Muzej besanih drugi je roman Carlosa Fonsece, jednog od najuzbudljivijih glasova suvremene latinoameričke književnosti. To je, u punom smislu riječi, globalni roman koji se proteže kroz kontinente i desetljeća i vodi čitatelja na grozničavu odiseju prepunu zavjera i paranoje.

Netom prije novog milenija, kustos prirodoslovnog muzeja dobiva pozivnicu modne dizajnerice, samozatajne Giovanne Luxembourg, za suradnju na zajedničkoj umjetničkoj izložbi neodređene forme. Giovanna je opsjednuta kamuflažom i mimikrijom u životinjskom carstvu i tijekom njihovih sastanaka započinju neobičan odnos temeljen na tajnama i eliziji. Sedam godina poslije, nakon smrti dizajnerice, kustos dobiva arhiv njihovog nedovršenog projekta koji nudi ključ u Giovanninu obiteljsku povijest.

Od predgrađa New Jerseyja, besanih noći u New Yorku, preko gvatemalskih prašuma pa sve do napuštene grdosije nebodera u San Juanu, Fonseca plete slojevitu, kaleidoskopsku priču koja nam donosi sliku fragmentiranog svijeta gdje nikome nije jasno što je istina, a što ironija.

Carlos Fonseca nasljednik je Roberta Bolaña koliko i Dona DeLilla, Itala Calvina i Jorgea Luisa Borgesa, a Muzejom besanih pokazuje zašto ga se svrstava među najbolje živuće autore španjolskog govornog područja.

Sa španjolskoga prevela Ela Varošanec Krsnik.
Knjigu je uredio Sven Popović.

»Djela Carlosa Fonsece ambiciozno nastoji, staloženim i lirskim tonom, u priču ukomponirati sve. Ona očijukaju s ujedinjenim „teorijama svega“ i pronalaze užitak u spajanju ideja na neočekivane načine. Fonsecini protagonisti često se gube u obmanjujućim mentalnim labirintima koje su sami stvorili… Upravo je zbog te hrabrosti toliki užitak čitati njegove intelektualne trilere o umjetnosti, prirodi i potrazi za smislom.«
- Jessica Sequeira, Los Angeles Review of Books

»Način na koji je priča ispričana i delfijska aura nagovještaju paranoični sjaj Dona DeLilla, kozmopolitsku jezu Roberta Bolaña i imaginativni elasticitet Ricarda Piglia.«
- Dustin Illingworth, The New York Times Book Review

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Ponovno vam donosimo pregršt dobrih priča i lirskih momenata. U ovom broju možete pročitati nadahnutu ispovijest o trčanju i zgode jednog vegana koji živi s biljkom mesožderkom.

Nagrađivana slovenska pripovjedačica Mirana Likar uvodi nas u ovaj broj Fantoma slobode svojom pričom »Sicilija« o trojici prijatelja i njihovim isprepletenim sudbinama. Likar piše jednostavno, ali uvlači čitatelja u pripovijedanje tako da on jedva čeka razrješenje koje, naposljetku, zaista dolazi kao nagrada.

Beogradski prozaist Dimitrije Bukvić počastio nas je s tri kratke priče i ulomkom iz romana u nastajanju. Riječ je o maštovitim pričama duhovitih dijaloga i opisa te ingenioznih pripovjednih rješenja. Bukvić suvereno upravlja kako realističkim tako i fantastičnim prosedeima i pravi ga je užitak čitati.

Začudna proza Mladena Ivanovića, prozaista o kojemu se njegovom voljom gotovo ništa ne zna, misteriozan je narativ pun elemenata nadrealizma, apsurda i logičkih igara, konstatacija koje pobijaju same sebe i tjeraju čitatelja da se duboko zamisli nad pročitanim. Posrijedi je odlomak iz Ivanovićeva još neobjavljenog romana Treći registar za čije je čitanje potrebna pažnja i posvećenost. Neka to ne obeshrabri manje zahtjevne čitatelje — isti je tekst pun visprenih dosjetki u kojima će uživati svatko tko voli verbalne akrobacije.

Esejist Andrija Koštal napisao je memoarski zapis o trčanju i svojem odnosu prema njemu. Koštal u ovom pomno razrađenom eseju nudi višedimenzionalan pogled na tu aktivnost i pokazuje koliko i na kakve sve neobične načine trčanje može značiti čovjeku.

Pjesnik Denis Ćosić, dobitnik Gorana za mlade pjesnike, podario nam je deset novih pjesama. Neobično snažnim metaforama koje dočaravaju magičnu atmosferu života u ruralnom području Ćosić bez imalo patetike ispisuje i povijest rasapa obitelji uslijed ratnih nevolja.

Tuzlanski pjesnik Omer Ibrahimagić, čije smo pjesme već imali priliku objaviti u ovome časopisu, javlja nam se također s nekoliko pjesama o ratu i njegovim posljedicama. Ibrahimabićeva je poezija snažna na drukčiji način od Ćosićeve: premda su obojica surovi u prikazu ratnih okolnosti, Ibrahimagić je skloniji ironiji i naturalizmu.

Naizgled jednostavne pjesme Karla Nikolića, prevoditelja i pjesnika iz Zagreba, tematiziraju prirodu i načine življenja, potrošnju tog životnog vremena te druge sastavnice života, kao što su ljubav, smrt i prijateljstva. Iz Nikolićevih pjesama blago izbija osjećaj pomirenosti lirskog subjekta sa samim sobom, što je zacijelo jedna od boljih stvari koje nam se mogu dogoditi tijekom našeg boravka na Zemlji.

Katarina Sarić crnogorska je pjesnikinja koja objavljuje i u regiji i izvan nje. Njena divlja poezija mirotvorstva i ljubavnih odnosa osvježava i potiče na djelovanje, pa čak i kad govori o tužnim epizodama. Ove su poput svoje autorice: pune energije i dobre volje.

Teoretičar i povjesničar Vinko Korotaj Drača donosi nam ulomak iz svoje knjige Psihijatrijski diskurs u hrvatskom društvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće koja će izaći sljedeće godine, a posvećena je tretmanu ludila i neprilagođenosti u hrvatskom institucijama za psihički nestabilne. U ovom ulomku Drača pokazuje kako je tretman pacijenata u bolnici Stenjevec bio često rodno uvjetovan i da se žene češće proglašavalo psihički nestabilnima od muškaraca, a u njihovo se ponašanje upisivala histerija, pohota i razne druge »ženske« mane.

Ana Marija Habjan piše o tri animirana filma: Čarobni zvuci, Proljetni zvuci i Cvrčak i mrav, nastala u Zagrebu, u razdoblju između 1951. i 1960., koji u osnovi imaju sličnu priču te gotovo identičnog glavnog junaka.

Autori u ovom broju:

Mirana Likar (1961.) diplomirala je bibliotekarstvo i slovenski jezik na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Prvu knjigu kratkih priča Sobotne zgodbe objavila je 2009. (Cankarjeva založba, Ljubljana). Potom su joj izašle još dvije zbirke kratkih priča Sedem besed (2012.) i Glasovi (2015.). Prvi roman Babuškin kovček objavljen je 2017., kratki roman Bibavica 2018., a Pripovedovalec 2020. Likar objavljuje u svim slovenskim književnim medijima i na 3. programu Ars nacionalnog radija. Kratke priče su joj uvrštene u domaće antologije, a priča »Nadin prt« predstavljala je Sloveniju u antologiji Best European Fiction izdavača Dalkey Archive 2013. Mnoge su joj priče nagrađene, a Subotne zgodbe nominirane su za Nagradu fabula, najbolju zbirku kratkih priču. Roman Pripovedovalec nominiran je za nagradu Kresnik, Cankarovu nagradu i Nagradu Mira.

Dimitrije Bukvić (Beograd, 1985.) je pisac kratkih priča, sociolog i novinar. Prozu je objavljivao u zbornicima i književnim časopisima u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Autor je knjiga Kafanološki astal / Karirani stolnjak (u koautorstvu s Dragoljubom B. \orđevićem, 2014.), Svaka dobija (2017.) i Šezdeset osma — pedeset godina posle (2018.). Pobjednik je festivala za mlade pisce »Srpsko pero« (2013.), natječaja za kratku priču Narodne biblioteke Bor (2013.) i natječaja »Miodrag Borisavljević« (2014). Dobitnik je priznanja »Blagodarje« Udruženja književnika Srbije (2022.) za podršku inicijativi »Beogradski čitač«. Član je savjetničkog tima međunarodnog projekta CoLaboArthon koji spaja znanost i umjetnost stvaranjem angažiranih kolektivnih književnih djela. Sociološke radove je objavljivao u znanstvenim časopisima u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je brojnih reportaža i serijala u dnevnom listu Politika. Za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) je pisao analitičke tekstove o problemima kulturne politike u regiji.

Mladen Ivanović navodno se preselio iz Beograda u Novi Sad.

Andrija Koštal rođen je 1995. u Zagrebu gdje je diplomirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Autor je nekoliko znanstvenih članaka, eseja i osvrta. U svojem radu teži povezivanju filozofije, književnosti i znanosti.

Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljenje u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji i prevođene na engleski, francuski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi mu 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja nagradu »Goran za mlade pjesnike«. Član je Hrvatskog društva pisaca.

Omer Ć. Ibrahimagić, rođen u Tuzli 1968., objavio je pjesme, priče i putopise u regionalnim časopisima, listovima i na portalima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca i mnogim drugima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Šest bijelih mantila (2007.), Ćilibar i perle ( 2007.), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018.), Pogled na moj svijet (2018.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine te P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade »Mak Dizdar«, »Simha Kabiljo«, »Dr. Esad Sadiković«, »Marko Martinović Car«, lista Večernje novine i udruženja Mladi Muslimani i druge. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu »Lapis Histriae«, a jednom za nagradu »Musa Ćazim Ćatić«. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli.

Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao je agronomiju i novinarstvo. Bio je frontmen šansonijerskog benda Skaramuži s kojim je 2005. objavio CD. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. S engleskog je preveo knjige Genijalne misli Alberta Einsteina, Kako razgovarati sa psima Stanleya Corena te Doba podjela Tima Marshalla. Poeziju je dosad objavljivao u Vijencu i Fantomu slobode. Živi u Zagrebu i bavi se obukom pasa i edukacijom njihovih vlasnika/skrbnika.

Katarina Sarić rođena je 1976. godine na Cetinju u Crnoj Gori. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću diplomirala je filozofiju i crnogorski jezik i južnoslavenske književnosti. Na Fakultetu za političke nauke u Podgorici završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada. Piše društveno angažoviranu poeziju, prozu i esejistiku. Književnica je, poetska provokatorica i performans umjetnica. Autorica je 13 samostalnih izdanja, među kojima su romani, zbirke poezije, autofikcija i putopis. Zastupljena je u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima i na svim važnijim regionalnim portalima. Priče i pjesme su joj zastupljene u brojnim regionalnim časopisima za književnost i kulturu, među kojima su Ars, Diogen, Avangrad, Akt, Anima–art, Urbana riječ i Europski glasnik. Djela su joj prevedena na engleski i makedonski jezik.

Vinko Korotaj Drača rođen je 1989. u Zagrebu. Završio je preddiplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na potonjem je upisao doktorski studij Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu gdje je primarno istraživao povijest duševnih bolesti. Doktorirao je 2021. godine. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima u Zagrebu (Zagorkini dani 2016. i Zagorkini dani 2017., Desničini susreti 2017. i 2018. godine), Beogradu (Migrations in Visual Culture, Creating Memories in Early Modern and Modern Art and Literature) i Ljubljani (Selfologija, Simbozij). Teme iz povijesti psihijatrije predstavio je na kongresu RI–seminario u Rijeci, međunarodnoj radionici Managing Maladjustment in the Modern World. Perspectives from Southeastern Europe te na ljetnoj konferenciji ASEEES–a u Zagrebu 2019. Sudjelovao je na ljetnoj školi GHI u Dubrovniku, Cultural trauma and Crisis of Democracy 2019. godine, a 2021. sudjelovao je na međunarodnoj konferenciji Race, Science and Eugenics in East Central Europe in the 19th and 20th Centuries. Bio je organizator međunarodne doktorandske konferencije Revolutions and Upheavals in History i član organizacijskog odbora ISHA–ine konferencije (Re)making Europe. Radove je objavljivao u časopisima Historijski zbornik, Tragovi i Radovi zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog Fakulteta u Zagrebu te u zbornicima navedenih skupova.

Ana Marija Habjan završila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1987. te diplomirala 1998. povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1999. radi kao urednica u Programu za kulturu Hrvatske televizije gdje u brojnim emisijama kontinuirano prati i obrađuje teme iz povijesti umjetnosti te suvremene umjetničke scene. Autorica je niza biografskih portreta hrvatskih umjetnika te dokumentaraca o umjetničkim pokretima, kao i serijala emisija o fotografiji, arhitekturi i dizajnu. Dobitnica je godišnje nagrade HRT-a 2012. godine te nagrade DPUH-a 2021.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Knjiga Dnevnik čitanja autorova je svojevrsna znanstvena lektira. Svojim bilješkama, analizama i dragocjenim zapažanjima približio je stručnjacima, ali i širem krugu čitateljica i čitatelja, problematiku koja nije svakodnevno prisutna u našim znanstvenim stremljenjima. Radi se o aktualnim i zapostavljenim temama poput povijesti okoliša. Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi dio su osobne povijesti njezina autora. Pažljivijim čitanjem moguće je pratiti njegov znanstveni razvoj i značajne iskorake u mišljenju. Teme i pristupi, koji su u fokusu njegove pozornosti, izrazito su kompleksni. Ova knjiga podsjeća na važnost interdisciplinarnosti u izučavanju prošlosti u svoj njezinoj složenosti. To su izazovi koje suvremeni znanstvenik ne može previdjeti i zaobići. Ako je dovoljno otvoren, neće im odoljeti.
U Hrvatskoj je još uvijek razmjerno malo znanstvenih djela društveno–humanističke orijentacije u kojima su autori uspjeli postići visoku razinu interdisciplinarnosti i napustiti okvire tradicionalnih pristupa. Promoviranjem literature, o kojoj je promišljao kolega Goran Đurđević, otvaraju se mogućnosti za nove ideje. One će oslabiti uvriježeni diskurs koji počinje i završava pričom o državi, naciji, neupitnim vođama i političkim elitama uz prijeteći prst usmjeren na drugoga (drugu). (Vinko Tadić)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Knjiga Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim… Katarine Peović obuhvaća širok spektar tema: usko znanstvena epistemiološka pitanja u okviru kulturalnih studija i marksizma, ali i suvremenost. Studija kreće od činjenice da se nalazimo u vremenu koje, osobito nakon globalne ekonomske krize 2008/9., budi interes za nove ekonomske i društvene modele koji bi se oduprli sveprisutnom diktatu tržišta, utilitarizma profitno usmjerene logike koja se proteže na sve sfere života, od svakodnevice, do medija i tehnologije. Autorica čita temeljne tekstove revolucionarnih promišljanja društveno-ekonomskih alternativa kapitalizmu povezujući ih sa suvremenošću, posebice s polit-ekonomskom zbiljom Hrvatske danas. Tekstovi na kojima se zadržava su tekstovi Marxa i Engelsa (Komunistički manifest, Sveta porodica, Položaj radničke klase u Engleskoj, Kapital), ali i suvremenih filozofa koji nude svoje tumačenje zbilje kontrirajući imperativima tržišno orijentirane privrede poput Alaina Badioua i Michaela Lebowitza.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

U novoj knjizi “Izvještaj o generaciji” Dalibor Šimpraga donosi fresku osobnih izbora, sudbina i karakternih putanja više desetaka likova u tzv. srednjim godinama, do te mjere neposredno uvjerljivo kao da su “prepisani iz života”. Priče se dojmljivo grade prema zajedničkom nacrtu prikaza jedne generacije, slično kao svojedobno u autorovoj prvoj knjizi “Kavice Andreja Puplina”, serijalu pisanom u zagrebačkom slengu. Samo sad mnogo godina kasnije. Priče su podjednako tople, ali u “Izvještaju” je pripovijedanje na prvi pogled stilski neobilježeno, jednocrtno referiranje o ljudima kao tipovima.

Nezaobilazan status na književnoj sceni Šimpraga je stekao romanom “Anastasia”, objavljenim 2007. godine, koji je u izboru žirija tada novouspostavljene nagrade tportala bio proglašen romanom godine. Šimpragina praknjiga “Kavice Andreja Puplina”, kolekcija antologijskih priča prevedenih na brojne jezike, prema mnogim kritičarima bila je i ostala ogledni primjer novog realizma, odnosno tzv. stvarnosne proze. Ovaj drugi “generation report” iz 2021. i od pisca oko pedesete, kao da je napisan s blagom melankolijom, ma koliko koloriran i duhovit, veseo bio. Je li to veliki kabare ili zamalo epitaf, suma jedne generacije i njezine epohe, na čitaocima je da procijene.

Dalibor Šimpraga (1969) radi kao urednik u Jutarnjem listu. Knjige: “Kavice Andreja Puplina” (2002) i “Anastasia” (2007). Za priču “Sretan čovjek” iz ove knjige dobio je nagradu Slavko Kolar za satiru.

Knjiga je  objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Knjiga u formi leksikona u 112 pojmova kojim su obuhvaćena sva razdoblja i umjetničke strategije Željka Kipkea, od kasnih sedamdesetih do drugog desetljeća XXI. stoljeća. Opremljena s preko 250 kolor i šezdesetak crno-bijelih ilustracija na 240 stranica, formata 17 x 24 cm. Sve su jedinice obrađene po umjetniku a lektorirala ih je Mirna Bojanić-Rebac. Pojmovi obuhvaćaju širok spektar umjetnikovih interesa, od ranih i recentnih filmova, fotomontaža do programa Slikarstva novoga eona iz osamdesetih te faze analitičkog slikarstva i grafike krajem sedamdesetih. Osim općih pojmova u leksikon su uključena značajna imena hrvatske i europske umjetničke scene s kojima je autor bio u neposrednoj ili posrednoj vezi. U knjizi su obrađena važna mjesta suvremene umjetnosti poput Galerije Podroom u Mesničkoj ulici, rana povijest Galerije PM na Starčevićevu trgu, splitski Crveni peristil te imena teoretičara umjetnosti i kustosa s kojima je autor surađivao pripremajući samostalne izložbe. Leksikonom je također obuhvaćen autorov spisateljski posao, od objavljenih knjiga do likovnih kritika za novine, časopise i radio.

Budući da je autor bio izravnim sudionikom zbivanja uvrštenih u pojmovnik, sve su jedinice obrađene netipično hladnom standardu leksikona. Publikacija je zajedničko izdanje izdavačke kuće Durieux i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a povod je autorova retrospektiva planirana u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 2023. godine, na 70-u obljetnicu umjetnikova rođenja.

Knjigu je uredio Branko Franceshi.

Literatura za samopomoć sve je prisutnija u suvremenom društvenom i kulturnom polju, a studija Čitanje kao transfer: knjige za samopomoć, psihoterapijski romani i transformacijsko-terapijski učinci čitanja Ive Žurić Jakovine daje pregled povijesti njezina nastanka i razvoja. Autorica razrađuje terminologiju, definiciju i klasifikaciju knjiga za samopomoć i psihoterapijskih romana te analizira njihove žanrovske odrednice zajedno s implikacijama i razlozima njihove tržišne uspješnosti. Žurić Jakovina otvara mogućnost da se na čitanje književnih tekstova u širem smislu, koji nisu samo knjige za samopomoć ili psiho-terapijski romani, gleda kao na transformacijsko-terapijsku djelatnost, te se usmjerava na proces književnog transfera kao temeljnog mehanizma terapijskog učinka čitanja tvrdeći da ti učinci utječu na modifikaciju, konstrukciju i rekonstrukciju identiteta čitatelja. S obzirom na to da na našem prostoru ne postoji kritička analiza knjiga za samopomoć i psihoterapijskih romana te da se u suvremenoj humanistici gotovo nikakva pažnja ne posvećuje utjecaju čitanja na konkretnog čitatelja, ova knjiga predstavlja jedinstven pokušaj određenja fenomena samopomoći iz društveno-humanističke perspektive u Hrvatskoj.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Za mnom ne ostaje ništa rumunjskog pisca Cosmina Perțe snažan je roman o dječaku koji s jedanaest godina postaje svjedokom djedove smrti u tvorničkoj nesreći. Zbog toga doživljava snažnu egzistencijalnu krizu, a njegove se unutarnje borbe opisuju kroz fantastiku, poput borbe sa zavodljivom vražjom kćeri. Dječak, koji je ujedno pripovjedač, nema prijatelja s kojima bi mogao podijeliti svoje probleme jer se tek doselio u grad, a s roditeljima ne može razgovarati jer su emotivno nedostupni. Želeći pobjeći od svega i započeti novi život, s četrnaest godina napušta dom. Dolazi u grad Cluj, gdje se na neko vrijeme zapošljava u antikvarijatu. Zatim ponovno putuje te završava u samostanu gdje se krsti. Nakon krštenja vražja kći i njena iskušenja nestaju, ali ne zadugo. Za mnom ne ostaje ništa duhovit je roman, napisan jednostavnim jezikom, prepun dojmljivih fantastičnih i poetskih slika koje sugestivno dočaravaju neobuzdanu dječju maštu.

Knjigu je s rumunjskoga preveo Goran Čolakhodžić.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Novi roman Ive Gjurkin Pjesma o vjernosti, koji nam dolazi nakon prekrasne Līle (2019.), opet osvaja preciznim i jasnim pripovijedanjem isprepletenim s indijskom simbolikom. Pjesma o vjernosti je knjiga o preljubu u ljubavnoj vezi. Propitkuje zašto ga činimo, može li biti opravdan i zašto, što nam donosi, a što oduzima. Odnos Morane i Vida je stabilan i u njemu su naoko oboje zadovoljni. Međutim, kroz pripovijedanje na vidjelo izlaze slojevi i slojevi zakopanih žudnji, krivnje, ogorčenosti koje protagonisti nesvjesno skrivaju od svog partnera, ali koji utječu na njihov odnos. Izraz Ive Gjurkin je suzdržan, ali otvara čitav svijet osjećaja i njihovih nijansi. Bez tumačenja i objašnjavanja, autorica kroz dijaloge gradi uvjerljive, plastične likove. Ovaj poetični i filozofski roman kreće od konkretnoga da bi se rastakanjem završio u apstrakciji: esejom o tamilskoj ljubavnoj poeziji.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Ovaj je broj Fantoma slobode ponešto slobodniji od dosadašnjih utoliko što smo razbili njegovu ustaljenu strukturu proza–poezija–esej. U ovom smo broju naglasak stavili na teoriju i esej. Ipak, da ne bi sve ostalo na teoretiziranju, tu su se našle i jedna poduža novela te drama.
Nagrađivani beogradski pjesnik i urednik Marjan Čakarević uskoro će objaviti i prvu proznu knjigu. Riječ je o zbirci pripovijedaka iz koje ovdje donosimo prekrasnu novelu »Ruke. Vrtlog«. Čakarević je pažljiv pripovjedač, bira riječi, pa od obične priče o prvoj ljubavi radi literarnu gozbu. Čitatelji navikli na njegove zaokružene i promišljene pjesme neće biti razočarani.
Hrvatska pjesnikinja Neva Lukić i srpski pjesnik i dramatičar Viktor Radonjić autori su drame P(j)eščanik u kojoj jezik kao takav postaje lik i subjekt. Autori se kroz priču o dvoje ljubavnika, Srbinu i Hrvatici, obračunavaju s problemom  jezičnog purizma koji se pojavio tijekom Domovinskog rata te nastavio bujati u poratnim godinama. U ovoj ingenioznoj i eksperimentalnoj drami Lukić i Radonjić pokazuju kako jezik, kao simbol političkog neprijatelja, trpi sakaćenje, kako se uništava u ime tobožnjih plemenitih ciljeva stvaranja »autentičnog« hrvatstva.
Pjesnikinja i teoretičarka Tamara Bakran napisala je lirski esej o dvjema krajnostima ženske osobnosti kakvu priželjkuju muškarci, a na temelju primjera Hitchcockova filma Rebecca.

Teoretičarka i kazališna redateljica Rajna Racz pozabavila se romanom Amerikanca vijetnamskog porijekla Oceana Vuonga Na zemlji smo nakratko predivni, koji je ostavio velik dojam i na publiku i na kritiku. Za ovaj roman prvijenac specifično je da autor u njemu stvara koncept pisca–stranca kroz koji analizira što znači biti pisac imigrant, koji je kao dječak naučio jezik na kojemu sada piše te zaboravio materinji jezik, i kako je biti uvijek onaj Drugi.
Kritičar i pjesnik Franjo Nagulov piše o novoj zbirci pjesama Marka Tomaša Skratimo priču za glavu. Nagulov ju je, kao i sve knjige kojima se posveti, temeljito analizirao, a što je zaključio možete pročitati u samoj kritici.
Književni kritičar i romanopisac Neven Vulić analizirao je nedavno objavljenu knjigu teoretičara Tomislava Brleka Tvrdi tekst. Vulić smatra da je riječ o iznimnom djelu koje rasvjetljava pogrešna tumačenja nekih starijih hrvatskih  književnih tekstova ili pak ukazuje na vrijedne tekstove koje književna povijest kao da je zaboravila.
U rubrici Kontejner donosimo ulomak iz knjige teoretičarke Sunčane Tuksar Unutarnji poslovi književnih figura koja će uskoro biti objavljena u nakladi Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Knjiga govori o političnosti stilskih izražajnih sredstava u filmu i u tu svrhu analizira razne filmove. Prema riječima autorice »film kao hibridna umjetnička forma kao svoje nezaobilazno obilježje ima retoričke mehanizme, književne figure, koje unutardiskurzivnim inzistiranjem  oblikuju koncepte pri čemu se uzima u obzir ‘vanjska politika’ — ideološki učinak na publiku.«

Autori u ovom broju:

Marjan Čakarević rođen je 1978. Diplomirao je srpsku i svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Poeziju je objavljivao u srpskim i regionalnim časopisima, a kritike, I eseje u Polјima, Beogradskom književnom časopisu, Quorumu, Booksi, Betonu, E-novinama, Ulaznici i dr. Objavio je zbirke poezije Paragrad (1999), Sistem (2011), Jezik (2014, nagrada Miroslav Antić), Sedam reči grada (2014) i Tkiva (2016, nagrada Branko Miljković). Član je uredništva časopisa Polja.

Rajna Racz je rođena 1997. u Zagrebu. Završila je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Upisala je poslijediplomski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Uz to je i studentica diplomskog studija kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti. Bila je asistencica režije na brojnim predstavama. Potpisuje režije dramskih čitanja u sklopu festivala Desadu: teksta Doroteje Šušak Diptih o boli i Nike Korenjak Muškarac i Žena. Na istom festivalu režira i Večer poezije. U rujnu 2016. godine performerica je u performansu Time is out of joint – ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića. U travnju 2018. godine na kazališnoj reviji akademije dramske umjetnosti KRADU režira autorski projekt Because I love prema motivima Fragmenata ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa. Režira performativnu izložbu u muzeju Mimara Slavenska mitologija s kojom 2019. sudjeluje na Prague Quadrennial. Pomoćnica je scenske realizacije Dana hrvatskog glumišta 2018/2019. godine. Režirala je predstavu Nepoznata iz Seine autora Odona von Horvatha u suradnji sa zagrebačkim bendom Portom Mortom u Teatru &TD te dramsko čitanje poljske drame Nježnost na Međunarodnoj dramskoj koloniji Od teksta do predstave. Godine 2021. poezija joj je ušla u uži izbor nagrade Na vrh jezika. Objavila je dva znanstvena članka: »Eichmann u Jeruzalemu: kako govoriti o holokaustu u kazalištu?« u časopisu Kazalište: časopis za kazališnu umjetnost, Vol. XXIII br. 81/82/83, 2020., te »Psihoanalitički pristup Sigmunda Freuda Ibsenovoj drami Rosmersholm« u Fantomu slobode 1-2020.

Neva Lukić rođena je 1982. godine u Zagrebu. Diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu te povijest umjetnosti na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Objavila je zbirke pjesama: Ježenja (2020), Sjene sjemenki (2015), Haljina Obscura (2011, nagrada za mlade pjesnike Zdravko Pucak, Matice hrvatske Karlovac); zbirke kratkih priča — More i zaustavljene priče (2016), Ljudi bez parka (2009) te slikovnicu Travka preko oblaka  (2018). Knjiga More i zaustavljene priče objavljena je 2018. u Beogradu, a iste godine u Leidenu pod naslovom Endless Endings. Surađuje s drugim umjetnicima — koautorica je kratkog eksperimentalnog filma The Motel in the Well  2016, sa Sarom Rajaei).

Viktor Radonjić je rođen 1973. godine u Beogradu. Završio studije dramaturgije. Objavio je zbirke pesama: Nadir (2002), Tmina i srebro (2004), Ekologija fraze (2005), Žvakanje amalgama (2011); dvojezično srpsko–englesko izdanje  izabranih pesama Junak bez portfelja / A Hero Without a Portfolio (preveo Novica Petrović; 2018); drame — Šav, Čopor, Reteriranje kruga, Ambis 01 (2014); roman Dete istog besa (2016). Živi u Beogradu.

Tamara Bakran rođena je u Zagrebu 1979. godine gdje je diplomirala hungarologiju, turkologiju i bibliotekarstvo te doktorirala književnost. U Zagrebu je završila i Ženske studije. Bibliotekarka je u Knjižnici Filozofskog fakulteta, vodi turkološku, hungarološku i judaističku zbirku. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Radovi su joj objavljivani u Quorumu, Zarezu, Vijencu, Novoj Istri, Temi, Poeziji, Republici, Književnoj republici, Književnoj Rijeci i čitani u emisijama Hrvatskog radija Riječi i riječi, Poezija naglas, Priča za laku noć i Radioigra za djecu i mlade. Na natječaju »Milivoj Cvetnić« osvojila je prvu nagradu s rukopisom Mjesečevo  cvijeće i ta je zbirka nagrađena nagradom »Slavić« za najbolji autorski prvijenac 2012. Nakon toga izlaze joj zbirke Pastirica skakavaca (2014.), S jezerom (2016.) i Bršljanduša (2019.). Piše i priče za djecu od kojih su mnoge objavljene i kao slikovnice te objedinjene u knjizi Gvalup i druge priče. Sa slikovnicama je sudjelovala u projektu Sanje Lovrenčić Uberi priču.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevanznih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen  je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Neven Vulić rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u Zborniku eventualizma (Celeber, 2006.), prvijenac Povijest bolesti objavio je 2010. u izdanju Sysprinta, a jedna priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.). Roman Nježna stvorenja objavio je 2020. u izdanju Frakture. Urednik i književni kritičar, osvrte iz suvremene literature piše od 2012. Sudjelovao je u izradi Leksikona Antuna Gustava Matoša (LZMK, 2016.). Živi i radi u Zagrebu. fantom2021-02.

Sunčana Tuksar rođena je u Čakovcu, a odrasla je, odnosno od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu. Engleski jezik i književnost magistrirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a komunikologiju je doktorirala na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Bila je stipendistica preddiplomskog studija storytellinga, dramske i plesne umjetnosti u Engleskoj (Emerson College, East Sussex) te doktorskog studija za istraživanje jezika i multimodalne komunikacije u Engleskoj (University of London) i Danskoj (University of Southern Denmark, Odense). Stječući iskustvo u praksi, boravila je i radila u Škotskoj, Engleskoj, Republici Češkoj i na Tajvanu. Transkulturalna iskustva autorica je prikupila i na mnogim drugim putovanjima, od kojih se izdvajaju: Tajland, Malezija, Hong Kong, Singapur i SAD. Sunčana Tuksar prevela nekoliko knjiga, objavila mnoge znanstvene i publicističke radove te književne osvrte, eseje i priče. Profesorica je kolegija koji premrežuju engleski jezik, multimodalnu sociosemiotiku, postklasičnu naratologiju, transmedijski storytelling, film i književnost. Osim ove, napisala je i knjigu Prekoračenja; Transmedijska kultura i film. Trenutno je zaposlena na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba