Odgojno–obrazovni pluralizam

Opis proizvoda

Knjiga Filipa Brčića kritička je evaluacija pedagoških previranja u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća, u kojoj autor s kulturnog, sociološkog, ekonomskog i pedagoškog aspekta rekonstruira put novih europskih pedagoških ideja u relativno konzervativnu domaću sredinu. U žarištu istraživanja nalaze se časopis Preporod i Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja — ključni akteri prve sustavne afirmacije pedagoškog pluralizma na hrvatskom prostoru — te učitelji Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić kao njihovi najistaknutiji protagonisti. Interdisciplinarni pristup koji objedinjuje pedagošku, povijesnu, sociološku i političku perspektivu iznjedrio je slojevitost kakva je rijetka u dosadašnjim istraživanjima ove teme, potičući potpunije i argumentiranije zaključke o recepciji i praktičnoj primjeni alternativnih pedagoških pristupa. Knjiga je vrijedno djelo iz područja povijesti pedagogije i školstva, namijenjeno istraživačima, studentima pedagoških i učiteljskih fakulteta, nastavnicima te svim čitateljima zainteresiranima za razvoj odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.

Marina Đuranović

Odgojno–obrazovni pluralizam rasvjetljava recepciju europskih pedagoških gibanja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pri tome rekonstruirajući odnose unutar učiteljske zajednice u trenutku kada dominantnu ulogu u hrvatskom pedagoškom prostoru ima herbartovska pedagogija Stjepana Basaričeka, a pobornici promjena djeluju kao manjinska, ali dinamična struja. Naglasak je na dvjema platformama pedagoškog pluralizma: časopisu Preporod i Hrvatskom društvu za unapređenje uzgoja, čijim se minucioznim istraživanjem otkriva i opisuje model transfera novih pedagoških koncepata, ponajprije pokreta za umjetnički odgoj i pokreta radne škole, na hrvatski pedagoški prostor. Na temelju primarnih izvora i relevantne sekundarne literature autor analizom sadržaja i hermeneutičkim postupcima utvrđuje kauzalne veze između činjenica i uspješno odgovara na postavljene istraživačke zadatke, zadržavajući pritom jasnu pedagogijsku perspektivu unatoč nužnoj interdisciplinarnosti. Objavljivanjem ove knjige obogaćuje se hrvatska pedagoška historiografija, a njezin doprinos — s obzirom na to da su načela reformske pedagogije s početka 20. stoljeća i danas prisutna u suvremenoj nastavnoj praksi — nadilazi okvire povijesti pedagogije.

Štefka Batinić