Glas srca i razuma

Olga Carević rođena je 9. travnja 1925. u Novom Sadu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1945. upisala se na Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirala 1951. Doktorat znanosti stekla je 1961. iz medicinske biokemije, a habilitirala 1964. i postala docentom i znanstvenom suradnicom. Godine 1974. izabrana je za višu znanstvenu suradnicu, a 1979. za znanstvenu savjetnicu i sveučilišnoga profesora. Radila je u Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskoga fakulteta, bila je voditelj Grupe za medicinsku biokemiju na Institutu »Ruđer Bošković«, a zatim znanstvena savjetnica u Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba. Objavila je osamdeset i sedam znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu i održala brojna kongresna priopćenja. Predavala je na Veterinarskom fakultetu, Medicinskom fakultetu i u Centru za postdiplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu. Bila je voditelj više magistarskih i doktorskih radova iz područja prirodnih znanosti. Godine 1967. /68. radila je na Univerzitetu u Birminghamu, u Engleskoj, u svojstvu associate professora; godine 1970. i 1971. boravi nekoliko mjeseci u Louvainu i sudjeluje u istraživanjima Grupe za lizosome s profesorom dr. Christianom de Duveom, dobitnikom Nobelove Nagrade za medicinu u Belgiji; 1974., 1976. i 1978. provodi kraće vrijeme na Univerzitetu Rockefeller u New Yorku i Harvardskom univerzitetu u Bostonu, a 1974. na Karolinska Univerzitetu u Stockholmu. Odlaskom u mirovinu 1989. nastavila je znanstveno–istraživački rad u Sekciji za promet i ekologiju Znanstvenoga Savjeta za promet JAZU, danas HAZU, na području toksičnih učinaka emitiranih tvari iz motornih vozila na animalnu stanicu. Kroz to vrijeme objavila je devet znanstvenih radova u našim i inozemnim znanstvenim časopisima. Član je European Society of Toxicology (1982.), Znanstvenog Savjeta za promet JAZU (1987.), počasni član International Society for the Study of Xenobiotics (1990.) i redoviti član The New York Academy of Sciences (1993.). Bila je izabrana za člana Odbora za podizanje spomen–ploče Stjepanu Radiću (1992.), Odbora za strategiju znanstvenoga i kulturnoga razvitka (1992.), Hrvatske lige za mir (1992.), Hrvatskoga pagvaškoga društva (1992.), Odbora za zaštitu slobode misli i ljudskih prava HAZU (1992.), Državnoga odbora za normalizaciju hrvatsko–srpskih odnosa (1993.) i Savjeta za mir i prava čovjeka HAZU (1995.). Autorica je dviju knjiga »Moj srpski rod — moja hrvatska domovina« (1991. i 1993.). Godine 1989. dodijeljeno joj je međunarodno priznanje za znanstveni rad iz područja lizosomskih istraživanja, New York, SAD, a 1994. je primila Nagradu »Europski krug« za promicanje demokratskih vrijednosti od Hrvatskoga Vijeća Europskog pokreta u Zagrebu. Na Dan državnosti 1995. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanstveni rad.