U suizdanju s Hrvatskom sekcijom AICA-e objavljena je knjiga Silve Kalčić: Izložbene kartografije Želimira Koščevića. Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi.
Izložbene kartografije Želimira Koščevića — Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi je knjiga koja je pokušaj historizacije kustoske prakse u suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj, na primjeru djelovanja kustosa „u miru“ Želimira Koščevića. On je progresivno djelovao kao upravnik ili kustos Galerije Studentskog centra u Zagrebu (sagrađene kao paviljon Kraljevine SHS na Zagrebačkom zboru 1928. – 1929. prema projektu Ivana Zemljaka, člana grupe Zemlja), te je potom bio kustos Galerije/Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (i Foto-galerije Lang u Samoboru). Važno je istaknuti da je povijest kustoskih praksi relativno malo istraživano područje u domaćem povijesnoumjetničkom kontekstu, dok na međunarodnom planu postaje sve prisutnije. Dok povijest izložbi u modernom smislu sveopćeg prava na javnost možemo pratiti još od revolucionarnih previranja s kraja 18. stoljeća, povijest suvremenih kustoskih izložbi nastaje upravo danas, što otvara put propitivanju postojećih modela institucionalnih politika, sadržajnih okvira i prezentacijskih modela. Nakon riječkog Salona ’54 koji uvodi snažnu i autorativnu figuru kustosa koji provodi selekciju salonskih radova (o čemu u predgovoru piše Zlatko Galić), pojava neoavangarde i institucionalne teorije i kritike pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća poljuljala je ustaljena značenja i institucionalne pozicije umjetnika, umjetničkog djela, kustosa i publike te dovela do aktivnije uloge kustosa u posredovanju novih umjetničkih izraza: sve do autorstva tematskih izložbi, izložbi-stejtmenta, ali i do radikalnog propitivanja i napokon dokidanja kustoske pozicije (na primjeru Koščevićevih izložbi Imaginarni muzej I-III 1966.-1968. Izložbe žene i muškaraca 1971., Poštanske pošiljke 1972., pa sve do velike međunarodne izložbe Kartografi: Geo-gnostičke projekcije za 21. stoljeće, 1997. godine). Kada su nastupili kustosi Koščevićeve generacije (rođen je 1939. u Zagrebu), svojim su načinom rada (redefiniranjem vlastite pozicije) preuzeli ulogu metaumjetnika: bio je to takozvani kustoski zaokret, engl. curatorial turn. Umjesto linearnih muzeoloških narativa, u svom kustoskom djelovanju Koščević primjenjuje umjetničke metode, kao što je korištenje muzejskog postava i artefakata kao materijala, poigravanje načinima gledanja, također izložbom kao zaokruženim iskustvom, itd. Koščević je Galeriju SC pretvorio u eksperimentalnu i otvorenu radionicu deprofesionalizirane umjetnosti; a onda uvodi umjetnost u javni prostor grada, i tako je deinstitucionalizira. Uz eksperimentalne, kritičke i interaktivne izložbe, organizira javne razgovore i diskusije te mobilizira i „odgaja“ (didaktičkim aktivnostima Galerije SC, i potom GSU) publiku.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske i Grada Zagreba
U suizdanju s Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba objavljena je monografija autorice Martine Munivrane: Hibridno tijelo izvedbe: Breda Beban
»Autorica autobiografskim refleksijama u djelu Brede Beban pristupa s pozicija feminističkih kritika kategorija identiteta te opravdano taj opus pozicionira s obzirom na uvide postkolonijalnih i dekolonijalnih teorija. Nalazeći uporište svojim analizama i u teorijama performativa, ona detaljno i argumentirano obrazlaže tezu o postkolonijalnom tijelu izvedbe, uvodeći pritom pojam liminalnog tijela. Teorijska utemeljenost, inventivna analitička metoda i znalačka tekstualna artikulacija ove prve monografske obrade djela Brede Beban, razlog su zbog kojeg knjigu Hibridno tijelo izvedbe: Breda Beban bezrezervno preporučujem.« (Leonida Kovač)
»Djelo Hibridno tijelo izvedbe: Breda Beban značajan je doprinos teoriji vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj kako zbog autoričine nakane da se prvi put teorijski usustavi i javnosti obznani cjelovit opus umjetnice Brede Beban tako i zbog vrline inovativnog pristupa i teorijske razrade njezinih performativnih djela u kontekstu suvremenih postkolonijalnih i feminističkih teorijskih promišljanja. Posrijedi je znanstveno poticajan, a u teorijsko-umjetničkom ključu osobito važan rukopis koji na primjeru analize cjelovitog umjetničkog stvaralaštva Brede Beban, posebice njezinih performativnih umjetničkih praksi, artikulira ključna identitetska pitanja i dvojbe suvremenog svijeta (transkulturne hibridnosti, izmještenosti, migrantskog iskustva, drugosti, razapetosti, melankolije, tjelesnih izvedbi i dr.). Isto tako, kontekstualizacijom autoričina rada u geopolitički prostor (nacionalni, regionalni, europski) moguće je razabrati ne samo specifični autoričin doprinos novim umjetničkim praksama, već tendencije i mijene umjetničkih previranja u vremenu dramatskih zapleta u posljednja dva desetljeća dvadesetog stoljeća do danas.« (Biljana Kašić)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
U biblioteci Ellipsis objavljena je knjiga Staše Kukulj i Gordane Keresteš: Ljubav i seksualnost novih roditelja. Partnerski odnosi tijekom prve godine roditeljstva
Ljubav i seksualnost novih roditelja nedvojbeno predstavlja relevantnu temu i u znanstvenom i u stručnom smislu.Naime,tranzicija u roditeljstvo jedno je od najizazovnijih razdoblja u životu pojedinca. Tijekom toga perioda, kvaliteta partnerskih odnosa čimbenik je koji značajno utječe na prilagodbu pojedinaca novoj životnoj ulozi – ulozi roditelja. Bolje razumijevanje složene dinamike partnerskih odnosa u ovom, po mnogočemu specifičnom životnom razdoblju, doprinosi ne samo uspješnijem nošenju s izazovima roditeljstva, već i psihološkoj dobrobiti novih roditelja. Ta dobrobit relevantna je kako na individualnoj, tako i na društvenoj razini jer oblikuje i uvjete u kojima se odvija djetetov razvoj. Ako se u obzir uzmu mogućnosti primjene ovih spoznaja u praksi, kao što je u knjizi i prikazano, njezina relevantnost postaje još istaknutija. Dodatno je važno istaknuti kako su u istraživanju sudjelovali i muškarci čija je tranzicija u roditeljstvo u literaturi znatno manje istraživana nego tranzicija u roditeljstvo žena. (Tea Pavin Ivanec)
Knjiga objedinjuje biološke, psihološke, socijalne i ekonomske promjene koje se događaju tijekom tranzicije u roditeljstvo, a što je važno za razumijevanje kompleksnosti ovoga razdoblja. Autorice ističu važnost partnerskih odnosa za psihološku dobrobit novih roditelja te pokazuju kako kvalitetan partnerski odnos može olakšati prilagodbu na roditeljsku ulogu. Značajan doprinos nalazi se i u detaljnim opisima teorija i modela koji objašnjavaju fenomen tranzicije u roditeljstvo. Točnije, djelo nudi teorijske perspektive poput modela seksualnoga nezadovoljstva i modela ograničenja slobode kako bi se razumjele dinamike partnerskih odnosa tijekom tranzicije u roditeljstvo. Posebno značajan doprinos proizlazi iz empirijskoga istraživanja čiji nalazi pružaju uvid u faktore koji imaju važnu ulogu u zadovoljstvu partnerskim odnosima tijekom ovoga razdoblja. Osim novim roditeljima o kojima govori, knjiga će biti korisna studentima psihologije, socijalnog rada, učiteljskog fakulteta, edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, pedagogije, medicine, sestrinstva, odnosno svima koji su uključeni u rad s obiteljima, djecom ili parovima. (Tanja Jurin)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske
Emocije i izvedbene umjetnosti — Strah, žalovanje, bijes Une Bauer polazi od kritičke pozicije kako su i čisto kognitivni (tradicionalno dominantni) i čisto emotivni, senzualistički pristup umjetnosti metodološki i epistemološki neadekvatni za sustavno suočavanje s fenomenima postdramskog kazališta. Budući da je postdramski teatar postao dominantna estetska praksa na europskom kontinentu, unio je podosta nesuglasica u tradicionalne tetarološke tabore koji se s novim fenomenom nisu znali analitički nositi. Kako bi im doskočila i nadogradila teorijsku neadekvatnost dijela tradicionalne teatrologije, autorica poseže za kompleksnim interdisciplinarnim poljem afektologije. U posljednjih dvadesetak godina svjedočimo tzv. afektivnom obratu, odnosno zalasku znanosti o umjetnosti i estetike u polje afekata. Iako sad već možemo govoriti o zasebnom znanstvenom podpolju, ova studija nudi filozofski informiranu elaboraciju afekata u razumijevanju umjetnosti. Zagovaravajući stanovitu afektivnu ontologiju umjetnosti autorica uspijeva izbjeći isključive opozicije kojima je estetika prožeta: ima li u razumijevanju umjetnosti primat forma ili sadržaj; je li umjetnost autonomna sfera ljudske djelatnosti ili heteronomna? Sadržavajući minuciozno razrađene filozofske argumente, osnažene najsvježijim znanstvenim uvidima, djelo nudi svjež, teorijski odvažan ulazak u kompleksnu materiju, nudeći konkretnu i originalnu vlastitu poziciju. (Goran Pavlić)
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike
Za kraj godine Fantom slobode priremio je izbor iz suvremene domaće i regionalne književne produkcije. Vjerujemo da ćete uživati čitajući prozu i poeziju koja nam je stigla iz Slovenije, Bosne i Hercegovine te raznih krajeva Hrvatske.
Slovenska proza Selme Skenderović dolazi nam u izboru i prijevodu Petre Amalije Bachmann. Skenderović piše o identitetu Bošnjaka u dijaspori i naslijeđu patrijarhalnih struktura. Narativni ton kombinira ironiju, hladnu opservaciju i introspektivnu bol, čime tekst dobiva elemente dokumentarizma i intimnog dnevnika.
Romanopisac i kratkopričaš Nenad Stipanić u svojoj priči »Čudo iz slučajne konzerve« duhovito i dirljivo pripovijeda o neimaštini i o prednostima prijateljstva u vrijeme Božića.
Blok poezije započinjemo novim pjesmama Alena Brleka koji piše o komercijalizaciji društva koja nas sve guta i posljedičnoj duhovnoj praznini: sve je na prodaju i sve ima cijenu.
Pjesnički subjekt Katarine Bošnjak progovara o geografskoj izmještenosti, to jest o životu apatrida u Belgiji. Kroz pjesme se miješaju opažanja začinjena ironijom s onima blago melankoličnima.
Čest Fantomov suradnik Karlo Nikolić, poznat po vještom hvatanju ritma svakodnevice u svojoj poeziji, poslao nam je niz poetskih vinjeta koje, svojstveno njemu, govore o prijateljstvu sa životinjama i ljubavnim odnosims.
Dijala Hasanbegović poslala nam je intimističku, introspektivnu poeziju jakog egzistencijalističkog naboja koja tematizira tijelo, smrt i jezik i pokušava naći mjesta za ljubav.
Mateja Tutiš nastavlja s proizvodnjom kvalitetne poezije. U ciklusu koji ovdje objavljuemo osjeća se napetost koju autorica uspostavlja između tehnologije i prirode. U toj napetosti nastaju neobične pjesničke slike ove autorice koje sugeriraju da je vrijeme post–humanizma blizu.
U rubrici rezerviranoj za kritiku Franjo Nagulov piše o peziji Zlatka Pakovića, Krvave pjesme, i publicistici Aleksandre Wojtaszek, Fjaka, Hrvatska — pogled izvana
U likovnoj rubrici Kontejner Branko Franceschi piše o kuriranju izložbe radova Matea Perasovića postavljene povodom 50. obljetnice umjetnikova izlaganja.
Autori u ovom broju:
Selma Skenderović (2001.) predsjednica je Mladog PEN–a Slovenije i urednica časopisa Mentor. Poeziju i prozu objavljuje na raznim platformama i u zbornicima, među ostalim u Poetikonu, Kraljevima ulice i Vrapcu anarhistu. Sudjeluje u međukulturnim i međunarodnim projektima kojima poziva javnost na veću toleranciju prema strancima — poput projekata Međukulturno suživot, Inicijativa za strane studente i međunarodnog pograničnog susreta Forum Tomizza. Pobijedila je na Festivalu mlade književnosti Urška 2020. Godinu kasnije objavljen je njezin kratkoprozni prvijenac Zašto šutiš, Hava?, koji je preveden na više jezika. Godine 2020. i 2021. dobila je nagradu blisk za najbolju pjesmu. Javna agencija Republike Slovenije za knjigu (JAK) odabrala ju je 2022. s njezinim prvijencem za projekt Readers of Europe, iste godine bila je nominirana za nagradu mira, a njezina knjiga za najbolji književni prvijenac. Godine 2023. na sajmu knjiga u Sarajevu primila je nagradu za najbolju mladu autoricu. Njezina prva knjiga uključena je u europski projekt Story Valley. Prošle godine u izdanju Cankarjeve založbe objavljen je njezin roman In če vsi pozabijo (I ako svi zaborave).
Petra Amalia Bachmann (rođena 1992. u Varaždinu) završila je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno–interkulturnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Institutu za romanistiku Sveučilišta Karl–Franzens u Grazu. U slobodno se vrijeme bavi književnom kritikom i književnim prevođenjem s njemačkog i slovenskog na hrvatski.
Nenad Stipanić rođen je 1973. u Senju, veći dio života proveo u Zagrebu. Piše prozu, radiodrame, TV scenarije, novinske feljtone. Objavljivao u periodici, na internetskim portalima i radiju, u zemlji i inozemstvu. Nagrađivan i uvršten u domaće i strane preglede i antologije književnosti. S Vladom Bulićem napisao je scenarije za prvu i drugu sezonu kriminalističke dramske serije Mamutica. Objavljene su mu zbirke priča Sprinteri u labirintu (2005.) i Odlično je baviti se kriminalom (2008.), romani Izbacivači Majke Božje (2012.), Stvarno je odlično baviti se kriminalom (2015.), Bogovi neona (2019.) i Život u topu kojeg nema (2025.) Trenutno živi u Berlinu s obitelji.
Alen Brlek (1988., Zagreb) autor je zbirki poezije Metakmorfoze (2015., Algoritam, nagrada Na vrh jezika), Pratišina (2017., Kontrast, Beograd, drugo izdanje 2021., Fraktura, Beograd) i Sang (2019., HDP, nagrada Mali Kvirin, finale nagrade Tin Ujević i Ivan Goran Kovačić). Zbirke predstavljaju trilogiju uma, duha i tijela. Pjesme su mu prevedene na više jezika i zastupljene u nekoliko antologija hrvatskog pjesništva. Godine 2023. izlazi mu zbirka Halal zumra (VBZ). Dio je Versopolisa i glazbeno–poetskog projekta Zaron uz Darka Šeparovića, Emila Andreisa i Luciju Butković.
Katarina Bošnjak rodom je iz okolice Vukovara, trenutno živi u Rijeci, studira Kulturologiju i bavi se novinarstvom. Kao honorarna suradnica Novog lista i tjednika Novosti te podlistka Nada piše o kulturi, glazbi i društveno–angažiranim pojedincima i zajednicama. Poeziju piše od malena, no intenzivnije počinje preseljenjem u Rijeku 2021. godine. Pjesme su joj objavljene na portalu Strane i čitane u radijskim emisijama, za zbirku pjesama Kad porastem ubit ću Kaću osvojila je nagradu Na vrh jezika za 2024. godinu, a sudjelovala je na večerima poezije u Vukovaru, Rijeci, Zagrebu i Novom Sadu.
Karlo Nikolić rođen je 1975. u Zagrebu. Živio je i u Koprivnici. Završio je srednju veterinarsku školu u Križevcima. Studirao agronomiju i novinarstvo. Kao frontmen i glavni autor s akustičarskim bendom Skaramuži 2005. objavio je CD uz Fantom slobode. Promijenio je nekoliko poslova. Kao novinar surađivao je s dvotjednikom za kulturu Zarez, tjednikom Nacional, Trećim programom Hrvatskog radija i T–portalom. Kao prevoditelj s Hrvatskim radijom te nakladnicima Šareni dućan, VBZ i Znanje. Prve je pjesme objavio u Vijencu, ostalo već godinama objavljuje u ovom časopisu. Živi u Zagrebu, a radi kao savjetnik i instruktor za obuku pasa te književni prevodilac.
Dijala Hasanbegović studirala je bosanski jezik, hrvatski, sprski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao književna i kazališna kritičarka radila je za magazin Dani (2009. –2010.), a kao novinarka na portalu Radija Sarajevo (2008. — 2010.). Danas radi kao freelance novinarka i kritičarka. Objavila je zbirku poezije Neće biti djece za rat (2017.).
Mateja Tutiš rođena je u Puli 1993. godine. Osnovnu je školu završila u Tovarniku, gimnaziju u Vinkovcima, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku i bibliotekarstvo. Poezija joj je objavljena u časopisima i na internetskim portalima. Sudjelovala je na festivalu 50 Poems for Snow. Prva zbirka poezije Iz mraka se bježi ravno u kaktus (Durieux, 2024.) pohvaljena je na Goranovu proljeću 2023. godine. U Zagrebu radi kao prevoditeljica za gluhe i gluhoslijepe osobe.
Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno sedam nagrada za književnost te književnu kritiku.
Branko Franceschi (Zadar, 1959), povjesničar umjetnosti, od 2010. godine obavlja poslove direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti. Bio je ravnatelj je splitske Galerije umjetnina od 2014. do 2020, ravnatelj HDLU Zagreb od 2008. do 2010, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci od 2004. do 2008, voditelj i kustos Galerije Miroslav Kraljević (www.g-mk.hr) u Zagrebu od 1987. do 2004. Godine 2020. postaje ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu koja 2021. mijenja ime u Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i stranih umjetnika u zemlji i inozemstvu te je bio: nacionalni selektor na 26. Bijenalu u São Paulu 2004. i 2. Međunarodnom bijenalu u Pragu 2005. godine, član kustoskog tima 1. Bijenala Kvadrilaterale u Rijeci, 2. Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu 2006. godine te kustoskog tima Overlapping Biennial, Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu, 2012. godine. Uz tursku kustosicu Basak Senovu imenovan je kustosom 2. Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground u Konjicu. Bio je kustos hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom bijenalu 2007. godine (povjerenik Željko Kipke) i 11. Međunarodne izložbe arhitekture Venecijanskog bijenala 2008. godine (povjerenik Branko Silađin). 2013. godine bio je selektor 55. Venecijanskog bijenala. Kao nezavisni kritičar napisao je brojne priloge za dnevni tisak, umjetničke revije i časopise, TV i radio emisije, inicirao i koordinirao rezidencije i projekte kulturne razmjene Hrvatske i SAD (P.S.1 međunarodni studio programi, Eastern European Residency Exchange) te Hrvatske i Velike Britanije (Blind Date). Član je AICA-e, ICOM-a, CIMAM-a, IKT-a, DPUH-a, predsjednik je Hrvatske sekcije AICA-e te član Savjetodavnog odbora ArtsLinka i savjetodavnog odbora Art in General u New Yorku. Od 2011. godine stalni je vanjski urednik biblioteke vizualnih umjetnosti Durieuxa, kao i urednik priloga o vizualnoj umjetnosti Kontejner u časopisu Fantom slobode.
Broj je uredila Ivana Rogar.
Cijena: 7,50 € Šifra: 1334332725003
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
U biblioteci Ellipsis objavljena je knjiga Gabrijele Puljić: Od dramskoga do kazališnog teksta. Stilističko čitanje suvremene hrvatske drame
Knjiga predstavlja rijetki pokušaj da se o naizgled već iscrpno razmatranim pitanjima dramatologije progovori iz očišta discipline koja će izmjestiti uvriježenu percepciju temeljnih obilježja dramskog teksta, odnosno ponovno teorijsku raspravu vratiti u djelokrug parametara jezično-stilske analize, istina obogaćene pojmovnim aparatom koji će u sebe uspješno apsorbirati i ne-jezični medij živog uprizorenja. Stoga se ovdje uvodi multimodalni stilistički pristup, koji autorici omogućuje da s jednakom suverenošću analizira niz suvremenih, post-dramskih autorskih tekstova, ali i pripadni im niz različitih varijanti scenske realizacije, kako bi na tim primjerima ispitala relevantnost uporabljenog kategorijalnog aparata, čime iz svojega materijala uspijeva izmamiti jednako intrigantne načelne i interpretativne probitke. Usto knjiga svojim sluhom za suvremenu hrvatsku dramsku praksu, čiju vrijednost otkriva kroz svoju optiku, predstavlja nužan diskurzivni potporanj afirmaciji mlađega naraštaja hrvatskih dramskih pisaca, a time i ispomoć u snalaženju s eksperimentalnim dimenzijama njihovih djela, i to jednako kada su u pitanju tzv. obični čitatelji i gledatelji, koliko i kada je posrijedi izobražena, odnosno znanstveno i teorijski zainteresirana zajednica. (Lada Čale Feldman)
Od dramskoga do kazališnog teksta ujedinjuje načelni teorijski i interpretacijski pristup. Autoričino izlaganje teme varira između globalnih, fino odmjerenih, promišljanja fenomena poput mimeze i dijegeze, pripovijedanja, multimodalnosti i dektičnosti s jedne te lucidnih čitanja četiri odabrana teksta-primjera s druge strane. Umješno se krećući između pojedinosti i globalnog obilježja, združujući postupke i uvide stilistike, semiotike, lingvistike i teatrologije, autorica je izgradila originalan, slojevit i posve prikladan pristup govoru o drami i modusima u kojima se ostvaruje. Autoričine su postavke odmjerene i slojevite, primjereno artikulirane, a uvid u temu potpun. Njezin je metajezik raznovrstan i razgranat, a raspravljačka rečenica upravo uzorna. Knjiga je namijenjena teatrolozima, stilističarima, semiotičarima, kazališnim kritičarima, studentima filoloških grupa, ali i široj kulturnoj javnosti. (Krešimir Bagić)
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske
Dulcineja, Cervantes i holokaust donosi duboku i originalnu interpretaciju Cervantesova klasičnog romana Don Quijote de la Mancha kroz prizmu manirističke književne analize i historijskog konteksta španjolske inkvizicije. Ante Armanini inovativno pristupa tumačenju romana i povezuje ga s povijesnim pojavama holokausta i policijske države u ondašnjoj Španjolskoj. Armanini ističe da Cervantes piše roman o don Quijoteu u zatvoru, što nije samo metafora nego opis grube zbilje. Zatvor postaje simbol policijske države u najstrožem smislu, kakva je Španjolska bila u to vrijeme s institucijama poput Santa Oficije i Santa Hermandade. Roman tretira Cervantesa kao manirista, a ne baroknog autora. Manirističko otkriće, za razliku od renesanse, jest otkriće svijeta kao svijeta ograničenja i granica — svijeta kao zatvora u kojem su svi ljudi osuđeni na kaznu, a ne na nagradu ili slavu. Don Quijote postaje slika junaka kojemu svijet nije mjesto pobjede ili vrline, nego mjesto ludosti, poraza i beščašća. Djelo pruža detaljan uvid i analizu ključnih epizoda iz romana: sukob s vjetrenjačama kao simbol borbe protiv »svemira mrtve materije«, epizode s krčmom kao simbolom najniže instance socijalnog poretka, razgovori sa Sanchom Panzom kao način korigiranja don Quijoteova idealizma. Armanini koristi interdisciplinarni pristup koji uključuje filozofiju (posebno radove Bataillea, Foucaulta i Agambena), povijest, sociologiju i književnu teoriju za tumačenje Cervantesova djela u kontekstu njegovih povijesnih okolnosti. Armanini analizira ludost don Quijotea kao refleksiju ludila samog svijeta ustrojenog prema regulama vjerske i policijske države. Ludilo nije samo klinička dijagnoza nego sistem razumijevanja zbilje u kojoj se zakon iskazuje kao zlouporaba ljudske pravde.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Romansirana biografija Vladimira Iblera Granica na kraju stoljeća mnogo je više od zanimljive priče o privatnom životu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stručnjaka za međunarodno pravo i dugogodišnjeg profesora na zagrebačkom Pravnom fakultetu, akademika, koji je kao predstavnik SFRJ, a potom Hrvatske, sudjelovao u stvaranju važnih međunarodnih pravnih normi i zakona. Poznat kao vrstan pripovjedač i govornik, lucidan, duhovit i impresivnog pamćenja, Vladimir Ibler na kraju svog života dugog više od stotinu godina (1913–2015), oslobođen brige o tome »što će ljudi reći«, svojem je nekadašnjem studentu, novinaru i autoru nekoliko nagrađivanih knjiga, povjerio i ono što o njemu nisu znali ni njegovi najbliži prijatelji i suradnici, među kojima su bili Henry Kissinger, Juraj Andrassy, Vladimir Velebit, Vladimir Korsky, Ivo Politeo, Oton Gliha, Edo Murtić, Ranko Marinković, Stipe Šuvar… Kroz osobnu priču, ova nam knjiga donosi sliku društvenih i političkih mijena kojma je profesor Ibler svjedočio u toku jednog stoljeća u čak četiri države. Njegova biografija stoga nije samo intimna ispovijest poznatog intelektualca koji nam otkriva svoje duboko razočaranje strukom kojoj je posvetio cijeli život, nego i dragocjeno svjedočanstvo o našoj prošlosti. Saznat ćemo tako nepoznate činjenice o tijeku pregovora o međugraničnom sporu Hrvatske sa Slovenijom, o povlačenju hrvatske tužbe za genocid, o kompliciranoj i dugotrajnoj proceduri donošenja Konvencije UN-a o pravu mora, kao i kritička razmišljanja o (ne)učinkovitosti UN-a, čiju Povelju, smatra profesor Ibler, kao da je napisao George Orwell.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Lažna sjećanja Gorana Bogunovića poetska je zbirka koja se bavi sjećanjima iz djetinjstva. Nit vodilja što se proteže knjigom je traumatično iskustvo teške ozljede noge i dugog boravka u bolnicama. Bogunović suzdržanim, ali emotivnim izrazom pokazuje kako spomenuta iskustva oblikuju identitet, tijelo i doživljaj svijeta. Subjekt pritom propituje što se doista dogodilo i koliko su njegova sjećanja istinska, a kroz proces ponovnog prisjećanja i proživljavanja lažna sjećanja postaju jednako stvarna kao i prava.
Željka Matijašević se u novoj knjizi Crno, bijelo, sivo bavi psihoanalizom ambivalencije, odnosno stanjima psihe kojima su svojstveni snažni, krajnji afekti. Da bi opisala ta stanja, Matijašević se koristi bojama: crnom i bijelom kao bojama krajnosti te sivom kao bojom ravnoteže i dijaloga pa kroz taj akromatski spektar provlači razne životne situacije, književna djela i primjere iz međuljudskih odnosa da bi pokazala kako je, radi vlastite psihičke dobrobiti, važno pregovarati i suočavati se sa složenim situacijama umjesto oslanjanja na jednostavna kratkoročna rješenja, i kako slobodu valja naći u prostoru između impulsa i odgovora. Ova se knjiga svojom formom nastavlja na autoričinu knjigu Crna limfa/zeleno srce: alternativni leksikon duše (2016.) jer se sastoji od niza natuknica koje na različite načine govore o razvoju ličnosti, odnosno, o tome da je psiha dinamički sklop podložan i rastu i stagnaciji i nazadovanju.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
