Tomislav Premerl (Zagreb, 1939.), arhitekt, teoretičar i povjesničar arhitekture, diplomirao je 1969. a doktorirao 1985. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio kao arhitekt – konzervator, te kao urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. Od 1995. do danas predaje sakralnu umjetnost na Teološkom studiju Družbe Isusove i na Filozofskom fakultetu D.I., predaje teoriju arhitekture na doktorskom studiju Akademije likovnih umjetnosti i mentor je na doktorskim studijama Filozofskog fakulteta na Odsjeku za povijest umjetnosti, i na Arhitektonskom fakultetu. Od 1962. objavljuje članke, kritike, eseje, studije i znanstvene radove, a posebno se bavi modernom arhitekturom i teorijom sakralne umjetnosti. Bio je urednik časopisa Arhitektura i glavni urednik časopisa Čovjek i prostor. Izlagao je na arhitektonskim izložbama i sam priredio više kritičkih izložbi arhitekture, te priredio dvije likovne izložbe vlastitih radova (Vela Luka 2008. i Modulor 2009.). Uredio više stručnih knjiga, sudjeluje na znanstvenim skupovima, drži predavanja. Objavio nekoliko knjiga: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija (NZ Matice hrvatske, 1989. i drugo izdanje 1990.); Zagreb – grad moderne arhitekture – stoljeće zagrebačke arhitekture (Durieux, Zagreb 2003.), Nastajanje u suncu – esej o makedonskoj arhitekturi (HMD, Zagreb 2003.); Prepoznavanje arhitekture (Matica hrvatska 2005.) Kao autor graditelj izveo više arhitektonskih i konzervatorskih zahvata na povijesnim sakralnim objektima, te projektirao i izveo nekoliko novih crkvenih objekata. Dobitnik je nagrade J. J. Strossmayer za izdavački pothvat 1994. (HAZU i Zag. velesajam) i Nagrade »Neven Šegvić« za ukupan znanstveno istraživački i teorijski rad 2010. (UHA). Preminuo je 2018. godine.