Željka Matijašević se u novoj knjizi Crno, bijelo, sivo bavi psihoanalizom ambivalencije, odnosno stanjima psihe kojima su svojstveni snažni, krajnji afekti. Da bi opisala ta stanja, Matijašević se koristi bojama: crnom i bijelom kao bojama krajnosti te sivom kao bojom ravnoteže i dijaloga pa kroz taj akromatski spektar provlači razne životne situacije, književna djela i primjere iz međuljudskih odnosa da bi pokazala kako je, radi vlastite psihičke dobrobiti, važno pregovarati i suočavati se sa složenim situacijama umjesto oslanjanja na jednostavna kratkoročna rješenja, i kako slobodu valja naći u prostoru između impulsa i odgovora. Ova se knjiga svojom formom nastavlja na autoričinu knjigu Crna limfa/zeleno srce: alternativni leksikon duše (2016.) jer se sastoji od niza natuknica koje na različite načine govore o razvoju ličnosti, odnosno, o tome da je psiha dinamički sklop podložan i rastu i stagnaciji i nazadovanju.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

U sklopu naše biblioteke Ellipsis objavljena je nova knjiga – Njemačka moralna i politička filozofija od 1785. do 1908. Sabrine P. Ramet i Torbjørna L. Knutsena!

Studija tematizira bitno razdoblje u njemačkoj moralnoj i političkoj filozofiji od kraja 18. do početka 20. stoljeća, približno obuhvaćajući razdoblje koje je historiografiji i politologiji poznato kao dugo 19. stoljeće koje počinje s Francuskom revolucijom a završava s Prvim svjetskim ratom. U smislu razvoja njemačke političke i moralne filozofije početna i završna točka knjige su Kantove temeljne ideje o dužnostima građana (njegova deontološka perspektiva) i Nietzscheovi stavovi o tradicionalnim moralnim vrijednostima zapadne kulture. Knjiga tako obuhvaća i vrlo važne reakcije njemačke kulture na posljedice Francuske revolucije, s jedne strane izražene u romantičarskim i drugim idejama, kako u književnosti (Hamann, Herder) tako i u filozofiji (Fichte, Schleiermacher) te s druge, u okviru mladohegelovske kritike političkih i društvenih previranja. (GORAN SUNAJKO)

Knjiga predstavlja sveobuhvatan uvod u jedno od najutjecajnijih razdoblja europske filozofske misli, koje je oblikovalo ne samo njemačku intelektualnu tradiciju već i moderni politički i moralni diskurs širom svijeta. Autori pružaju temeljitu analizu filozofskih revolucija koje su se odvijale između Kantovog Utemeljenja metafizike ćudoređa (1785.) i posthumnog izdanja Nietzscheovog Ecce Homo (1908.). Knjiga istražuje kako su njemački filozofi odgovorili na izazove Francuske revolucije i napoleonskih ratova, razvijajući alternativne pristupe prosvjetiteljskoj tradiciji. Autori posebno naglašavaju kako je njemačka filozofija razvila svoj zasebni put (Sonderweg) koji se razlikovao od britanskog empirizma i francuskog racionalizma. Ova tradicija naglašavala je jezik i kulturu kao nositelje kolektivnog identiteta, povijesni razvoj umjesto apstraktnih univerzalnih načela, dijalektičku metodu kao alternativu uzročno-posljedičnoj logici, organsku koncepciju zajednice nasuprot individualističkim teorijama društvenog ugovora. Knjiga pokazuje kako su se teme razvijene u Königsbergu početkom 19. stoljeća proširile daleko izvan Njemačke. Argumenti o kulturnom relativizmu, nacionalnom oslobođenju i kritici zapadnog komercijalizma i militarizma odjeknuli su u antikolonijalnim pokretima. stoljeća, čineći ovu njemačku filozofsku tradiciju globalnim fenomenom. Ovo djelo predstavlja nezaobilazno štivo za sve koji žele razumjeti korijene moderne političke misli i moralne filozofije, pružajući jasnu analizu kompleksnih ideja koje su oblikovale naš suvremeni svijet. (MAROJE VIŠIĆ)

Knjiga je objavljenja u suradnji s Libertas – međunarodnim sveučilištem

Knjigu je s engleskoga preveo Stipe Buzar.

Knjiga je objavljenja uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske

Taman pred ljetne vrućine, koje danas više nije moguće izbjeći običnim skrivanjem u hlad, izlazi nam ovaj broj Fantoma slobode koji sada možete proučiti uz pomoć rashladnog uređaja. Organizacija ovog broja ista je kao i kod prethodnih: red proze, red poezije, kritika i naposljetku tekst o likovnosti.

Pripovjedni blok počinjemo jednom od začudnih proza zaječarskog autora Miljana Milanovića koji u svojim radovima redovito izbjegava mimetički realizam i suočava čitatelja s njegovim zahtjevom za komocijom realističnog prosedea.

Esej francuskog povjesničara i književnika Philippea Videliera u prijevodu Nenada Popovića govorio o sukobima i previranjima u političkom vrhu Alžira koje je ta zemlja doživjela nakon uspostave neovisnosti 1962.

Poezija Snježane Vračar Mihelač, pulske pjesnikinje koja živi u Ljubljani, poezija je baš ovog trenutka, ali i svakog drugog mogućeg trenutka — jer je posvećena mirotvorstvu. Ona prokazuje laž današnje ideje vodilje svjetskih moćnika da je nasilje izraz nacionalnog integriteta govoreći da »u predgrađu ratova… nježnost je jedina hrabrost.«

Vladimir Milojković, pjesnik iz Subotice, donosi nam četrnaest novih pjesama: riječ je o poeziji pobune i odlaska. Milojkovićev se subjekt buni protiv opresije i svojevoljno napušta mjesta na kojima se ljudski subjekt svodi na blato u lokvi vode.

Poezija poznatog užičkog pjesnika Petra Matovića, čije smo radove imali priliku ukoričiti u vlastitoj nakladi (Ne hleb, već morfijum, 2019.), opet sebi svojstvenom usmjerenošću na detalje i na svakodnevne pojave dolazi do zaključaka o po život važnim stvarima.

Poezija višestruko nagrađivane engleske pjesnikinje Alice Oswald daje glas Prirodi: životinjama i biljkama, rijekama i ravnicama. U svojim nadahnutim stihovima Oswald najčešće istražuje povijesne i duhovne dubine prirodnog krajolika.

U rubrici »Kritički zamah« kritičar i književni teoretičar Igor Gajin piše o zbirci priča Tene Lončarević Kuću treba srušiti i o romanu FIP Ivana Zrinušića, a kritičar i pjesnik Franjo Nagulov o romanu Tesna zemlja Ognjena Aksentijevića i o pjesničkoj zbirci Varljiva istorija doma Srđana Gagića.

U likovnoj rubrici »Kontejner« likovna teoretičarka Mirela Ramljak Purgar pokušava odgovoriti na pitanje o kakvim se vezama radi između Kandinskog i Šimića kada govorimo o problemu odnosa forme i sadržaja kao jednome od ključnih problema modernizma i avangarde. Autorica uspoređuje njihove tekstove da bi zaključila kako je moguće da oba umjetnika zamišljaju taj odnos na sličan način.

Autori u ovom broju:

Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru, SFRJ. Ustrajan je u tome da nauči grčki. Pleše uz rembetiko. Nije jedrio dve godine. Pije crno vino. Rakijski je majstor male porodične destilerije. Objavio je zbirke priča Bending (Književna omladina Srbije, 2010.), Produžetak vrste (Partizanska knjiga, 2019.) i Divlje rastinje (Partizanska knjiga, 2022.). Priče su mu prevođene na engleski, njemački i ruski. Jedan od osnivača književne grupe Kratež.

Philippe Videlier, povjesničar i književnik, stručnjak za društvene pokrete i popularne kulture, znanstvenik pri CNRS–u (francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja), voditelj je istraživačkog Odjela »Društva u pokretu i njihovo predstavljanje«. Istraživanja u New Yorku, na Harvardu i u Londonu, kao i u Ženevi, Madridu, Lisabonu i Rimu omogućila su mu da ide tragom prognanika koji su, u bijegu pred okrutnom represijom pariške Komune, iz zemlje u zemlju pronosili ideju pravednijeg svijeta. Napisao je djela: Tvornice, Turska noć, Negacionisti — šifonjeri povijesti, Neboder, Cinepolis, Alžir u Lyonu — stogodišnje pamćenje, Prosvjedujte!, Che Guevarina zvijezda, Bakunjinov vrt i druge pripovijesti iz Povijesti, Sveti Priest — nit dana, Iskorijenjeni — grad života, Zatvor u stripovima, Bakunjinov vrt.

Nenad Popović, izdavač, publicist i prevodilac rođen je u Zagrebu 1950. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je germanistiku jugoslavistiku. Od 1980. radi kao urednik, kasnije i glavni urednik, izdavačke kuće Grafički zavod Hrvatske. Godine 1990. suosniva nakladničku kuću Durieux, gdje je i glavni urednik do 2013. godine. Povremeno piše za novine, časopise i radio, a od 1985. i za njemačko govorno područje (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Die Zeit i dr.). Za kazalište je prevodio Sternheima, Brucknera, Bernharda, Fassbindera i dr. Također je preveo knjige Erwina Piscatora, Kazimira Maleviča, Borisa Kelemena i Tille Durieux. Objavio je knjige Svijet u sjeni (2008.), Ogled o stanovništvu (2014.), Dnevnik iz grada P. (2017.) Život s njima (2021.) i Ukrajinski dnevnik (2024.).

Snježana Vračar Mihelač, pjesnikinja, publicistica i prevoditeljica, rođena je u Puli. Objavljuje u zbornicima, književnim časopisima i na internetskim portalima. Djeluje na slovenskoj i postjugoslavenskoj književnoj sceni. Dobitnica je više nagrada, među kojima i prve nagrade za poeziju na regionalnom natječaju Ulaznica (2023.). Rukopis Kad zatvorim oči vidim modro pobijedio je na natječaju Društva za afirmaciju kulture Presing (Srbija, 2022.) za najbolju zbirku pjesama te je objavljen kao njezin poetski prvenac. Njezine su pjesme prevedene na slovenski, engleski, albanski i makedonski jezik. Živi i radi u Ljubljani.

Vladimir Milojkovity (mađ.) ili Milojković (srb./hrv.) rođen je 1978. godine u Szabadki / Subotici, na sjeveru Bačke. Završio je studij iz pedagogije vizualne umjetnosti (2014.). Objavio je tri knjige poezije:zbirku vizualno–signalističke poezije Razgovor sa Hertom (SKC Kragujevac, ); signalističko–autobiografsku Teško u glavi (Presing, 2020.) i u kući od ljudske kože (najbolji neobjavljen poetski rukopis — nagrada Presing VII 2021.). U pripremi mu je četvrta zbirka pod nazivom »Tama ponekad dolazi p(j)eške«.Radovi su mu zastupljeni u zbornicima socijalne i angažirane poezije do zuba u vremenu (Presing, 2014.) i REZ (Presing, 2016.); i u Presingovim zbirkama signalističke književnosti i umjetnosti: Magija signalizma (2016.), Vizije signalizma (2017.) i Antologija signalizma (2023.). Osvojio je brojne nagrade za poeziju i prozu.

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studij srpske književnosti u Beogradu. Piše poeziju, objavljuje u periodici, zastupljen je u više srpskih i međunarodnih antologija, pjesme su mu prevedene na više jezika. Objavio je zbirke: Kamerni komadi (1996.); Koferi Džima Džarmuša (2009.; prevedena izdanja: Walizki Jima Jarmusha, Maximum, Kraków, 2011., Les maletes de Jim Jarmusch, La Cantarida, Palma de Mallorca, 2013.); Odakle dolaze dabrovi (2013.), Iz srećne republike (2017.), Ne hleb, već morfijum — izabrane pesme (Zagreb, 2019.) Од среќната република (Skoplje, 2020.), O sadašnjosti i sedativima (Novi Sad, 2021.) i Kao eho na sonaru — izabrane pesme (Beograd, 2024). Dobitnik je stipendija: »Gaude Polonia« (2013.) Ministarstva kulture Republike Poljske, »Baltičkog centra za pisce i prevodioce« (Vizbi, Švedska, 2015.), »Traduki« (Split, 2016.), »Kulturkontakt« (Beč, 2017.) i »Q21« (Beč, 2017.). Dobitnik je nagrada »Branko Miljković« za zbirku pjesama Iz srećne republike. Živi u Požegi.

Alice Oswald je engleska pjesnikinja, autorica jedanaest zbirki poezije za koje je osvojila nagrade T.S. Eliot Prize i Griffin Poetry Prize. Njezina poezija svojstvena je prema tome što često tematizira životinje i biljke. Njezine zbirke su: The Thing in the Gap–Stone Stile (1996.), Dart (2002.), Woods, etc. (2005.), Weeds and Wild Flowers (2009.), A Sleepwalk on the Severn (2009.); i Memorial (2011.), obrada Homerove Ilijade hvaljena zbog inovativnog pristupa i izuzetnog slikovitog izlaganja, Falling Awake (2016.), Nobody (2019.); i A Short Story of Falling (2020.). Oswald je također priredila antologiju poezije o prirodi The Thunder Mutters: 101 Poems for the Planet (2006.).

Ivana Rogar rođena je u Zagrebu 1978. gdje je završila studij komparativne književnosti te engleskog jezika i književnosti. S engleskog na hrvatski prevela je desetak knjiga i velik broj tekstova za razne književne časopise. Autorica je dviju zbirki priča i jednog kratkog romana.

Igor Gajin rođen je u Požegi 1973. godine. U Osijeku je 2000. godine diplomirao na studiju hrvatskog jezika i književnosti, a 2018. godine doktorirao na temu »Hrvatska književnost, kultura i mediji u tranzicijskom razdoblju«. Od sredine devedesetih do 2010. radio kao novinar i urednik, a od 2012. godine radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Autor je knjiga Lelek tranzicije i Svlačenja značenja — hrvatska književna kikiritika.

Franjo Nagulov rođen je 1983. u Vinkovcima. Studij knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti završio je u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dvije e–knjige poezije, tri romana, dva scenarija za cjelovečernje igrane filmove, te studiju o pjesništvu Branka Maleša. Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku, zastupljen je u više panorama i antologija, te prevođen na engleski, njemački i slovenski jezik. Poeziju te književnu kritiku objavljivao je u brojnim časopisima za književnost, specijaliziranim portalima i u specijaliziranim emisijama Trećeg programa Hrvatskog radija. Živi u Vinkovcima.

Mirela Ramljak Purgar je znanstvena suradnica u Centru za vizualne studije u Zagrebu. Opsežno je pisala o temama vizualne kulture prve polovice dvadesetog stoljeća i suvremenoj umjetnosti. Među njezinim novijim objavljenim radovima nalaze se sljedeći članci: »Strategien der Ornamentierung. Einfühlungsdrang und Abstraktionsdrang in Das Cabinet des Dr. Caligari und in der Grafik von Ernst Ludwig Kirchner« (Nove teorije, 2019.), »Bewegter Holzschnitt und Film. Bewegungsdarstellungen in der frühen Druckgrafik Ernst Ludwig Kirchners« (Images, Universität Tübingen, 2020); »Early Interactions of Static and Moving Images« (The Palgrave Handbook of Image Studies, ur. K. Purgar, 2021); »Groteska između ekspresionizma i Neue Sachlichkeita. Donald E. Gordon i ambivalencije moderniteta« (Nove teorije, 2023.); »Moć pogleda. Konstruiranje promatračkog subjekta u suvremenoj umjetnosti« (AUK Osijek, 2023); »Die macht der Filmischen. Imagination bei Albrecht Dürer« (Nove teorije, 2023); »Prema ikonologiji posthumanosti. Od romantizma do Blade Runnera 2049« (Književna smotra, 2023.). Autorica je monografije Modernizam slike. Ekspresionistička grafika i pogled kamere (CVS, Zagreb 2021). Bila je kustosica umjetničko–istraživačkog projekta Raz/Otkrivanje iz 2019. Uredila je znanstveni zbornik Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj (CVS, Zagreb, 2022) proistekao iz istoimenog znanstvenog istraživanja koji je vodila od 2019. do 2022.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332725002

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Sabrana pjesma Davora Ivankovca zbirka je pjesama koja se sastoji od pet ciklusa ironično nazvanih kao i sama knjiga. Dok se naslovi ciklusa ponavljaju, ponavljaju se i, kroz varijacije fantazmagoričnih slika, motivi rasapa, uništenja i ravnodušnosti. Riječ je dakako o svijetu kasnog kapitalizma — društvene, ekonomske i ekološke narušenosti i identitetske zapitanosti — svijetu iz kojega subjekt nastoji pobjeći, da bi na kraju jedino u takav svijet mogao iznova dospjeti. Stoga je taj odlazak ujedno i odlazak od sebe i izvjesni dolazak k sebi — ciklično putovanje u kojemu se subjekt rasipa i sabire. Duboko melankolična i ironična, ova poezija je poezija ruba iza kojeg kao da ne ostaje ništa, osim možda bijesa, koji sasvim iznenada buja, kada je već sve gotovo. Ili možda tek počinje?

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

U biblioteci Ellipsis upravo je objavljena knjiga Mirele Dakić: Rod, avangarda i politika pisanja.

Već se dugo u hrvatskom književno-znanstvenom području nije pojavila knjiga koja bi se s toliko akribičnosti i suverenosti kretala međunarodno zakučastim i razgranatim područjem povijesti feminističke književne teorije, koje se posljednjih desetljeća kanda uspjelo prije svega u nas legitimirati bez nekih ambicioznije artikuliranih polemičkih tonova, gotovo u nekoj atmosferi prividna konsenzusa oko temeljnih kategorija i istraživačkih pretpostavki. Bez obzira na uže područje konfrontacije avangarde i modernizma kao prekretničkih projekata književnopovijesnoga značaja s književnoteorijskim okvirom feminističke intervencije u književno-znanstveni krajolik, knjiga je relevantna kao znak svojevrsna buđenja diskusije oko nekih temeljnih prijepora koji su u hrvatskoj akademskoj sredini ostali gotovo zataškani, zbog čega je i ugled feminističke teorije u okružju ostalih književno-kritičkih i teorijskih pristupa platio neki danak. (Lada Čale Feldman)

Svojom ambicijom, širinom, načinom argumentacije, pažljivim radom s pojmovima i dubinskim zahvatom u temeljne tekstove feminističke teorije, autorica pokazuje da se podsjećanjem na avangardne izvore određenih ključnih pojmova, poput primjerice écriture féminine, valja vratiti rigoroznosti formalnih analiza umjetničkih postupaka kada se želi govoriti o revolucionarnosti ili emancipacijskom potencijalu književnosti. Knjiga je namijenjena književno-znanstvenoj zajednici, studentima neofiloloških studija, komparatistima, studentima filozofije, sociologije, rodnih studija, proučavateljima avangarde, književno-kritičkoj i kritičko-teorijskoj publici, nastavnicima jezika, književnosti, filozofije, sociologije i svima zainteresiranima za političku i društvenu dimenziju književnosti i umjetnosti kao i teorije i naslijeđe avangarde. (Zrinka Božić)

Tema knjige korespondira sa hrvatskim i regionalnim, ali i evropskim i svetskim kontekstom i tendencijama, pri čemu autorka nudi originalnu disciplinarnu samokritiku“ savremenog feminizma i teorije avangarde, koja se ogleda u svesnom i obrazloženom preispitivanju, unutar oba naznačena polja, statusa književnosti i njenog estetskog i ideološkog smisla. Posredi je značajna teorijska intervencija, koja nije lišena ni implikacija unutar šireg područja (ne samo lokalne) humanistike. (Predrag Brebanović)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanostim obrazovanja i mladih Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Odbor Nagrade „Vladimir Nazor“ na sjednici održanoj 5. svibnja 2025. godine donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2024. godinu u području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.

Nagradu dodjeljuje Odbor Nagrade „Vladimir Nazor“ na prijedlog komisija za pojedina područja umjetnosti, u kategorijama godišnje nagrade i nagrade za životno djelo.

Dobitnik Nagrade „Vladimir Nazor“ na području književnosti je Franjo Nagulov za knjigu poezije Krvava knjiga!

Nakon vrlo uspješne prve knjige Bez dijagnoze, autobiografske proze u kojoj autorica donosi svoja sjećanja na uzbudljivo odrastanje u poznatoj glumačkoj obitelji, kao i upečatljive doživljaje iz svoje bogate profesionalne karijere renomirane kardiologinje, privlačeći čitatelja slobodom svog duha, duhovitošću te kritičkim (i samokritičkim) razmišljanjima, u svojoj novoj knjizi Portret glumice Maja Strozzi, jednako hrabro i s iznimnim spisateljskim darom, zakoračila je u posve novo književno područje. U Portretu glumice autorica na temelju povijesnih dokumenata, obiteljskih priča i fotografija, ali i vlastite mašte, rekonstruira privatni i profesionalni život svoje bake Marije Ružičke Strozzi, legende hrvatskog glumišta s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koja je na daskama starog Gornjogradskog kazališta, a potom zagrebačkog HNK, od njegova otvorenja, oduševljavala publiku više od pedeset godina te utjelovila više od 600 dramskih likova. Knjigom Portret glumice Maja Strozzi potvrdila se kao novo ime ne samo autobiografske i biografske nego i fikcionalne proze, koja zadivljuje svojom zrelošću, širinom pogleda, smislu za humor i istančanim osjećajem empatije.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU i Odsjek za povijest hrvatskog kazališta dodijelio je Suzani Marjanić Nagradu Marko Fotez za knjigu Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora u izdanju Durieuxa i Hrvatske sekcije AICA-e.

Iz obrazloženja dodjele Nagrade:

»Jednoglasnom odlukom Ocjenjivačkoga Odbora središnju teatrološku Nagradu Marko Fotez za razdoblje od 2020. do 2023. godine dobiva Suzana Marjanić za knjigu studija Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora (Zagreb: Durieux i Hrvatska sekcija AICA, 2022.). Konceptualno nastavljajući svoja pionirska istraživanja umjetnosti performansa čije je temelje uspostavila u prethodnim monumentalnim studijama Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas i Topoi umjetnosti performansa. Lokalna vizura, Marjanić sondira teorijske i poetičke okvire diljem hrvatske performerske scene od 1980-ih godina do danas. Suvereno koristeći interdisciplinarne izvore – od etnografije, antropologije, studija izvedbe, filozofije i teatrologije – autorica analizira širok spektar performerskih intervencija u javnu sferu, primjereno kontekstualizirajući estetske dimenzije s političkima. U teorijskom smislu polazi od Sloterdijkove koncepcije kinizma kao ishodišno subverzivne prakse koju se onda prepoznaje u poetičkim gestama i političkim zagovorima mnogih odabranih primjera, koji se protežu od urbanih arhitektonskih intervencija, modnih performansa, ritualnih tjelesnih praksi do izvedbi sjećanja. U svim slučajevima skrupuloznom se etnografskom metodom bilježi i posredno arhivira fenomen te potom podvrgava kritičko-analitičkoj obradi. U konačnici takav pristup nudi sustavan i akribičan pregled fenomenâ umjetnosti performansa, neizostavan za sva buduća znanstvena bavljenja temom, ali i informativnu riznicu za zainteresiranu čitateljsku publiku. Zbog svega navedenog, smatramo da unatoč obilju izvrsnih studija koje smo ocjenjivali, ovaj rad Suzane Marjanić obuhvatom materije i analitičkom oštrinom zaslužuje Nagradu Marko Fotez.«

U Ann Arboru je u 96. godini života preminuo hrvatski liječnik Stevo Julius. 

Rodio se 15. travnja 1929. u Kovinu u Srbiji, a sa sedam godina doselio se s obitelji u Zagreb gdje je završio osnovnu i srednju školu. Od 1943. bio je sudionik Antifašističke borbe i partizanski kurir u Lici i na Banovini. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1953., a 1964. doktorirao. Kao specijalist interne medicine i asistent u Internoj klinici Rebro radio do 1964. nakon čega je otišao na Sveučilište države Michigan u Ann Arbor u SAD, gdje bio voditelj Odsjeka za hipertenziju i nastavnik više od 40 godina. Istraživački interes Steve Juliusa bio je usmjeren na područje patofiziologije ranih faza arterijske hipertenzije i metaboličkog sindroma. Proučavao je hemodinamiku i patofiziologiju arterijske hipertenzije te dokazao da krvni tlak primarno regulira središnji živčani sustav, bez obzira na stanje periferne cirkulacije. Istraživao je ulogu kardio-pulmonalnih mehanoreceptora u normalnoj cirkulaciji i u hipertenziji te sekundarne promjene na srcu i krvnim žilama pri povišenu krvnom tlaku. Naročito se bavio graničnom arterijskom hipertenzijom.

Bio je gost profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu od 1990., a dopisnog člana HAZU izabran je 2012.

Stevo Julius bio je autor više od 400 objavljenih radova u vodećim svjetskim časopisima i poglavlja u knjigama, a o njegovu široku intelektualnom interesu svjedoče dvije knjige memoara: Neither Red Nor Dead (Durieux ju je objavio na hrvatskom 2005. pod naslovom Ni crven ni mrtav: Odrastanje u bivšoj Jugoslaviji za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata) i Adventures in Hypertension. Bio je član uredničkih odbora najuglednijih časopisa iz područja hipertenzije. Dugogodišnji doprinos Steve Juliusa istraživanju i liječenju arterijske hipertenzije ostavio je trajan i najdublji trag u svjetskoj znanosti, a posebno je zaslužan za razvoj i unaprjeđenje istraživanja i liječenja arterijske hipertenzije u Hrvatskoj.

Biserka Goleš Glasnović jedna je od najkvalitetnijih autorica putopisa za koje je osvojila i nagrade. Uz to, ona je i pjesnikinja, kritičarka, esejistica i antologičarka. Pred čitateljima je njezina nova putopisna zbirka Šarm oskudice koja objedinjuje tekstove s raznih putovanja. Ovdje čitamo o putovanju na Island, zatim Češkom do Dečína na Labi pa njemačkim Lužicama do otoka Rügena na Baltiku; o putovanju Švedskom, od Stockholma do Västeråsa, o putovanju Sjedinjenim Američkim Državama, o putu od Mukačeva, preko Lavova do Ivano-Frankivska u Ukrajini te o istraživanju predromaničke Dalmacije uz rijeku Cetinu, u Kaštelima i Poljicima. Tekstovi ujedinjuju povijesnu, likovnu i književnu erudiciju i raznolike govore u susretu s (ne)poznatim kulturama i narodima. Autorica piše o povijesti mjestâ kroz koja putuje i u kojima boravi te o njihovoj vanjskoj i unutrašnjoj ljepoti — o ljepoti zakrivenoga, nepoznatoga i pronađenoga izvan turističkih atrakcija. Njezina je razmišljanja često odvode u zanosne digresije u kojima se pak nadahnuto bavi odnosom hrvatskog i ukrajinskog jezika, slavenskom mitologijom i predromaničkim crkvama. Uz fotografije u knjizi koje je snimila sama autorica, Šarm oskudice zasigurno će čitatelja zainteresirati za putovanja, a i potaknuti na čitanje ostalih putopisa ove neumorne putnice.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.