Boris A. Novak, pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist, rođen je 3. prosinca 1953. u Beogradu gdje je proveo djetinjstvo. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju u Ljubljani te doktorirao iz komparativne književnosti na temu »Recepcija romanskih pjesničkih oblika u slovenskoj poeziji«. Neko vrijeme bio je slobodni književnik, niz godina je radio kao dramaturg u Drami Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, a sada uređuje književnost za djecu u Državnoj založbi Slovenije. U vrijeme najtežih političkih progona, godine 1987., obavljao je dužnost urednika Nove revije. Godine 1988.–89. istraživao je suvremeno američko kazalište i književnost u Sjedinjenim Američkim Državama, a godine 1991. kao gostujući profesor predavao je poeziju na Sveučilištu Tennessee. Dosad je objavio dvadeset šest knjiga, većinom poezije, među njima Stihožiće (Stohožitje, 1977.), Kći sjećanja (Hči spomina, 1981.), poemu 1001 stih (1983.), zbirku sonetnih vijenaca Krunidba (Kronanje, 1994.), Stihija (1991.), Majstor nesanice (Mojster nespečnosti, 1995.), te priručnik pjesničkih oblika Oblici svijeta (Oblike sveta, 1991.). U knjizi Dramski diptih (1988.) objavio je dramsku kroniku Vojnici povijesti (Vojaki zgodovine) i poetičnu komediju Kuća od karata (Hiša iz kart). Piše i za mladež. Objavio je četiri pjesničke zbirke za djecu: Preriječimo riječi! (Prebesedimo besede!), Mašta je svuda kod kuće (Domišljija je povsod doma), Periskop te Blabla. Napisao je i više lutkarskih i radio igara za djecu, među kojima su i Mala i velika Luna, Prizori iz života stvari (Prizori iz življenja stvari) te Nebesko kazalište (Nebesno gledališče) koje je godine 1991. bilo izvedeno u Gradskom lutkarskom kazalištu u Splitu. Novak prevodi modernu američku i francusku poeziju; njegovo najznačajnije dostignuće na tom području zasigurno su prijevodi poezije Stéphana Mallarméa, Paula Valérya, Paula Verlaina i Edmonda Jabèsa. Njegove pjesme i igrokazi za djecu prevedeni su na više stranih jezika. U SAD je godine 1989. izišla zbirka prijevoda njegove poezije pod naslovom Coronation (Krunidba), a godine 1992. zbirka Vertigo (Vrtoglavica). Godine 1990. objavio je dvojezično slovensko–englesko izdanje svojih pjesama Vrtlar tišine (Vrtnar tišine — Gardener of Silence). Novak je primio više umjetničkih nagrada, među njima i nagradu Prešernova sklada za poeziju godine 1984., Sovretovu nagradu za prevođenje godine 1990. te Jenkovu nagradu za poeziju godine 1995. Od 1991. do 1996. godine bio je predsjednik Slovenskog PEN–a. U ime Međunarodnog PEN–a inicirao je pomoć piscima izbjeglicama iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a kao predsjednik takozvanog Sarajevskog komiteta Međunarodnog PEN–a organizirao je humanitarnu pomoć za kolege koji su za vrijeme rata ostali u Sarajevu. Od godine 1994. vrši dužnost predsjednika Mirovnog odbora (Writers for Peace Committee) Međunarodnog PEN–a.