Opis proizvoda
Preveo s njemačkog Gustav Krklec
“U Legendi o svetom pijancu nema, pak, govora o mogućnosti suživljavanja s junakom pripovijesti. Činjenica da se čudo događa na početku, i da je to čudo više materijalne nego duhovne ili osjećajne naravi (junak iznenada dobije veću svotu novca) čine to djelo svjetonazorski znatno relativističkijim od romana Job. Dok u tom djelu čudo, koje je jedno i jedino te dugo iščekivano, zaista djeluje kao takvo, ovdje se to čudo ponavlja nekoliko puta, tako da smo svaki put sve svjesniji njegove relativnosti. U Bilješci o piscu prevoditelj spominje Hermanna Kestena i njegovu analizu novele. Kesten govori o Legendi kao parodiji ne samo čuda u vjerskom značenju te riječi nego i čuda u svakodnevnom značenju. Pritom, on navodi kako to čudo biva tijekom priče neprestance degradirano i moralno prokazano te da sukladno tome kvari karakter onoga kome se događa. Naposljetku, on u nepopravljivosti junaka i njegovu rajskom prkosu nalazi izraz autorove antireligioznosti, zaključujući kako u izgubljena čovjeka čudo može izazvati potpuni slom. Premda bi ta analiza mogla navesti i na zaključak kako je djelo svojevrsna obrana ateizma, takav bi zaključak bio pogrešan.” (Vijenac)
“I dobro odjeveni gospodin nestao je u pomrčini. On je zapravo doživio čudo obraćenja te odlučio da prihvati život najbjednijih. I zbog toga je stanovao pod mostom.
Ali što se drugoga tiče, taj je bio pijanac, upravo teška pijanica. Zvao se Andreas. I živio je od slučajeva kao mnogi pijanci. Davno je to bilo, kad je posjedovao dvije stotine franaka. I možda baš zbog toga, što je bilo tako davno, izvadio je pri jadnom sjaju jedne od rijetkih svjetiljaka pod jednim od mostova komadić papira i komadičak olovke i zapisao si adresu male Svete Tereze i svotu od dvije stotine franaka što ju joj je od ovog trenutka dugovao. Potom se stade uspinjati jednima od stepenica što s obale Seine vode na kej. Znao je da se tamo negdje nalazi gostionica. I on uđe u tu gostionicu, u kojoj stade obilno jesti i piti te potroši dosta novaca i ponese sa sobom još jednu bocu, za noć, koju je namjeravao provesti pod mostom, kao i obično. Da, još je izvukao i jedne novine iz korpe za otpatke. Ali ne zato, da bi ih čitao, nego da bi se njima pokrio. Jer novine drže toplinu, kao što je to poznato svim beskućnicima.”
Recenzije
Još nema recenzija.