Dževad Karahasan (1953.–2023.) bio je književnik, dramaturg i profesor književnosti. Radio je kao dramaturg te profesor na Akademiji scenskih umjetnosti i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Predavao je južnoslavensku književnost u Göttingenu. Objavio je knjige: Kazalište i kritika, 1980.; Kraljevske legende, Veselin Masleša, 1980.; Model u dramaturgiji, 1988.; Istočni divan, 1989.; Stidna žitija, Bratstvo i jedinstvo, 1989.; Kuća za umorne, 1993.; Dnevnik selidbe, Durieux, 1993.; Šahrijarov prsten, 1994.; Dosadna razmatranja, 1995.; Sara i Serafina, 1999.; Knjiga vrtova, 2002.; Noćno vrijeme, 2005.; Na rubu pustinje, 2006.; Izvještaji iz tamnog vilajeta , 2007.; Sjeme smrti, 2012.; Utjeha noćnog neba, 2012.; Nedoumice, 2017.; Što pepeo priča, 2019.; Uvod u lebdenje, 2022.Prevođen je na brojne strane jezike, ponajviše na njemački jezik. Dobio je Herderovu nagradu, Goetheovu medalju, nagradu Heinrich Heine i nagradu za europsko razumijevanje u Leipzigu, ali i nagradu Veselin Masleša za "Kraljevske legende", nagradu za književnost Franjevačke provincije Bosna Srebrena za dramu "Kotač svete Katarine", nagradu Bruno Kreisky, nagradu Vilenica, nagradu Charles Veillon za knjigu eseja...