Nelida Milani ( Pula, 1939.) bila je dugi niz godina prodekanica na Filozofskom fakultetu u Puli i voditeljica Odsjeka za talijanistiku. Objavljivala je knjige, oglede i zananstvene članke iz područja didaktike talijanskog kao drugog stranog jezika i vodila interdisciplinarna istraživanja o jezicima i kulturama u kontaktu u višenacionalnom društvu Istre. Od 1989. godine bila je odgovorna urednica časopisa za kulturu La battana koji izdaje Edit, izdavačka kuća Zajednice Talijana iz Rijeke, a 1991. je objavila svoju prvu knjigu u Italiji Una valigia di cartone (Kartonski kofer) za koju je naredne godine dobila književnu nagradu Mondello. Knjiga L'ovo slosso – Trulo jaje sadrži neke od njezinih najboljih pripovjedaka. Godine 1998. izlazi joj knjiga Bora (Bura), koju je napisala u koautorstvu s Annom Mariom Mori, novinarkom talijanskog dnevnika La Repubblica. Zbirka pripovjedaka Nezamjetne prolaznosti (u ediciji Istra kroz stoljeća) izlazi 2006., 2007. zbirka Crinale estremo (Najisturenije bilo), a Racconti di guerra (Ratne priče) izlaze 2008. Predsjednik Republike Italije dodijelio joj je 2004. odličje Commendatore della Repubblica Italiana con stella della solidarietà za zasluge u kulturi. U 2009. godini, nakon mnogo godina izbivanja, osvojila je prvu nagradu u natječaju »Istria Nobilissima« u kategoriji »prosa italiana«, a u siječnju 2010. Akademski senat Sveučilišta u Puli imenovao je Nelidu Milani »profesorom emeritusom«. Ona je prva od intelektualaca talijanske nacionalne manjine koja je dobila takvo priznanje u Hrvatskoj.