Darko Šeparović afirmirao se kao autor koji stvara opipljive, plauzibilne svjetove, bilo da je riječ o poeziji bilo o pripovjednim tekstovima. Nakon izuzetnog prvijenca, zbirke pjesama Autopilot (2015.), i dvaju romana Krvotok (2018.) i Pristanište (2020.) dolazi nam Šeparovićeva nova zbirka poezije Proces gorenja. Specifično za ovu knjigu jest da autor u njoj lišava lirski subjekt ograničenja zamjenice »ja«: većina pjesama napisana je u prvom licu množine. Koristeći se mogućnošću da zamjenica »mi« označava dvoje, desetero ili sto ljudi, autor stvara neuhvatljivi subjekt, onaj koji je postao osnova suvremenosti. Duh vremena autor prepoznaje i u potrebi za putovanjima. U društvu čiju dinamiku diktira tržište, turizam je počeo parazitirati na našoj svakodnevici. Svi nekamo putuju iako su razlozi putovanja najčešće nejasni. Povezujući ta dva svojstva, pjesme iz zbirke ukazuju na najveću slabost današnjeg subjekta, na njegov izostanak bilo kakve vrste otpora. Turizam je u tom smislu metafora generacijske nepokretnosti: danas ljudi pokušavaju vlastitu nemogućnost kritičkog djelovanja kompenzirati geolokacijskim pomicanjem. Proces gorenja je promišljena i konceptualno zaokružena knjiga koja čitatelja suočava sa suvremenošću iz koje je, naizgled, najlakše otputovati.
Knjiga je objavljena uz potporu Grada Zagreba.
