Taksi za Jahorinu

Opis proizvoda

Roman počinje u svitanje, kada se u udaljenom selu u planini Čerkez sprema na posao, u mjesto Pale u podnožju kako bi – postupno kroz priču saznajemo – dočekao vlak koji svake subote dovodi skijaše i kojima on, u nedostatku pravog prijevoza, nosi prtljagu do hotela na vrhu planine. Ustreba li, on nosi i njih same, baš poput pravog taksija za Jahorinu. Toga dana, spuštajući se niz planinu Čerkez nailazi na sve čudnije prizore, razvaljene kuće, ugašena ognjišta, isprepadane prijatelje; on sluša priče o nepoznatoj, kobnoj sili koja se uvukla na planinu, o ljudima koji su se preko noći promijenili, o zlu koje vreba iz do jučer bliskoga i poznatoga. Što dalje odmiče, priča sve više dobiva na intenzitetu, stvara se sve mučnija atmosfera iščekivanja i sve jača postaje želja čitatelja da se napetost napokon razriješi. Takvu atmosferu autor postiže hiperbolizacijom i zgusnutim nizanjem zloslutnih znakova, što mjestimično prijeti i urušavanjem teksta, a potom i pažljivim jezičnim balansiranjem i psihološkom karakterizacijom glavnog lika. Priča dostiže klimaks u opisivanju noći povratka Čerkeza i dvoje putnika natrag na planinu, njihova skrivanja od lokalnih vojski, oluje u kojoj su zalutali, spaljenih sela, protjeranih i ubijenih ljudi…

“Pojavljivanje dvoje stranaca (koje nije slučajno), igra umova, opisi planine, situacije kroz koje taksi i njegovi putnici prolaze nagovještavaju i samo u fragmentima odaju, u potpunosti, miris smrti koju za sobom ostavlja rat. U konačnici pročitajte sami.” (Revolt, studentski list, 15. travanj 2001.)

“»Taksi za Jahorinu« na neki se način može promatrati kao roman lika Čerkeza, seljaka koji na svojim leđima prenosi turiste opasnim jahorinskim stazama, pa je po tom njegovom neobičnom poslu roman i naslovljen. Jednog jutra kad taj gorštak, unatoč upozorenjima najbližih, krene na svoj neobičan posao, iako to u početku sebi ne želi priznati, sve se mijenja onako kako su nagovještavale brojne naznake koje jednostavno nije želio shvatiti. Jedini putnici tog neobičnog taksija, Roza i Kapetzky, tajanstveni su par koji će s Čerkezom poći planinom, iako i oni ne slučajno, nego s određenom namjerom koja je itekako povezana s ludilom koje upravo počinje. Na putu kroz planinu Čerkez, u početku posve naivan i bez nakane da si prizna kako više ništa nije kao prije, doživljava brojne susrete s nekadašnjim poznanicima koji su već zauzeti i provode svoje ili tuđe zamisli, ili su mnogo prije njega shvatili što se sprema i što se zapravo zbiva. Naturalistički opisi spaljenih sela, mrtvih, ranjenih, mučenih i prognanih, ali i pomisao i briga za vlastitu obitelj koju je ostavio u svome selu slike su s kojima se susreće na putu na kojem ne samo što mora pobijediti nepristupačnu i surovu prirodu, nego i brojne opasnosti koje novonastala ratna situacija sa sobom donosi.” (Jagna Pogačnik, Jutarnji list, 28. prosinac 2000.)