Emocije i izvedbene umjetnosti — Strah, žalovanje, bijes Une Bauer polazi od kritičke pozicije kako su i čisto kognitivni (tradicionalno dominantni) i čisto emotivni, senzualistički pristup umjetnosti metodološki i epistemološki neadekvatni za sustavno suočavanje s fenomenima postdramskog kazališta. Budući da je postdramski teatar postao dominantna estetska praksa na europskom kontinentu, unio je podosta nesuglasica u tradicionalne tetarološke tabore koji se s novim fenomenom nisu znali analitički nositi. Kako bi im doskočila i nadogradila teorijsku neadekvatnost dijela tradicionalne teatrologije, autorica poseže za kompleksnim interdisciplinarnim poljem afektologije. U posljednjih dvadesetak godina svjedočimo tzv. afektivnom obratu, odnosno zalasku znanosti o umjetnosti i estetike u polje afekata. Iako sad već možemo govoriti o zasebnom znanstvenom podpolju, ova studija nudi filozofski informiranu elaboraciju afekata u razumijevanju umjetnosti. Zagovaravajući stanovitu afektivnu ontologiju umjetnosti autorica uspijeva izbjeći isključive opozicije kojima je estetika prožeta: ima li u razumijevanju umjetnosti primat forma ili sadržaj; je li umjetnost autonomna sfera ljudske djelatnosti ili heteronomna? Sadržavajući minuciozno razrađene filozofske argumente, osnažene najsvježijim znanstvenim uvidima, djelo nudi svjež, teorijski odvažan ulazak u kompleksnu materiju, nudeći konkretnu i originalnu vlastitu poziciju. (Goran Pavlić)

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike

Za kraj godine Fantom slobode priremio je izbor iz suvremene domaće i regionalne književne produkcije. Vjerujemo da ćete uživati čitajući prozu i poeziju koja nam je stigla iz Slovenije, Bosne i Hercegovine te raznih krajeva Hrvatske.

Slovenska proza Selme Skenderović dolazi nam u izboru i prijevodu Petre Amalije Bachmann. Skenderović piše o identitetu Bošnjaka u dijaspori i naslijeđu patrijarhalnih struktura. Narativni ton kombinira ironiju, hladnu opservaciju i introspektivnu bol, čime tekst dobiva elemente dokumentarizma i intimnog dnevnika.

Romanopisac i kratkopričaš Nenad Stipanić u svojoj priči »Čudo iz slučajne konzerve« duhovito i dirljivo pripovijeda o neimaštini i o prednostima prijateljstva u vrijeme Božića.

Blok poezije započinjemo novim pjesmama Alena Brleka ko­ji piše o komercijalizaciji društva koja nas sve guta i posljedičnoj duhovnoj praznini: sve je na prodaju i sve ima cijenu.

Pjesnički subjekt Katarine Bošnjak progovara o geografskoj izmještenosti, to jest o životu apatrida u Belgiji. Kroz pjesme se miješaju opažanja začinjena ironijom s onima blago melankoličnima.

Čest Fantomov suradnik Karlo Nikolić, poznat po vještom hva­tanju ritma svakodnevice u svojoj poeziji, poslao nam je niz poetskih vinjeta koje, svojstveno njemu, govore o prijateljstvu sa životinjama i ljubavnim odnosims.

Dijala Hasanbegović poslala nam je intimističku, introspektivnu poeziju jakog egzistencijalističkog naboja koja tematizira tijelo, smrt i jezik i pokušava naći mjesta za ljubav.

Mateja Tutiš nastavlja s proizvodnjom kvalitetne poezije. U ciklusu koji ovdje objavljuemo osjeća se napetost koju autorica uspostavlja između tehnologije i prirode. U toj napetosti nastaju neobične pjesničke slike ove autorice koje sugeriraju da je vrijeme post–humanizma blizu.

U rubrici rezerviranoj za kritiku Franjo Nagulov piše o peziji Zlatka Pakovića, Krvave pjesme, i publicistici Aleksandre Wojtaszek, Fjaka, Hrvatska — pogled izvana

U likovnoj rubrici Kontejner Branko Franceschi piše o kuriranju izložbe radova Matea Perasovića postavljene povodom 50. obljetnice umjetnikova izlaganja.

Autori u ovom broju:

Selma Skenderović (2001.) predsjednica je Mladog PEN–a Slovenije i urednica časopisa Mentor. Poeziju i prozu objavljuje na raznim platformama i u zbornicima, među ostalim u Poetikonu, Kraljevima ulice i Vrapcu anarhistu. Sudjeluje u međukulturnim i međunarodnim projektima kojima poziva javnost na veću toleranciju prema strancima — poput projekata Međukulturno suživot, Inicijativa za strane studente i međunarodnog pograničnog susreta Forum Tomizza. Pobijedila je na Festivalu mlade književnosti Urška 2020. Godinu kasnije objavljen je njezin kratkoprozni prvijenac Zašto šutiš, Hava?, koji je preveden na više jezika. Godine 2020. i 2021. dobila je nagradu blisk za najbolju pjesmu. Javna agencija Republike Slovenije za knjigu (JAK) odabrala ju je 2022. s njezinim prvijencem za projekt Readers of Europe, iste godine bila je nominirana za nagradu mira, a njezina knjiga za najbolji književni prvijenac. Godine 2023. na sajmu knjiga u Sarajevu primila je nagradu za najbolju mladu autoricu. Njezina prva knjiga uključena je u europski projekt Story Valley. Prošle godine u izdanju Cankarjeve založbe objavljen je njezin roman In če vsi pozabijo (I ako svi zaborave).

Petra Amalia Bachmann (rođena 1992. u Varaždinu) završila je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno–interkulturnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Institutu za romanistiku Sveučilišta Karl–Franzens u Grazu. U slobodno se vrijeme bavi književnom kritikom i književnim prevođenjem s njemačkog i slovenskog na hrvatski.

Nenad Stipanić rođen je 1973. u Senju, veći dio života proveo u Zagrebu. Piše prozu, radiodrame, TV scenarije, novinske feljtone. Objavljivao u periodici, na internetskim portalima i radiju, u zemlji i inozemstvu. Nagrađivan i uvršten u domaće i strane preglede i antologije književnosti. S Vladom Bulićem napisao je scenarije za prvu i drugu sezonu kriminalističke dramske serije Mamutica. Objavljene su mu zbirke priča Sprinteri u labirintu (2005.) i Odlično je baviti se kriminalom (2008.), romani Izbacivači Majke Božje (2012.), Stvarno je odlično baviti se kriminalom (2015.), Bogovi neona (2019.) i Život u topu kojeg nema (2025.) Trenutno živi u Berlinu s obitelji.

Alen Brlek (1988., Zagreb) autor je zbirki poezije Metakmorfoze (2015., Algoritam, nagrada Na vrh jezika), Pratišina (2017., Kontrast, Beograd, drugo izdanje 2021., Fraktura, Beograd) i Sang (2019., HDP, nagrada Mali Kvirin, finale nagrade Tin Ujević i Ivan Goran Kovačić). Zbirke predstavljaju trilogiju uma, duha i tijela. Pjesme su mu prevedene na više jezika i zastupljene u nekoliko antologija hrvatskog pjesništva. Godine 2023. izlazi mu zbirka Halal zumra (VBZ). Dio je Versopolisa i glazbeno–poetskog projekta Zaron uz Darka Šeparovića, Emila Andreisa i Luciju Butković.

Katarina Bošnjak rodom je iz okolice Vukovara, trenutno živi u Rijeci, studira Kulturologiju i bavi se novinarstvom. Kao honorarna suradnica Novog lista i tjednika Novosti te podlistka Nada piše o kulturi, glazbi i društveno–angažiranim pojedincima i zajednicama. Poeziju piše od malena, no intenzivnije počinje preseljenjem u Rijeku 2021. godine. Pjesme su joj objavljene na portalu Strane i čitane u radijskim emisijama, za zbirku pjesama Kad porastem ubit ću Kaću osvojila je nagradu Na vrh jezika za 2024. godinu, a sudjelovala je na večerima poezije u Vukovaru, Rijeci, Zagrebu i Novom Sadu.

Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Živio je i u Koprivnici. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao agronomiju i novinarstvo. Kao frontmen i glavni autor s akustičarskim bendom Skaramuži 2005. objavio je CD uz Fantom slobode. Promijenio je nekoliko poslova. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. Kao prevoditelj s Hrvatskim radijom te nakladnicima Šareni dućan, VBZ i Znanje. Prve je pjesme objavio u Vijencu, ostalo već godinama objavljuje u ovom časopisu. Živi u Zagrebu, a radi kao savjetnik i instruktor za obuku pasa te književni prevodilac.

Dijala Hasanbegović studirala je bosanski jezik, hrvatski, sprski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao književna i kazališna kritičarka radila je za magazin Dani (2009. –2010.), a kao novinarka na portalu Radija Sarajevo (2008. — 2010.). Danas radi kao freelance novinarka i kritičarka. Objavila je zbirku poezije Neće biti djece za rat (2017.).

Mateja Tutiš rođena je u Puli 1993. godine. Osnovnu je školu završila u Tovarniku, gimnaziju u Vinkovcima, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku i bibliotekarstvo. Poezija joj je objavljena u časopisima i na internetskim portalima. Sudjelovala je na festivalu 50 Poems for Snow. Prva zbirka poezije Iz mraka se bježi ravno u kaktus (Durieux, 2024.) pohvaljena je na Goranovu proljeću 2023. godine. U Zagrebu radi kao prevoditeljica za gluhe i gluhoslijepe osobe.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno sedam nagrada za književnost te književnu kritiku.

Branko Franceschi (Zadar, 1959), povjesničar umjetnosti, od 2010. godine obavlja poslove direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti. Bio je ravnatelj je splitske Galerije umjetnina od 2014. do 2020, ravnatelj HDLU Zagreb od 2008. do 2010, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci od 2004. do 2008, voditelj i kustos Galerije Miroslav Kraljević (www.g-mk.hr) u Zagrebu od 1987. do 2004. Godine 2020. postaje ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu koja 2021. mijenja ime u Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i stranih umjetnika u zemlji i inozemstvu te je bio: nacionalni selektor na 26. Bijenalu u São Paulu 2004. i 2. Međunarodnom bijenalu u Pragu 2005. godine, član kustoskog tima 1. Bijenala Kvadrilaterale u Rijeci, 2. Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu 2006. godine te kustoskog tima Overlapping Biennial, Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu, 2012. godine. Uz tursku kustosicu Basak Senovu imenovan je kustosom 2. Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground u Konjicu. Bio je kustos hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom bijenalu 2007. godine (povjerenik Željko Kipke) i 11. Međunarodne izložbe arhitekture Venecijanskog bijenala 2008. godine (povjerenik Branko Silađin). 2013. godine bio je selektor 55. Venecijanskog bijenala. Kao nezavisni kritičar napisao je brojne priloge za dnevni tisak, umjetničke revije i časopise, TV i radio emisije, inicirao i koordinirao rezidencije i projekte kulturne razmjene Hrvatske i SAD (P.S.1 međunarodni studio programi, Eastern European Residency Exchange) te Hrvatske i Velike Britanije (Blind Date). Član je AICA-e, ICOM-a, CIMAM-a, IKT-a, DPUH-a, predsjednik je Hrvatske sekcije AICA-e te član Savjetodavnog odbora ArtsLinka i savjetodavnog odbora Art in General u New Yorku. Od 2011. godine stalni je vanjski urednik biblioteke vizualnih umjetnosti Durieuxa, kao i urednik priloga o vizualnoj umjetnosti Kontejner u časopisu Fantom slobode.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332725003

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

U biblioteci Ellipsis objavljena je knjiga Gabrijele Puljić: Od dramskoga do kazališnog teksta. Stilističko čitanje suvremene hrvatske drame

Knjiga predstavlja rijetki pokušaj da se o naizgled već iscrpno razmatranim pitanjima dramatologije progovori iz očišta discipline koja će izmjestiti uvriježenu percepciju temeljnih obilježja dramskog teksta, odnosno ponovno teorijsku raspravu vratiti u djelokrug parametara jezično-stilske analize, istina obogaćene pojmovnim aparatom koji će u sebe uspješno apsorbirati i ne-jezični medij živog uprizorenja. Stoga se ovdje uvodi multimodalni stilistički pristup, koji autorici omogućuje da s jednakom suverenošću analizira niz suvremenih, post-dramskih autorskih tekstova, ali i pripadni im niz različitih varijanti scenske realizacije, kako bi na tim primjerima ispitala relevantnost uporabljenog kategorijalnog aparata, čime iz svojega materijala uspijeva izmamiti jednako intrigantne načelne i interpretativne probitke. Usto  knjiga svojim sluhom za suvremenu hrvatsku dramsku praksu, čiju vrijednost otkriva kroz svoju optiku, predstavlja nužan diskurzivni potporanj afirmaciji mlađega naraštaja hrvatskih dramskih pisaca, a time i ispomoć u snalaženju s eksperimentalnim dimenzijama njihovih djela, i to jednako kada su u pitanju tzv. obični čitatelji i gledatelji, koliko i kada je posrijedi izobražena, odnosno znanstveno i teorijski zainteresirana zajednica. (Lada Čale Feldman)

 Od dramskoga do kazališnog teksta ujedinjuje načelni teorijski i interpretacijski pristup. Autoričino izlaganje teme varira između globalnih, fino odmjerenih, promišljanja fenomena poput mimeze i dijegeze, pripovijedanja, multimodalnosti i dektičnosti s jedne te lucidnih čitanja četiri odabrana teksta-primjera s druge strane. Umješno se krećući između pojedinosti i globalnog obilježja, združujući postupke i uvide stilistike, semiotike, lingvistike i teatrologije, autorica je izgradila originalan, slojevit i posve prikladan pristup govoru o drami i modusima u kojima se ostvaruje. Autoričine su postavke odmjerene i slojevite, primjereno artikulirane, a uvid u temu potpun. Njezin je metajezik raznovrstan i razgranat, a raspravljačka rečenica upravo uzorna. Knjiga je namijenjena teatrolozima, stilističarima, semiotičarima, kazališnim kritičarima, studentima filoloških grupa, ali i široj kulturnoj javnosti. (Krešimir Bagić)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske

Dulcineja, Cervantes i holokaust donosi duboku i originalnu interpretaciju Cervantesova klasičnog romana Don Quijote de la Mancha kroz prizmu manirističke književne analize i historijskog konteksta španjolske inkvizicije. Ante Armanini inovativno pristupa tumačenju romana i povezuje ga s povijesnim pojavama holokausta i policijske države u ondašnjoj Španjolskoj.
Armanini ističe da Cervantes piše roman o don Quijoteu u zatvoru, što nije samo metafora nego opis grube zbilje. Zatvor postaje simbol policijske države u najstrožem smislu, kakva je Španjolska bila u to vrijeme s institucijama poput Santa Oficije i Santa Hermandade.
Roman tretira Cervantesa kao manirista, a ne baroknog autora. Manirističko otkriće, za razliku od renesanse, jest otkriće svijeta kao svijeta ograničenja i granica — svijeta kao zatvora u kojem su svi ljudi osuđeni na kaznu, a ne na nagradu ili slavu. Don Quijote postaje slika junaka kojemu svijet nije mjesto pobjede ili vrline, nego mjesto ludosti, poraza i beščašća.
Djelo pruža detaljan uvid i analizu ključnih epizoda iz romana: sukob s vjetrenjačama kao simbol borbe protiv »svemira mrtve materije«, epizode s krčmom kao simbolom najniže instance socijalnog poretka, razgovori sa Sanchom Panzom kao način korigiranja don Quijoteova idealizma. Armanini koristi interdisciplinarni pristup koji uključuje filozofiju (posebno radove Bataillea, Foucaulta i Agambena), povijest, sociologiju i književnu teoriju za tumačenje Cervantesova djela u kontekstu njegovih povijesnih okolnosti.
Armanini analizira ludost don Quijotea kao refleksiju ludila samog svijeta ustrojenog prema regulama vjerske i policijske države. Ludilo nije samo klinička dijagnoza nego sistem razumijevanja zbilje u kojoj se zakon iskazuje kao zlouporaba ljudske pravde.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Romansirana biografija Vladimira Iblera Granica na kraju stoljeća mnogo je više od zanimljive priče o privatnom životu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stručnjaka za međunarodno pravo i dugo­godišnjeg profesora na zagrebačkom Pravnom fakultetu, akademika, koji je kao predstavnik SFRJ, a potom Hrvatske, sudjelovao u stvaranju važnih međunarodnih pravnih normi i zakona. Poznat kao vrstan pripovjedač i govornik, lucidan, duhovit i impresivnog pamćenja, Vladimir Ibler na kraju svog života dugog više od stotinu godina (1913–2015), oslobođen brige o tome »što će ljudi reći«, svojem je nekadašnjem studentu, novinaru i autoru nekoliko nagrađivanih knjiga, povjerio i ono što o njemu nisu znali ni njegovi najbliži prijatelji i suradnici, među kojima su bili Henry Kissinger, Juraj Andrassy, Vladimir Velebit, Vladimir Korsky, Ivo Politeo, Oton Gliha, Edo Murtić, Ranko Marinković, Stipe Šuvar… Kroz osobnu priču, ova nam knjiga donosi sliku društvenih i političkih mijena kojma je profesor Ibler svjedočio u toku jednog stoljeća u čak četiri države. Njegova biografija stoga nije samo intimna ispovijest poznatog intelektualca koji nam otkriva svoje duboko razočaranje strukom kojoj je posvetio cijeli život, nego i dragocjeno svjedo­čanstvo o našoj prošlosti. Saznat ćemo tako nepoznate činjenice o tijeku pregovora o međugraničnom sporu Hrvatske sa Slovenijom, o povlačenju hrvatske tužbe za genocid, o komplici­ranoj i dugotrajnoj proceduri donošenja Konvencije UN-a o pravu mora, kao i kritička razmišljanja o (ne)učink­ovitosti UN-a, čiju Povelju, smatra profesor Ibler, kao da je napisao George Orwell.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Lažna sjećanja Gorana Bogunovića poetska je zbirka koja se bavi sjećanjima iz djetinjstva. Nit vodilja što se proteže knjigom je traumatično iskustvo teške ozljede noge i dugog boravka u bolnicama. Bogunović suzdržanim, ali emotivnim izrazom pokazuje kako spomenuta iskustva oblikuju identitet, tijelo i doživljaj svijeta. Subjekt pritom propituje što se doista dogodilo i koliko su njegova sjećanja istinska, a kroz proces ponovnog prisjećanja i proživljavanja lažna sjećanja postaju jednako stvarna kao i prava.

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Zagreba.

Željka Matijašević se u novoj knjizi Crno, bijelo, sivo bavi psihoanalizom ambivalencije, odnosno stanjima psihe kojima su svojstveni snažni, krajnji afekti. Da bi opisala ta stanja, Matijašević se koristi bojama: crnom i bijelom kao bojama krajnosti te sivom kao bojom ravnoteže i dijaloga pa kroz taj akromatski spektar provlači razne životne situacije, književna djela i primjere iz međuljudskih odnosa da bi pokazala kako je, radi vlastite psihičke dobrobiti, važno pregovarati i suočavati se sa složenim situacijama umjesto oslanjanja na jednostavna kratkoročna rješenja, i kako slobodu valja naći u prostoru između impulsa i odgovora. Ova se knjiga svojom formom nastavlja na autoričinu knjigu Crna limfa/zeleno srce: alternativni leksikon duše (2016.) jer se sastoji od niza natuknica koje na različite načine govore o razvoju ličnosti, odnosno, o tome da je psiha dinamički sklop podložan i rastu i stagnaciji i nazadovanju.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

U sklopu naše biblioteke Ellipsis objavljena je nova knjiga – Njemačka moralna i politička filozofija od 1785. do 1908. Sabrine P. Ramet i Torbjørna L. Knutsena!

Studija tematizira bitno razdoblje u njemačkoj moralnoj i političkoj filozofiji od kraja 18. do početka 20. stoljeća, približno obuhvaćajući razdoblje koje je historiografiji i politologiji poznato kao dugo 19. stoljeće koje počinje s Francuskom revolucijom a završava s Prvim svjetskim ratom. U smislu razvoja njemačke političke i moralne filozofije početna i završna točka knjige su Kantove temeljne ideje o dužnostima građana (njegova deontološka perspektiva) i Nietzscheovi stavovi o tradicionalnim moralnim vrijednostima zapadne kulture. Knjiga tako obuhvaća i vrlo važne reakcije njemačke kulture na posljedice Francuske revolucije, s jedne strane izražene u romantičarskim i drugim idejama, kako u književnosti (Hamann, Herder) tako i u filozofiji (Fichte, Schleiermacher) te s druge, u okviru mladohegelovske kritike političkih i društvenih previranja. (GORAN SUNAJKO)

Knjiga predstavlja sveobuhvatan uvod u jedno od najutjecajnijih razdoblja europske filozofske misli, koje je oblikovalo ne samo njemačku intelektualnu tradiciju već i moderni politički i moralni diskurs širom svijeta. Autori pružaju temeljitu analizu filozofskih revolucija koje su se odvijale između Kantovog Utemeljenja metafizike ćudoređa (1785.) i posthumnog izdanja Nietzscheovog Ecce Homo (1908.). Knjiga istražuje kako su njemački filozofi odgovorili na izazove Francuske revolucije i napoleonskih ratova, razvijajući alternativne pristupe prosvjetiteljskoj tradiciji. Autori posebno naglašavaju kako je njemačka filozofija razvila svoj zasebni put (Sonderweg) koji se razlikovao od britanskog empirizma i francuskog racionalizma. Ova tradicija naglašavala je jezik i kulturu kao nositelje kolektivnog identiteta, povijesni razvoj umjesto apstraktnih univerzalnih načela, dijalektičku metodu kao alternativu uzročno-posljedičnoj logici, organsku koncepciju zajednice nasuprot individualističkim teorijama društvenog ugovora. Knjiga pokazuje kako su se teme razvijene u Königsbergu početkom 19. stoljeća proširile daleko izvan Njemačke. Argumenti o kulturnom relativizmu, nacionalnom oslobođenju i kritici zapadnog komercijalizma i militarizma odjeknuli su u antikolonijalnim pokretima. stoljeća, čineći ovu njemačku filozofsku tradiciju globalnim fenomenom. Ovo djelo predstavlja nezaobilazno štivo za sve koji žele razumjeti korijene moderne političke misli i moralne filozofije, pružajući jasnu analizu kompleksnih ideja koje su oblikovale naš suvremeni svijet. (MAROJE VIŠIĆ)

Knjiga je objavljenja u suradnji s Libertas – međunarodnim sveučilištem

Knjigu je s engleskoga preveo Stipe Buzar.

Knjiga je objavljenja uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske

Taman pred ljetne vrućine, koje danas više nije moguće izbjeći običnim skrivanjem u hlad, izlazi nam ovaj broj Fantoma slobode koji sada možete proučiti uz pomoć rashladnog uređaja. Organizacija ovog broja ista je kao i kod prethodnih: red proze, red poezije, kritika i naposljetku tekst o likovnosti.

Pripovjedni blok počinjemo jednom od začudnih proza zaječarskog autora Miljana Milanovića koji u svojim radovima redovito izbjegava mimetički realizam i suočava čitatelja s njegovim zahtjevom za komocijom realističnog prosedea.

Esej francuskog povjesničara i književnika Philippea Videliera u prijevodu Nenada Popovića govorio o sukobima i previranjima u političkom vrhu Alžira koje je ta zemlja doživjela nakon uspostave neovisnosti 1962.

Poezija Snježane Vračar Mihelač, pulske pjesnikinje koja živi u Ljubljani, poezija je baš ovog trenutka, ali i svakog drugog mogućeg trenutka — jer je posvećena mirotvorstvu. Ona prokazuje laž današnje ideje vodilje svjetskih moćnika da je nasilje izraz nacionalnog integriteta govoreći da »u predgrađu ratova… nježnost je jedina hrabrost.«

Vladimir Milojković, pjesnik iz Subotice, donosi nam četrnaest novih pjesama: riječ je o poeziji pobune i odlaska. Milojkovićev se subjekt buni protiv opresije i svojevoljno napušta mjesta na kojima se ljudski subjekt svodi na blato u lokvi vode.

Poezija poznatog užičkog pjesnika Petra Matovića, čije smo radove imali priliku ukoričiti u vlastitoj nakladi (Ne hleb, već morfijum, 2019.), opet sebi svojstvenom usmjerenošću na detalje i na svakodnevne pojave dolazi do zaključaka o po život važnim stvarima.

Poezija višestruko nagrađivane engleske pjesnikinje Alice Oswald daje glas Prirodi: životinjama i biljkama, rijekama i ravnicama. U svojim nadahnutim stihovima Oswald najčešće istražuje povijesne i duhovne dubine prirodnog krajolika.

U rubrici »Kritički zamah« kritičar i književni teoretičar Igor Gajin piše o zbirci priča Tene Lončarević Kuću treba srušiti i o romanu FIP Ivana Zrinušića, a kritičar i pjesnik Franjo Nagulov o romanu Tesna zemlja Ognjena Aksentijevića i o pjesničkoj zbirci Varljiva istorija doma Srđana Gagića.

U likovnoj rubrici »Kontejner« likovna teoretičarka Mirela Ramljak Purgar pokušava odgovoriti na pitanje o kakvim se vezama radi između Kandinskog i Šimića kada govorimo o problemu odnosa forme i sadržaja kao jednome od ključnih problema modernizma i avangarde. Autorica uspoređuje njihove tekstove da bi zaključila kako je moguće da oba umjetnika zamišljaju taj odnos na sličan način.

Autori u ovom broju:

Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru, SFRJ. Ustrajan je u tome da nauči grčki. Pleše uz rembetiko. Nije jedrio dve godine. Pije crno vino. Rakijski je majstor male porodične destilerije. Objavio je zbirke priča Bending (Književna omladina Srbije, 2010.), Produžetak vrste (Partizanska knjiga, 2019.) i Divlje rastinje (Partizanska knjiga, 2022.). Priče su mu prevođene na engleski, njemački i ruski. Jedan od osnivača književne grupe Kratež.

Philippe Videlier, povjesničar i književnik, stručnjak za društvene pokrete i popularne kulture, znanstvenik pri CNRS–u (francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja), voditelj je istraživačkog Odjela »Društva u pokretu i njihovo predstavljanje«. Istraživanja u New Yorku, na Harvardu i u Londonu, kao i u Ženevi, Madridu, Lisabonu i Rimu omogućila su mu da ide tragom prognanika koji su, u bijegu pred okrutnom represijom pariške Komune, iz zemlje u zemlju pronosili ideju pravednijeg svijeta. Napisao je djela: Tvornice, Turska noć, Negacionisti — šifonjeri povijesti, Neboder, Cinepolis, Alžir u Lyonu — stogodišnje pamćenje, Prosvjedujte!, Che Guevarina zvijezda, Bakunjinov vrt i druge pripovijesti iz Povijesti, Sveti Priest — nit dana, Iskorijenjeni — grad života, Zatvor u stripovima, Bakunjinov vrt.

Nenad Popović, izdavač, publicist i prevodilac rođen je u Zagrebu 1950. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je germanistiku jugoslavistiku. Od 1980. radi kao urednik, kasnije i glavni urednik, izdavačke kuće Grafički zavod Hrvatske. Godine 1990. suosniva nakladničku kuću Durieux, gdje je i glavni urednik do 2013. godine. Povremeno piše za novine, časopise i radio, a od 1985. i za njemačko govorno područje (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Die Zeit i dr.). Za kazalište je prevodio Sternheima, Brucknera, Bernharda, Fassbindera i dr. Također je preveo knjige Erwina Piscatora, Kazimira Maleviča, Borisa Kelemena i Tille Durieux. Objavio je knjige Svijet u sjeni (2008.), Ogled o stanovništvu (2014.), Dnevnik iz grada P. (2017.) Život s njima (2021.) i Ukrajinski dnevnik (2024.).

Snježana Vračar Mihelač, pjesnikinja, publicistica i prevoditeljica, rođena je u Puli. Objavljuje u zbornicima, književnim časopisima i na internetskim portalima. Djeluje na slovenskoj i postjugoslavenskoj književnoj sceni. Dobitnica je više nagrada, među kojima i prve nagrade za poeziju na regionalnom natječaju Ulaznica (2023.). Rukopis Kad zatvorim oči vidim modro pobijedio je na natječaju Društva za afirmaciju kulture Presing (Srbija, 2022.) za najbolju zbirku pjesama te je objavljen kao njezin poetski prvenac. Njezine su pjesme prevedene na slovenski, engleski, albanski i makedonski jezik. Živi i radi u Ljubljani.

Vladimir Milojkovity (mađ.) ili Milojković (srb./hrv.) rođen je 1978. godine u Szabadki / Subotici, na sjeveru Bačke. Završio je studij iz pedagogije vizualne umjetnosti (2014.). Objavio je tri knjige poezije:zbirku vizualno–signalističke poezije Razgovor sa Hertom (SKC Kragujevac, ); signalističko–autobiografsku Teško u glavi (Presing, 2020.) i u kući od ljudske kože (najbolji neobjavljen poetski rukopis — nagrada Presing VII 2021.). U pripremi mu je četvrta zbirka pod nazivom »Tama ponekad dolazi p(j)eške«.Radovi su mu zastupljeni u zbornicima socijalne i angažirane poezije do zuba u vremenu (Presing, 2014.) i REZ (Presing, 2016.); i u Presingovim zbirkama signalističke književnosti i umjetnosti: Magija signalizma (2016.), Vizije signalizma (2017.) i Antologija signalizma (2023.). Osvojio je brojne nagrade za poeziju i prozu.

Petar Matović rođen je 1978. u Užicu, završio je studij srpske književnosti u Beogradu. Piše poeziju, objavljuje u periodici, zastupljen je u više srpskih i međunarodnih antologija, pjesme su mu prevedene na više jezika. Objavio je zbirke: Kamerni komadi (1996.); Koferi Džima Džarmuša (2009.; prevedena izdanja: Walizki Jima Jarmusha, Maximum, Kraków, 2011., Les maletes de Jim Jarmusch, La Cantarida, Palma de Mallorca, 2013.); Odakle dolaze dabrovi (2013.), Iz srećne republike (2017.), Ne hleb, već morfijum — izabrane pesme (Zagreb, 2019.) Од среќната република (Skoplje, 2020.), O sadašnjosti i sedativima (Novi Sad, 2021.) i Kao eho na sonaru — izabrane pesme (Beograd, 2024). Dobitnik je stipendija: »Gaude Polonia« (2013.) Ministarstva kulture Republike Poljske, »Baltičkog centra za pisce i prevodioce« (Vizbi, Švedska, 2015.), »Traduki« (Split, 2016.), »Kulturkontakt« (Beč, 2017.) i »Q21« (Beč, 2017.). Dobitnik je nagrada »Branko Miljković« za zbirku pjesama Iz srećne republike. Živi u Požegi.

Alice Oswald je engleska pjesnikinja, autorica jedanaest zbirki poezije za koje je osvojila nagrade T.S. Eliot Prize i Griffin Poetry Prize. Njezina poezija svojstvena je prema tome što često tematizira životinje i biljke. Njezine zbirke su: The Thing in the Gap–Stone Stile (1996.), Dart (2002.), Woods, etc. (2005.), Weeds and Wild Flowers (2009.), A Sleepwalk on the Severn (2009.); i Memorial (2011.), obrada Homerove Ilijade hvaljena zbog inovativnog pristupa i izuzetnog slikovitog izlaganja, Falling Awake (2016.), Nobody (2019.); i A Short Story of Falling (2020.). Oswald je također priredila antologiju poezije o prirodi The Thunder Mutters: 101 Poems for the Planet (2006.).

Ivana Rogar rođena je u Zagrebu 1978. gdje je završila studij komparativne književnosti te engleskog jezika i književnosti. S engleskog na hrvatski prevela je desetak knjiga i velik broj tekstova za razne književne časopise. Autorica je dviju zbirki priča i jednog kratkog romana.

Igor Gajin rođen je u Požegi 1973. godine. U Osijeku je 2000. godine diplomirao na studiju hrvatskog jezika i književnosti, a 2018. godine doktorirao na temu »Hrvatska književnost, kultura i mediji u tranzicijskom razdoblju«. Od sredine devedesetih do 2010. radio kao novinar i urednik, a od 2012. godine radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Autor je knjiga Lelek tranzicije i Svlačenja značenja — hrvatska književna kikiritika.

Franjo Nagulov rođen je 1983. u Vinkovcima. Studij knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti završio je u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dvije e–knjige poezije, tri romana, dva scenarija za cjelovečernje igrane filmove, te studiju o pjesništvu Branka Maleša. Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku, zastupljen je u više panorama i antologija, te prevođen na engleski, njemački i slovenski jezik. Poeziju te književnu kritiku objavljivao je u brojnim časopisima za književnost, specijaliziranim portalima i u specijaliziranim emisijama Trećeg programa Hrvatskog radija. Živi u Vinkovcima.

Mirela Ramljak Purgar je znanstvena suradnica u Centru za vizualne studije u Zagrebu. Opsežno je pisala o temama vizualne kulture prve polovice dvadesetog stoljeća i suvremenoj umjetnosti. Među njezinim novijim objavljenim radovima nalaze se sljedeći članci: »Strategien der Ornamentierung. Einfühlungsdrang und Abstraktionsdrang in Das Cabinet des Dr. Caligari und in der Grafik von Ernst Ludwig Kirchner« (Nove teorije, 2019.), »Bewegter Holzschnitt und Film. Bewegungsdarstellungen in der frühen Druckgrafik Ernst Ludwig Kirchners« (Images, Universität Tübingen, 2020); »Early Interactions of Static and Moving Images« (The Palgrave Handbook of Image Studies, ur. K. Purgar, 2021); »Groteska između ekspresionizma i Neue Sachlichkeita. Donald E. Gordon i ambivalencije moderniteta« (Nove teorije, 2023.); »Moć pogleda. Konstruiranje promatračkog subjekta u suvremenoj umjetnosti« (AUK Osijek, 2023); »Die macht der Filmischen. Imagination bei Albrecht Dürer« (Nove teorije, 2023); »Prema ikonologiji posthumanosti. Od romantizma do Blade Runnera 2049« (Književna smotra, 2023.). Autorica je monografije Modernizam slike. Ekspresionistička grafika i pogled kamere (CVS, Zagreb 2021). Bila je kustosica umjetničko–istraživačkog projekta Raz/Otkrivanje iz 2019. Uredila je znanstveni zbornik Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj (CVS, Zagreb, 2022) proistekao iz istoimenog znanstvenog istraživanja koji je vodila od 2019. do 2022.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Cijena: 7,50 €  Šifra: 1334332725002

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Sabrana pjesma Davora Ivankovca zbirka je pjesama koja se sastoji od pet ciklusa ironično nazvanih kao i sama knjiga. Dok se naslovi ciklusa ponavljaju, ponavljaju se i, kroz varijacije fantazmagoričnih slika, motivi rasapa, uništenja i ravnodušnosti. Riječ je dakako o svijetu kasnog kapitalizma — društvene, ekonomske i ekološke narušenosti i identitetske zapitanosti — svijetu iz kojega subjekt nastoji pobjeći, da bi na kraju jedino u takav svijet mogao iznova dospjeti. Stoga je taj odlazak ujedno i odlazak od sebe i izvjesni dolazak k sebi — ciklično putovanje u kojemu se subjekt rasipa i sabire. Duboko melankolična i ironična, ova poezija je poezija ruba iza kojeg kao da ne ostaje ništa, osim možda bijesa, koji sasvim iznenada buja, kada je već sve gotovo. Ili možda tek počinje?

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.