U novoj knjizi “Izvještaj o generaciji” Dalibor Šimpraga donosi fresku osobnih izbora, sudbina i karakternih putanja više desetaka likova u tzv. srednjim godinama, do te mjere neposredno uvjerljivo kao da su “prepisani iz života”. Priče se dojmljivo grade prema zajedničkom nacrtu prikaza jedne generacije, slično kao svojedobno u autorovoj prvoj knjizi “Kavice Andreja Puplina”, serijalu pisanom u zagrebačkom slengu. Samo sad mnogo godina kasnije. Priče su podjednako tople, ali u “Izvještaju” je pripovijedanje na prvi pogled stilski neobilježeno, jednocrtno referiranje o ljudima kao tipovima.
Nezaobilazan status na književnoj sceni Šimpraga je stekao romanom “Anastasia”, objavljenim 2007. godine, koji je u izboru žirija tada novouspostavljene nagrade tportala bio proglašen romanom godine. Šimpragina praknjiga “Kavice Andreja Puplina”, kolekcija antologijskih priča prevedenih na brojne jezike, prema mnogim kritičarima bila je i ostala ogledni primjer novog realizma, odnosno tzv. stvarnosne proze. Ovaj drugi “generation report” iz 2021. i od pisca oko pedesete, kao da je napisan s blagom melankolijom, ma koliko koloriran i duhovit, veseo bio. Je li to veliki kabare ili zamalo epitaf, suma jedne generacije i njezine epohe, na čitaocima je da procijene.
Dalibor Šimpraga (1969) radi kao urednik u Jutarnjem listu. Knjige: “Kavice Andreja Puplina” (2002) i “Anastasia” (2007). Za priču “Sretan čovjek” iz ove knjige dobio je nagradu Slavko Kolar za satiru.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
