Pandemija, potres, pandemija, potres, zaključak godine, inventura i prođe vrijeme. A u međuvremenu je objavljen i treći broj časopisa Fantom slobode za 2020. godinu.

Priča »Priobalska basna« novosadskog romanopisca i pjesnika Dušana Vejnovića rašomonski je prikaz misterioznog dvostrukog umorstva. Više pripovjedača, među kojima je i jedan zec, daju iskaze o kobnoj noći kad se dogodila nesreća. Poput slagalice, ti iskazi postupno stvaraju cjelinu koja ipak ostaje namjerno nedorečena pa time ostvaruje i zlokoban ton.
Davorka Androić donosi nam osvježenje u lirskim proznim crticama.
»Slipi kralj« Marina Ivančića je parabola o Isusu ispripovijedana na narječju koje se govori u okolici Čakovca, govori o čovjeku koji je nestao prije dvanaest godina. Priča ostupno gradi napetost da bi naposljetku dovela do goruće spoznaje.
Dvije priče Nade Crnogorac vješto su i duhovito ispisane suočavanje s neželjenom situacijom i njezino zrelo prihvaćanje te o đavoljem učeniku kojem se događa upravo ono na što sam osuđuje svoje žrtve. Crnogorac piše s ironijom, a pripovjedači su joj vrlo plastične osobnosti.
Vladimir Milojković je sprski autor s engleskom adresom koji piše i na mješavini srpskog i hrvatskog jezika. Njegove su pjesme posvećene velikim književnicama, poput Silvije Plath i Herthe Müller, a autor sam kaže da ga je nadahnula i hrvatska pjesnikinja Tatjana Gromača.
Nagrađivana podgorička pjesnikinja Jana Radićevć donosi nam devet duhovitih pjesama, crtica iz obiteljskog života i književnih opaski, anegdota koje su mješavina sjećanja i oštroumnih zapažanja, nostalgije i dovitljivosti.
Poezija pjesnika Omera Ć. Ibrahimagića posvećena je raznim temama, od razgovora s Tonkom Maroevićem do ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije. Izraz mu stoga rangira od veselog i zaigranog do teškog i turobnog.
Filozofski tekst Marije Buntak u užem smislu bavi se interpretacijom odabranih djela filozofa Friedricha Nietzschea. Pritom se paralelno, s namjerom da se rasvijetle njegove misli o tijelu i plesu, pokušava uspostaviti poveznica s razmatranjima te primjenom ovih (međusobno povezanih) pojmova u antropološkim istraživanjima. Preklapanje je ovih dviju disciplina u diskursu o plesu neizbježno, jer antropologija potrebuje opću definiciju plesa, a filozofija svijest o biološkom (karnalnom) utemeljenju čovjeka. Upravo iz navedenog proizlazi značajni doprinos Nietzscheovih razmišljanja u kojima ples shvaća kao spoj biološkog i umijeća. Osim što postavlja ples kao jedan od značajnih pojmova svoje filozofije, još važnije, prekida šutnju o plesu koji je sve dotada bio nezasluženo zanemaren u znanstvenoj i teorijskoj literaturi. U širem se smislu tekst bavi plesom kao činom u kojem do izražaja dolazi neodvojivost tjelesnog i kognitivnog te s tim u vezi i načinom na koji se holističko shvaćanje čovjeka odražava na uvriježene dihotomije između uma i tijela te prirode i kulture.
U osvrtu na knjigu Snježane Banović Kazalište za narod Nenad Popović, dugogodišnji glavni urednik Durieuxa, elegantno objašnjava zašto je ova knjiga važna.
Krešimir Purgar donosi dugačku analizu radova likovnog umjetnika Zlatka Kozine.

Autori u ovom broju
Dušan Vejnović rođen je 1981. u Somboru. Objavio je zbirku priča Tvrdoglave beline (2011.), za koju je osvojio nagradu »Đura Đukanov«, zbirku pesama Posebne potrebe (2013.) i roman Jako i nikome (2014.). Preveo je roman Amajlija Roberta Bolaña za što je dobio nagradu »Radoje Tatić«. Živi u Novom Sadu.
Davorka Androić rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala na Prehrambeno–biotehnološkom fakultetu. Piše priče za djecu te kratku prozu i poeziju. Ilustriranu zbirku pjesama za djecu Žirafa Žiži pleše step, s kojom je sudjelovala na festivalu Pazi knjiga!, objavila je u izdanju Edicije Božičević. Tekstove je objavljivala na portalima Booke.hr, Časopis Kvaka i Metafora.hr. Od 2000. godine slika. Dosad je imala dvije samostalne izložbe: Moje ljame u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 2017. te Ande u Zadruzi likovnih stvaralaca u Zagrebu 2015. godine. Sudjelovala je na skupnim izložbama Biennale akvarela 2018. u Zaprešiću i PRO–FUTURA 2015. u Poreču, a od 2012. izlaže na godišnjim izložbama Kulturnog centra Peščenica.
Marin Ivančić, rođen u Karlovcu 1991., diplomirani je pravnik. Živi i radi u Zagrebu. Kratke priče su mu objavljivane na natječajima Kritične mase, West Herzegovina Festa, Prozak na vrh jezika, FEKP–a i drugih. U sklopu programa Rani radovi predstavljen je sa svojim pričama u klubu Močvara. Uz navedene uspjehe, s NK Dobra Novigrad na Dobri prvak je Druge karlovačke županijske lige u sezoni 2019./2020.
Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvo i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.
Vladimir Milojković je rođen 1978. godine u Subotici. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Somboru iz područja metodike rada vizualne umjetnosti i slikarstva. Objavio je dvije zbirke poezije: Razgovor sa Hertom (2014.), za koju je dobio nagradu za najbolji neobjavljen rukopis za mlade autore, SKC Kragujevac) i teško u glavi (2020.).Trenutno živi u Readingu u Britaniji i radi kao čistač prljavštine koju za sobom ostave studenti na lokalnom sveučilištu.
Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studij germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentkinja na razmjeni boravila je i na sveučilištima u Marburgu i Grazu. Prva zbirka poezije ako kažem može postati istina objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige. Najmlađa je dobitnica godišnje literarne stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21. Za ciklus pjesama Megalodon Lantimos osvojila je drugu nagradu na natječaju »Ulaznica« 2017., a bila je finalistkinja više književnih natječaja. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Uvrštena je u izbor za prijevod na njemački jezik na natječaju »Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca«, projekta koji je podržala njemačka organizacija za akademsku suradnju DAAD, a u najavi su i prevodi na engleski, francuski, slovenski i grčki.
Omer Ć. Ibrahimagić, rođen u Tuzli 1968., objavio je pjesme, priče i putopise u regionalnim časopisima, listovima i na portalima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca i mnogim drugima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Šest bijelih mantila (2007.), Ćilibar i perle ( 2007.), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018.), Pogled na moj svijet (2018.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine te P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade »Mak Dizdar«, »Simha Kabiljo«, »Dr. Esad Sadiković«, »Marko Martinović Car«, lista Večernje novine i udruženja Mladi Muslimani i druge. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu »Lapis Histriae«, a jednom za nagradu »Musa Ćazim Ćatić«. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli.
Marija Buntak rođena je 1990. godine u Zagrebu. Završila je preddiplomski studij filozofije i religijskih znanosti Filozofskog fakulteta Družbe Isusove Sveučilišta u Zagrebu, diplomski studiji antropologije i povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te diplomski studij teorije i kulture mode Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade (ak. god. 2018./19.) i Plakete Izidor Kršnjavi Odsjeka za povijest umjetnosti (ak. god 2018./19.). Trenutno radi kao samostalna istraživačica te postavlja manje izložbe suvremenih autora.
Izdavač, publicist i prevodilac Nenad Popović rođen je u Zagrebu 1950. godine. Pohađao je školu u Zagrebu i Koblenzu u Njemačkoj. Od 1968. do 1974. studirao je u Zagrebu i Bonnu, a period 1974.-1976. proveo je kao stipendist DAAD-a (Deutscher Akademischer Austauschdienst) u Freiburgu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je germanistiku i južnoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Svoju je karijeru započeo kao asistent u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a od 1980. godine radi kao urednik, kasnije i glavni urednik, izdavačke kuće Grafički zavod Hrvatske. Godine 1990. suosniva nakladničku kuću Durieux, jednu od prvih privatnih i nezavisnih u Hrvatskoj, gdje je i glavni urednik do 2013. godine. Sudjelovao je 1999. godine u osnivanju književne grupe – Grupa 99, a 2002. godine bio je i jedan od suosnivača Hrvatskog društva pisaca čiji je bio i potpredsjednik. Bavi se i humanitarnim radom, a sudjelovao je i u osnivanju Zaklade za pomoć obiteljima stradalih novinara u Domovinskom ratu. Od 1978. povremeno piše za novine, časopise i radio, a od 1985. piše i za njemačko govorno područje (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Frankfurter Rundschau, Die Zeit, Weltwoche i dr.). Prevodi s njemačkog jezika. Za kazalište je prevodio (HNK Split, Zagrebačko kazalište mladih, DK Gavella) Sternheima, Brucknera, Bernharda, Fassbindera i dr. Također preveo i knjige Erwina Piscatora, Kazimira Maleviča, Borisa Kelemena, Benna Meyera-Wehlacka, Tille Durieux i Rainera Wernera Fassbindera. U doba agresije na Bosnu i Hercegovinu prevodio je članke bosanskih pisaca (Karahasan, Lovrenović, Filipović, Jergović) za njemačke listove. Dosad je objavio i knjige „Svijet u sjeni“ (Pelago, 2008.) „Ogled o stanovništvu“ (privatna naklada, 2014.), „Dnevnik iz grada P. “ (Durieux, 2017.). Svojim je dosadašnjim radom zaslužio mnoga priznanja: Premio ‘92 per il lavoro letterario Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu (1992.), Leipziške književne nagrade za europsko razumijevanje (1999.) te s Freimutom Duveom Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu (1999.). Također je i dobitnik Medalje Hermann Kesten Njemačkog centra P.E.N.-a (2000.), a 2000. je godine proglašen i počasnim građaninom grada Sarajeva. Član je sljedećih nevladinih organizacija: Hrvatski centar P.E.N.-a, Hrvatsko društvo pisaca, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Cap Anamur – German Emergency Doctors, Köln; Journalisten helfen Journalisten, München; International Forum Bosnia, Sarajevo; Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. Živi u Puli.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

Suočeni s dilemom treba li povodom obljetnice složiti uobičajen zbornik radova u znaku vječite poštapalice »u djelima svojim živjet će vječno« ili knjigu s konceptom koja će htjeti stvoriti osnovicu za progovaranje o nama i našoj sadašnjici (…) opredjelili smo se za potonje. (…) Posebna dodatna vrijednost ovog djela jest ukazivanje na nediscipliniran teorijski i životni stav Friedricha Engelsa da se prema Marxu, bilo živom ili mrtvom, prvi ne odnosi kao prema proroku, pa, suveren u vlastitoj misaonoj djelatnosti, niti ne teži nekoj ortodoksiji koja bi odvajala prave od krivih shvaćanja. (Lev Kreft)

Originalnošću ovog zbornika uspješno je situirana Engelsova misao u kontekst današnjih rasprava. Valja istaknuti kako je zbornik radova prva knjiga u Hrvatskoj koja nakon dugo godina iznova daje iscrpan prikaz i kritički osvrt na jednog od suosnivača marksističkog pogleda na svijet. Riječ je o cjelovitoj interpretaciji Engelsa koja, osim što daje iscrpan i koherenatn pregled cjelokupne Engelsove teorije, pridonosi suvremenim filozofskim raspravama. (Goran Gretić)

Kod nas ne postoji niti jedna urednička knjiga posvećena temeljitoj kritičkoj analizi i vrednovanju misaone ostavštine i naslijeđa Friedricha Engelsa. Značajno više takvih knjiga ne nalazimo niti u svijetu. (…) Pojavljivanjem ovog zbornika ispravlja se taj nedostatak. (…) S druge strane, djelo ne samo da se pravovremeno uklapa u tokove rasprava koje se vode u svijetu, već ih ono svojim objavljivanjem obogaćuje pružajući nove uvide i interpretacije. Jer, kako smo spomenuli,rasprave o Engelsovu značaju na svjetskoj razini tek se razvijaju, pa ovo djelo pravodobnim  pojavljivanjem  pripada  njihovim  predvodnicima. (Zvonko Posavec)

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Lejla Kalamujić osvojila nas je sjajnom zbirkom priča Zovite me Esteban, a ovom će nas zbirkom drama zadržati pod jednako snažnim dojmom. Šake pune oblaka i druge drame objedinjuju eponimni igrokaz, Ugasimo svjetlo te Ljudožderku koja je već uspješno izvođena u regiji. Djela povezuje suvremena socijalna problematika: stigma homoseksualnosti i transrodnih osoba, usamljenost starih ljudi te odrastanje bez roditelja. Duboko zadirući u tkivo društva, Kalamujić prikazuje razorno djelovanje raspada države te obitelji na njezine stanovnike, odnosno članove, koji nakon njega gube osjećaj pripadnosti. Autorica ipak pristupa likovima s velikom toplinom i empatijom te ostavlja mogućom drukčiju budućnost. Na zastranjenja čovječanstva Kalamujić odgovara nadom.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Do sada je Željko Ivanjek objavio četiri knjige kratkih priča, i to: Epicikli u azilu (1988), Kraj povijesti (1989) i 350.332 udarca (2003), što ih je potom sabrao u Poluistinama (2012). Ova nova zbirka, Pongračevo, njemu je peta, a objavljuje ju niz godina poslije prethodne, kakogod se gledalo.

Da li se pisac u međuvremenu promijenio ili je ostao vjeran temama koje su kritičari opisivali fokusiranim na male, obične ljude i njihove probleme? I jedno i drugo: protagoniste je mijenjalo vrijeme, no uporno ih je slijedio ne tako davni rat. U središtu pripovijedanja ostali su Zagreb, odnosno Trešnjevka i njezin kvart Pongračevo sa svojim stanovnicima.

Sudbinu glavnih protagonista ovih kratkih priča Željka Ivanjeka određuje blizina velike tvornice (Končar), staračkog doma i Remize. Odrasli u sjeni prve televizije i domaćih junaka Mende i Slavice, u periferijskom kinu s Jamesom Bondom i westernom, likovi skoro svake Ivanjekove priče skrivaju poneku tajnu — djed skriva vanbračno dijete pred kćeri, starac dječačku ljubav pred prijateljicom, supruga dvostruki život pred mužem, dama koja, radeći sa strancima u velikoj socijalističkoj tvornici, taji svoj pravi posao pred prvim susjedima… Jedan pubertetlija otkriva očevu teku s nerazumljivim šlagerima. I strahove rata. Pjesnik koji je »nestao« u SAD–u, pojavljuje se poslije nekoliko desetljeća s knjigom na engleskom. U nekim pričama čitatelj će prepoznati aluzije na stvarne događaje — na višestruko ubojstvo ili na izbor Bond–djevojke. Među likovima pojavljuje se, konačno, i književni kritičar Željko I., kojeg neposredno imenuje trgovac starim knjigama.

Iz priča je vidljiva autorova namjera proniknuti u cjelinu stvarnosti, sastavljenu od proživljenih i zamišljenih dijelova.

I na kraju, nije nevažno spomenuti da je najpoznatiji stanovnik Pongračeva bio pjesnik – Tin Ujević.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Podijeljena u nekoliko većih poglavlja, knjiga Pro i protiv predstavlja akribičnog pisca i umjetnika čije su metode primjećivanja, prepoznavanja i uvođenja zamijećenih sadržaja u medije, u kojima i sam stvara, odavno zapažene. Knjiga omogućuje pogled na umjetničku scenu u Hrvatskoj, sa specifičnim razumijevanjem umjetnosti i njezinih složenih dominantnih odnosa, dok osvrti i polemike opisuju stanje na institucionalnoj razini, nerijetko uz komentare o kulturnoj politici u cjelini. Upravo će zato njezino objavljivanje u ovom izdavačkom nizu znatno pridonijeti historizaciji umjetničkih fenomena te poznavanju odnosa (pa i odnosa snaga) na području kulture. Uzimajući u obzir i buduće čitatelje, za potrebe sveobuhvatnog pregleda i recepcije suvremene umjetničke produkcije, knjiga je strukturirana tako da omogućuje perspektivu konstitutivnih aspekata suvremenoumjetničkog identiteta. Od dugogodišnjih druženja, koja su se kod pojedinih umjetnika protegnula i na više desetljeća, preko izložbenih prostora u kojima je kustoski djelovao, sve do gradova i mjesta podvrgnutih njegovu istraživačkom pogledu – Maračićevo stajalište pro i protiv važno je ne samo kao pregled osobne kritičarske misli nego i kao kritički uvid o umjetnosti i umjetnicima koje počinje pratiti od ranih osamdesetih godina. (Sandra Križić Roban)

Antun Maračić rođen je 12. 12. 1950. u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, predmet likovne umjetnosti, 1971. godine, te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976., u klasi profesora Šime Perića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Kao multimedijski umjetnik priredio je 50-ak samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te izveo više vlastitih akcija i performansa. Dobio je više nagrada za svoj umjetnički rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. godinu. Kao kustos osmislio je i postavio veliki broj izložbi domaće i međunarodne umjetnosti. Vodio je Galeriju Studentskog centra, Galeriju Zvonimir, Galeriju proširenih medija te Galeriju Forum, u Zagrebu, a od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. Autor je mnogih tekstova o umjetnosti (recenzija, kritika, polemika, eseja…) objavljenih u dnevnom i periodičnom tisku, u specijaliziranim časopisima za kulturu i umjetnost te predgovora u katalozima brojnih izložbi. Objavio je više knjiga svojih radova i monografija o drugim umjetnicima. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) za 2016. godinu. Živi i radi u Zagrebu.

Uredila: Evelina Turković

Naslovnica: Igor Kuduz

Knjiga je objavljena u suradnji s Hrvatskom sekcijom AICA-e uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Od prethodnog broja Fantoma slobode u Hrvatskoj se nije mnogo promijenilo s obzirom na situaciju s Covidom–19. Mnogi ostaju bez posla, mogi su u neizvjesnosti. Mala utjeha u tom kaosu jest da se i dalje piše i da se čita. Jesenski Fantom ponovno donosi pregršt dobre proze i poezije pa ako već ne možemo uživati u opuštenijem ponašanju u društvu zbog mjera sigurnosti, uživajmo u književnosti.

Zagrebačka prevoditeljica i književnica Iva Gjurkin piše novi roman naslovljen Marutam. Riječ je o njezinom drugom romanu, koji će, nakon uspješne Līle, ponovno izaći u nakladi Durieuxa. Marutam je pojam iz tamilske poetike i označava pjesme kojima je tema nesloga i nevjera u ljubavnom odnosu. To je istovremeno i tema doktorata glavne junakinje romana, koja se tijekom istraživanja u Londonu upoznaje i povezuje s učiteljem engleske književnosti. Privlačnost koju prema njemu osjeća dovodi u pitanje njeno vjerovanje u vjernost i dotadašnji odnos s nevjenčanim suprugom u Zagrebu. Iva Gjurkin ponovno prožima svoj pripovjedni svijet indijskom kulturom te pokazuje kako je velik znalac i vješt pisac.

Beogradski romanopisac i kratkopričaš Vladimir Bulatović šalje nam priču »Omča za Šekspira« koja kroz razlomljenu perspektivu daje fragmente povijesti jednog traumatičnog djetinjstva i života. Tekst funkcionira kao slagalica čije dijelove postupno spajamo u cjelinu da bismo dobili košmarnu sliku života jednog uspješnog kazališnog djelatnika. Bulatović sjajno kombinira različite pripovjedače i fokalizatore dozirajući fragmente referencama na vješanje kojim priča počinje te i završava.

Dugogodišnja novinarka kulturnih rubrika u raznim hrvatskim novinama i časopisima te autorica hvaljenog romana Nekoliko dana kolovoza, Mirjana Dugandžija, uskoro objavljuje novu proznu knjigu. Riječ je o zbirci kratkih priča iz koje donosimo intrigantnu »Rujansku kupačicu«. Dugandžija piše jednostavnim jezikom, duhovito, s oštrom poantom na kraju.

Ulomak iz futurističkog romana Pravilnik leskovačke autorice Marije Pavlović govori o svijetu čija je geopolitička i ekološka situacija sasvim drukčija od današnje. Povijest se dijeli na vrijeme prije Velikog Talasa i ono nakon njega, kada svijetom upravlja žuta armija i kada važe sasvim druge zakonitosti. Pavlović, autorica više knjiga, inače je sklona fantastici i odmaku od poznatog pa tako i ovdje kroz fantastičnu priču implicitno govori o današnjim globalnim procesima koji će neminovno dovesti do radikalne ekološke promjene na Zemlji.

Mladen Kopjar, nagrađivani autor romana i priča za djecu, objavio je dosad u časopisima i više pripovijedaka za odrasle. Među njegova djela za odraslu publiku ubraja se i hvaljena zbirka priča Veliki bijeli. Kopjarove dvije priče objavljene u ovom broju Fantoma slobode odlikuje suzdržan pripovjedni glas koji govori o prilično uznemirujućim stvarima. Ne stvarajući pompu oko svojih jezovitih tema, Kopjar postiže snažan učinak.

Beograđanka Ana Vučković, autorica hvaljenih romana Epoha lipsa juče i Yugoslav, napisala je priču »Trka«, priču o trčanju, adrenalinu i uzbuđenju koje ono proizvodi, o sreći i ushitu te opsesiji koji se kroz priču gomilaju i rastu stilskim gomilanjem dojmova, osjeta, podataka tako da pripovjedačicu naposljetku ponese izvan realnosti.

Fantastičnu priču poslao nam je i svestrani Dinko Kreho. Autor eseja, poezije i pripovjedne proze te književni kritičar i teoretičar, u priči »Komesari« pripovijeda o ingenioznom obliku oaze skrivene usred milijunskog grada. O ekosistemu koji se sam održava igranjem videoigara te kao takav predstavlja prijetnju vladajućim strukturama.

Dragoljub Stanković, pjesnik, prozaist i urednik iz Jagodine, u pjesničkom ciklusu Pohvale s ironijskim odmakom daje apologiju raznim apstraktnim konceptima, poput mraka, zaborava i neznanja, a koji imaju uglavnom negativne konotacije. Stankovićeve su pjesme duhovite, ali nisu čista šala jer daju razmišljati o nekim predrasudama koje gajimo i ne samo prema navedenim pojmovima.

Maja Marchig, pjesnikinja i kratkopričašica iz Rijeke, piše jezgrovitu, ali metaforički osebujnu poeziju. Njene pjesme o pojedinim ljudima toliko su tople i uvjerljive da ostavljaju dojam kao da su proživljene, pisane o stvarnim i bliskim osobama. Lakonski i nenametljiv izraz Maje Marchig povezan s tom toplinom ostvaruje poseban učinak te pričinja neobičan užitak pri čitanju.

Ovaj broj Fantoma donosi i deset pjesama iz nove zbirke poezije Gorana Bogunovića Vježbe hrabrosti, koja će sljedeće godine izaći u nakladi Durieuxa. Riječ je o poeziji koja svojem predmetu pristupa s ljubavlju, afekcijom, razgrađuje ga na atome da bi ga nakon brižne analize ponovno sastavila. To je u suštini ljubavna poezija i kada ne govori o ljubavi, jer pjesnički subjekt pokazuje zavidan stupanj privrženosti onome o čemu piše, bila to osoba ili stablo.

Mostarski pjesnik i kritičar Mirko Božić, pokretač i organizator književnog festivala Poligon, šalje nam slojevitu, višedimenzionalnu poeziju. Ona je miks melankolije, strasti i nostalgije za prošlim i za onim što je moglo biti, a nije. Njezine su slike, čak i kada je riječ o realističnima i jednostavnima, višeznačne i magijske. Božić je majstor u očuđavanju svakodnevnog i onog što doživljavamo kao banalno.

Dva teksta koje je teško žanrovski odrediti donosi nam Tamara Bakran, zagrebačka pjesnikinja i prevoditeljica. Možda najbliži odrednici lirskog eseja, prvi je tekst hibridni prikaz džungle koji spaja stihove, prozu pa i tehniku popisivanja. Drugi je tekst osvrt na film Fantomska nit Paula Thomasa Andersona. Bakran zapravo ne analizira sam film koliko odnos dvoje protagonista i čini to iz feminističke perspektive.

U rubrici Kontejner Krešimir Purgar piše o referencijalnosti u likovnoj umjetnosti te na primjeru rada Vladimira Freliha pokazuje kako apstraktan likovni rad može biti referencijalan iako ga takvim ne doživljavamo.

Autori u ovom broju

Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus, Književna smotra i Fantom slobode. S engleskog na hrvatski prevodila je književno–teorijske članke i književne tekstove za časopis Libra libera, knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija (2015.), Misli na izložbi Brune Latoura (2017.) te Obrasci i interpretacija: pamfleti Stanford Literary Laba Franca Morettija i suradnika (2018.). Roman Lila objavila je 2019. godine.

Vladimir Bulatović je rođen 1979. Studirao je povijest na beogradskom Filozofskom fakultetu. Diplomirao je solo pjevanje na Akademiji Lepih Umetnosti u Beogradu. Kratke priče je objavljivao u NIN–u, Ulaznici, Avangardu, Politici, Eckermannu. Priče su mu prevođene na engleski, njemački i mađarski jezik. Književnoj publici se predstavio na Kikinda short promocijama u Beogradu, Kikindi, Zrenjaninu, Požarevcu, Novom Sadu. Roman Kaplarovo igralište (2018.) ušao je u širi izbor za Ninovu nagradu. Osnivač je i umjetnički direktor Urban pop rok festivala (2011.–2020.). Profesionalni je član pjevačkog ansambla Opere i Teatra Madlenijanum, kao i Pozorišta na Terazijama. Stalno je zaposlen na mjestu nastavnika solo pjevanja.

Mirjana Dugandžija rođena je 1960. u Požegi. Komparativnu književnost i filozofiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je roman Nekoliko dana kolovoza (2010.) i zbirku kolumni i priča Indijančeva noć (2013.). S romanom je bila u finalu nagrada »Ivan Goran Kovačić« lista Vjesnik i T–portala za najboli roman godine te nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine. Roman je objavljen u Beogradu (2011.) te na makedonskom jeziku (2012.).  Dio romana preveden je na njemački jezik i objavljen u časopisu HDP–a Relations. Od 1986. godine Dugandžija je radila kao novinarka u Vjesniku, Nacionalu, Globusu; trenutno je novinarka Jutarnjeg lista. Živi u Zagrebu.

Marija Pavlović, rođena 1984. u Leskovcu, autorica je dramskog teksta Čudni slučaj Gospođe Džekil i Doktorke Hajd, zbirke pjesama Imperativi, zbirke kratkih priča Horor priče svakodnevice i romana 24 koji se našao u širem izboru za nagradu NIN–a. Sudjelovala je u regionalnim festivalima i inicijativama, poput festivala kratke priče Kikinda Short, UN projekta »Pisci za budućnost« u Bosni i Hercegovini, festivala Literatorija i programa »U susedstvu« udruženja KROKODIL. Sudionica je internacionalnog programa CELA za pisce i prevodice. Priče su joj prevođene na mađarski i švedski jezik. Živi i radi u Berlinu, gdje pohađa doktorski studij iz komparativne književnosti na Freie Universität.

Mladen Kopjar rođen je 1975. u Zagrebu, gdje je diplomirao pravo i bibliotekarstvo. Objavljuje prozne i dramske tekstove, te prevodi s engleskoga jezika. Na Hrvatskom radiju emitirane su mu dvadeset dvije radiodrame i niz priča. Piše i za televiziju. Kratku prozu za odrasle čitatelje objavljivao je u Plimi, Svjetlu, Ubiqu, Vijencu i Zarezu, a za djecu u listovima Brickzine, Književnost i dijete, Modra lasta, Prvi izbor, Radost i Smib. Priče su mu uvrštene u dvadesetak čitanki za osnovnu školu. Objavio je zbirku priča Veliki Bijeli, zbirke radiodrama Plava kuverta i Otrovne žlijezde, te deset knjiga za djecu i mlade. Za zbirku priča i pripovijetki Ljubav, padobranci i izvanzemaljci dobio je Nagradu »Ivana Brlić–Mažuranić«. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Hrvatskog društva književnih prevodilaca. Živi i radi u Varaždinu.

Ana Vučković rođena je 1984. godine u Beogradu. Završila je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a zatim i master–studije filmologije na istom fakultetu. Novinarka je Radio Beograda 2 i kolumnistkinja City Magazinea. Objavila je dosad pet knjiga: Epoha lipsa juče (2003.), Lust ‘n’ Dust (2004.), Plišani soliter (2007.), Surfing Serbia (2012.) i Yugoslav (2019.). Njene priče su objavljene u zbirkama priča grupe autora Krik! i Kraljica Lir i njena deca (2017.), a pjesme u Zborniku poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije Rukopis (2010.). Njena prva i posljednja knjiga bile su u najužem izboru za NIN–ovu nagradu.

Dinko Kreho rođen je u Sarajevu 1986. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je komparativnu književnost i književnosti naroda BiH. Bio je suradnik projekta Alternativna književna tumačenja, član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez i voditelj tribine Od riječi do riječi u književnom klubu Booksa. Piše književnu kritiku za stranice booksa.hr i proletter.me, kao i za tjednik Novosti. Pjesme i eseji prevođeni su mu na slovenski, engleski, francuski, njemački, grčki i estonski jezik. Dobitnik je nagrade za najbolji neobjavljeni radiodramski tekst BH Radija 1, nagrade Šukrija Pandžo za književno djelo za djecu i mlade, te Nagrade »Treći trg« za najbolju neobjavljenu pjesničku knjigu. Objavio je zbirke pjesama Ravno sa pokretne trake (2006.), Zapažanja o anđelima (2009.), Simptomi (2019.), radiodramu Bezdrov: Zvižduk u noći u koautorstvu s Darijem Bevandom (2013.) te eseje Bio sam mladi pisac (i drugi eseji o književnom polju) (2019.).

Dragoljub Stanković rođen je u Jagodini u Srbiji 1971. godine. Pjesnik je, prozaist, kritičar, intervjuer, kolumnist i urednik. Piše za beogradski portal XXZ Magazin i za sarajevski online magazin Žurnal. Pisao je za portal E–novine, za književne dodatke Beton i Knjiga Danas dnevnog lista Danas, objavljivao u književnoj periodici (sic!, Koraci, Polja), kao i za Treći program Radio Beograda. Bio je na rezidencijalnim programima u Sarajevu i Pazinu. Objavio je tri knjige poezije: Pesme jednog dana (2005.), Barka tela (2010.) i S onu stranu noći (2014.), kao i roman Beogradski kiklop (2017.). Živi u Beogradu.

Maja Marchig rođena je 1973. godine u Rijeci. Živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više CEKAPE–ovih i Booksinih radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u časopisima Rival, Književnost uživo, Pikolo knjigomat i Strane. Članica je literarne organizacije ZLO i pjesničkog kolektiva Šlafrok. Nekoliko je puta bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKP–a 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču »Vranac« 2015., Nagrade »Post scriptum« za književnost na društvenim mrežama 2019.). Njena kratka priča »Terapija« osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA 2020. Poeziju objavljuje na Facebook–stranici »Na kornjačinim leđima«.

Goran Bogunović rođen je 1972. u Zagrebu. Diplomirao je na Elektrotehničkom te Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao inženjer. Književne radove objavljivao u domaćim i stranim časopisima, i na radiju. Objavio je knjige pjesama Ovdje (2002.), Područje pojačanog naoblačenja (2004.) i Stvari su sve dalje (2013.) te proze Sve će biti u redu (2003.), Ljenjivci i druge priče (2007.) i Populacija II (2019.). Pjesme i priče prevođene su mu na više jezika. Svirao je gitaru u više grupa (Tobić Tobić idol mladih, U pol 9 kod Sabe i dr.). Snima i producira svoj i prijateljske bendove. Svira u grupi Radost!

Mirko Božić rođen je u Mostaru 1982., gdje je diplomirao kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pokretač je međunarodnog književog festivala Poligon. Piše poeziju, prozu, esejistiku, kritiku i prevodi. Sudjelovao je u njemačkom filmu Ljudi iz struke te predstavi Ljudi iz struke. Objavio je zbirke pjesama Jedrim kroz buru (2001.), Bijele noći (2004.) i Mrlje na njenim rukama (2012.), te roman Kristalno zvono (2017.) i monografiju Mostar iza kulisa (2017.). Prevođen je na engleski, njemački, francuski, talijanski, slovački, poljski, španjolski i albanski. Gostovao je na rezidencijama i festivalima u zemlji i inozemstvu, objavljivan je u književnim časopisima i antologijama. Dobitnik je nagrade časopisa Opomena (2003.), Šimićeve nagrade (2000.), Nagrade »Zdravko Pucak« (2012.) te nagrade CEI Fellowship (2014.).

Tamara Bakran rođena je u Zagrebu 1979. godine gdje je diplomirala hungarologiju, turkologiju i bibliotekarstvo te doktorirala književnost. U Zagrebu je završila i Ženske studije. Bibliotekarka je u Knjižnici Filozofskog fakulteta, vodi turkološku, hungarološku i judaističku zbirku. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Radovi su joj objavljivani uQuorumu, Zarezu, Vijencu, Novoj Istri, Temi, Poeziji, Republici, Književnoj republici, Književnoj Rijeci i čitani u emisijama Hrvatskog radija Riječi i riječi, Poezija naglas, Priča za laku noć i Radioigra za djecu i mlade. Na natječaju »Milivoj Cvetnić« osvojila je prvu nagradu s rukopisom Mjesečevo cvijeće i ta je zbirka nagrađena nagradom »Slavić« za najbolji autorski prvijenac 2012. Nakon toga izlaze joj zbirke Pastirica skakavaca (2014.), S jezerom (2016.) i Bršljanduša (2019.). Piše i priče za djecu od kojih su mnoge objavljene i kao slikovnice te objedinjene u knjizi Gvalup i druge priče. Sa slikovnicama je sudjelovala u projektu Sanje Lovrenčić Uberi priču.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba

Danilo Lučić zasigurno je jedan od najjačih mlađih glasova regije. Dosad je čitatelje iznenađivao domišljatošću svoje poezije, a sada će isto učiniti zbirkom pripovijedaka. Jer Sazrevanje modrica je neobičan i čudesan amalgam raznorodnih priča čiji se raspon tema proteže od rješavanja misterije nestanka osobe preko pljačke banke koju planira nekoliko starica do filozofskog traktata o umjetnosti fotografije strukturiranog kao pripovjedni tekst. Svaka od priča ispripovijedana je autentičnim glasom kojem se vjeruje, a upravo to stvaranje autentičnih, vjerodostojnih svjetova čini Lučića nezaobilaznim imenom suvremene regionalne književnosti. S obzirom na književno znanje i neosporiv talent te na spremnost da izađe iz svoje comfort zone usuđujući se pisati drukčije, Lučić kao pisac može samo rasti, a sada je već dovoljno velik da mu se posveti velika pažnja.

Ilustracija na omotu:  Marko Gole

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Zbornik Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija pod uredništvom Gorana Đurđevića i Suzane Marjanić sastoji se od 40 tekstova iz područja humanističkih i društvenih znanosti (antropologija, novinarstvo, političke znanosti, sociologija, teorija književnosti, znanost o odgoju) i umjetnosti (poezija i proza) koje su napisali 37 autorica i autora iz Hrvatske, Australije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije i Srbije. Ciljevi zbornika su aktualizacija ekofeminizma i poticanje kritičkog promišljanja i analiziranja ekofeminizma u dugom trajanju na području Hrvatske i jugoistočne Europe; poticanje različitih perspektiva u teorijama i analizama kroz interdisciplinaran pristup; prožimanje globalnih i lokalnih pristupa i transfera znanja; otvorenost  mladim autorima/autoricama. Iz tih je razloga zbornik moguće iščitavati na više razina: teorijskoj kao prinos poznavanju teorije ekofeminizma u kontekstu suvremenih pravaca, društveno-političkoj kao analizu društvenih procesa i struktura, aktivističkoj kroz prizmu analize aktivizama pojedinih skupina i aktera u javnom, performativnom i političkom životu, umjetničkoj razini kroz analizu književnosti i doticaje s ekokritikom, ali i kroz pjesničko stvaralaštvo te na obrazovnoj razini kroz analizu sadržaja kurikuluma i prijedloga za razvoj nastavnih sadržaja kroz praktične radionice.

Zbornik na zaokružen i inkluzivan način okuplja ekofem–autor(ic)e s područja jugoistočne Europe i kao takav služi kao referentno polazište akademskim istraživači(ca)ma i političkim aktivisti(ca)ma za sudjelovanje u nadgradnji ove cjelotvorne discipline te — zašto ne! — izazov za možebitno progovaranje o specifičnoj »balkanskoj« razlici ekofeminizma u ovom »zapadnojužnoslavenskom arealu« u kojem smo smješteni.

Izv. prof. dr. sc. IVICA BAKOTA, Sveučilište Capital Normal, Peking, Kina

Promišljanja unutar termina kao što su antropocen, ekologija, ekofeminizam, otpor i subverzija sve su potrebnija u današnjem vremenu, ne samo kao upotpunjavanje i širenje akademskog opusa i interesa nego i kao vrijednosti koje bi trebale ulaziti kako u studijske tako i u srednjoškolske kurikulume. Zbornik „Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija“ sjajna je težnja prema jednoj takvoj potrebitosti koja je, iako se možda nekima tako ne čini, neizbježna.

Dr. sc. ZLATKO BUKAČ, Sveučilište u Zadru

Zbornik upućuje na potrebu za postkolonijalnim ekofeminističkim teorijama koje nude razumevanje vitalne uloge žena kada je u pitanju rešavanje gorućeg globalnog pitanja degradacije životne sredine, kao i klasnih, rasnih, rodnih, vrsnih i drugih diskriminatornih praksi. Stoga se veliki doprinos knjige „Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija“ ogleda u opsežnim diskusijama o ekofeminizmu, njenom potencijalu za podsticaj novih istraživanja u jugoistočnoj Evropi kao jedan od budućih vodećih udžbenika u regionu, pa samim time u doprinosu ekološkom polju i novom načinu delovanja u savremenom svetu.

ANA STOJANOVIĆ, izvedbena umjetnica i doktorandica, Kalifornijsko sveučilište Los Angeles (UCLA), Los Angeles, SAD

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Upravo objavljeni roman Željke Matijašević Obrane okusa smrti njezina je druga neznanstvena knjiga. Kao profesorica teorijske psihoanalize, napisala je brojna znanstvena djela, a književna je započela hibridnim leksikonom Crna limfa/zeleno srce (2016). U toj je knjizi zacrtala okvire svojeg svjetonazora koji se temelji na empatiji i zazire od bezosjećajnosti. Obrane okusa smrti osnažuje psihoanalitičku osnovu leksikona utoliko što još jače povezuje psihoanalizu i hibridnost: na labavo konstruiranoj priči roman inkorporira dijalog između ida, ega i super–ega, između Freuda, Junga i Lacana, esejističku usporedbu Juliana Barnesa i Gustavea Flauberta te još mnoge naoko disparatne stvari. Kako sama autorica kaže, djelo je nastalo po uzoru na Barnesovu Flaubertovu papigu, a u njemu se umjesto pojedinosti iz Flaubertova života i rada susreću Eros i Thanatos, jedan ljubavni par koji ne može realizirati vezu te prepirka starih psihoanalitičara..

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

U Kazališnoj biblioteci Tille Durieux upravo je objavljena dramska trilogija Košnice nagrađivane spisateljice Ružice Aščić koja u središte svake drame smješta jednu obitelj s njenim ključnim problemima. Protagonisti bi od života željeli nešto više od pasivnog prepuštanja okolnostima, ali se njihova nastojanja suočavaju s pritiskom okoline koja im želje gura u prostor nepoželjnog. Uslijed okolnosti likovi postaju bezvoljni pa i preslabi da promijene svoju nezavidnu situaciju. Atmosfera praznine i beznađa, ostvarena naoko ispraznim dijalozima, snažno izbija iz teksta i omata čitatelja kao paučina. U dramama se primjećuje obrnuta gradacija nemoći i malaksalosti, počevši od prve u kojoj je želja jasna, ali neprekidno udara u zid, preko druge u kojoj želje više nema te se osjeća nemogućnost ostvarivanja bliskosti do treće u kojoj vlada opća zabrana i ljubavi i čovječnosti. Ružica Aščić sigurnom rukom stvara antonionijevsku atmosferu pustinje gdje je teško naći orijentir, a kamoli oazu.

Naslovnicu je oblikovao Ivan Stanišić.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.