Druga pjesnička zbirka Maje Marchig dijalog je, koliko i trenje, između mikro i makro stvarnosti u post–lock–down trenucima. Autorica se svojevoljno ograničava na prostor doma i obitelji iz kojeg kao promatračica proviruje u svojevrsnim skicama u potrazi za sve svjetlijim tonom. Svjetliji tonovi osobito dolaze do izražaja ako usporedimo ovu s prethodnom zbirkom Maje Marchig, Spavajte u čarapama. Pa iako Maja pravi iskorake u izrazu i direktnosti pri opisivanju dviju vrsta stvarnosti i njihovog dijaloga, zadržava ono svojstveno vlastitoj poetici — potvrđivanje prostora kao svog, u kojem kroz metafore i već spomenuta trenja ispisuje najintimnije odabire u kojima se zrcali stvarnost svijeta — povučen u sebe, on postaje mjesto borbe sa samim sobom. Na koncu, kao nužnu utjehu, autorica ispisuje i portrete hrvatskih pjesnikinja i pjesnika, dodaje svoju, jaku, kariku u lancu te započinje još jedan dijalog. Zatvorila sam se u kuhinju je trenutak post–stvarnosti u dijalogu, kako sa sobom, tako i s njenim akterima pokrenutim kako bi se iznova uspostavila ravnoteža, ili bar njena mogućnost u budućnosti svijeta. (Alen Brlek)
Knjigu je uredio Alen Brlek.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba