Rainer Werner Fassbinder, pisac, redatelj i glumac, rođen je 31. svibnja 1946. godine u Bad Wörishofenu u Bavarskoj. Otac mu je bio liječnik, a majka prevoditeljica. 1951. roditelji su se rastavili. Otac se preselio u Köln, a on je ostao s majkom u Münchenu. Pohađao je školu Rudolfa Steinera. 1961–1963. napušta školu i odlazi ocu. Radi za njega ubirući stanarine u najsiromašnijim kölnskim četvrtima. 1963. godine vraća se u München, gdje pohađa glumačku nastavu, prvo privatno, a zatim u glumačkoj školi; u njoj će kasnije sresti glumicu Hannu Schygullu. Piše prozu i dramske tekstove. 1965. pada na primjenom ispitu za Saveznu glumačku akademiju. Tada piše kazališni komad o Auschwitzu, Nur eine Scheibe Brot (Samo kriška kruha); tekst je pronađen u njegovoj ostavštini i objavljen 1994. godine. 1965. i 1966. režira kratke filmove. 1967. godine počinje raditi kao glumac, a kasnije i redatelj u müenchenskim Bühnen–Theateru i Actions–Theateru. 1968. godine napisao je dramu Katzelmacher (pogrdno ime za strane radnike u Njemačkoj), svoj prvi komad, koji je izveden 7. travnja u tom kazalištu. 1969. godine snima prva četiri filma: Liebe ist kälter als der Tod (Ljubav je hladnija od smrti), Katzelmacher, Götter der Pest (Bogovi kuge) i Warum läuft Herr R. Amok? (Zašto je gospodin R. poludio). U svibnju 1998. godine Fassbinder zajedno s članovima Akcionog kazališta osniva anti–teater, grupu koja narednih godina povremeno nastupa na različitim pozornicama. Također, piše radikalne adaptacije Goetheove Ifigenije na Tauridi i Sofoklovog Ajaxa; obje će biti postavljene iste godine. Piše također kazališni komad o profesionalnom ubojici Der amerikanische Soldat (Američki vojnik). 1969. godine nastavlja s adaptacijama Prosjačke opere Johna Gaya i Goldonijeve Kafetarije, a piše komade na temu ubojstva Thomasa Morusa, Preparadise sorry now, i bavarske anarhističke revolucije, Anarchie in Bayern (Anarhija u Bavarskoj). Zajedno s kolegom iz anti–kazališta, Harryjem Bärom, piše komad Werwolf (Vukodlak). 1970. godine Rainer Werner Fassbinder vjenčao se s Ingrid Caven. Iste te godine napisao je komad Das brennende Dorf (Selo u plamenu) prema Lope de Vegi. 1971. godine nastaju eksperimentalni komad Blut am Hals der Katze (Krv na vratu mačke) i Bremer Freiheit (Bremenska sloboda), njegov najigraniji tekst nastao po narudžbi grada Bremena. Tada nastaju i Gorke suze Petre von Kant (Die bitteren Tränen der Petra von Kant), koje autor odmah postavlja na scenu. Zanimanje za komad pobudit će filmska ekranizacija, također nastala te godine, a hvaljena zbog otvorenog tematiziranja lezbijske ljubavi. Premda se anti–kazalište raspalo, Fassbinder nastavlja s pisanjem za kazalište, suradnjom s kolegama iz grupe i režijama na raznim njemačkim pozornicama. 1972. godine rastaje se od Ingrid Caven, a 1973. snima film Angst essen Seele auf (Strah proždire dušu) o ljubavi Marokanca i sredovječne Nijemice. 1974. godine postavljen je za direktora kazališta Theater am Turm u Frankfurtu, gdje režira adaptaciju Zolinog Germinala, Handkeove Nerazumni odumiru (Die Unvernünftigen sterben aus) i Čehovljevog Ujaka Vanju. 1975. daje ostavku na to mjesto zbog nesuglasica sa suradnicima i otada živi kao slobodni pisac i filmski autor; iste godine piše najkontroverzniji komad, neku vrstu oproštaja s Frankfurtom, Der Müll, die Stadt und der Tod (Otpad, grad i smrt); zbog njega biva napadan kao antisemit. To je posljednji tekst kojeg je Fassbinder napisao za kazalište. Komad će u Frankfurtu biti izveden posthumo 1985. godine. 1978. godine Rainer Werner Fassbinder snimio je film Brak Marije Braun (Die Ehe der Maria Braun) a za televiziju 1980. Berlin Alexanderplatz, u četrnaest nastavaka; 1981. nastaje film Lilli Marleen, a 1982. Querelle, prema Jeanu Genetu. 10. lipnja 1982. Rainer Werner Fassbinder umro je od prevelike doze droge.