Armaninijev samosvojno koncipiran roman vratolomni je križanac fikcije i »fakcije«, novelistike i dokumentaristike. Armaninijevo pismo je uznemirujuće poput »polifonije glasova« kakvu iz autentičnih iskaza obezimenjenih svjedoka, nobelovka Svetlana Aleksijevič nastoji ugraditi u svoju prozu. Ipak, postoji jedna krucijalna razlika između ta dva naizgled srodna pristupa stvarnosnoj građi. Armaninijev Don Juan u ratu, dok propituje donhuanske (ali i donkihotovske) teme ukorijenjene u književnoj pod(svijesti) zapada, zapravo progovara o novovjekom padu u svijet čistoga nasilja u kojem, riječima autora, a na tragu donkihovštine »sama povijest događanja svjedoči o padu u ludilo, o zaboravu svake prave viteške geste, najprije prema protivnicima, ženama, djeci, starcima ili politički obespravljenima«. Armanini se već bavio temom holokausta upuštajući se u analizu čovječanstva kao »kolektivnog tijela bez pamćenja«. Sada pak, u novome romanu, otvara se tema nasilja kroz dominantne narative poput onoga medijskog. Nasilju se pristupa kao ratnoj, ali i kao medijskoj manipulaciji narativima. (Iz pogovora Sibile Petlevski)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Povodom skore 150. godišnjice pjesnikova rođenja, Durieux je u suizdanju s Maticom hrvatskom objavio knjigu Matoš utemeljuje svoju hrvatsku modernu, autora Antuna Česka.
»[...] u kreiranju vlastitog soneta Matošu je bila presudna prvenstveno hrvatska poetska tradicija, ali jednako tako i melodičnost hrvatskoga jezika upravo kao prepreka utjecajima francuskih uzora. Ipak, presudan je čimbenik za Matoša stjecaj sretnih okolnosti kad svoju profesionalnu, obiteljski baštinjenu sklonost glazbi nadomješta – kako to Česko reče – ’skladbom stihovlja’. U argumentaciji svojih teza autor se posebno zadržava na razlici između autorskoga i metafizičkog subjekta ulazeći tako u posve novo, do sada u nas neistraženo teorijsko polje. Ovoga puta predmet je Českova zanimanja još jedna hrvatska – kako ju je nazvao – ‘metafizička galaksija’, a to je pjesništvo, pretežno sonetna praksa Antuna Gustava Matoša. Neposredni je povod nastanka nove studije prigodničarski: knjiga izlazi o 150. obljetnici Matoševa rođenja (Tovarnik, 13. lipnja 1873.). No u minuciozno provedenim analizama, pogotovo u njihovu dubinskom sloju, naslućuje se puno važniji autorov motiv, a to je revalorizacija donekle petrificiranog statusa Matoševa pjesništva u kontekstu lirike hrvatske moderne. […] Česko suprotstavlja dvije teze: 1) Matošev metafizički subjekt funkcionalno je povezan s njegovom idealističkom estetikom, i 2) Matoš je ujedno i pjesnik i glazbenik.« (Krešimir Nemec)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
U biblioteci Ellipsis pod uredničkom palicom Maroja Višića upravo je objavljena knjiga Mislava Miholeka: Hrvatska starokatolička crkva između Zagreba i Beograda. Povijest od 1923. do 1941.
Ova tema prethodno nije istraživana i formulirana na tako sveobuhvatan način. Posebna vrijednost ove knjige je što analizira izvorne tekstove reformnih i starokatoličkih, ali i rimokatoličkih izdanja od 1917.—1940. Većinom je riječ o tiskovinama u autorovom privatnom vlasništvu koje je sustavno prikupljao od 2007. godine. — MARINA SCHUMANN
…kompaktan prikaz djelovanja jedne manjinske vjerske zajednice u Hrvatskoj između dva svjetska rata. Knjiga pokazuje kako su pojedinci koji su stvorili novu vjersku zajednicu — Hrvatsku starokatoličku crkvu bili na društveno–političkoj sceni još za vrijeme Austro–Ugarske, a religija i politika bile su povezane, što dosadašnja literatura nije toliko istaknula. Autor iznosi na vidjelo i nove spoznaje o odnosima između Starokatoličke crkve i Hrvatske seljačke stranke. — IVAN PADJEN
Knjiga ispunjava svojevrsni nedostatak znanstvenoga prikaza povijesti malih vjerskih zajednica na hrvatskome jeziku. Uz prikaz razvitka Hrvatske starokatoličke crkve u Hrvatskoj, autor također komparativno prikazuje i razvoj ove zajednice medu bosanskohercegovačkim i vojvođanskim Hrvatima, koji su često zanemareni u pojedinim prikazima crkvene ili nacionalne povijesti. — VELIMIR VESELINOVIĆ
Vješto kombinirajući različite slojeve istraživačkog zahvata autor nas uvodi u koloplet teoloških, povijesnih i političkih procesa i pojava koji su rezultirali nastankom i djelovanjem Hrvatske starokatoličke crkve. Bilo da se radi o teološkim uzrocima i razlozima ili onim povijesnim i političkim koji su važni za nastanak i djelovanje Hrvatske starokatoličke crkve autor sa zavidnom akribijom obrađuje navedene tematske dimenzije uvodeći čitatelja u, kadikad, zamršene sklopove uzroka i posljedica konkretnih zbivanja. Sve to čini ovu knjigu nezaobilaznim štivom za buduća istraživanja o nastanku i djelovanju Hrvatske starokatoličke crkve. — GRACIJANO KALEBIĆ
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
Upravo je izašao ljetni broj časopisa Fantom slobode.
Iva Gjurkin, koja nas je oduševila svojim posljednjim romanom, Pjesma o vjernosti (2021.), donosi nam ulomak iz romana u nastajanju u kojem je stvorila svijet za sebe – grad u kojem svatko živi od svojeg rada, a radi upravo ono što voli. Gjurkin i ovaj put piše o putu prema samoostvarenja: u jednom neimenovanom gradu majstor Llewelyn podučava izradi srebrnih predmeta kalfu Vilima, koji kroz učenje zanata uči i što znači ideja stvaranja.
Moćna lirska proza pjesnikinje Selme Asotić posvećena je posljednjim trenucima jednog čovjeka koji je preživio rat. Pripovjedačica zamišlja kako je izgledalo kad se majčin brat, mnogo godina nakon završetka rata, ubio, kako je ta smrt mogla izgledati i nudi nam nekoliko verzija. No nakon svake iteracije ponavlja da nije bilo tako stavljajući do znanja da je to ipak zamišljanje, da ona ne zna kako je zaista bilo i da naposljetku ne može znati kako je ujaku bilo živjeti s traumom. Njegovi se posljedni trenuci zatim rastežu na cijeli život, djetinjstvo, mladost, rat, kako je sve moglo izgledati, ali vjerojatno nije, da bi taj život bio zaokružen još jednom iteracijom samoubojstva.
Iz Beograda svoju nam je priču o prdežima (sic) poslao Miloš Ilić. Ilićev junak počinje voditi evidenciju svoje nadutosti jer nitko osim njega, začudo, ne osjeća smrad njegovih vjetrova. Da se ne bi sve završilo na običnoj nadutosti, Ilić nudi niz apsurdnih situacija te ideju koja naposljetku, iz drugog pogleda, i nije tako suluda.
Zagrebački propovjedač Silvio Lebinac piše nastavak nadrealističnih i apsurdnih zgoda i nezgoda gospodina Odadoža, čovjeka koji razmišlja o svemu – od a do ž – i kojem se događa također gotovo sve.
Svjetlo dana uskoro će ugledati studija Frančeske Liebmann Kulturemi u djelima Ive Andrića. Analiza njemačkih i engleskih prijevoda. Djelo je rezultat višegodišnjeg intenzivnog istraživanja, a iz njega ovdje donosimo ulomak. Djelo ispituje zastupljenost kulturema u njemačkom i engleskom prijevodu romana, Travnička hronika i Na Drini ćuprija, a autorica se osvrnula i na druga Andrićeva djela.
U rubrici Kontejner komunikologinja sa Sveučilišta Jurja Dobrile Sunčana Tuksar piše o modi kao kulturološkom fenomenu. Koja je razlika između mode i odijevanja, kakva je povezanost mode i filma te i još mnoge druge teme autorica istražuje u svojem iscrpnom eseju »Suvremena moda i film: transmedijski pristup«.
Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus, Književna smotra i Fantom slobode. Dosad je objavila romane Līlā(2019)i Pjesma o vjernosti (2021). S engleskog na hrvatski prevodila je književno–teorijske članke i književne tekstove za časopis Libra libera, knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija (2015), Misli na izložbi Brune Latoura (2017) te Obrasci i interpretacija: pamfleti Stanford Literary Laba Franca Morettija i suradnika (2018).
Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu »Nana«, a 2021. i 2022. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima. Njena prva zbirka Reci vatra (Buybook, Sarajevo; Raštan izdavaštvo, Beograd) objavljena je 2022. godine.
Autori u ovom broju:
Miloš K. Ilić rođen je 1987. u Pančevu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Izdao je zbirke pripovijedaka Priče o pivu (2008) i Umorni kao psi (2017). Dobitnik je nagrade Edo Budiša (2018) za zbirku priča Umorni kao psi. Radio je kao dramaturg na predstavama Mizeri (Atelje 212) i Tačka ključanja (premijera SKC Beograd). Diplomska drama Čovek bez mase izvedena je 2013. godine na Ex Teatar Festu u Pančevu. Za Radio Beograd napisao je radio drame: Ruka, Rat, Smrt Kraljevića Marka, Metak u mrak, Rabadžije, Trči, Lotrek, Po zanimanju Očivad, Slepi, Lotreamon, Ogledala Danice Marković, W. Objavljivao priče u časopisima: Polja, Koraci, Rukopisi, Kvartal, BUNKER, NIN, Trag, SENT, Dometi, Zlatna greda, strane.ba, eckermann.org.rs, Prosvjeta;kao i u antologijama Gavrilov princip (2014) i Pre vremena čuda (2020).
Silvio Lebinac rođen je u Bistrincima 1962. godine, mjestu pored Belišća u kojem je išao u osnovnu školu, a u Valpovu je išao u srednju školu. Studirao je filozofiju i povijest te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nekoliko pjesama objavio je u zbirkama kao član književne udruge Vers iz Belišća. Piše uglavnom kratke priče ili nešto slično. Objavljivao je u Zarezu, časopisima Književna Rijeka, Dubrovnik, Riječi, Svjetlo, Europski glasnik, Fantom slobode. Živi i radi u Zagrebu.
Frančeska Liebmann rođena je 1981. godine u Čapljini, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te njemački jezik i književnost na Fakultetu filozofsko–humanističkih znanosti u Mostaru. Od 2007. do 2011. radila je kao asistentica hrvatskog jezika u Gradišću, a zatim i kao lektorica na Institutu za slavistiku Sveučilišta »Karl Franz« u Grazu. Na spomenutoj obrazovnoj instituciji završila je 2015. poslijediplomski studij. Dobitnica je Nagrade »Anđelko Novaković« za 2014. godinu. Nagrađena zbirka pjesama, koja je ujedno i njezin prvijenac, tiskana je dvojezično u nakladi Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Društva hrvatskih književnika (Moja pjesma / Mein Gedicht, 2015). Pjesme i priče su joj objavljivane u međunarodnim zbornicima (Most, Panonski ljetopis, Keine Delikatessen — Balkan Delikatessen, Heimat/Menschheit — Berner Bücherwochen), časopisima (Republika) i internetskim portalima (Kritična masa). Autorica je i niza znanstvenih radova iz oblasti književnosti, jezikoslovlja i znanosti o prevođenju (Istinitost, Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačkog prijevoda romana Na Drini ćuprija,Čini li odijelo čovjeka i u njemačkim prijevodima Andrićevih romana, Andrić u svijetu te o bojaznima mladih hrvatskih istraživača nobelovčevog stvaralaštva, Wie man mit Gegenständen kommuniziert, The Tower of Babel as a determinant of national (and cultural) identity in two of Andrić’s chronicles). Osim rada na obrazovnim institucijama bavi se povremeno novinarstvom, prevođenjem, lektoriranjem te recenziranjem. Članica je Društva hrvatskih književnika.
Sunčana Tuksar rođena je u Čakovcu, a odrasla je, odnosno od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu. Engleski jezik i književnost magistrirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a komunikologiju je doktorirala na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Bila je stipendistica preddiplomskog studija storytellinga, dramske i plesne umjetnosti u Engleskoj (Emerson College, East Sussex) te doktorskog studija za istraživanje jezika i multimodalne komunikacije u Engleskoj (University of London) i Danskoj (University of Southern Denmark, Odense). Stječući iskustvo u praksi, boravila je i radila u Škotskoj, Engleskoj, Republici Češkoj i na Tajvanu. Transkulturalna iskustva autorica je prikupila i na mnogim drugim putovanjima, od kojih se izdvajaju: Tajland, Malezija, Hong Kong, Singapur i SAD. Sunčana Tuksar prevela nekoliko knjiga, objavila mnoge znanstvene i publicističke radove te književne osvrte, eseje i priče. Profesorica je kolegija koji premrežuju engleski jezik, multimodalnu sociosemiotiku, postklasičnu naratologiju, transmedijski storytelling, film i književnost. Osim ove, napisala je i knjigu Prekoračenja; Transmedijska kultura i film. Trenutno je zaposlena na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.
Broj je uredila Ivana Rogar
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Darko Šeparović afirmirao se kao autor koji stvara opipljive, plauzibilne svjetove, bilo da je riječ o poeziji bilo o pripovjednim tekstovima. Nakon izuzetnog prvijenca, zbirke pjesama Autopilot (2015.), i dvaju romana Krvotok (2018.) i Pristanište (2020.) dolazi nam Šeparovićeva nova zbirka poezije Proces gorenja. Specifično za ovu knjigu jest da autor u njoj lišava lirski subjekt ograničenja zamjenice »ja«: većina pjesama napisana je u prvom licu množine. Koristeći se mogućnošću da zamjenica »mi« označava dvoje, desetero ili sto ljudi, autor stvara neuhvatljivi subjekt, onaj koji je postao osnova suvremenosti. Duh vremena autor prepoznaje i u potrebi za putovanjima. U društvu čiju dinamiku diktira tržište, turizam je počeo parazitirati na našoj svakodnevici. Svi nekamo putuju iako su razlozi putovanja najčešće nejasni. Povezujući ta dva svojstva, pjesme iz zbirke ukazuju na najveću slabost današnjeg subjekta, na njegov izostanak bilo kakve vrste otpora. Turizam je u tom smislu metafora generacijske nepokretnosti: danas ljudi pokušavaju vlastitu nemogućnost kritičkog djelovanja kompenzirati geolokacijskim pomicanjem. Proces gorenja je promišljena i konceptualno zaokružena knjiga koja čitatelja suočava sa suvremenošću iz koje je, naizgled, najlakše otputovati.
Nova saznanja o samoubojstvu starom trideset godina potaknut će junaka ovog romana na povratak u rodni grad. Istražujući što se doista dogodilo te zloslutne 1988. godine, on upoznaje mnoge ljude, sadašnje ili bivše žitelje tog grada koji su ga odredili i koji je njih odredio. U prethodnim romanima Amira Alagića, Tuneli, Stogodišnje djetinjstvo i Osvetinje, imali smo priliku upoznati autorov zamjetan pripovjedni talent. U novom romanu Ogledalo za krletku Alagić nas ponovno zavodi elegantnim, besprijekorno ispisanim dugačkim rečenicama, minuciozno izbrušenim draguljima koji se nižu jedan za drugim da bi naposljetku izgradili slojevit svijet Banjaluke kojim hodaju nesretni preljubnici i njihove šutljive supruge, surovi policajci, neobični kazališni redatelji, prosjaci i lutalice te naposljetku i sam nemirni pripovjedač opsjednut pronalaženjem istine. Ovaj pseudo–krimić posveta je gradu Banjaluci — on ispisuje jednu bolnu, a prešućenu povijest umiranja čije ožiljke mnogi nose i danas a da to ni ne znaju.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Novopokrenuta biblioteka Ellipsis pri nakladničkoj kući Durieux objavljuje knjige širokog raspona tema i disciplina iz čitavog društveno-humanističkog područja znanosti. Naslovi biblioteke uključuju znanstvena djela jednog ili više autora, uredničke knjige, visokoškolske udžbenike, memoare, referentna te znanstveno-popularna djela koja promiču znanost. Biblioteka objavljuje i naslove koji trasiraju nova područja znanosti. Zbog izrazito širokog obuhvata, u biblioteci Ellipsis primjenjuju se visoki urednički kriteriji, a knjige iz njezina kola zadovoljavaju najviše znanstvene i metodološke standarde.
Urednik biblioteke je Maroje Višić.
U biblioteci Ellipsis ovih su dana objavljene dvije knjige:
Goran Gretić ANTINOMIJE MODERNE
Knjiga Antinomije moderne kritički razmatra pitanja i probleme koji su važni za ustrojstvo suvremenog duha Europe. Posebno težište stavljeno je na pitanje narodnog i državnog suvereniteta, odnosno kako se može uspostaviti i održati miroljubiv suživot država. Radi se o temama koje su odlučujuće za teorijsko–praktično razrješenje kriza suvremenog svijeta života. (ZVONKO POSAVEC)
Ambiciozni znanstveni pokušaj novih kritičkih reinterpretacija niza temeljnih filozofijsko–etičkih pojmovno–problemskih sklopova, a koji ujedno predstavljaju i odlučne prijepore suvremenog kritičkog mišljenja u humanističkim znanostima. (GORAN SUNAJKO)
SINDIKATI IZMEĐU RADA I KAPITALA Uredili Maroje Višić i Miroslav Artić
Zbornik donosi analizu sindikalnih praksi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Radovi u zborniku se bave pitanjima sindikata, sindikalizma, sindikalne mobilnosti, borbe za radnička prava, percipiranoj neuključenosti i distanciranosti sindikata od radništva. Prilozi su fokusirani na goruće probleme radništva u novim društvenim okolnostima s jasnim ciljem prepoznavanja i vrednovanja aktualnih tendencija sindikata u Hrvatskoj i u regiji. Naime, ključno je pitanje traže li sindikati adekvatne odgovore na učestalo ugrožavanje radničkih prava? Koliko se angažiraju, na koje sve načine posreduju između radništva i vlasničkih struktura, te kako sindikate vide mediji a kako ih percipiraju radnici. (ANKICA ČAKARDIĆ)
O sindikatima, sindikalizmu, te odnosu sindikata i rada nije se kod nas previše pisalo niti istraživalo još od konca osamdesetih i ranih devedesetih. Ovaj zbornik nastoji popuniti tu prazninu i istovremeno adresirati taj problem od šireg društvenog interesa sustavnim i multidisciplinarnim obrađivanjem navedene teme. Pritom se on oslanja na recentna istraživanja te, još važnije, donosi rezultate istraživanja provedenih ekskluzivno za njegove potrebe. (DAVOR RODIN)
Obje knjige objavljene su uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
Veljko Žvan, jedan od prvih svjedoka stvaranja reklamne industrije u Hrvatskoj, donosi nam insajdersku priču o ljudskim slabostima, nadanjima i razočaranju, ovog puta iz pozicije onoga koji je neposredno sudjelovao u stvaranju “najboljeg od svih svjetova”. U ovoj lucidnoj, duhovitoj i gorkoj knjizi autor nas podsjeća da je čovjekova želja da bude uvijek bolji, ljepši i pametniji od drugih ugrađena u način na koji funkcionira suvremeni svijet. Žvan nam nudi jednu netipičnu životnu sudbinu, ali onu u kojoj će se mnogi od nas sigurno prepoznati. U ovom žanrovski hibridnom djelu isprepleću se autorovi neposredni uvidi u stvarne ljudske sudbine i događaje te intelektualni stavovi o ulozi reklamne industrije u našem vremenu – o tvornici snova čijim iluzijama savršenstva tek rijetki mogu odoljeti.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Sam, roman o neprilagođenom istoimenom dječaku novo je djelo Marija Brkljačića, proslavljenog autora hard-boiled proze o radničkoj klasi Doručak za Bič (2019.). Dok se Samov vanjski svijet čini suhoparan, unutarnji mu je bogat i svako malo prijeti prsnuti. Unutarnjim svijetom, u obliku snova i noćnih mora, Sam kompenzira nemogućnost pomirenja s mučnom okolinom u koju je uronjen, a iz koje bi se rado maknuo. Izraz romana je sveden i jednostavan kada govori o svijetu koji okružuje Sama, a bogat, opojan i na momente zastrašujuć u opisima Samovih stanja i razmišljanja. Kako razgovarati sa susjedima? Što učiniti kad majka ode na posao? Kako biti sam sa sobom? neka su od uobičajenih, ali važnih pitanja koje ga svakodnevno more. Ovaj je roman istodobno trezven iskaz o drukčijima i neprilagođenima te košmarni prikaz njihove borbe s okolinom na koju su osuđeni.
Muzej besanih drugi je roman Carlosa Fonsece, jednog od najuzbudljivijih glasova suvremene latinoameričke književnosti. To je, u punom smislu riječi, globalni roman koji se proteže kroz kontinente i desetljeća i vodi čitatelja na grozničavu odiseju prepunu zavjera i paranoje.
Netom prije novog milenija, kustos prirodoslovnog muzeja dobiva pozivnicu modne dizajnerice, samozatajne Giovanne Luxembourg, za suradnju na zajedničkoj umjetničkoj izložbi neodređene forme. Giovanna je opsjednuta kamuflažom i mimikrijom u životinjskom carstvu i tijekom njihovih sastanaka započinju neobičan odnos temeljen na tajnama i eliziji. Sedam godina poslije, nakon smrti dizajnerice, kustos dobiva arhiv njihovog nedovršenog projekta koji nudi ključ u Giovanninu obiteljsku povijest.
Od predgrađa New Jerseyja, besanih noći u New Yorku, preko gvatemalskih prašuma pa sve do napuštene grdosije nebodera u San Juanu, Fonseca plete slojevitu, kaleidoskopsku priču koja nam donosi sliku fragmentiranog svijeta gdje nikome nije jasno što je istina, a što ironija.
Carlos Fonseca nasljednik je Roberta Bolaña koliko i Dona DeLilla, Itala Calvina i Jorgea Luisa Borgesa, a Muzejom besanih pokazuje zašto ga se svrstava među najbolje živuće autore španjolskog govornog područja.
Sa španjolskoga prevela Ela Varošanec Krsnik.
Knjigu je uredio Sven Popović.
»Djela Carlosa Fonsece ambiciozno nastoji, staloženim i lirskim tonom, u priču ukomponirati sve. Ona očijukaju s ujedinjenim „teorijama svega“ i pronalaze užitak u spajanju ideja na neočekivane načine. Fonsecini protagonisti često se gube u obmanjujućim mentalnim labirintima koje su sami stvorili… Upravo je zbog te hrabrosti toliki užitak čitati njegove intelektualne trilere o umjetnosti, prirodi i potrazi za smislom.«
- Jessica Sequeira, Los Angeles Review of Books
»Način na koji je priča ispričana i delfijska aura nagovještaju paranoični sjaj Dona DeLilla, kozmopolitsku jezu Roberta Bolaña i imaginativni elasticitet Ricarda Piglia.«
- Dustin Illingworth, The New York Times Book Review
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
