Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Knjige

imao_sam_srece_web2014

Polić, Branko

Imao sam sreće

Upit

Opis proizvoda

Imao sam sreće, ironičan je i na neki način točan naslov drugog dijela velike autobiografije poznatog muzičkog kritičara Branka Polića. Opisuje najgore godine holokausta, boravke u logorima u Hrvatskom primorju i na Rabu, bježanja i spašavanje u partizanima. Knjiga obuhvaća i prvu poratnu godinu, strašnu bilancu postepenog povratka u Zagreb u kojem su od njegove obitelji i prijatelja iz židovskog kruga ostale samo reliquiae reliquiarum. Polićeva autobiografija – neka vrsta sabrane, minuciozne mikroenciklopedije – izrasta u najopsežnije autorsko i individualno svjedočanstvo o Hrvatskoj u 20. stoljeću te vrste.

“Autobiografija Branka Polića nije samo intimna povijest, privatna kronika, nego i prozni zapis u kojem su dragocjeni podaci o zagrebačkim židovskim obiteljima i njihovim sudbinama, portreti, nastali »iz prve ruke«, nekih od najvećih glazbenika dvadesetog stoljeća, kronika glazbenog života Zagreba, ispred i »iza« kulisa napisana vješto, u maniri slavnih memoara Arthura Rubinsteina.” (Živko Gruden)

Upit

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati proizvod “Imao sam sreće”

Detalji

  • ISBN : 953-188-239-8
  • Broj stranica : 428
  • Uvez : meki, 13 x 20 cm
  • Izdavač : Durieux, Zagreb 2006.
  • Cijena s PDV–om : 180,00 kn

O autoru

Author

Branko Polić (Zagreb, 24. travnja 1924. - 9. studenoga 2014). Drugi svjetski rat mu je prekinuo školovanje te s obitelji pred ustaškim progonom Židova bježi u Kraljevicu, a potom bio interniran u talijanskom logoru na otoku Rabu. Godine 1945. ubrzano svladava gradivo za osmi razred klasične gimnazije, a zatim studira na Sorbonni gdje stječe diplomu profesora francuskog jezika. Nakon povratka, 1948. godine, nastavlja studij engleskog jezika i diplomira na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u »rekordnom roku« 1950. godine. Ubrzo je primljen u kulturnu redakciju Radio Zagreba gdje je ubrzo postao kritičar u glazbenom programu, a potom urednik muzičko-govorne redakcije (1956-1964). Nakon osnutka Trećeg programa, postaje njegov urednik i komentator sve do umirovljenja (1985), a suradnju je nastavio sve do 2012. godine, kada je snimio posljednje razgovore s velikim hrvatskim glazbenim umjetnicima. Autor je stotina razgovora s glazbenicima i nekoliko tisuća emisija o glazbi i glazbenicima za koje je građu prikupljao i na mnogim putovanjima. Članci, rasprave, prikazi, eseji, kritike i prijevodi Branka Polića razasuti su po domaćim i inozemnim časopisima, novinama, leksikonima i zbornicima. Durieux mu je objavio četiri autobigorafske knjige (Vjetrenjasta klepsidra, 2004., Imao sam sreće, 2006., Pariz u srcu studenta, 2008., Na pragu budućnosti, 2010. te dvije knjige anegdota: 1000 glazbenih anegdota, 2012. i Pregršt glazbenih anegdota, 2013. Branko Polić bio je i aktivan član Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, a posljednjih dvadeset godina i urednik časopisa Novi omanut koji donosi vrijedne priloge domaćih i inozemnih autora o židovskoj povijesti i kulturi.