Opis proizvoda
Saća Ivane Miloš organizirana su kao brevijar; četiri dijela nose liturgijska vremena: polunoćnica, jutrenja, večernja, povečerje. Međutim, ono što se ovdje obavlja nije molitva nego pažnja. Pažnja prema živom, prema onome što se imenuje jer je još tu. Čovjek pritom nije središte svijeta, nego jedno od njegovih mnogih bića, među biljkama, životinjama, vodom, kamenom i svjetlom. Problem je što to živo nestaje. Krošnje dobivaju imena kad su srušene, saće se napušta, a »život je, čini se, samo ljudska pojava.« Miloš to ne eksplicira, znakovi gubitka upisuju se u tijelo, kao trn koji srasta s kažiprstom, sjemenke koje pucaju pri razdvajanju, klorofil koji niče u trbuhu i tek se odatle čitaju kao ekološka i politička rečenica. Ovo je knjiga koja bilježi i žali, a da ni u jednom trenutku ne posegne za utjehom. U njoj se granica između čovjeka i svijeta neprestano ljušti, sve dok ne ostane pitanje kako biti živ među živima. Povečerje ne obećava jutro.
Recenzije
Još nema recenzija.