Dinko Šokčević, hrvatski povjesničar i kroatist iz Mađarske, rodio se u Baji 1960. godine. U mađarskim dokumentima se zove Sokcsevits Dénes. Škole je završio u Budimpešti. Studirao je u ondašnjoj SFRJ od 1978. u Novom Sadu jugoslavenske jezike i književnosti, a od 1981. godine u Zagrebu povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je u Zagrebu 1987. godine. 1990. se zaposlio kao novinar u tjedniku mađarskih Hrvata, ondašnjim Narodnim novinama. Iste godine je počeo raditi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta »Janus Pannonius« u Pečuhu. Prvo je predavao povijest Balkana u okviru Odsjeka za povijest kao gost-predavač. Iduće godine je stekao status asistenta na katedri za hrvatski jezik i knjževnost, od 2001. je sveučilišni docent, od 2008. do 2014. pročelnik Odsjeka za kroatistiku. Od 2013. je viši znanstveni suradnik Instituta za povijest Mađarske akademije znanosti u Budimpešti. Suradnik je Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj i vanjski suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Na Sveučilištu u Pečuhu je 1999. godine doktorirao iz povijesnih znanosti na temu Slika Mađara kod Hrvata u razdoblju od 1861. i 1918. godine. Djela piše na hrvatskom i mađarskom jeziku. Tematski se bavi bunjevačkim Hrvatima u Bačkoj i rodnom mu gradu Baji te hrvatsko-mađarskim odnosima u 19. i 20. stoljeću. Već od početka 1990-ih u Pečuhu aktivno se uključio i u organizaciju mađarsko-hrvatskih kulturnih i znanstvenih veza. Bavi se i umjetničkim prevođenjem, prvenstveno prijevodom pjesama. Od 1. siječnja 2014. je ravnatelj Mađarskog instituta u Zagrebu.