Carlo Goldoni (1707., Venecija – 1793., Pariz) bio je talijanski komediograf. Na zahtjev obitelji studirao je i diplomirao pravo, no kazalište je bilo njegov životni poziv. Svojim djelom odstupa od površnosti komedije dell'arte, koja je dotad prevladavala na talijanskim pozornicama. Goldoni učvršćuje strukturu drame, nadilazi komediju maske i intrige i okreće se karakteru i običajima svojih suvremenika, posebno srednjeg građanskog sloja koji se tada formira. Za razliku od Molierea, koji mu je bio uzor i kojemu se iskreno divio, kod Goldonija su primjetni njegov optimizam i naklonjenost likovima, naročito pučanima i građanima, koje svojim dramama želi i poučiti, a ne samo kritizirati. Nasuprot afektaciji viših aristokratskih slojeva, njegovi ribari i krčmarice govore stvarnim, živim venecijanskim dijalektom. Među njima nema apstraktnih modela nedostižnih ljudskih vrlina niti velike zloće, već se u njihovoj stvarnoj ljudskoj prirodi zrcali Goldonijev humanizam. Carlo Goldoni napisao je više od stotinu drama, najviše komedija, tragikomedija, melodrama, intermezza, kantata i serenada, a njegovi su memoari dragocjen izvor podataka o kazalištu 18. stoljeća. Usprkos uspjehu, zbog žestokih napada kritičara Carla Gozzija Goldoni se iz Italije odselio u Francusku, gdje je ostao trideset godina, do kraja svoga života.