Casimiro de Brito je rođen u Louléu, u portugalskoj pokrajini Algarve 1938 godine. Ondje je proveo djetinjstvo i završio studije. Nakon povratka iz Londona, godine 1958. s Antoniom Ramosom Rosom osniva Cadernos do Meio-Dia (1958-1960) u okviru kojih se javlja nov pjesnički pokret Poezija 61. Pet pjesnika, među kojima i Casimiro de Brito, objavili su svoje pjesničke «plakete» i time najavili radikalni rez u odnosu na dotadašnje pjesničko stvaralaštvo u Portugalu. Oni se zalažu za autonomiju riječi, radikalizirajući ideje koje su dotaknuli pjesnici iz prethodnog desetljeća, posebice Ramos Rosa, ideje koje u središte pozornosti stavljaju zanimanje za strukturalne probleme u pjesničkom jeziku. Istraživanja na granicama mogućnosti izrecivoga kod pjesnika iz grupe Poezija 61 dovode u svojim ekstremnim slučajevima u pitanje samu rečenicu koja prepušta teren strukturama zasnovanima na zvučnosti riječi ili pak onima u kojima se izdvaja i potencira jedna pjesnička figura, stvarajući time oskudan i reduciran izraz u okviru svojevrsne antidiskurzivne poetike. Premda potekli iz zajedničkog izvora, pjesnici Poezije 61 krenuli su potom različitim pjesničkim putevima, stvarajući vlastite poetike, nerijetko i sasvim oprečne poetici Poezije 61. Tako se Casimiro de Brito priklonio gotovo narativnoj poeziji u svojim novijim zbirkama, no istodobno i kratkom, jezgrovitom stilu haiku poezije, ili aforizma. Osim poezije, piše i prozu i eseje. Zanimljiv je i njegov prozni eksperiment Nós, Outros, zajedno sa suprugom Teresom Salemom, također spisateljicom i književnom kritičarkom, u kojemu su zapisani svi razgovori što su ih u svojoj kući vodili tijekom godinu dana. De Brito je dosad objavio oko četrdesetak knjiga. Bio je potpredsjednik Portugalskog društva pisaca, a trenutno je predsjednik portugalskog PEN centra. Danas se uglavnom posvećuje pisanju. Bio je jedan je od urednika portugalsko-brazilskog časopisa Columba, a odgovoran je i za portugalsku suradnju u međunarodnom časopisu Serta. Između ostalih nagrada, Casimiro de Brito dobitnik je Velike nagrade za poeziju Društva portugalskih pisaca za zbirku pjesama Labyrinthus (1981), Međunarodne nagrade za poeziju Léopold Senghor (2002) i Europske nagrade za poiziju Sibilla Aleramo/Mario Luci za antologiju “Libro delle Cadute” (2004).