Ime dr. sc. Antuna Česka do sada se uglavnom vezivalo uz sustavnu analizu i kritičku revalorizaciju Kranjčevićeva pjesništva. Tim pitanjem bave se njegove tri nagrađene monografije – prva, Strukturna načela u genezi Kranjčevićeva pjesništva, Dubrovnik, 2001. (2002. »Nagrada grada Dubrovnika«, »Zlatna povelja Matice hrvatske u Zagrebu«), zatim druga, objavljena uz 150. obljetnicu pjesnikova rođenja u Senju, Za Kranjčevića. Od arhivacije do kanonizacije, Zagreb, 2015. (»Nagrada HAZU–a za književnost za godinu 2015.«) i treća, u prigodi obilježavanja 110. obljetnice pjesnikove smrti u Sarajevu, Fenomenologija kategorije subjekta u arhitektonici Kranjčevićeva poetskoga opusa, Zagreb, 2018.
Usporedo s radom na Kranjčeviću, autor je kritički propitivao i pojedina djela uglavnom kanonskih hrvatskih pisaca (Držića, Gundulića, Vojnovića, Ivana Gorana Kovačića, Krleže, Luke Paljetka), objavljujući svoje radove u raznim književnim časopisima (Dubrovnik, Republika, Forum). Želja da se i u tom dijelu znanstvenoga prinosa hrvatskoj i kritici i književnoj povijesti dade doličnije mjesto rezultirala je ovim njihovim skupnim izdanjem u knjizi Studije i eseji.
Slijed kronološki nanizanih radova u ovoj knjizi pokazuje unutrašnji razvoj autorova teorijsko–kritičkog diskursa. Ta je potraga rezultirala konstruiranjem unutartekstne ontološkostrukturalističke metode pomoću koje podvrgava analizi književne tekstove. Metoda je izgrađena na temelju domaćih i stranih poticaja, poticaja koji su dolazili ne samo iz književne teorije (S. Lasić, strukturalizam) nego i iz filozofije (Hegel, Sartre). S tako izgrađenim čvrstim kritičkim aparatom Česko tumači različite tekstove i čitave opuse. U ovoj knjizi treba izdvojiti originalne i poticajne analize Gundulićeve Dubravke, interpretacije Držićevih i Kovačićevih likova, tumačenje ontologema u poeziji Luke Paljetka, ali i neobično lucidan, aktualan i inventivan tekst O književnoj kritici i književnosti. Dr. Antun Česko svojom minucioznom poetičkom metodom otkriva strukturna obilježja poezije M. Stojića i S. Mijovića Kočana, a koristi se istom metodologijom i u kritičkom prikazu knjiga iz hrvatske književne historiografije. Posrijedi je vrijedna knjiga koja baca novo svjetlo na brojne hrvatske književne fenomene i opuse. Pisana metodološki jasno, konzekventno, s rijetko viđenom analitičkom disciplinom, Českova knjiga, nazvana jednostavno »frangešovski« Studije i eseji, vrijedan je doprinos našoj znanosti o književnosti i kritici.

(Akademik Krešimir Nemec)