Ante Zemljar rođen je 1928. na Pagu. Klasičnu gimnaziju polazio je u Šibeniku i Zagrebu. Komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a izradu mozaika u Raveni. U 2. svjetskom ratu borio se na brodovima partizanske mornarice, a potom u ilegali. Interniran na Golom otoku od 1949. do 1953. godine. Njegov mozaički atelje na Pagu 8. veljače 1993. uništen je bombama i minama, a zajedno s njim i biblioteka, niz vrijednih umjetnina i 240 nacrta paških čipki. Objavio je knjige: Mozaik (Rijeka, 1975); Djevica ili Moj Gabrijel o sebi i drugima (Split, 1977); Leptiri i druge pripovijetke (Zagreb, 1979); Zapisi s Kube (Rijeka, 1979); Pag (Zagreb, 1983); Ulica propuha (Rijeka, 1985); Hajka za mnom po otoku (Zagreb, 1985); Nikako do mladosti (Zagreb, 1985); Haron i sudbine (Beograd, 1988); Slika o stihu/Pittura su versi (Como, 1990); Ljubav za Čile/Amor a Chille (Santiago de Chile, 1992); Pakao nade – golootočke varijacije (Zagreb,1997); Trg žrtava fašizma (Zagreb, 2003). Preminuo je 2004. godine u Zagrebu.