Željka Čorak rođena je 1943. u Zagrebu. Završila je Klasičnu gimnaziju te diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1967. Podjednako zanimanje gajila je za književnost, filozofiju i povijest umjetnosti. Vrlo je rano počela objavljivati likovne i književne kritike. Neko je vrijeme bila slobodna umjetnica, kasnije urednica u časopisima Telegram, Život umjetnosti i Arhitektura. Na književno-kritičkom području afirmirala se zbirkom eseja o europskim pjesnicima i prepjevima njihovih odabranih stihova. Godine 1970. dobila je nagradu "Mladost" za književnost. Od 1972. radi u Institutu za povijest umjetnosti. Uz književni rad bavi se i prevođenjem s francuskoga, engleskog i slovenskog jezika. Sa suprugom Z. Mrkonjićem prevela je sonete W. Shakespeara, te prevodila Rilkeovu poeziju. U antologiji francuskih prijevoda drugi je prevoditelj po zastupljenosti. Autorica je, između ostaloga, vrsne knjige proze Krhotine, (1991.), za koju je dobila dvije književne nagrade "Goranov vijenac" i Nagradu "Vladimir Nazor" 1992. godine. Prema njezinim riječima, ta lirsko-memoarska proza spaja obje profesije - književnost i povijest umjetnosti 19. stoljeća. Ž. Čorak se bavi se poviješću hrvatske arhitekture, urbanizma, te suvremenog planiranja i zaštite okoliša. Autorica je knjiga U funkciji znaka 1981., Zagrebačka katedrala 1988. ( Nagrada "Božidar Adžija") Zagreb, pisani prostor 1994. (s A. Deanović). Autorica je stotine predogovora i pogovora brojnim katalozima te niza izložaba među kojima se posebno ističu "Retrospektivna izložbe Hermana Bolea", "M. Tartaglie", izložba "Sveti trag", kao i bezbroj arhitektonskih izložaba. Jedna je od autora prijedloga Zagrebačkog salona, autorica brojnih monografija. Surađivala je s hrvatskim i inozemnim muzejima, studijski je često boravila u inozemnim centrima. Doktorirala je s temom Djelo Drage Iblera, u kojemu je pratila oscilacije ukusa Europe od historicizma do enformela, problem odnosa ideološkoga i stilskoga. Problem je postavila na živoj osobi Miroslava Krleže - na odnosu Iblerove arhitekture i Krležine rečenice. Nezamjenjiva je njezina uloga potpredsjednice u Hrvatskom P.E.N. centru za vrijeme Domovinskog rata. Surađivala je na brojnim izložbama sa svim muzejima u zemlji od Etnografskog muzeja i izložbe "Paška čipka" do Muzeja za umjetnost i obrt i izložbe "Secesija u Hrvatskoj". Zajedno s kolegom Tonkom Maroevićem i franjevcem Stjepanom Pavićem osnovala je i bila jedna od autora prvoga stalnog postava Galerije Šimun u Dubravama (BiH). Za svoj književni, prevodilački kao i stručni rad dobila je niz domaćih i nekoliko inozemnih odlikovanja, pa osim već navedenih tri je puta dobila "Nagradu grada Zagreba". Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i francuskim odlikovanjem "Chevalier des Lettres et des Arts".