Imre Kertész rođen je u Budimpešti 1929. godine. Godine 1944. deportiran je u konc–logor Auschwitz, potom u Buchenwald. Od 1948. do 1951. radi kao novinar, potom kao neovisni pisac i prevoditelj (prevodio je Nietzschea, Hofmannsthala, Schnitzlera, Freuda, Witggensteina). Prvi roman iz trilogije posvećene Auschwitzu Sorstalanság (Čovjek bez sudbine) objavio je 1975. godine, slijede A kudarc (Fijasko) 1988. i Kaddis a meg nem született gyemekért (Kadiš za nerođeno dijete) 1990. godine. Osim romana objavio je i proze: A nyomkeresõ (Izviđač, 1977) i Az angol labogó (Engleska zastava, 1991), te zbirke eseja A holocaust mint kultúra (Holokaust kao kultura, 1993), A gondolatnyi csend, amig kivégzõoztag újratõlt (Trenutak tišine dok streljački vod puni puške, 1998) i A számúzött nyelv (Jezik u progonstvu, 2001). Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2002. i Herderove nagrade za 2000. godinu.