Zbirka pjesama Lare Dragojević Izumrla vrsta izgrađena je od motiva svakodnevice: od zagrebačkih mjesta, predavanja na fakultetu, obiteljskih i ljubavnih odnosa, prijateljstava, putovanja i susreta s drugim ljudima. Iz tih se motiva dalje granaju pitanja pripadanja, identiteta, tijela i bliskosti, sjećanja, smrti i jezika. Misao se često razvija kroz niz neočekivanih poveznica, zvučnih podudarnosti, ponavljanja i naglih skretanja čime autorica pokazuje da je za nju jezik, osim komunikacijskog alata, i prostor igre: riječi se rastavljaju, sudaraju i povezuju, dok se granica između doslovnog i metaforičkog neprestano pomiče. Apsurd i humor koji pritom nastaju prekidaju načelnu ozbiljnost i stvaraju spoj nelagode i nježnosti. Lara Dragojević osvaja upravo tim neobičnim amalgamom.