Ivo Banac bio je redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale (na katedri vezanu uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee). Od 1994. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoevropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je upravljao Institutom za jugoistočnu Evropu. Magistrirao je i doktorirao na Sveučilištu Stanford. Autor je i urednik više knjiga, članaka i komentara, među kojima se ističu monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984, nagrađena nagradom »Wayne S. Vucinich« Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija) i Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988, nagrađena nagradom »Josip Juraj Strossmayer« zagrebačkog sajma knjiga Interliber). Bio je dopisni je član HAZU, urednik časopisa East European Politics and Societies, supredsjednik Instituta otvoreno društvo — Hrvatska, član predsjedništva Hrvatskog helsinškog odbora, predsjednik Liberalne stranke te ministar za zaštitu okoliša i prostornog uređenja u Vladi RH, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac, te nezavisni član Hrvatskog sabora. Preminuo je 2020. godine.