Rođen je 1925. godine u Novom Sadu, a cijelo djetinjstvo, već od prve godine života, kao i školovanje, proveo je u Zagrebu, gdje 1943. g. upisuje Medicinski fakultet. Bio je odličan student. Anatomiju je položio kod profesora Perovića s odličnim uspjehom dvaput podcrtanim. Prof. Perović rijetko je davao takvu ocjenu i to samo najboljim studentima. Dr. Raić bio je demonstrator i kasnije asistent na anatomiji 10 godina. Specijalizaciju iz pedijatrije obavio je na Rebru i na Šalati 1963. godine. Kao specijalist radio je na Šalati. Njegovi su učitelji bili prof. Niko Skrivaneli, prof. Tea Šik, prof. Petar Erak, doc. Dinko Pasini. Godine 1965. dobio je uglednu Humboldtovu stipendiju koju je proveo u münchenskoj poliklinici i klinici. Boravkom u Münchenu tijekom 2 godine upoznao je mnoga ugledna imena tadašnje pedijatrije u Zapadnoj Njemačkoj, kao što su: prof. G Weber, prof. A. Wiskott, prof. H. Ewerbeck, prof. Th. Hellbrügge, prof. K. Stehr, prof. J. Pechstein, prof. G. Biermann i drugi. Ta poznanstva i čak prijateljstva postala su i bila most stručne suradnje između zagrebačke i pedijatrijske klinike i nekih klinika u Zap. Njemačkoj. Susreti i prijateljstvo s mnogim velikanima europske i svjetske pedijatrije snažno su utjecali na njegov znanstveni razvoj. Ta su mu poznanstva omogućila kasnije česte kraće boravke kao gostujućeg profesora na njihovim klinikama. Korist od tih poznanstava došla je do izražaja i u Domovinskom ratu kada su na molbu prof. Raića mnogi njemački kolege poslali razne oblike pomoći. Nakon povratka iz Njemačke postaje šef Dojenačkog odjela koga je vodio 26 godina tj. do umirovljenja 1991.g. Odjel je kasnije postao subspecijalistički gastroenterološki odjel. Prof. Raić bio je izuzetno stručno i znanstveno aktivan. Dio njegova znanstvenog rada odnosio se i na retroaktivnu studiju ishoda plućnih TBC bolesnika koji su primali jedan ili više antituberkulotika kroz različito razdoblje. To je bila i njegova doktorska disertacija (1968.g.) Godine 1974. Medicinska naklada izdala mu je knjigu Tuberkuloza dječjeg uzrasta. Habilitacijski mu je rad: Neki aspekti prehrane dojenčadi i funkcija bubrega (1971.g.). Osnovao je Sekciju za gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu koja je kasnije promijenila naziv u Društvo za gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu; bio je prvi predsjednik Sekcije, odnosno Društva kroz 10 godina. Prof. Raić publicirao je više od 200 radova, kao autor i koautor (četvrtinu njih u inozemstvu). Napisao je i više poglavlja raznih knjiga drugih autora. Radovi su iz svih područja pedijatrije, a oko polovina iz područja gastroenterološke problematike. Vrhunac njegova djelovanja kao gastroenterologa je knjiga Pedijatrijska gastroenterologija iz 2002.g., kapitalno djelo iz tog područja pedijatrije. Sa svojih studijskih putovanja po Njemačkoj i SAD-u donio je nove tehnologije koje je tada prvi primijenio u nas (dijagnostičku peroralnu aspiracijsku biopsiju sluznice tankog crijeva, imunofluorescentne metode pretrage tkiva tankog crijeva dobivenog biopsijom, suprapubičnu dijagnostičku punkciju mokraćnog mjehura u dojenčadi, ranu dijagnostiku i habilitaciju cerebralno oštećene novorođenčadi i dojenčadi Bobathovom metodom). Bio je profesor-predavač u Osijeku i Splitu. I u mirovini je i dalje aktivan – sudjelovao je u postdiplomskoj nastavi te u komisijama za magisterij i doktorate.