Pandemija, potres, pandemija, potres, zaključak godine, inventura i prođe vrijeme. A u međuvremenu je objavljen i treći broj časopisa Fantom slobode za 2020. godinu.
Priča »Priobalska basna« novosadskog romanopisca i pjesnika Dušana Vejnovića rašomonski je prikaz misterioznog dvostrukog umorstva. Više pripovjedača, među kojima je i jedan zec, daju iskaze o kobnoj noći kad se dogodila nesreća. Poput slagalice, ti iskazi postupno stvaraju cjelinu koja ipak ostaje namjerno nedorečena pa time ostvaruje i zlokoban ton.
Davorka Androić donosi nam osvježenje u lirskim proznim crticama.
»Slipi kralj« Marina Ivančića je parabola o Isusu ispripovijedana na narječju koje se govori u okolici Čakovca, govori o čovjeku koji je nestao prije dvanaest godina. Priča ostupno gradi napetost da bi naposljetku dovela do goruće spoznaje.
Dvije priče Nade Crnogorac vješto su i duhovito ispisane suočavanje s neželjenom situacijom i njezino zrelo prihvaćanje te o đavoljem učeniku kojem se događa upravo ono na što sam osuđuje svoje žrtve. Crnogorac piše s ironijom, a pripovjedači su joj vrlo plastične osobnosti.
Vladimir Milojković je sprski autor s engleskom adresom koji piše i na mješavini srpskog i hrvatskog jezika. Njegove su pjesme posvećene velikim književnicama, poput Silvije Plath i Herthe Müller, a autor sam kaže da ga je nadahnula i hrvatska pjesnikinja Tatjana Gromača.
Nagrađivana podgorička pjesnikinja Jana Radićevć donosi nam devet duhovitih pjesama, crtica iz obiteljskog života i književnih opaski, anegdota koje su mješavina sjećanja i oštroumnih zapažanja, nostalgije i dovitljivosti.
Poezija pjesnika Omera Ć. Ibrahimagića posvećena je raznim temama, od razgovora s Tonkom Maroevićem do ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije. Izraz mu stoga rangira od veselog i zaigranog do teškog i turobnog.
Filozofski tekst Marije Buntak u užem smislu bavi se interpretacijom odabranih djela filozofa Friedricha Nietzschea. Pritom se paralelno, s namjerom da se rasvijetle njegove misli o tijelu i plesu, pokušava uspostaviti poveznica s razmatranjima te primjenom ovih (međusobno povezanih) pojmova u antropološkim istraživanjima. Preklapanje je ovih dviju disciplina u diskursu o plesu neizbježno, jer antropologija potrebuje opću definiciju plesa, a filozofija svijest o biološkom (karnalnom) utemeljenju čovjeka. Upravo iz navedenog proizlazi značajni doprinos Nietzscheovih razmišljanja u kojima ples shvaća kao spoj biološkog i umijeća. Osim što postavlja ples kao jedan od značajnih pojmova svoje filozofije, još važnije, prekida šutnju o plesu koji je sve dotada bio nezasluženo zanemaren u znanstvenoj i teorijskoj literaturi. U širem se smislu tekst bavi plesom kao činom u kojem do izražaja dolazi neodvojivost tjelesnog i kognitivnog te s tim u vezi i načinom na koji se holističko shvaćanje čovjeka odražava na uvriježene dihotomije između uma i tijela te prirode i kulture.
U osvrtu na knjigu Snježane Banović Kazalište za narod Nenad Popović, dugogodišnji glavni urednik Durieuxa, elegantno objašnjava zašto je ova knjiga važna.
Krešimir Purgar donosi dugačku analizu radova likovnog umjetnika Zlatka Kozine.
Autori u ovom broju
Dušan Vejnović rođen je 1981. u Somboru. Objavio je zbirku priča Tvrdoglave beline (2011.), za koju je osvojio nagradu »Đura Đukanov«, zbirku pesama Posebne potrebe (2013.) i roman Jako i nikome (2014.). Preveo je roman Amajlija Roberta Bolaña za što je dobio nagradu »Radoje Tatić«. Živi u Novom Sadu.
Davorka Androić rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala na Prehrambeno–biotehnološkom fakultetu. Piše priče za djecu te kratku prozu i poeziju. Ilustriranu zbirku pjesama za djecu Žirafa Žiži pleše step, s kojom je sudjelovala na festivalu Pazi knjiga!, objavila je u izdanju Edicije Božičević. Tekstove je objavljivala na portalima Booke.hr, Časopis Kvaka i Metafora.hr. Od 2000. godine slika. Dosad je imala dvije samostalne izložbe: Moje ljame u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 2017. te Ande u Zadruzi likovnih stvaralaca u Zagrebu 2015. godine. Sudjelovala je na skupnim izložbama Biennale akvarela 2018. u Zaprešiću i PRO–FUTURA 2015. u Poreču, a od 2012. izlaže na godišnjim izložbama Kulturnog centra Peščenica.
Marin Ivančić, rođen u Karlovcu 1991., diplomirani je pravnik. Živi i radi u Zagrebu. Kratke priče su mu objavljivane na natječajima Kritične mase, West Herzegovina Festa, Prozak na vrh jezika, FEKP–a i drugih. U sklopu programa Rani radovi predstavljen je sa svojim pričama u klubu Močvara. Uz navedene uspjehe, s NK Dobra Novigrad na Dobri prvak je Druge karlovačke županijske lige u sezoni 2019./2020.
Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvo i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.
Vladimir Milojković je rođen 1978. godine u Subotici. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Somboru iz područja metodike rada vizualne umjetnosti i slikarstva. Objavio je dvije zbirke poezije: Razgovor sa Hertom (2014.), za koju je dobio nagradu za najbolji neobjavljen rukopis za mlade autore, SKC Kragujevac) i teško u glavi (2020.).Trenutno živi u Readingu u Britaniji i radi kao čistač prljavštine koju za sobom ostave studenti na lokalnom sveučilištu.
Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studij germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentkinja na razmjeni boravila je i na sveučilištima u Marburgu i Grazu. Prva zbirka poezije ako kažem može postati istina objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige. Najmlađa je dobitnica godišnje literarne stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21. Za ciklus pjesama Megalodon Lantimos osvojila je drugu nagradu na natječaju »Ulaznica« 2017., a bila je finalistkinja više književnih natječaja. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Uvrštena je u izbor za prijevod na njemački jezik na natječaju »Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca«, projekta koji je podržala njemačka organizacija za akademsku suradnju DAAD, a u najavi su i prevodi na engleski, francuski, slovenski i grčki.
Omer Ć. Ibrahimagić, rođen u Tuzli 1968., objavio je pjesme, priče i putopise u regionalnim časopisima, listovima i na portalima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca i mnogim drugima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Šest bijelih mantila (2007.), Ćilibar i perle ( 2007.), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018.), Pogled na moj svijet (2018.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine te P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade »Mak Dizdar«, »Simha Kabiljo«, »Dr. Esad Sadiković«, »Marko Martinović Car«, lista Večernje novine i udruženja Mladi Muslimani i druge. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu »Lapis Histriae«, a jednom za nagradu »Musa Ćazim Ćatić«. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli.
Marija Buntak rođena je 1990. godine u Zagrebu. Završila je preddiplomski studij filozofije i religijskih znanosti Filozofskog fakulteta Družbe Isusove Sveučilišta u Zagrebu, diplomski studiji antropologije i povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te diplomski studij teorije i kulture mode Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade (ak. god. 2018./19.) i Plakete Izidor Kršnjavi Odsjeka za povijest umjetnosti (ak. god 2018./19.). Trenutno radi kao samostalna istraživačica te postavlja manje izložbe suvremenih autora.
Izdavač, publicist i prevodilac Nenad Popović rođen je u Zagrebu 1950. godine. Pohađao je školu u Zagrebu i Koblenzu u Njemačkoj. Od 1968. do 1974. studirao je u Zagrebu i Bonnu, a period 1974.-1976. proveo je kao stipendist DAAD-a (Deutscher Akademischer Austauschdienst) u Freiburgu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je germanistiku i južnoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Svoju je karijeru započeo kao asistent u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a od 1980. godine radi kao urednik, kasnije i glavni urednik, izdavačke kuće Grafički zavod Hrvatske. Godine 1990. suosniva nakladničku kuću Durieux, jednu od prvih privatnih i nezavisnih u Hrvatskoj, gdje je i glavni urednik do 2013. godine. Sudjelovao je 1999. godine u osnivanju književne grupe – Grupa 99, a 2002. godine bio je i jedan od suosnivača Hrvatskog društva pisaca čiji je bio i potpredsjednik. Bavi se i humanitarnim radom, a sudjelovao je i u osnivanju Zaklade za pomoć obiteljima stradalih novinara u Domovinskom ratu. Od 1978. povremeno piše za novine, časopise i radio, a od 1985. piše i za njemačko govorno područje (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Frankfurter Rundschau, Die Zeit, Weltwoche i dr.). Prevodi s njemačkog jezika. Za kazalište je prevodio (HNK Split, Zagrebačko kazalište mladih, DK Gavella) Sternheima, Brucknera, Bernharda, Fassbindera i dr. Također preveo i knjige Erwina Piscatora, Kazimira Maleviča, Borisa Kelemena, Benna Meyera-Wehlacka, Tille Durieux i Rainera Wernera Fassbindera. U doba agresije na Bosnu i Hercegovinu prevodio je članke bosanskih pisaca (Karahasan, Lovrenović, Filipović, Jergović) za njemačke listove. Dosad je objavio i knjige „Svijet u sjeni“ (Pelago, 2008.) „Ogled o stanovništvu“ (privatna naklada, 2014.), „Dnevnik iz grada P. “ (Durieux, 2017.). Svojim je dosadašnjim radom zaslužio mnoga priznanja: Premio ‘92 per il lavoro letterario Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu (1992.), Leipziške književne nagrade za europsko razumijevanje (1999.) te s Freimutom Duveom Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu (1999.). Također je i dobitnik Medalje Hermann Kesten Njemačkog centra P.E.N.-a (2000.), a 2000. je godine proglašen i počasnim građaninom grada Sarajeva. Član je sljedećih nevladinih organizacija: Hrvatski centar P.E.N.-a, Hrvatsko društvo pisaca, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Cap Anamur – German Emergency Doctors, Köln; Journalisten helfen Journalisten, München; International Forum Bosnia, Sarajevo; Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. Živi u Puli.
Broj je uredila Ivana Rogar
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba
