Opis proizvoda
“Na sebi svojstven način svaka se od drama određuje prema pojmu domovine i čovjekova osjećaja pripadnosti. Govor simbola (primjerice asfodel kao smrt), motivi (primjerice duša od tri dijela) te relativizacija (primjerice ona religijska značenja) oslonac su dramama. Zato im je lakše objasniti učinak no prepričati sadržaj. Izmicanje doslovnosti i lov na bitno čini Šnajderove drame višeznačnim i unvierzalnim te zato prihvaćenim na europskim pozornicama. Izvorišni civilizacijski simboli, biblijski i antički (rođenje Spasitelja, Toranj babilonski, pretvaranje u stup soli…). logičan su izbor tog visoko artificijelnog jezika koji i samim izborom imena priziva historijske i mitološke konotacije. Šnajderov poetski angažman očigledno izvire iz povijesne situacije, ali njezine okvire ne nameće vlastitom razvoju.” (Vijenac, 12. 9. 1996.)
“Drvaaa pilim, pilim drvaa!
Krumpira, žene, krumpiraa!
Zeeeljee, žene, zeeeljee u kaci… zelje narezano…
Drvaaa pilim –
Kišobrane popravljam! Pijeska, žene, savskoga!
Žene, hajdemo, još malo pa nestalo – krumpira, luka…
Drvaaa pilim –
dr. ROSARIUS: Kažite mi, draga gospođo Durieux, što to oni viču? I je li to u nekoj vezi s ratom?
DURIEUX: Oni izvikuju imena svojih tribuna.
dr. ROSARIUS: Nov sam ovdje, gospođo. Koje su to stranke?
DURIEUX: Nisu to stranke, gospodine doktore. Sve su to imena prijatelja puka: Građanin Krumpir, Monsieur Kupus, Le citoyen Crniluk. To su pravi heroji četvrtoga staleža. Politiku ovdje vode snažne ličnosti, premda će gospoda Krumpiri i citoyen Crniluk en masse pod giljotinu ovih srditih matrona. Sava je ime ovdašnje rijeke, pijeskom ovdje žene čiste svoje zdjele, a onaj majstor koji ima tako krupne šake jest pilar. Ujesen, gospodine Rosarius, cijela jedna šuma Macbethova spušta se u grad, jer ovdje, ako ičim, lože drvima. To su lokalni običaji, a ovaj se grad u Zemlji Bijeda sprema za zimu, kao i za rat.
ROSARIUS: Nalazim da je to dirljivo. Život je jači od rata.
DURIEUX: Nije, gospodine. I Vi to, kao vojnik, znate.”
Recenzije
Još nema recenzija.