Izlazak iz sumorne atmosfere i dolazak proljeća obilježite čitanjem novog broja Fantoma slobode! Nekoliko pripovijedaka, jedan ulomak iz romana, mnogo poezije i kritika zadovoljit će vaše čitalačke potrebe barem nakratko.
Književni kritičar i pjesnik Siniša Kekez krenuo je u prozne vode i napisao dugačku pripovijetku o mukama jednog umirovljenika koji se suočava s činjenicom da njegov sin nije onakav kakvim se prikazuje.
Priča književnice i teoretičarke Marije Ratković »Glava porodice« govori o danu kad se dvoje djece suočavaju sa smrću svojeg ljubimca. Reakcija dječaka, način na koji on odlučuje riješiti problem ukazuje na problem nasilja koje duboko prožima instituciju obitelji.
Kritičarka i prozaistica Jadranka Pintarić također piše o problematičnom odgoju. Pripovijedajući iz perspektive djeteta, Pintarić ostaje jezično i misaono u dječjoj svijesti, ali bez infantilizacije. Dijete ne razumije, ali točno registrira emocionalno i fizičko zlostavljanje i zanemarivanje.
Protagonistkinja priče Marijane Čanak »Žena na odmoru« zabunom uzima tuđi kofer. Nemajući svoje odjeće u stranom gradu, ona počinje nositi tuđu, a preuzimajući tuđe stvari, ona preuzima i tuđi identitet.
Prozaistica i pjesnikinja Maja Ručević radi na novom rukopisu i ovdje možemo pročitati ulomak iz njezinog novog romana Raskrižje o dvjema sestrama o čijim životima doznajemo u naizmjenično postavljenim prizorima.
U poetskom bloku čitamo poeziju u prozi Ivane Maksić. Njeni lirski fragmenti pojavljuju se kao opservacije stvarnog i fantastičnog, enigmatične sentencije koje se opiru površnom tumačenju i ispovijesti koje svjedoče o nasilju nad tijelom i nad duhom.
Tu je poezija Davora Šalata koja istražuju identitet, bliskost, vrijeme i krhkost postojanja. Pjesme su intimne, meditativne i često metafizičke, usredotočene na trenutke preobrazbe i tihe unutarnje prijelaze.Tekstovi postižu atmosferu tihe, kontemplativne ljepote. Česte su slike svjetla, snijega i prostora između vidljivog i nevidljivog. Šalatov jezik je promišljen, nježan, a metafore stvaraju osjećaj unutarnjeg putovanja kroz vrijeme, sjećanje i duboko osobne pejzaže.
Lana Derkač piše o bolesti, strahu i ljubavi tijekom oboljenja od COVID–a. U njenim meditativnim zapisima svakodnevni predmeti postaju simboli ranjivosti i razdvojenosti. Derkač piše o tome kako bolest preoblikuje identitet i odnose. Razmatranje o preživljavanju i tankoj granici između života i gubitka.
U rubrici za kritiku Franjo Nagulov piše o romanu Život u topu kojeg nema Nenada Stipanića i romanu Osobni podaci Elfriede Jelinek.
U rubrici Kontejner Branko Franceschi piše o instalaciji Josipa Skoke Mjera mora osmišljenoj i ostvarenoj za nastup Republike Bosne i Hercegovine na 60. Venecijanskom bijenalu 2024. godine, a potom ponovno postavljenoj u Oktogonu NMMU.
Autori u ovom broju:
Siniša Kekez rođen je 1966. u Splitu, gdje i danas živi. Radi u novinarstvu. Objavio je zbirku poezije Splita mi je puna kita. Priprema knjigu priča iz splitske tranzicije, kojoj pripada i »Najneuspješniji projekt inženjera Fabe«.
Marija Ratković je književnica i teoretičarka. Živi u Engleskoj gde radi na Školi za film i televiziju, univerziteta Falmouth. Poslije doktorskih studija Teorije umjetnosti i medija, bavila se umjetničkim i znanstvenim radom u oblasti kulture sjećanja, biopolitike i forenzičke arhitekture. Od 2006. godine radi u oblastima kulture i medija. Pored dugogodišnjeg pisanja za medije, piše za film, TV i kazalište. Objavljuje u znanstvenim i književnim časopisima i zbornicima. Autorica je dvaju romana Ispod majice i Leva obala, kao i više nagrađenih priča (nagrade »Laza K. Lazarević«, »Lapis Histriae«). U pripremi je zbirka Biologija mora.
Jadranka Pintarić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka u kulturi na radiju i televiziji, pisala za novine i časopise. Uređivanjem knjiga kontinuirano se bavi od 1994. godine. Potpisala je više od šesto izdanja, književnih, publicističkih, znanstvenih, umjetničkih. Priče je objavljivala na 3. programu Hrvatskog radija, te u časopisima Europski glasnik, Forum i Riječi. Prebiva i radi u Zagrebu. Objavila je knjigu književnih kritika U smjeru meridijana (HFD, 2003.), zbirku proza pod naslovom Kamate na ljubavne uzdahe; ogledi o tankoćutnosti (Profil, 2008.) i knjigu kratkih priča Dobro sam i ostale laži (VBZ, 2020.), koja je prevedena na albanski 2023. Mirë jam, të tjerat janë gënjeshtra (prevela Linda Mala), izdavač Asfodela, Priština.
Marijana Čanak (1982., Subotica) završila je studije književnosti u Novom Sadu. Piše prozu. Dvostruka je dobitnica književne nagrade »Laza K. Lazarević« za najbolju neobjavljenu suvremenu pripovijetku i prva laureatkinja nagrade »Voja Čolanović« za najbolju pripovjedačku knjigu (2023). Pojedinačne priče prevedene su joj na engleski, njemački, makedonski i albanski jezik. Objavila je knjigu proze Ulični prodavci ulica (2002.), zbirku priča Pramatere (2019. prvo izdanje, 2023. prošireno izdanje), roman Klara, Klarisa (2022.), koji se našao u finalu NIN–ove i Vitalove nagrade, zbirku priča Put od crvene cigle (2023.) i roman Svetlo trojstvo (2024.). Samostalna je umjetnica.
Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je diplomirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika. Prevela je preko trideset naslova. Više od deset godina radila je kao novinarka. Piše poeziju i prozu. Godine 2016. objavila je roman Je suis Jednoruki (Algoritam), 2022. objavila je zbirku pjesama Sutra ćemo praviti anđele u padu (Hrvatsko društvo pisaca), a 2025. objavila je roman Borilište (Hena com). Dobitnica je nekoliko nagrada za poeziju i prozu (Ratkovićeve večeri poezije, 2008. i 2009., Ulaznica, 2022., Jednominutna priča, 2025.). Prozu i poeziju objavljivala je u brojnim književnim časopisima i publikacijama u regiji i inostranstvu. Pjesme su joj prevedene na nekoliko jezika. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Trenutno piše svoj treći roman.
Ivana Maksić (1984.) piše poeziju, prozne crtice, eseje i prevodi s engleskog jezika. Magistrirala je anglistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavila je nekoliko knjiga poezije: O telo tvori me, Izvan komunikacije, La mia paura di essere schiava, knjižicu Jaz sem tvoj propagandni film i Kćeri, zar ne vidiš da gorim, koja je 2021. godine bila u najužem izboru za nagrade »Dušan Vasiljev« i »Vasko Popa«. Knjiga poetske proze Vejavica (2023.) bila je u užem izboru za regionalnu nagradu »Štefica Cvek«. Njena poezija je uvrštena u nekoliko regionalnih antologija i zbornika, kao i u američkim i britanskim časopisima, a prevođena je na talijanski, slovenski, grčki i engleski. Knjiga njenih izabranih pjesama u prijevodu Hristosa Koltsidasa na grčki jezik izašla je 2025. u izdavačkoj kući Thraka.
Davor Šalat rođen je u Dubrovniku 1968., a živi u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost te španjolski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Doktorirao je s temom Hrvatske pjesničke prakse 2000. — 2010. Novinar je i urednik na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavio je šest izvornih zbirki pjesama, a tri knjige poezije objavljene su mu u Meksiku (zajedno s Lanom Derkač), na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji. Objavio je i sedam knjiga eseja i kritika o suvremenim hrvatskim pjesnicima te jednu znanstvenu knjigu. Dobio je nagrade »Goran« za mlade pjesnike, »Zvonko Milković« za intimističku poeziju i »Julije Benešić« za književnu kritiku. Uredio je i predgovorom ili pogovorom popratio dvanaest knjiga izabranih pjesama hrvatskih pjesnika. Autor je panorame suvremenog hrvatskog pjesništva, prevedene na engleski jezik, i suautor (s Borisom Perićem) panorame suvremene hrvatske poezije, prevedene na njemački. Preveo je zbirku pjesama španjolskog nobelovcaJuana Ramóna Jiméneza Vječnosti. Sudjelovao je na više hrvatskih i međunarodnih pjesničkih susreta i festivala (Sjeverna Makedonija, Španjolska, Meksiko, Italija, Indija, Slovenija, Maroko, Litva, Bosna i Hercegovina, Albanija, Kosovo, Bugarska) te književnih i znanstvenih skupova. Bio je suvoditelj Međunarodnog pjesničkog festivala u Zagrebu. Poezija, književna kritika i esejistiku prevođene su mu na desetak jezika. Zastupan je u više antologija i panorama suvremene hrvatske poezije u Hrvatskoj i inozemstvu. Glavni je urednik časopisa Most/ The Bridge.
Lana Derkač (Požega, 1969.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je dvanaest knjiga poezije, tri knjige priča, roman, knjigu dramskih tekstova i knjigu eseja u Hrvatskoj, ali i knjige poezije u Meksiku, Belgiji, Tunisu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Uvrštavana je u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik međunarodnih pjesničkih festivala kao što su Struške večeri poezije, Kuala Lumpur World Poetry Reading, Festival international et Marche de Poesie Wallonie — Bruxelles, Stockholm International Poetry Festival i brojni drugi. Tekstovi su joj prevođeni na dvadeset četiri jezika. Dobitnica je više nagrada među kojima su: Nagrada »Zdravko Pucak«, Nagrada »Duhovno Hrašće«, Nagrada »Risto Ratković« za najbolju zbirku pjesama na području Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Nagrada »Vinum et poeta«, Nagrada »Tin Ujević«.
Franjo Nagulov rođen je 1983. u Vinkovcima. Studij knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti završio je u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dvije e–knjige poezije, tri romana, dva scenarija za cjelovečernje igrane filmove, te studiju o pjesništvu Branka Maleša. Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku, zastupljen je u više panorama i antologija, te prevođen na engleski, njemački i slovenski jezik. Poeziju te književnu kritiku objavljivao je u brojnim časopisima za književnost, specijaliziranim portalima i u specijaliziranim emisijama Trećeg programa Hrvatskog radija. Živi u Vinkovcima.
Broj je uredila Ivana Rogar.
Cijena: 7,50 € Šifra: 1334332726001
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
