Od prethodnog broja Fantoma slobode u Hrvatskoj se nije mnogo promijenilo s obzirom na situaciju s Covidom–19. Mnogi ostaju bez posla, mogi su u neizvjesnosti. Mala utjeha u tom kaosu jest da se i dalje piše i da se čita. Jesenski Fantom ponovno donosi pregršt dobre proze i poezije pa ako već ne možemo uživati u opuštenijem ponašanju u društvu zbog mjera sigurnosti, uživajmo u književnosti.
Zagrebačka prevoditeljica i književnica Iva Gjurkin piše novi roman naslovljen Marutam. Riječ je o njezinom drugom romanu, koji će, nakon uspješne Līle, ponovno izaći u nakladi Durieuxa. Marutam je pojam iz tamilske poetike i označava pjesme kojima je tema nesloga i nevjera u ljubavnom odnosu. To je istovremeno i tema doktorata glavne junakinje romana, koja se tijekom istraživanja u Londonu upoznaje i povezuje s učiteljem engleske književnosti. Privlačnost koju prema njemu osjeća dovodi u pitanje njeno vjerovanje u vjernost i dotadašnji odnos s nevjenčanim suprugom u Zagrebu. Iva Gjurkin ponovno prožima svoj pripovjedni svijet indijskom kulturom te pokazuje kako je velik znalac i vješt pisac.
Beogradski romanopisac i kratkopričaš Vladimir Bulatović šalje nam priču »Omča za Šekspira« koja kroz razlomljenu perspektivu daje fragmente povijesti jednog traumatičnog djetinjstva i života. Tekst funkcionira kao slagalica čije dijelove postupno spajamo u cjelinu da bismo dobili košmarnu sliku života jednog uspješnog kazališnog djelatnika. Bulatović sjajno kombinira različite pripovjedače i fokalizatore dozirajući fragmente referencama na vješanje kojim priča počinje te i završava.
Dugogodišnja novinarka kulturnih rubrika u raznim hrvatskim novinama i časopisima te autorica hvaljenog romana Nekoliko dana kolovoza, Mirjana Dugandžija, uskoro objavljuje novu proznu knjigu. Riječ je o zbirci kratkih priča iz koje donosimo intrigantnu »Rujansku kupačicu«. Dugandžija piše jednostavnim jezikom, duhovito, s oštrom poantom na kraju.
Ulomak iz futurističkog romana Pravilnik leskovačke autorice Marije Pavlović govori o svijetu čija je geopolitička i ekološka situacija sasvim drukčija od današnje. Povijest se dijeli na vrijeme prije Velikog Talasa i ono nakon njega, kada svijetom upravlja žuta armija i kada važe sasvim druge zakonitosti. Pavlović, autorica više knjiga, inače je sklona fantastici i odmaku od poznatog pa tako i ovdje kroz fantastičnu priču implicitno govori o današnjim globalnim procesima koji će neminovno dovesti do radikalne ekološke promjene na Zemlji.
Mladen Kopjar, nagrađivani autor romana i priča za djecu, objavio je dosad u časopisima i više pripovijedaka za odrasle. Među njegova djela za odraslu publiku ubraja se i hvaljena zbirka priča Veliki bijeli. Kopjarove dvije priče objavljene u ovom broju Fantoma slobode odlikuje suzdržan pripovjedni glas koji govori o prilično uznemirujućim stvarima. Ne stvarajući pompu oko svojih jezovitih tema, Kopjar postiže snažan učinak.
Beograđanka Ana Vučković, autorica hvaljenih romana Epoha lipsa juče i Yugoslav, napisala je priču »Trka«, priču o trčanju, adrenalinu i uzbuđenju koje ono proizvodi, o sreći i ushitu te opsesiji koji se kroz priču gomilaju i rastu stilskim gomilanjem dojmova, osjeta, podataka tako da pripovjedačicu naposljetku ponese izvan realnosti.
Fantastičnu priču poslao nam je i svestrani Dinko Kreho. Autor eseja, poezije i pripovjedne proze te književni kritičar i teoretičar, u priči »Komesari« pripovijeda o ingenioznom obliku oaze skrivene usred milijunskog grada. O ekosistemu koji se sam održava igranjem videoigara te kao takav predstavlja prijetnju vladajućim strukturama.
Dragoljub Stanković, pjesnik, prozaist i urednik iz Jagodine, u pjesničkom ciklusu Pohvale s ironijskim odmakom daje apologiju raznim apstraktnim konceptima, poput mraka, zaborava i neznanja, a koji imaju uglavnom negativne konotacije. Stankovićeve su pjesme duhovite, ali nisu čista šala jer daju razmišljati o nekim predrasudama koje gajimo i ne samo prema navedenim pojmovima.
Maja Marchig, pjesnikinja i kratkopričašica iz Rijeke, piše jezgrovitu, ali metaforički osebujnu poeziju. Njene pjesme o pojedinim ljudima toliko su tople i uvjerljive da ostavljaju dojam kao da su proživljene, pisane o stvarnim i bliskim osobama. Lakonski i nenametljiv izraz Maje Marchig povezan s tom toplinom ostvaruje poseban učinak te pričinja neobičan užitak pri čitanju.
Ovaj broj Fantoma donosi i deset pjesama iz nove zbirke poezije Gorana Bogunovića Vježbe hrabrosti, koja će sljedeće godine izaći u nakladi Durieuxa. Riječ je o poeziji koja svojem predmetu pristupa s ljubavlju, afekcijom, razgrađuje ga na atome da bi ga nakon brižne analize ponovno sastavila. To je u suštini ljubavna poezija i kada ne govori o ljubavi, jer pjesnički subjekt pokazuje zavidan stupanj privrženosti onome o čemu piše, bila to osoba ili stablo.
Mostarski pjesnik i kritičar Mirko Božić, pokretač i organizator književnog festivala Poligon, šalje nam slojevitu, višedimenzionalnu poeziju. Ona je miks melankolije, strasti i nostalgije za prošlim i za onim što je moglo biti, a nije. Njezine su slike, čak i kada je riječ o realističnima i jednostavnima, višeznačne i magijske. Božić je majstor u očuđavanju svakodnevnog i onog što doživljavamo kao banalno.
Dva teksta koje je teško žanrovski odrediti donosi nam Tamara Bakran, zagrebačka pjesnikinja i prevoditeljica. Možda najbliži odrednici lirskog eseja, prvi je tekst hibridni prikaz džungle koji spaja stihove, prozu pa i tehniku popisivanja. Drugi je tekst osvrt na film Fantomska nit Paula Thomasa Andersona. Bakran zapravo ne analizira sam film koliko odnos dvoje protagonista i čini to iz feminističke perspektive.
U rubrici Kontejner Krešimir Purgar piše o referencijalnosti u likovnoj umjetnosti te na primjeru rada Vladimira Freliha pokazuje kako apstraktan likovni rad može biti referencijalan iako ga takvim ne doživljavamo.
Autori u ovom broju
Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus, Književna smotra i Fantom slobode. S engleskog na hrvatski prevodila je književno–teorijske članke i književne tekstove za časopis Libra libera, knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija (2015.), Misli na izložbi Brune Latoura (2017.) te Obrasci i interpretacija: pamfleti Stanford Literary Laba Franca Morettija i suradnika (2018.). Roman Lila objavila je 2019. godine.
Vladimir Bulatović je rođen 1979. Studirao je povijest na beogradskom Filozofskom fakultetu. Diplomirao je solo pjevanje na Akademiji Lepih Umetnosti u Beogradu. Kratke priče je objavljivao u NIN–u, Ulaznici, Avangardu, Politici, Eckermannu. Priče su mu prevođene na engleski, njemački i mađarski jezik. Književnoj publici se predstavio na Kikinda short promocijama u Beogradu, Kikindi, Zrenjaninu, Požarevcu, Novom Sadu. Roman Kaplarovo igralište (2018.) ušao je u širi izbor za Ninovu nagradu. Osnivač je i umjetnički direktor Urban pop rok festivala (2011.–2020.). Profesionalni je član pjevačkog ansambla Opere i Teatra Madlenijanum, kao i Pozorišta na Terazijama. Stalno je zaposlen na mjestu nastavnika solo pjevanja.
Mirjana Dugandžija rođena je 1960. u Požegi. Komparativnu književnost i filozofiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je roman Nekoliko dana kolovoza (2010.) i zbirku kolumni i priča Indijančeva noć (2013.). S romanom je bila u finalu nagrada »Ivan Goran Kovačić« lista Vjesnik i T–portala za najboli roman godine te nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine. Roman je objavljen u Beogradu (2011.) te na makedonskom jeziku (2012.). Dio romana preveden je na njemački jezik i objavljen u časopisu HDP–a Relations. Od 1986. godine Dugandžija je radila kao novinarka u Vjesniku, Nacionalu, Globusu; trenutno je novinarka Jutarnjeg lista. Živi u Zagrebu.
Marija Pavlović, rođena 1984. u Leskovcu, autorica je dramskog teksta Čudni slučaj Gospođe Džekil i Doktorke Hajd, zbirke pjesama Imperativi, zbirke kratkih priča Horor priče svakodnevice i romana 24 koji se našao u širem izboru za nagradu NIN–a. Sudjelovala je u regionalnim festivalima i inicijativama, poput festivala kratke priče Kikinda Short, UN projekta »Pisci za budućnost« u Bosni i Hercegovini, festivala Literatorija i programa »U susedstvu« udruženja KROKODIL. Sudionica je internacionalnog programa CELA za pisce i prevodice. Priče su joj prevođene na mađarski i švedski jezik. Živi i radi u Berlinu, gdje pohađa doktorski studij iz komparativne književnosti na Freie Universität.
Mladen Kopjar rođen je 1975. u Zagrebu, gdje je diplomirao pravo i bibliotekarstvo. Objavljuje prozne i dramske tekstove, te prevodi s engleskoga jezika. Na Hrvatskom radiju emitirane su mu dvadeset dvije radiodrame i niz priča. Piše i za televiziju. Kratku prozu za odrasle čitatelje objavljivao je u Plimi, Svjetlu, Ubiqu, Vijencu i Zarezu, a za djecu u listovima Brickzine, Književnost i dijete, Modra lasta, Prvi izbor, Radost i Smib. Priče su mu uvrštene u dvadesetak čitanki za osnovnu školu. Objavio je zbirku priča Veliki Bijeli, zbirke radiodrama Plava kuverta i Otrovne žlijezde, te deset knjiga za djecu i mlade. Za zbirku priča i pripovijetki Ljubav, padobranci i izvanzemaljci dobio je Nagradu »Ivana Brlić–Mažuranić«. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Hrvatskog društva književnih prevodilaca. Živi i radi u Varaždinu.
Ana Vučković rođena je 1984. godine u Beogradu. Završila je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a zatim i master–studije filmologije na istom fakultetu. Novinarka je Radio Beograda 2 i kolumnistkinja City Magazinea. Objavila je dosad pet knjiga: Epoha lipsa juče (2003.), Lust ‘n’ Dust (2004.), Plišani soliter (2007.), Surfing Serbia (2012.) i Yugoslav (2019.). Njene priče su objavljene u zbirkama priča grupe autora Krik! i Kraljica Lir i njena deca (2017.), a pjesme u Zborniku poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije Rukopis (2010.). Njena prva i posljednja knjiga bile su u najužem izboru za NIN–ovu nagradu.
Dinko Kreho rođen je u Sarajevu 1986. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je komparativnu književnost i književnosti naroda BiH. Bio je suradnik projekta Alternativna književna tumačenja, član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez i voditelj tribine Od riječi do riječi u književnom klubu Booksa. Piše književnu kritiku za stranice booksa.hr i proletter.me, kao i za tjednik Novosti. Pjesme i eseji prevođeni su mu na slovenski, engleski, francuski, njemački, grčki i estonski jezik. Dobitnik je nagrade za najbolji neobjavljeni radiodramski tekst BH Radija 1, nagrade Šukrija Pandžo za književno djelo za djecu i mlade, te Nagrade »Treći trg« za najbolju neobjavljenu pjesničku knjigu. Objavio je zbirke pjesama Ravno sa pokretne trake (2006.), Zapažanja o anđelima (2009.), Simptomi (2019.), radiodramu Bezdrov: Zvižduk u noći u koautorstvu s Darijem Bevandom (2013.) te eseje Bio sam mladi pisac (i drugi eseji o književnom polju) (2019.).
Dragoljub Stanković rođen je u Jagodini u Srbiji 1971. godine. Pjesnik je, prozaist, kritičar, intervjuer, kolumnist i urednik. Piše za beogradski portal XXZ Magazin i za sarajevski online magazin Žurnal. Pisao je za portal E–novine, za književne dodatke Beton i Knjiga Danas dnevnog lista Danas, objavljivao u književnoj periodici (sic!, Koraci, Polja), kao i za Treći program Radio Beograda. Bio je na rezidencijalnim programima u Sarajevu i Pazinu. Objavio je tri knjige poezije: Pesme jednog dana (2005.), Barka tela (2010.) i S onu stranu noći (2014.), kao i roman Beogradski kiklop (2017.). Živi u Beogradu.
Maja Marchig rođena je 1973. godine u Rijeci. Živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više CEKAPE–ovih i Booksinih radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u časopisima Rival, Književnost uživo, Pikolo knjigomat i Strane. Članica je literarne organizacije ZLO i pjesničkog kolektiva Šlafrok. Nekoliko je puta bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKP–a 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču »Vranac« 2015., Nagrade »Post scriptum« za književnost na društvenim mrežama 2019.). Njena kratka priča »Terapija« osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA 2020. Poeziju objavljuje na Facebook–stranici »Na kornjačinim leđima«.
Goran Bogunović rođen je 1972. u Zagrebu. Diplomirao je na Elektrotehničkom te Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao inženjer. Književne radove objavljivao u domaćim i stranim časopisima, i na radiju. Objavio je knjige pjesama Ovdje (2002.), Područje pojačanog naoblačenja (2004.) i Stvari su sve dalje (2013.) te proze Sve će biti u redu (2003.), Ljenjivci i druge priče (2007.) i Populacija II (2019.). Pjesme i priče prevođene su mu na više jezika. Svirao je gitaru u više grupa (Tobić Tobić idol mladih, U pol 9 kod Sabe i dr.). Snima i producira svoj i prijateljske bendove. Svira u grupi Radost!
Mirko Božić rođen je u Mostaru 1982., gdje je diplomirao kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pokretač je međunarodnog književog festivala Poligon. Piše poeziju, prozu, esejistiku, kritiku i prevodi. Sudjelovao je u njemačkom filmu Ljudi iz struke te predstavi Ljudi iz struke. Objavio je zbirke pjesama Jedrim kroz buru (2001.), Bijele noći (2004.) i Mrlje na njenim rukama (2012.), te roman Kristalno zvono (2017.) i monografiju Mostar iza kulisa (2017.). Prevođen je na engleski, njemački, francuski, talijanski, slovački, poljski, španjolski i albanski. Gostovao je na rezidencijama i festivalima u zemlji i inozemstvu, objavljivan je u književnim časopisima i antologijama. Dobitnik je nagrade časopisa Opomena (2003.), Šimićeve nagrade (2000.), Nagrade »Zdravko Pucak« (2012.) te nagrade CEI Fellowship (2014.).
Tamara Bakran rođena je u Zagrebu 1979. godine gdje je diplomirala hungarologiju, turkologiju i bibliotekarstvo te doktorirala književnost. U Zagrebu je završila i Ženske studije. Bibliotekarka je u Knjižnici Filozofskog fakulteta, vodi turkološku, hungarološku i judaističku zbirku. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Radovi su joj objavljivani uQuorumu, Zarezu, Vijencu, Novoj Istri, Temi, Poeziji, Republici, Književnoj republici, Književnoj Rijeci i čitani u emisijama Hrvatskog radija Riječi i riječi, Poezija naglas, Priča za laku noć i Radioigra za djecu i mlade. Na natječaju »Milivoj Cvetnić« osvojila je prvu nagradu s rukopisom Mjesečevo cvijeće i ta je zbirka nagrađena nagradom »Slavić« za najbolji autorski prvijenac 2012. Nakon toga izlaze joj zbirke Pastirica skakavaca (2014.), S jezerom (2016.) i Bršljanduša (2019.). Piše i priče za djecu od kojih su mnoge objavljene i kao slikovnice te objedinjene u knjizi Gvalup i druge priče. Sa slikovnicama je sudjelovala u projektu Sanje Lovrenčić Uberi priču.
Broj je uredila Ivana Rogar
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba
