Opis proizvoda
Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu. Novinske kronike (1993-1995) donose izbor eseja i osvrta koje je Miljenko Jergović povodom rata i ratnih stanja u Bosni i Hercegovini napisao u razdoblju od 1993. do 1995. u novinama i magazinima kao što su Nedjeljna Dalmacija, Dani… Kronološki, oni dakle prethode esejima iz knjige Naci bonton (Durieux, 1998).
Knjiga je tematski, mentalno i stilistički zaokružena chronique scandaleuse poltike, kulture i sociologije ključnog povijesnog radoblja Bosne i Hercegovine (ali i Hrvatske) u doba njene totalne negacije.
Iz današnje perspektive i kao cjelina oni se čitaju kao literarno-kulturološki dnevnik čije dijagnoze vrijede i nadalje, a i ne samo za tzv. zapadni Balkan: teroriziranje, genocid, ksenofobija, populizam, militarizacija, manipulacija medijima i, nadasve, zakazivanje intelektulaca, i prosvjetiteljstva danas su globalno aktualne.
Jergovićevo ratno novinarstvo nezaobilazan je dio povijesti suvremene hrvatske i bosanske novinarske publicistike. Ova knjiga ga impresivno dokumentira.
“U prvom, opsežnijem dijelu Žrtve, donose se novinske kronike objavljivane između 1993. i 1995, neposredno nakon Jergovićeva izlaska iz okupiranog Sarajeva i presljenja u Zagreb.
Već prva slika uvoda knjige, pogled na ratom zahvaćenu Bosnu iz transportnog aviona američke vojske, odakle se ona čini »lijepom i mirnom zemljom«, uvodi leitmotiv percepcije. Riječ je o percepciji posredovanoj pikselima TV ekrana, kadrovima fotoreportera, »objektivnim« (a ovdje to znači hipokritski neangažiranim) novinarskim izvještajima. U nepremostivoj distanci onoga koji je viđen i onoga koji gleda, u rascjepu krvavog i mučnog egzistencijalnog iskustva i njegovog ideološki unaprijed kodificiranog tumačenja, raste osjećaj očaja, stida, iznevjerenosti i užasa te se provlači komentarima dnevno–političkih zbivanja, sportskih događaja, (sub)kulturnih rituala, masovnih medija… Jergovićev osjećaj za detalje svakodnevice, pripovjedačka vještina i uvjerljivost prisutni su i ovdje. (…)
Kada se korice sklope, a knjiga odloži na policu označenu slovom »J« i time postavi u kontekst svega onoga što se danas javno piše i govori – a osobito onoga što se prešućuje – upravo te krhotine nekog drugog vremena i nekog drugog svijeta potvrđuju da je izdavanje Žrtvi iznad svega etički potez vrijedan pohvale. Zato je najvažnija rečenica knjige zapravo ona iz naknadno pisanog uvoda: »Premda mi se danas dalekim čine strah i očaj, kao pretežni osjećaji ovih kronika, ništa u njima nisam mijenjao ili prepravljao«.” (Boris Postnikov, Op.a)
Recenzije
Još nema recenzija.