Čedo Prica (Plitvička jezera, 1931. – Zagreb, 2009.) bio je prozni i dramski pisac, esejist i prevoditelj. Osnovnu školu polazio je u Ličkom Petrovu selu, a gimnaziju započinje u vrijeme rata u Santa Maria di Cesarea u Italiji. Godine 1946. gimnaziju nastavlja u Splitu, a završava je u Zagrebu u koji dolazi 1946. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1955. Još u srednjoj školi piše pjesme, putopise, kritike i feljtone. Kao student postaje stalnim suradnikom časopisa Izvor, kasnije Krugova i Republike. Jedan je od pokretača Ličkih novina (1953), te suosnivač nakladničke kuće Lykos. Između 1957. i 1959. uređuje kulturne rubrike Narodnog lista (1956-1958) i Večernjeg lista (1958). Puna tri desetljeća, od 1961. do 1991. radi kao dramaturg-urednik na Hrvatskom radiju. Objavio je sljedeće knjige: Plitvička rapsodija (pjesme), Zagreb, 1954; Anđeo vatre (pjesme), Zagreb, 1956; Zavičaj krvi (pjesme), Zagreb, 1956; Nekoga moraš voljeti (roman), Zagreb, 1957; Dolazak iz ljeta (pjesme), Zagreb, 1959; Svijet viđen na kraju (roman), Zagreb, 1960; Izlazak na ista vrata (roman), Zagreb 1962; Dnevnik sumraka, Zagreb, 1970; Crna kraljica (proza za djecu), Zagreb, 1974; Živjeti ispočetka (putopisna proza), Zagreb 1976; Zimska priča (priča za djecu), Zagreb, 1977; Kvadratura dramskog kruga (kazališni eseji i feljtoni), Zagreb, 1979, 1990; Zemlja (drama), Split, 1979; Zemlja (drame), Zagreb, 1984; Lovište (roman), Zagreb, 1984; Ostavka (drama), Zagreb, 1985; Stvarnost i iluzija (kazališni eseji i feljtoni), Zagreb, 1987; Prilagođavanje (pripovijest), Zagreb, 1987; Priče iz Duge ulice (pripovijesti), Zagreb, 1994; Ostavka (drame Ostavka i Atelier), Rijeka 1994; Izabrana djela (PHK), Zagreb, 1995; Ujedinjenje ili smrt (pripovijest), Zagreb, 1996; Bilježnice namjernog sjećanja (memoarska proza), Zagreb, 1996; Plovidbe atellierom Ede Murtića, Zagreb, 1997; Bilježnica namjernog sjećanja II (memoarska proza), 2001. Objavio je i prijevode Čehovljevih drama i studija o Čehovu: »Četiri drame«, Zagreb, 1997. Za svoj je književni rad dobio više priznanja: Nagradu HRT-a (1969.), Nagradu Grigor Vitez (1974.), Nagradu fonda Miroslava Krleže (1986.), Nagradu Marin Držić (1991.), a četiri je puta bio nagrađen i nagradom Večernjega lista za kratku priču. U ediciji Matice hrvatske Pet stoljeća hrvatske književnosti predstavljen je Izabranim djelima.