Kao i obično, godinu zaključujemo zimskim izdanjem časopisa Fantom slobode. Za ovaj broj odabrali smo tekstove petero pjesnika te isto toliko kritičara i teoretičara dok je likovna rubrika Kontejner posvećena ovogodišnjoj Documenti, koja se održava u Kasselu, i venecijanskom Bijenalu.
Književna kritičarka i pjesnikinja Bjanka Alajbegović piše, između ostalog, poeziju o životu s traumom. Dojam traumatičnog iskustva subjekta, kojem se misli nižu naizgled bez reda, Alajbegović ostvaruje lomljenjem redaka, brojnim opkoračenjima i razlomljenom sintaksom. Nova misao u retku katkad se ne označava točkom nego samo velikim početnim slovom ili pak obratno čime autorica pridonosi subjektovu kaotičnom doživljaju svijeta. Ova snažna poezija svjedoči o iskustvu koje dijelimo s mnogo većim brojem ljudi nego što smo svjesni.
Ivica Đikić, kojeg ponajprije znamo kao pripovjedača i novinara, iznenadio nas je ovaj put poezijom. Kao i prozu, Đikić poeziju piše izravno, bez uljepšavanja, a s obzirom na to da često govori o ratu, takav pristup, lišen sentimentalnosti, na čitatelja ostavlja snažan dojam. U autorovu jezično svedenom svijetu jasno je da ne postoji kozmičko poravnanje koje naposljetku donosi katarzu. Kao poanta ostaje upravo taj izostanak. Tema koja se u ovim pjesmama ponavlja su i radosti koje djeca pronalaze u stvarima odviše običnima za odrasle. Djetinja znatiželja i mašta iz doba nevinosti kao da se supostavljaju onom prvo spomenutom svijetu bez čarolija u koji ćemo ući odrastanjem.
Žena koralj novi je rukopis Andrijane Kos Lajtman, autorice više pjesničkih zbirki. Specifično za ove pjesme jest da je njihov lirski subjekt Vesna Parun. Kos Lajtman kao u natutknicama niže prizore i dojmove iz života pjesnikinje da bi se oni naposljetku kaleidoskopski spojili u cjelovitu i slojevitu pjesničku sliku. Posrijedi su fingirana sjećanja na djetinjstvo i mladost ponajviše smještena na otok Zlarin gdje se Parun rodila. Ovu ingenioznu poeziju prožima sjetna atmosfera ostvarena, između ostalog, bogatim figurativnim izrazom.
U ovom broju Fantoma možete pročitati devet novih pjesama filmskog kritičara i pjesnika Damira Radića u kojima autor spaja elemente filmske umjetnosti i liriku. Radić prikazuje radnju filmskih klasika i njihovih likova u grubim crtama da bi izgradio kostur za dočaravanje određene filmske atmosfere. Tu su beznađe Bonnie i Clydea, hladnoća Širokog i dokumentarna suzdržanost Šoe. Radić atmosferu prikazuje autentično kao i redatelji filmova o kojima piše.
Nagrađivana pjesnikinja i kritičarka iz Sarajeva Nikolina Todorović donosi nam intimističku poeziju kroz koju se provlače teme ljubavnih i obiteljskih odnosa. Bilo da piše o senzualnoj ljubavi ili o teškom obiteljskom životu obitelji, njezina je poezija izrazito sugestivna i protkana finom ironijom te je se teško zasititi.
Ivan Šunjić piše o zbirci poezije kragujevačke pjesnikinje Ivane Maksić, Kćeri, zar ne vidiš da gorim, objavljene 2020. u nakladi Trećeg trga, a Franjo Nagulov analizira zbirku Senke Kapetanović Cirkulacija nepotrebnih stvari koju je 2021. izdao Jesenski i Turk.
Teoretičarka i kazališna redateljica Rajna Racz pripremila je analizu kanonskog djela Augusta Strindberga, duologije Mrtvački ples. Strindberg je, prema mišljenju Racz, ispisao drame u čijem je središtu sukob ljubavi i mržnje pa je tekst kao takav u dijalogu s više teoretičara ljubavi. Racz analizira Strindbergove drame u odnosu na ideje ljubavi kod Rolanda Barthesa, Otta Weiningera, Denisa de Rougemonta i Luce Irigaray.
U ulomku iz knjige Povijest u metafikciji,koja će uskoro biti objavljena, Teoretičarka književnosti Sanja Šakić bavi se čitateljskom konfiguracijom pripovjedača kao instance koja gospodari pričom, polazeći od pretpostavke da njegov nadzor nad pričom počiva na trajanju u vremenu pripovijedanja, a ne na zaposjedanju priče jezikom. Ova je pretpostavka proizašla iz čitanja djela Davida Albaharija koja na sadržajnom i jezičnom planu zastupaju stav da je odnos teksta prema zbilji kondicionalan, hipotetičan i kreativan, a zbog kojeg je pripovjedač podređen samo zakonu nužnosti i vjerojatnosti umjetničkoga djela. Analizirane su strategije koje čitatelja podsjećaju da je tekst, zato što je proizvod jezične djelatnosti, neovisan od iskustvene stvarnosti, te se ističe da u prozi Davida Albaharija priča nije tek fabula ili tradicionalno shvaćeno pripovijedanje priče o nekom događaju, nego da je prava ili istinska priča entitet kojim pripovjedač nastoji zagospodariti, ali svojim djelovanjem samo uspijeva ometati njezino pojavljivanje. Ako je pripovjedač razvlašten zakonom vjerojatnosti i zakonom priče koja se ne pojavljuje kao proizvod jezične djelatnosti, preostaje mu da gospodari samim sobom kao pričom odgovarajući na pitanje tko sam? uz koje se artikulira njegov nestabilni pripovjedni identitet.
Književni teoretičar i sveučilišni profesor Zvonimir Glavaš kritički se osvrće na dosadašnja istraživanja o postmarksističkoj teoriji, te osim što donosi prikaz trenutne istraženosti polja, postavlja i temelje problematizaciji pojma postmarksizma. U tekstu objavljenom u ovom broju, „Pregledne studije postmarksističke teorije“, Glavaš raspravlja o sedam knjiga te nekoliko studija koje se na razne načine dotiču postmarksističkih tema premda se ne koriste samim pojmom postmarksizma. Autor pruža uvid u stanje postmarksističkog polja i polaže temelje za preispitivanje koncepta postmarksizma.
Bjanka Alajbegović rođena je u Sarajevu 1983. godine. Diplomirala je na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavila je zbirke pjesama Između dvoje (2005.) i Srčane saturnalije (2019.). Gostovala je na brojnim regionalnim pjesničkim susretima. Pjesme su joj prevedene na mađarski i rumunjski i njemački jezik. Poeziju i eseje objavljuje u književnoj periodici i na portalima: Odjek, Novi izraz, Sarajevske sveske, Zeničke sveske, Ars, Plima, Motrišta, Fragment, Eklava, Strane, Bona. Književnu kritiku objavljuje u okviru projekta Ženska čitaonica. Uža oblast interesa joj je feministička epistemologija. Članica je PEN Centra BiH.
Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu. Dosad je objavio je romane Cirkus Columbia (2003.), Sanjao sam slonove (2011.), Ponavljanje (2014.), Beara — dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici (2016.) i Ukazanje (2018.). Cirkus Columbia dobio je nagradu Meša Selimović. Roman Sanjao sam slonove osvojio je nagradu Tportala, Ponavljanje je nagrađeno Kočićevim perom (Banja Luka — Beograd), a Beara priznanjem Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Zbirka priča Ništa sljezove boje izišla mu je 2007., a zbirka pjesama Ostatak svijeta 2012. \ikić je objavio i tri publicističke knjige: Domovinski obrat — politička biografija Stipe Mesića (2004.), Gotovina, stvarnost i mit (2010.), u suautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (2013.). Uz film Cirkus Columbia, suscenarist je filma Visoka modna napetost (2013.) te scenarist serije Novine (2016. — 2020.). Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu.
Andrijana Kos Lajtman rođena je u Čakovcu, 1978. izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje hrvatsku i svjetsku književnost. Dosad je objavila dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Ljevak, 2011.) i Poetika oblika — suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Ljevak, 2016.) te četiri pjesničke zbirke: Jutarnji laureat (Grad Čakovec, 2008.), Lunule (Disput i DHK, 2012., nagrada »Dobriša Cesarić«), Teleidoskop (HDP, 2018.) i Stepenice za Stojanku K. (V.B.Z., 2019.). Pjesme su joj prevedene na makedonski, slovenski i mađarski jezik te objavljene u brojnim domaćim i stranim časopisima. Bavi se književnom kritikom, a autorica je i dokumentarno–eksperimentalnih filmova Tihi rubovi (2019.) i Dan antifašizma (2019.) u suautorstvu s Damirom Radićem. Članica je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (HIDK). Urednica je i voditeljica književno–kulturne tribine KAČ na Učiteljskom fakultetu.
Damir Radić (Zagreb, 1966.), pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar. Objavio zbirke pjesama Lov na risove (1999.), Jagode i čokolada (2002.), Pokopana tajna (2010.), Ranije (2019.), Zarazna zona (koautorstvo s Andrijanom Kos Lajtman, 2021.), Kao život sam (2021.), roman Lijepi i prokleti (2007.) te knjigu filmskih kritika/eseja Milenijsko kino — film na početku 21. stoljeća (2018.). Autor niza dokumentarnih, eksperimentalnih i igranih filmova, uključujući dugometražni igrani Posljednji dani ljeta (2019.) i dugometražni dokumentarni Prozori (2021.). Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nikolina Todorović rođena je 1995. u Sarajevu. Književna je komparatistica, pjesnikinja i književna kritičarka. Dobitnica je nagrade »Mak Dizdar« koju dodjeljuje književna manifestacija »Slovo Gorčina« u Stocu za najbolju prvu neobjavljenu knjigu pjesama. Pjesme su joj prevođene na engleski, francuski, ruski i gaelski. Aktivno piše književne kritike, osvrte, komentare i analize za nekoliko domaćih i regionalnih portala i časopisa.
Ivan Šunjić rođen je 1990. godine u Mostaru. Magistar je hrvatskog jezika i književnosti. Objavljuje književnoteorijske, književnokritičke tekstove i eseje. Uže područje interesa su mu stilistika, feministička teorija i kritika, suvremena regionalna književnost, osobito poezija i esejistika.
Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevanznih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.
Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019.) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019.). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019.), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019.) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019.).
Sanja Šakić završila je studije komparativne književnosti, francuskog jezika i književnosti, te južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Godine 2022. doktorirala je na temi Povijest u metafikciji — konfiguracija vremena u prozi Davida Albaharija (mentor izv. prof. dr. sc. Tomislav Brlek) na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na istom fakultetu. Vlasnica je obrta za pisanje sadržaja i marketing Text Shop.
Zvonimir Glavaš rođen je 1989. u Osijeku, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Na osječkom Filozofskom fakultetu završio je dvopredmetni preddiplomski te diplomski studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti, diplomiravši 2013. godine. Iste godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, koji završava 2020., obranivši disertaciju naslovljenu »Književnost i književnoteorijsko u postmarksističkoj teoriji«. Od prosinca 2013. do listopada 2014. radio je kao asistent na zamjeni na Odsjeku za filologiju Učiteljskog fakulteta u Osijeku, a od listopada 2014. godine zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za teoriju književnosti. Primarno područje znanstvenog interesa mu je suvremena književna i kulturalna teorija.
Mirela Ramljak Purgar docentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta u Osijeku, gdje predaje Teoriju umjetnosti. Opsežno je pisala o temama vizualne kulture prve polovice dvadesetog stoljeća i suvremenoj umjetnosti. Među njezinim objavljenim radovima je »Strategien der Ornamentierung. Einfühlungsdrang und Abstraktionsdrang in Das Cabinet des Dr. Caligari und in der Grafik von Ernst Ludwig Kirchner« (2019.), »Early Interactions of Static and Moving Images« (2021), zatim autorska knjiga Modrernizam slike. Ekspresionistička grafika i pogled kamere (2021) te urednička knjiga Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj (2022).
Broj je uredila Ivana Rogar.
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
