S obzirom na to da upravo traju kampanje za izbor predsjednika Hrvatske, prvi tekst u ovom broju Fantoma slobode dolazi kao odličan komentar trenutačnih zbivanja. Mario Majdić Natrlin počastio nas je pričom o predizbornoj kampanji za predsjednika koja djeluje tek pomalo distopijski jer se ne spominje ni mjesto ni vrijeme radnje, ali iz konteksta je jasno da je riječ o sadašnjem vremenu ili bliskoj budućnosti. Distopijski, odnosno futuristički djeluje i zato što Majdić Natrlin u prikazivanju izopačenosti sustava ide dalje u radikaliziranju situacije: predsjednički se kandidat ovdje trenira da glasačko tijelo tretira kao stoku.
Nakon te satirične priče slijedi ulomak iz romana sveučilišne profesorice teorijske psihoanalize, Željke Matijašević, koja je na našu sreću počela pisati i književnu prozu. Roman Obrane okusa smrti izaći će sljedeće godine, a kao i prethodni književni rad autorice, leksikon Crna limfa/zeleno srce, služi se psihoanalizom kao temeljem za građenje teksta.
Lana Bastašić osvojila je regiju svojim romanom Uhvati zeca koji je bio i u finalu NIN-ove nagrade. Ova svestrana književnica piše pripovjednu prozu, poeziju, drži školu književnosti u Barceloni i uređuje književni časopis. Ovdje donosimo njezinu priču »Krv«, ispripovijedanu suzdržano, ali s potresnim učinkom.
Novela »Srebro koje tamni« Danila Lučića, pjesnika i urednika iz Beograda, svojevrstan je hommage fotografiji kao umjetnosti i kao komunikacijskom mediju. Priča inkorporira više žanrova pa tako počinje fingiranim životopisom, da bi se nastavila intervjuom iz kojeg prelazi u pripovijedanje u strogom smislu te završila teorijskim diskursom u kojem se tumače i dekonstruiraju razna gledanja na umjetnost fotografije. Lučić je ovom pričom donio osvježenje u književno polje jer takvih je radova, koji bez straha, a vješto kombiniraju raznolike tehnike pisanja, izuzetno malo.
Ovaj broj donosi priče još jednog vrsnog srpskog autora. Bojan Marjanović, novinar, književni kritičar i romanopisac iz Užica u svojim trima pričama na rubu fantastike tematizira naizgled obične svakodnevne probleme kao što je prihvaćanje tuge kao trajnog životnog stanja.
»Bijeli patuljak« pripovijetka je o starosti puna duha i empatije. Duhovit i zabavan, autor Divko Hadžiev, pisac s Malog Lošinja, slojevito je prikazao probleme s kojima se suočava populacija treće dobi – o samoći, nemoći, zaboravljanju te naposljetku o suočavanju s onim što su ostavili za sobom.
Slivio Lebinac zabavit će vas duhovitim pseudofilozofskim razmišljanjima na temu ljudi bez lica, posebnih osoba koje lice imaju, ali ga baš i nemaju. Razmišljanja se mogu čitati i kao satira o »obrazu« i njegovu nestanku.
Blok poezije predstavljaju troje autora, kritičar Dinko Kreho, dramatičarka Jelena Paligorić Sinkević i pjesnikinja Dijala Hasanbegović. Paligorić Sinkević piše ispovjednu poeziju u obliku dramskih monologa u kojima progovara o strahu od smrt i o životu u kojem je smrt uvijek nešto blisko. Neke pjesme Dijale Hasanbegović karakterizira defetistički ugođaj koji otjelovljuje u prikazu lažne humanosti i beznađa. No druge su njene pjesme o ciklusu izmjene života i smrti te ponovnog rađanja kroz simbol proljeća i kroz ljubav. Poeziju Dinka Krehe mogli bismo odrediti kao opservacijsku, onu koja bilježi pojave i detalje bez komentara, stvarajući time cjelovite semantičke sustave. Kreho lomi retke i postiže efektan ritam, a pjesme mu karakterizira bogat figurativni izraz.
Dani neba je drama koja čini treći dio dramske trilogije, čije su su Košnice i U meni raste nagrađene nagradom »Marin Držić«. Drama je prožeta melankolijom likova koji su se našli u pozadini velikih događaja na koje ne mogu baš nikako utjecati iako to žele. Autorica Ružica Aščić poznatija je kao prozaistica i dobitnica nagrade »Prozak« za knjigu Dobri dani nasilja, no s dramama pokazuje također spisateljski talent i zrelost.
U rubrici Kontejner Krešimir Purgar piše o izložbama konceptualnog umjetnika Sandra Đukića koje analizira do tančine dajući pritom jedan širi kontekst njihova nastanka.
Autori u ovom broju:
Mario Majdić Natrlin rođen je 1986. u Trogiru. U Zagrebu je završio Pravni fakultet i od tada radi u struci. Dugogodišnji je suradnik portala sportnet.hr te osnivač malog digitalnog magazina Zadnje Polje. Priča »Kako to misliš — otok« osvojila je drugu nagradu na natječaju Gradske knjižnice Trogir, a priča »Eta Carinae« ušla je u finale natječaja Festivala europske kratke priče 2019.
Željka Matijašević redovita je profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Fikozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođena je 1968. u Zagrebu gdje je 1993. stekla diplomu iz komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti. Od 1995. do 2000. godine pohađala je magistarski i doktorski studij na Sveučilištu Cambridge gdje je stekla naslov magistre znanosti te doktorice znanosti. Njezin je temeljni znanstveni interes psihoanalitička teorija te njezini dodiri s književnošću, filmom te kulturalnim i političkim teorijama; odnos psihoanalize i filozofije te psihoanalize i religije. Autorica je četiriju znanstvenih knjiga, preko četrdeset znanstvenih članaka, kao i jedne knjige eseja, Crna limfa/Zeleno srce (2017).
Lana Bastašić rođena je u Zagrebu 1986. Objavila je dvije zbirke kratkih priča, jednu knjigu priča za djecu, i jednu zbirku poezije. Osvojila je prvu nagradu za priču na konkursu »Ulaznica«, specijalnu nagradu na konkursu »Karver: Odakle zovem«, prvu nagradu za neobjavljenu zbirku poezije na Danima poezije u Zaječaru, prvu nagradu za dramski tekst (Kamerni teatar 55 u Sarajevu), te dvije godine zaredom prvu nagradu na konkursu »Zija Dizdarević«. Njen prvi roman, Uhvati zeca, ušao je u najuži izbor za NIN–ovu nagradu, a u pripremi su i reizdanja na devet jezika. Surađuje s brojnim književnim časopisima u regiji, uključujući Polja, Povelju, Sarajevske sveske, Puteve, Libartes. Osnovala je Školu Bloom s Boržom Bagunjom u Barceloni. Uređuje katalonski književni časopis Carn de cap.
Danilo Lučić rođen je u Beogradu 1984. godine gdje je završio Studij srpske književnosti na Filološkom fakultetu. Objavio je zbirke pjesama Beleške o mekom tkivu (2013), za koju je osvojio Brankovu nagradu, i Šrapneli (2017). Urednik je portala za književnost i kulturu glif.rs, a bio je i urednik u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo. Ko–urednik je Bosanske vile, najstarijeg bosanskohercegovačkog časopisa. Izvršni urednik je edicije »Zajednička čitaonica« organizacije KROKODIL, a uređivao je i vodio večeri poezije ARGH! Bavi se fotografijom i video formatima, objavljuje kolumne i eseje u tiskanoj i elektroničkoj periodici (Before After, Prosvjeta, Marie Claire, Milica magazin).
Bojan Marjanović je rođen u Užicu. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Objavio je roman Sutra ćemo (2017), kao i dve knjige pesama Politika, Pornografija, Poezija (2015) i Između dva rata (2016). Dobitnik je NIN–ove stipendije za roman u nastajanju za 2015. godinu te nagrade »Laza Lazarević« za neobjavljenu pripovijetku za 2013. godinu. Priče, pjesme i eseje objavljivao je u periodici. Živi u Beogradu gdje radi kao novinar u magazinu Liceulice, a novinske tekstove objavljuje u medijima širom bivše Jugoslavije.
Divko Hadžiev rođen je 1961. godine u Skopju. Nakon potresa 1963. godine seli se s roditeljima u Rijeku gdje pohađa i završava osnovnu školu, gimnaziju i Pedagoški fakultet — smjer matematika i fizika. Od 1986. godine radi kao profesor matematike i fizike u srednjoj školi u Malom Lošinju. U pripremi za objavljivanje kod izdavačke kuće Alfa je njegova knjiga o fizici Ti si fizičar, ti bi to trebao znati!
Silvio Lebinac rođen je 1962. u Bistrincima. Studirao je filozofiju i povijest te knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u časopisima Zarez, Dubrovnik, Književna Rijeka, Riječi, Svjetlo i Europski glasnik. Piše kratke i duge priče te poeziju. Bio je član Književne udruge Vers iz Belišća. Živi i radi u Zagrebu.
Jelena Paligorić Sinkević (1987.) rođena je je u Beogradu. Piše i objavljuje drame, pjesme i priče. Drame su joj prevođene na engleski jezik. Boravila na rezidencijalnim boravcima u Amsterdamu, Frankfurtu, Puli, Bregenzu, Berlinu, Dubrovniku, Rijeci. Drame su joj postavljane u Beogradu i Novom Sadu, scensko čitanje imale u Austriji. Godine 2014. dobila je »Zmajevu nagradu« za tekst monodrame za decu. Godine 2017. pobijedila je na natječaju Opere i teatra MADLENIANUM za mlade dramske stvaraoce. Audio-vizualna instalacija »Priče ispod ćebeta letećeg kreveta« izabrana je kao jedan do šest projekata za izložbenu sezonu 2018./2019. u Kulturnom centru Kovin. Knjiga Deca su negde drugde objavljena je 2018. godine kao jedan od triju najboljih rukopisa u okviru natječaja Prvenac namijenjenog autorima mlađim od trideset pet godina.
Dijala Hasanbegović je pjesnikinja, novinarka i i književna kritičarka. Radila je kao književna i kazališna kritičarka tjednika Dani, kao novinarka portala Radio Sarajeva i kolumnistica na portalu Diskriminacija. Trenutno radi kao kolumnistica za portal Prometej.ba. Objavljivala je eseje, poeziju i kritike za različite književne časopise. Pjesme su joj prevođene na engleski, poljski i norveški. Njena prva zbirka pjesama je Neće biti djece za rat (2018). Živi u Sarajevu.
Dinko Kreho (1986.) piše i objavljuje poeziju, književnu kritiku, kratku prozu i esejistiku, te prevodi s francuskog jezika. Objavio je pjesničke knjige Ravno sa pokretne trake (2006.), Zapažnja o anđelima (2009.) i Simptomi (2019.), kao i esejističku knjigu Bio sam mladi pisac (2019). Koautor je, s Darijem Bevandom, radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013). Redovno piše za stranice booksa.hr i proletter.me, kao i za tjednik Novosti.
Ružica Aščić dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame »Košnice« i »U meni raste« koje zajedno s »Danima neba« čine trilogiju. Za prozni rukopis Dobri dani nasilja osvojila je nagradu Prozak te joj je istoimena debitantska zbirka izišla 2016. godine. Proza joj je zastupljena u antologiji Bez vrata, bez kucanja, časopisu Keine delikatessen, Re, Fantom slobode te na mnogim internetskim portalima. Dobitnica je nagrade »Ulaznica« za kratke priče »Vladimir« i »Ruke koje su dirale ribu«.
Krešimir Purgar je rođen 1964. u Zagrebu. Diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost 1991. a doktorirao 2012. iz humanističkih znanosti, u polju i grani znanost o umjetnosti. Bavi se vizualnim studijima — interdisciplinarnim područjem humanističkih znanosti usmjerenim prema proučavanju umjetnosti, filma, popularne kulture i slikovnih aspekata književnosti. Osnivač Centra za vizualne studije u Zagrebu. Predaje vizualno–teorijske predmete na Studiju modnog dizajna Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je dviju knjiga: Neobarokni subjekt (2006.) i Preživjeti sliku (2010.). Uredio je tri zbornika tekstova: K15 — Pojmovnik nove hrvatske umjetnosti (2007.), Vizualna konstrukcija kulture (zajedno sa Ž. Paićem, 2009.) i Vizualni studiji — umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata (2009.). Znanstvene članke objavio u inozemstvu i Hrvatskoj, među ostalima: Literature as Film. Strategy and Aesthetics of ‘Cinematic’ Narration in the Novel Io non ho paura by Niccolò Ammaniti u knjizi New Perspectives in Italian Cultural Studies (ur. Graziella Parati — Fairleigh Dickinson University Press, 2012); Neobarocco, semiotica e cultura popolare — Intervista con Omar Calabrese u on–line časopisu Il lavoro culturale http://www.lavoroculturale.org/spip.php?article237; Die Macht der Landschaft und die Dialektik des Blickes u katalogu izložbe Snoring in the USA — Kristina Leko i David Smithson, Neue Gesellschaft für Bildende Kunst, Berlin; Reading Nove through Baudrillard. Irony and dread of television images in Superwoobinda u časopisu Bollettino ‘900 — Electronic Journal of ‘900 Italian Literature, (Università di Bologna, no. 2010/1–2); Lost on (Eco’s) Island. The Model Reader in the Era of Television u časopisu L’Anello che non tiene (University of Wisconsin, Madison, 2009); La verdad de la imagen y el giro visual — Fotografias de Igor Eškinja en un contexto de sistemas simbolicos u katalogu samostalne izložbe Igora Eškinje u Centro de arte Caja de Burgos, Burgos. Sudjelovao je na znanstvenim konferencijama u Genovi, Colorado Springsu, Taormini, Manchesteru, Londonu, Barceloni, Zagrebu, Dartmouth Collegeu, na University of Western Ontario i drugdje. Član je International Association for Visual Culture, American Association for Italian Studies i Hrvatske sekcije AICA–e. Dobitnik je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA–e za 2009. za doprinos širenju discipline vizualnih studija u Hrvatskoj.
Broj je uredila Ivana Rogar
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba
