 2022.).
Andrija Koštal rođen je 1995. u Zagrebu gdje je 2020. diplomirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu, a dvije godine kasnije na istom fakultetu upisao poslijediplomski doktorski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Autor je nekoliko znanstvenih članaka, eseja i osvrta. U svojem radu teži povezivanju filozofije, književnosti i znanosti.
Jadranka Pintarić piše eseje i književne kritike, uređuje knjige i katkad prevodi. Zaposlena je kao voditeljica Odnosa s javnošću MSU–a. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka i urednica u Redakciji kulture Prvog programa Hrvatskog radija, urednica u Mozaiku knjiga te glavna urednica Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika u kategoriji književne kritičarke bila je do 2008. Osim pisanja kritika za novine i časopise, pokreće biblioteke i uređuje pojedinačna izdanja za Jesenski i Turk, Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo pisaca, Novi liber, AGM i dr. Bila je stalna suradnica u emisijama iz kulture Hrvatske radio–televizije. Književne kritike, likovne prikaze, eseje i prozne tekstove objavljuje od 1987. Objavila je knjigu odabranih kritika U smjeru meridijana: književne kritike (2003.), zbirku proznih tekstova Kamate na ljubavne uzdahe; Ogledi o tankoćutnosti (2008.) te zbirku priča Dobro sam i ostale laži (2020.).
Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.
Vanja Kulaš rođena je 1979. u Zagrebu. Diplomirala je njemački i francuski jezik s književnostima te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala s filmološkom temom. Zaposlena je kao voditeljica Zbirke za francuski jezik i književnost i rumunjski jezik i književnost u Knjižnici Filozofskog fakulteta. Kao filmologinja sudjeluje u nastavi na zagrebačkoj Romanistici. Objavljuje znanstvene i stručne radove, književnu i filmsku kritiku. Radi i kao književna urednica.
Neven Vulić rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u Zborniku eventualizma (Celeber, 2006.), prvijenac Povijest bolesti objavio je 2010. u izdanju Sysprinta, a jedna priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.). Roman Nježna stvorenja objavio je 2020. u izdanju Frakture. Urednik je i književni kritičar, a osvrte iz suvremene literature piše od 2012. Sudjelovao je u izradi Leksikona Antuna Gustava Matoša (LZMK, 2016.). Živi i radi u Zagrebu.
Renata Poljak rođena je 1974. u Splitu, gdje je 1997. diplomirala i stekla zvanje profesorice likovne kulture. Poslijediplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux–Arts 1999. u Nantesu u Francuskoj. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završava diplomski studij kiparstva 2020. Godine 2002. dodijeljena joj je »ArtsLink« stipendija na Umjetničkoj akademiji u San Franciscu, gdje gostuje kao umjetnica i mentorica studentima i studenticama 5. godine. Dobitnica je stipendije za boravak u MuseumsQuartieru u Beču 2004. i Cité des Arts u Parizu 2007. i 2008. Godine 2008. osvaja prestižni rezidencijalni umjetnički program »Art in General« u New Yorku, nakon kojeg slijede druge umjetničke rezidencije: »Skowhegan«, Maine, USA, 2009.; »ArtOmi«, New York, 2010.; »Residency Unlimited«, New York, 2011. i tromjesečni rezidencijalni program u centru Récollet u Parizu 2013. godine. U proljeće 2010. godine izbor njezina opusa prikazan je u Centru »Georges Pompidou« u Parizu. Istovremeno sudjeluje na Bijenalu suvremene umjetnosti u Rennesu u Francuskoj. U studenom 2010. izbor njezinih radova izložen je u prostoru Carrousel du Louvre na izložbi »Paris Photo 2010«. Izbor vlastitih filmova samostalno izlaže u umjetničkom centru Palais de Tokyo 2012. u sklopu umjetničkog događanja »Festival d›Automne« u Parizu. Njezinu samostalnu izložbu u Galeriji »Stephan Stoyanov« njujorški tjednik »The Village Voice« uvrstio je u tri ponajbolje izložbe koje se u New Yorku moglo pogledati u siječnju 2013., dok je zapažena retrospektiva njezinih radova u studenom 2014. otvorena simultano u umjetničkim centrima »Optica« i »Occurrence« u Montrealu u Kanadi. Od recentnih grupnih izložbi Renata Poljak sudjelovala je na izložbama »Prophetia« Fondacije»Joan Miro« u Barceloni te »Stories from the Edge« u Kunsthausu u Grazu. U 2016. svoj je novonastali projekt »Partenza« samostalno izlagala u dvama muzejima u Hrvatskoj, u galerijama u Zagrebu i Parizu te muzeju Danubiana u Bratislavi. Godine 2017. Verlag für moderne Kunst iz Beča izdaje njezinu umjetničku knjigu pod naslovom »Don’t Turn Your Back On Me« koja uključuje eseje Elisabeth Lebovici, Alaine Clair Feldman, Mladena Lucića i drugih. Godine 2018. samostalna izložba pod nazivom »Još jedan odlazak« održava se u Salonu Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu, a njezin je rad jedan od jedanaest izabranih među više od 800 umjetnika za finalnu izložbu u Metropolitan Art Centru (MAC) u Belfastu za međunarodnu umjetničku nagradu »MAC International« 2018. Tri godine zaredom, 2019., 2020., 2021., tri recentna filma »Još jedan odlazak«, »Porvenir« i »Split« premijerno su prikazana na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u njemačkom Oberhausenu.Uz to, film »Porvenir« dobitnik je i pet nagrada filmskih festivala, a direktor Festivala Lars Henrik Gass uvrstio ga je u časopisu Kinoscope u pet najboljih filmova 2020. godine. Godine 2019. i 2021. sudjeluje na internacionalnim žiriranim izložbama »Proyector 2021« u Madridu te na Ostrale Biennale u Dresdenu 2021. i 2023. Osvrt o samostalnoj izložbi »Porvenir« u Galeriji Kranjčar objavljen je u Art Forumu u rubrici Critics’ Picks.
Broj je uredila Ivana Rogar.
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
