Žarko Paić (1958., Kutina), diplomirao je i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao voditelj knjižnice u Ivanić-Gradu, a od 2002. predaje sociologiju kulture i estetiku na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Glavni je i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost i znanost Tvrđa, te zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Objavljuje filozofijske, sociologijske i književne rasprave i eseje, kritike i prikaze te poetske i prozne tekstove u knjigama, zbornicima i časopisima. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunjski jezik. Objavio: Njihalo na kraju stoljeća (eseji, Biblioteka Hrvatskog radija, Zagreb, 1993.); Aura (poezija, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.); Postmoderna igra svijeta (eseji i rasprave, Durieux, Zagreb, 1996.); Gotski križ (eseji i rasprave, Ceres Zagreb, 1997.); Opako ljeto (poezija, Ceres, Zagreb, 1999.); Idoli, nakaze i suze (eseji, DHK, Zagreb, 2000.); Montaigneov rez (eseji, Antibarbarus, Zagreb, 2004.); Politika identiteta: kultura kao nova ideologija (Antibarbarus, Zagreb, 2005.); Plemenski zavjet krvi (Plima, Ulcinj, 2005.); Moć nepokornosti i intelektualci u doba biopolitike (Antibarbarus, Zagreb, 2006.); Slika bez svijeta: Ikonoklazam suvremene umjetnosti; eseji o umjetnosti (Litteris, Zagreb, 2006.).