Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Novosti

Fantom slobode 3-2018

Fantom slobode 3-2018

Povratkom na književni sadržaj Fantoma vraćamo se i uobičajenoj fantomskoj formi: proza–poezija–teorija. U ovom broju čekaju vas duhovita proza Silvija Lebinca koji piše o neobičnom gospodinu Odadožu, njegovim zgodama i razmišljanjima. Ovaj pseudomodernistički diskurs koji parodira osviještenog glavnog junaka koji razmišlja o svijetu i životu poput Roquentina, a zapravo ne razmišlja, nego stoji u mjestu i mislima i tijelom, više korespondira s današnjim/ovdašnjim ljudima koji ne žive na rubu svjetskih previranja, nego su zašušureni u sasvim običnu svakodnevicu od koje moraju katkad napraviti događaj da ne bi umrli od dosade.
Slijedi još pomaknutija proza Gorana Gluščića sastavljena od dviju priča iz još neobjavljene zbirke Nešto odvratno. Kako naslov zbirke govori, Gluščić doista pripovijeda o odvratnim stvarima i to čini ponekad bez odmaka pa zamagljuje granicu između shvaćanja doličnog i nedoličnog. Njegov je svijet satiričan, vulgaran, nakaradan i urnebesan.
Ivana Pintarić izmaštala je priču o starogrčkom bogu Tanatosu u kojoj ga je uz priličnu dozu humora prikazala kao suosjećajno biće.
Slijedi odlomak iz kratkog romana Ive Gjurkin Līlā koji uskoro izlazi u nakladi Durieuxa. Tekst je to o dvojici prijatelja, naizgled sasvim različitih karaktera koji dijele strast prema jezicima i lingvistici. Gjurkin je iznimno vješta u profiliranju likova kroz njihove dijaloge i postupke za razliku od davanja karakfantom2018teristika na pladnju putem opisa pa time njezini likovi postaju izuzetno dojmljivi i uvjerljivi.
Poezija Gorana Krapića svojstvena je prema razlomljenoj sintaksi, inverzijama i digresijama koje nisu označene interpunkcijama. Autor često lomi retke tamo gdje treba dovršiti misao, ostavljajući pjesmu s cliffhangerom. Sve to stvara jedan iznimno ugodan pjesnički moment u kojem čitatelj, iako mora biti na oprezu, ne može a da ne uživa. Angažirana poezija Miodraga Vučinića je okrutna, neposredna i nadasve blizu dok govori o ratnim stradavanjima ili političkoj pljački. U svojoj eksplicitnosti opisa smrti podsjeća na ekspresionistički izraz Gottfrieda Benna koji je također svojedobno neuvijeno pisao o tijelima koja trule nakon pogibije u ratu. Patrik Sečen piše poeziju na granici između racionalnog i
intuitivnog. Nižući slike u nadrealističkoj atmosferi, često prikazuje i onakve koje je nemoguće vizualizirati pa preostaje da ih razumijemo intuitivno, nakon čega nam ostaje samo ugođaj kao snažan aftertaste teško opisivog jela. Tome pridonosi i namjerno izostavljanje interpunkcije na nekim mjestima pa strofe djeluju kao velike čudnovate freske.
Riječki pjesnik Lean Radić niže snolike stihove koji su prisutni i u prikazima brutalnosti holokausta. Unatoč toj snovitoj atmosferi, kroz autorovu poeziju nije lako proći. Ona je gusta, snažna, upečatljiva poput sna koji smo sami netom odsanjali.
Rubrika o likovnosti, Kontejner, ovaj put je posvećena knjigama kao artefaktima i budućnosti knjige u digitalnoj eri. Sara Brašnović postavlja pitanje knjige kao umjetničkog djela, odnosno nečeg što nadilazi predmet verbalnog čitanja.

Časopis je objavljen uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb