Opis proizvoda
Acta turcarum donosi autorove putopise iz Turske, Istanbula, s Crnog mora i iz Anadolije. To nisu samo obilasci povijesno najslojevitijih prostora naše civilizacije, već i istraživanja i provjerama o nama.
Ivo Banac ciljano putuje u tražeći tragove i dokumente o ljudima koji su formirali antičko-bizantsku i osmansko-orijentalnu civilizaciju Ilirika. Njegovo putovanjem prostorom, vremenom, znanjem i slutnjama idu u najbriljantinije napisanu hrvatsku prozu. U našem esejizmu knjiga je usporediva samo s Ujevićevim i Štambakovim iz Pariške boeme. Znanje o nama na Istoku i Istoku u nama nakon nje neće ostati kakvo je bilo do sada.
“Ova je zbirka nastala iz slučajnih zapisa s putovanja po Turskoj. U mojoj su obitelji još živa sjećanja na naše veze s ovom velikom zemljom, s kojom su moji Dubrovčani i Cavtačani predano uspostavljali kontakte još do početka dvadesetog stoljeća. Moj pradjed Niko Kuničić, kao i njegova sestra Jele, majka dunda Miše Vacchettija, sredinom devetnaestog stoljeća proveli su čitav niz godina »u Carigradu na Galati«, gdje su radili u trgovačkoj obitelji svoje tetke Bože Brautović. Kad gledam na mesingani divit s esnafskim znakom što su ga oni prije više od sto i trideset godina donijeli s Galata–saraya u Gruž, mislim u prvom redu na tog čovjeka, strogog staračkog lica s izblijedjele starinske fotografije, koji je kao mladić šetao Perom i vodio poslove na turskom i grčkom.” (iz Predgovora)
“Iz grotla balkanskih predrasuda Banac izvlači dijamant i zlato, platinu i srebro, otkrivajući da su naši preci od Zvizdovića pa sve do dubrovačkih gospara u Otomanskome carstvu vidjeli ne samo mrske dušmane, već »naše stare ćaće«.” (Mile Stojić, BH Dani)
“Jedna čudesno lijepa knjiga, knjiga tobože »zapisa s putovanja«, a i toga ima u njoj, čudesna pripovjedačka knjiga koja se u Napomeni barem dijelom opisuje kao fikcija (…) Banac je napisao čudesnu knjigu koja me vratila prozama Danila Kiša, Josifa Brodskog ili pak još jednog nobelovca, Poljaka Milosza (…) Prema svojoj povijesnoj utemeljenosti, po esejističkoj narativnosti, ali nadasve prema jasnoći rečenice, Banac kao da u svojoj matičnoj književnosti nema para. (…) Njegov užitak u povijesti pretvorio se u užitak teksta. Iz eseja u esej Bančeva naracija, njegove metafore i parabole, koje izrastaju iz samih povijesnih kaćuna, njemu milog cvijetka, dobivaju krila da bi se u završnom tekstu Snijeg pretvorile u pravu pripovijest. (…) Kao što je Magrisa jedna sablja povela u neslućenu povijest, tako je Banac uzeo obiteljsku tintarnicu i pošao za džinom historije koji je istekao iz nje poput samog historijskog duha.” (Željko Ivanjek, Jutarnji list)
Recenzije
Još nema recenzija.