Gojko Sušac (Blatnica kraj Međugorja, 1941. – Zagreb, 2014.) studij književnosti i ruskog jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio sljedeće knjige: Korijen, 1968; Kuća i sjaj, 1973.; Zemaljsko ruho, 1983.; Brijeg i vjeđe, 1986.; Znak, ime postojanja, 1988.; Nebeski visak, 1988.; Dnevnik blizine, 1989.; Bijelo brdo, 1992.; Biti na zemlji, 1995. ; Jutarnja novost, 1997.; Svlak groma, šum svile, 2001. (ilustrirala Sanja Rešček); Knjiga štita, 2005.; Ogrlica od inja, 2008.; Der Stamm alles Aufgehendem (izabrao i uredio Davor Šalat), na njemački preveo Boris Perić, 2010. Pisao je eseje, kritike i osvrte, a ušao je i u nekoliko antologija književnosti na hrvatskom jeziku.